REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-400/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja SL, državljanina Ruske Federacije, smještenom u Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik, Rudina Mlaka 2, Tovarnik, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, Mirnovečka ulica 23A, Samobor, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 22. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, policijske postaje Samobor, KLASA: UP/I-216-01/25-03/318, URBROJ: 511-19-40-25-2 od 4. travnja 2025.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.875,00 eura (tisuću osam stotina sedamdeset pet eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-01/25-03/318, URBROJ: 511-19-40-25-2 od 4. travnja 2025., tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1980. u mjestu Dagestan, Ruska Federacija, državljaninu Ruske Federacije, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Tranzitno prihvatni centar za strance Tovarnik, na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je pobijano rješenje nezakonito jer je doneseno protivno načelu materijalne istine te načelu samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza. Ističe da je državljanin Ruske Federacije te je morao pobjeći iz Rusije, dok je tuženik ograničio kretanje tužitelju čime mu je oduzeta sloboda kretanja, a tužitelj osporava da bi egzistirali razlozi za ograničenje kretanja. Smatra da rješenje nije obrazloženo jer ne sadrži odlučne činjenice iz kojih bi bilo razvidno zbog kojih razloga je tužitelju ograničena sloboda kretanja te je tuženik propustio konkretizirati i obrazložiti individualnu procjenu temeljem koje je donio pobijano rješenje. Nadalje, nije razvidno na temelju kojih dokaza je doneseno pobijano rješenje, nije proveden ispitni postupak, nisu utvrđene odlučne činjenice, a tužitelju nije omogućeno očitovanje o svim činjenicama i okolnostima. Stoga predlaže saslušati tužitelja kao stranku u sporu.
2.1. Smatra da razlozi oduzimanja odnosno ograničavanja slobode kretanja moraju biti relevantni i dostatni razlozi koji opravdavaju ograničenje slobode kretanja, a u prilog tom tumačenju poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava. Napominje da je Europski sud za ljudska prava utvrđivao povredu članka 5. stavka 3. Konvencije u velikom broju predmeta u kojima su sudovi i tijela koristili „stereotipne formulacije“ za određivanje pritvora bez uzimanja u obzir konkretnih činjenica (Orban protiv Hrvatske, § 59, Peša protiv Hrvatske, § 91, Perica Oreb protiv Hrvatske, § 107, Trifković protiv Hrvatske, § 118).
2.2. Nadalje smatra da je pobijano rješenje doneseno protivno članku 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer je tuženik propustio utvrditi sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja te iznijeti relevantne i dostatne razloge i dokaze za ovakvu odluku, zatim relevantno i dostatno obrazložiti na temelju čega je i kako utvrdio da postoje razlozi iz članka 54. stavka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tj. kako je utvrđeno da tužitelj ima namjeru zlorabiti postupak, odnosno da je namjera za azilom iznesena radi onemogućavanja daljnjeg postupanja te relevantno i dostatno obrazložiti na temelju čega je i kako utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 2. točke 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tj. zašto se posegnulo za najtežom mjerom, smještaja u prihvatni centar. Tužitelj je također stajališta da njegov postupak nije vođen u dobroj vjeri niti sa dužnom pažnjom te da duljina trajanja mjere uopće nije obrazložena, kao i da je ograničenje slobode kretanja određeno na predugi period.
2.3. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje, uz naknadu troška upravnog spora te ujedno odobriti besplatnu pravnu pomoć tužitelju.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno pobijano rješenje te da je dana 4. travnja 2025. sastavljen zapisnik o provedenom ispitnom postupku iz članka 51. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21.). Ističe da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti temeljem članka 54. stavka 2. točke 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15., 127/17., 33/23., u daljnjem tekstu: Zakon) te je doneseno ovdje pobijano rješenje. Naime, dana 4. travnja 2025. u 11,00 sati, na bivšem graničnom prijelazu Obrežje u Republici Sloveniji, kao putniku u autobusu prijevoznika „Flix tours“, tužitelju je odbijen ulazak u Republiku Sloveniju zbog neposjedovanja valjane putne isprave te je isti preuzet po policijskim službenicima Policijske postaje Samobor i bez primjene sredstava prisile doveden u službene prostorije navedene policijske postaje na daljnje kriminalističko istraživanje u svrhu utvrđivanja okolnosti ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.
3.1. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj u mjesecu veljači 2025. godine izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Francuskoj te se sukladno protokolima podvrgnuo daktiloskopiji. Kako nije bio zadovoljan uvjetima smještaja niti ekonomskom situacijom u Francuskoj, neutvrđenog dana i vremena se vratio u matičnu zemlju, odakle je ponovno nezadovoljan gospodarskom i političkom situacijom otišao zrakoplovom u Tursku, a potom u Bosnu i Hercegovinu. Iz Bosne i Hercegovine je u više navrata pokušao ući u Republiku Hrvatsku, a dana 2. travnja 2025. mu je na Graničnom prijelazu Stara Gradiška odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku. Potom je 4. travnja 2025. u ranim jutarnjim satima iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku ušao nezakonito, uz pomoć nepoznatog pomagača, čamcem preko rijeke Save u blizini Nove Gradiške te je u Novoj Gradiški sjeo na autobus na liniji prema Francuskoj, a istoga dana je zatečen na bivšem GP Obrežje na naprijed opisani način. Tijekom postupka je tužitelj u PP Samobor izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom kojom prilikom je od strane PP Samobor izdana Potvrda o registraciji od 4. travnja 2025. Obzirom da je tužitelj na zapisnik izjavio da izražava namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, ali ne namjerava u Republici Hrvatskoj i ostati, nego mu je ciljna država Francuska, radi sprečavanja zlouporabe instituta međunarodne zaštite, individualnom procjenom utvrđeni su uvjeti iz članka 54. stavka 2. točke 1. Zakona. Temeljem članka 54. stavka 6. navedenog Zakona procijenjeno je da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. toga Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja te je ista određena za najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri mjeseca. Osim toga, tužitelju je omogućeno da iznese sve činjenice koje su od značaja za postupak što je potvrdio svojim potpisom u sačinjenom zapisniku na kojeg nije ima primjedbi. Tuženik je mišljenja da ostali navodi iz tužbe ne mogu utjecati na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
4. Tužitelj u podnesku od 6. svibnja 2025. ističe mjesnu nenadležnost Upravnog suda u Osijeku jer tužitelj nema prebivalište niti boravište u [adresa]. Dodaje da nema namjeru zloupotrebljavati postupak niti bježati, a da je tuženik neosnovano primijenio najstrožu mjeru ograničavanja slobode kretanja, za što smatra da nije bilo razloga.
5. Obzirom da Sud nije našao da ne bi bio mjesno nadležan za postupanje u ovoj upravnoj stvari, nastavio je s postupanjem.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja putem platforme Microsoft Teams koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 6. svibnja 2025. i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i predloženog dokaznog prijedloga. Ujedno je zatražio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, na ime sastava podneska od 6. svibnja 2025. u istom iznosu, kao i trošak na ime prisustvovanja održanom ročištu u iznosu od 500,00 eura, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 1.875,00 eura. Raspravi nije prisustvovao uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavka 3. ZUS-a.
8. Sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja, budući da je tužitelj saslušan u upravnom postupku na okolnosti primjene mjere za ograničenje slobode kretanja, o čemu spisu tuženika prileži zapisnik KLASA: UP/I- 216-01/25-03/318, URBROJ: 511-19-40-25-1 od 4. travnja 2025. te su sve relevantne činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavanog rješenja.
9. Odredbom članka 54. stavka 2. Zakona propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno: 1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, 2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva, 3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske, 4. radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama, 5. radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine, 6. zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite, 7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
9.1. Prema stavku 5. istog članka Zakona, sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:, 1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, 2. zabrana kretanja izvan određenog područja, 3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, 4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, 5. smještaj u prihvatni centar za strance.
9.2. Stavkom 6. istog članka Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
9.3. Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.).
9.4. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).
10. Tuženik je osporavano rješenje utemeljio na odredbi članka 54. stavka 2. točki 1. Zakona radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima tužitelj temelji zahtjev za međunarodnom zaštitom, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja te je ocijenjeno da postoji opravdani rizik od bijega obzirom da je tužitelj izjavio da nema namjeru ostati u Republici Hrvatskoj.
11. Naime, iz zapisnika KLASA: UP/I-216-01/25-03/318, URBROJ: 511-19-40-25- 1 od 4. travnja 2025. proizlazi da je tužitelj izjavio da je u Republici Francuskoj u veljači 2025. godine izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom, ali je Francusku napustio krajem veljače 2025. godine i vratio se u matičnu zemlju zbog nezadovoljstva financijskim i smještajnim uvjetima. Kada se vratio u svoju zemlju, ponovno je istu napustio zbog diktature koja se tamo provodi te je došao u Bosnu i Hercegovinu iz koje je u više navrata pokušao ući na teritorij Republike Hrvatske. Dana 2. travnja 2025. na graničnom prijelazu Stara Gradiška odbijen mu je ulazak u Republiku Hrvatsku te se nakon toga vratio u Bosnu i Hercegovinu. Nadalje, dana 4. travnja 2025. u ranim jutarnjim satima je čamcem, uz pomoć njemu nepoznatog vodiča, nezakonito ušao na teritorij Republike Hrvatske te se uputio prema mjestu Nova Gradiška gdje se ukrcao na autobus koji je putovao prema Francuskoj. Dolaskom do granice sa Slovenijom odbijen mu je ulazak u Republiku Sloveniju te je preuzet od strane policijskih službenika Republike Hrvatske. Također je naveo da je već 2022. godine podnosio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Francuskoj i da želi zatražiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, ali u istoj nema namjeru ostati već želi otići u Francusku.
12. Iz podataka spisa proizlazi da je izvršenim provjerama otisaka utvrđeno da je tužitelj u dva navrata izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Francuskoj, i to 12. listopada 2022. i 12. veljače 2025. kada se podvrgnuo daktiloskopiji.
13. Nadalje, tijekom postupanja policijskih službenika Policijske postaje Samobor, tužitelj je izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te je podvrgnut daktiloskopiji na uređaju LIVE SCAN za bazu podataka EURODAC, a tužitelju je izdana Potvrda o registraciji 216-03/25-02/705.
14. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj nezakonito ušao na teritorij Republike Hrvatske te da mu je dana 4. travnja 2025. u 11,00 sati, na bivšem graničnom prijelazu Obrežje u Sloveniji, kao putniku u autobusu prijevoznika „Flix tours“, odbijen ulazak u Republiku Sloveniju zbog neposjedovanja vize, da je isti izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, ali je isto tako izjavio da ne namjerava ostati u Republici Hrvatskoj već mu je cilj odlazak u Francusku (tužitelj je u dva navrata izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Francuskoj, 12. listopada 2022. i 12. veljače 2025.), prema ocjeni Suda pravilno je tuženik zaključio da je tužitelju sukladno članku 54. stavku 2. točki 1. Zakona potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Tranzitno prihvatni centar za strance Tovarnik radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnom zaštitom, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja jer postoji rizik od bijega obzirom da tužitelj nema namjeru ostati u Republici Hrvatskoj.
15. Nadalje, prema ocjeni Suda tuženik je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno utvrdio da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, s obzirom da postoji rizik od bijega jer tužitelj nema namjeru ostati u Republici Hrvatskoj, već mu je cilj odlazak u Francusku. Određeni rok ograničenja slobode kretanja do tri mjeseca je prema ocjeni Suda nužan za postizanje zakonom propisane svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, jer je to potrebno vrijeme za utvrđivanje činjenica i okolnosti na kojima tužitelj temelji zahtjev za međunarodnom zaštitom.
16. Sud nije utvrdio niti povrede odredaba međunarodnih deklaracija i konvencija na koje se poziva tužitelj u tužbi, dok praksa Europskog suda na koju se poziva, nije primjenjiva i ovom slučaju. Naime, ograničenje slobode kretanja tražitelja međunarodne zaštite je iznimka od općeg pravila o slobodi kretanja tražitelja međunarodne zaštite, a propisane i odredbom članka 54. stavak 1. Zakona, kao i odredbama Direktive 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinaka), koja je implementirana i u odredbama Zakona, budući da ista u članku 8. stavku 3. točki b) daje mogućnost zadržavanja iz razloga da se odrede oni elementi na kojima se zahtjev za međunarodnu zaštitu temelji, a koji se bez zadržavanja ne mogu pribaviti posebno kada postoji opasnost od bijega podnositelja zahtjeva. Tim je člankom propisano da se razlozi za zadržavanje utvrđuju nacionalnim pravom.
17. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te prigovori iz tužbe nisu od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja pa je stoga Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke presude).
18. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15. i 155/22.).
19. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.875,00 eura u skladu s člancima 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 6. svibnja 2025. i zastupanja na ročištu 21. svibnja 2025. po 250 bodova, dakle 750 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.500,00 eura te uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife iznosi ukupno 1.875,00 eura.
20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku 22. svibnja 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku
