Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

Poslovni broj: Psp-45/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji toga sud Mileni Ivančević, u pravnoj stvari tužiteljice 1. KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. KEAC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Ivi Vukoja, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika 1. Kafeterija Amsterdam d.o.o., [adresa], OIB: 18500416871, zastupana po zz AE, 2. ĆE, [adresa]. NE, K 5, 6717 MP EDE, Nizozemska, svi zastupani po punomoćniku Mati Šimunoviću, odvjetniku iz OD Šimunović&Bošnjak Milić iz Slavonskog Broda radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. travnja 2025., u nazočnosti pun. tužitelja Ive Vukoja, odvjetnice iz Rijeke, zz 1. tuženika AE te pun. tuženika Mate Šimunovića, odvjetnika iz [adresa], objavljene dana 22. svibnja 2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

r i j e š i o j e:

I. Odbija se tuženi zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tuženici 1. tuženi Kafeterija Amsterdam d.o.o., [adresa], OIB: 18500416871, 2. tuženi ĆE, [adresa], Milentija [adresa]. tuženi NE, [adresa], 6717 MP EDE, Nizozemska, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetali tužitelje, 1. tužitelja KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja AEAC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu sobe na 1. katu kuće izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – Oprić, na način da su preko dograđene nove armirano-betonske ravne ploče na armiranim betonskim stupovima, u nivou podne konstrukcije 1. kata kuće, tlocrtnih dimenzija 5,40 x 2,15 m, visine 2,80 m, koja se nadovezuje na krovište kuće, pristupili sobi na 1. katu kuće u vlasništvu i isključivom posjedu tužitelja, tako što su napravili otvor na krovu sa kojem su uklonili crijep, daske i izolaciju krovišta sobe na 1. katu, te oduzeli isključivi posjed sobe na 1. katu na način da su zazidali vrata te ih isključili od dosadašnjeg samostalnog i isključivog posjeda te sobe, (sve prikazano na nalazu i mišljenju vještaka građevinske i/ili mjerničke struke, uz pridržaj prava za specifikaciju tužbenog zahtjeva prema nalazu vještaka) pa se nalaže tuženicima da uspostave prijašnje stanje na način da uklone unutarnji zid kojim su zazidali otvor između soba na 1. katu kuće na kč. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina] – Oprić, da postave natrag vrata između dviju soba, da poprave otvor na krovu sobe na 1. katu, na način da vrate izolaciju, daske krovišta i crijep, te da oslobode sobu na 1. katu kuće od svih osoba i stvari te da se ubuduće suzdrže od takovog i/ili sličnog smetanja, sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženicima 1. tuženom Kafeterija Amsterdam d.o.o., [adresa], OIB: 18500416871, 2. tuženom ĆE, [adresa], Milentija [adresa]. tuženom NE, [adresa], 6717 MP EDE, Nizozemska, OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknade tužiteljima 1. tužitelju KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju AEAC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, uvećano za zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine", broj: 35/085, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 8 (osam) dana."

II. Nalaže se tužiteljici KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženima 1. tuženom Kafeterija Amsterdam d.o.o., Ika, [adresa], OIB: 18500416871, 2. tuženom ĆE, [adresa]. tuženom NE, Dijsselhofstraat 5, 6717 MP EDE, Nizozemska, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi, da je suvlasnik i suposjednik kuće izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Oprić na adresi [adresa] i okućnice (etažno vlasništvo E-2) i da je isključivi posjednik stana u prizemlju i prvom katu s pripatkom spremišta u suterenu, sve povezano sa unutrašnjim stepeništem s prizemljem površine 73,13 m2 da je isključivi posjednik sobe na prvom katu kuće, koja soba nije prikazana na elaboratu etažiranja, da su tuženici u nekretnini suvlasnici i suposjednici preostalog dijela kuće, a to je stan u prizemlju,da soba koja je predmet ovog spora, nije evidentirana u zemljišnim knjigama , a to je u naravi dio tavanskog prostora i da su tuženici sačinili otvor na krovu sa kojeg su uklonili crijep, daske i izolaciju krovišta te iste sobe u tavanskom dijelu, te oduzeli isključivi posjed sobe na način, da su zazidali vrata te isključili tužiteljicu od dosadašnjeg samostalnog posjeda te sobe i da su iznijeli sve pokretnine tužiteljice, a to je vrtni namještaj, stalak za TV, televizor i dr., i da su na takav način smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu, a što je tužiteljica utvrdila 8. travnja 2019., pa se stoga predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, sve kao na listu (3-4) spisa.

2. U odgovoru na tužbu, tuženici navode, da ne osporavaju da su tužitelji suvlasnici i suposjednici nekretnine, te vlasnici i posjednici posebnog dijela označenog kao 2. suvlasnički dio 4318/10000 etažno vlasništvo (E-2), stan u prizemlju i prvom katu s pripatkom spremišta u suterenu zgrade označen crvenom bojom i brojem 2, ukupne površine 73,13 m2, osporava se da bi tuženici od 1. -3. tužbe smetali tužiteljicu u posjedu sobe na prvom katu, jer da je rješenjem suda posl. br. II-RI-85/03-29 od 7. siječnja 2005. razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina između pravnih prednika tužitelja i 1. tuženika, tako da tavan kao zajednički dio zgrade ostaje u suvlasništvu stranaka, da su pravni prednici tužitelja i 1. tuženika dobrovoljno razvrgnuli suvlasničku zajednicu tavana, na način, da pravnim prednicima, svakome iznad njihovih prostorija u prizemlju pripada dio tavana, sve kako je navedeno u izjavi koja ima snagu sporazumnog ugovora, ovjeren kod javnog bilježnika Hrvojke Kuzle u Opatiji 26. srpnja 2012. pod posl. br. OV-391/12, da je stoga danas tavanski prostor tužiteljice u naravi stambeni prostor i čini suvlasnički dio 4318/10000 etažno vlasništvo (E-2) predmetne nekretnine, da 1. tuženik kao suposjednik tužitelje nije isključio od dosadašnjeg suposjeda niti im je ograničio način izvršavanja faktične vlasti, da su predmetnom izjavom pravni prednici 1. tuženika dali suglasnost pravnom predniku tužiteljice, za dogradnju i prenamjenu tavanskog prostora u stambeni prostor, dalje navode, da predmet posjedovne zaštite nije dovoljno individualiziran, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije jer da 3. tuženik NE je 7. svibnja 2018. svoj suvlasnički dio na nekretnini darovao 1. tuženiku i od tada s predmetnom nekretninom nema nikakve stvarne niti pravne poveznice, 2. tuženik u to vrijeme nije niti bio u RH, a koji je u to vrijeme bio i zz 1. tuženika, dostavlja u sudski spis izjavu o dobrovoljnom razvrgnuću suvlasničke zajednice na grč. 167. zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] između BE, HE i PE, ovjerene kod javnog bilježnika Hrvojke Kuzle 26. srpnja 2012. pod posl. br. OV-392/12 (list 35 spisa)

2.1. U podnesku od 18. lipnja 2019. tuženici navode, da na očevidu 7. lipnja 2019., koji je proveo sud u spisu P-514/19, 1. tuženik je saznao, da je tužiteljica nakon podnošenja ove tužbe nasilno otvorila, odnosno srušila dio pregradnog zida koji dijeli tavanski prostor u suvlasništvu stranaka i u sporni dio unijela svoje osobne stvari i ugradila sobna vrata, smatra da tužiteljima ne pripada pravo na sudsku zaštitu i predlažu u tom dijelu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku na okolnost utvrđenja osnovanosti činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu ,saslušana je tužiteljica kao stranka ŠE (list 117-119 spisa), zz 1. tuženika AE (list 119-120 spisa), svjedok DE (list 127-128 spisa), dok je tužitelj odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka IE, ZE i SE, a pun. tuženika odustao je od dokaznog prijedloga saslušanjem 2. i 3. tuženika, te je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje očevida i identifikacijom, jer nije sporna identifikacija na kojoj čestici se nalazi predmetna nekretnina, a jednako tako nije niti sporan opis građevine odnosno prijepornog dijela tavana, stoga dokazni prijedlog građevinskim vještačenjem sud cijeni suvišnim i nepotrebnim te je odustao od provođenja istog, sud je odbio i dokazni prijedlog tužitelja za pribavom spisa posl. br. Psp-80/2023 i Psp-43/2023 na okolnost daljnjeg smetanja posjeda između stranaka, jer sud drži ovaj dokaz suvišnim i nepotrebnim za utvrđenje merituma ove pravne stvari.

3.1. Iz iskaza tužiteljice KE kao stranke, u bitnome proizlazi,da su 2017. ona i suprug kupili nekretninu u Iki, na adresi [adresa], nekretnina se sastojala od prizemlja i tavana, u prizemlju je bio njezin stan i stan od gospodina AE, svaki stan je imao svoj ulaz, stan koji su kupili ona i suprug imao je jednu sobu, kuhinju, kupaonu i iz tog stana vodile su stepenice u tavanski prostor, na tavanskom prostoru bila je jedna soba s balkonom, u toj sobi su bila balkonska vrata, bio je i jedan mali prozor, iz te sobe bila su vrata u tavanski prostor i da je gospođa prodavateljica kazala, da ona u tom tavanskom prostoru drži neke svoje stvari, nije razumjela kupoprodajni ugovor u odnosu na tavanski prostor, smatrala je, da joj prodaje i tu sobu i taj drugi dio tavanskog prostora koji nije bio uređen i taj dio je predmet ovoga spora. Taj sporni dio tavanskog prostora, nalazi se iznad stana gospodina AE,kako su tada ona i suprug su imali radove u stanu,a žive u inozemstvu, angažirali su majstora gospodina GE i on ih je nazvao u 4. mjesecu 2019. da je gospodin AE zazidao ulaz u tavanskom prostoru, tako da oni više nisu mogli iz te jedne sobe s balkonom ulaziti u preostali dio tavanskog prostora i da je njihove stvari iz tog tavanskog prostora preselio u tu sobu s balkonom, do tada gospodin AE nije mogao niti ulaziti u taj preostali dio tavanskog prostora koji je sporan, osim po stepenicama kroz njezin stan.Iz iskaza tužiteljice dalje proizlazi, da kada su oni kupili od gospođe IE taj stan i taj tavanski prostor nastao je problem, iz razloga, što su vidjeli u dokumentima, da su prednici gospodina AE i njezin prednik gospođa IE prema nekom nacrtu dogovorili podjelu tog tavanskog prostora, a u tavanskom prostoru bilo je navedeno da soba s balkonom pripada gospođi IE, čiji su oni sada vlasnici, a u tom drugom dijelu tavanskog prostora, koji je sada sporan, nije bilo navedeno kome pripada, shvatila je da taj prostor ne pripada zapravo niti njoj u vlasništvo, niti gospodinu AE, sa gospođom je razgovarala mada je gospođa u diskusiji u telefonskom razgovoru bila uglavnom distancirala i govorila da im je prodala i taj dio tavanskog prostora koji je danas sporan, u tom tavanskom prostoru kada su oni kupili i ušli u posjed stana i tog prostora nisu bile nikakve stvari niti gospodina ĆE, niti gospodina AE, gospodin AE je kazao, da je taj prostor njegov , ali je tada bila jedina mogućnost prolaza do prostora kroz njezin stan ,pa s obzirom da je gospodin AE kazao, da je to njegov prostor, ona i suprug su dali prijedlog da se dogovore, tako da dadu gospodinu dio parkirališta za taj dio tavanskog prostora, gospodin je najprije prihvatio taj prijedlog, a kasnije je odustao od tog prijedloga, dalje navodi, da u tom tavanskom prostoru koji je sporan bio je jedan manji prozor koji je bio okrenut prema susjedu A, ima saznanja da je gospodin AE sazidao stepenice s vanjske strane za ulaz u taj prostor, uglavnom je skinuo dio krovnog pokrova, dalje iskazuje, da su oni porušili taj zid gdje su bila vrata iz te sobe u taj drugi prostor, poslužili su se samopomoći i tada su vidjeli da je na krovnom dijelu napravljen otvor i da su ulazili kroz taj dio, gospodin je ugradio i krovni prozor i tu je nešto nadogradio u krovnom dijelu, jer to može vidjeti sa svog balkona.

3.2. Iz iskaza zz 1. tuženika AE u bitnome proizlazi,da je 2014. godine njegov sin NE od gospodina Šimunovića kupio stan u prizemlju i dio tavanskog prostora koji je danas sporan , bio je osobno prisutan kad je gospodin Šimunović pokazivao što prodaje, ušli su na tavanski prostor, kroz prozor s vanjske strane,koji je zapravo bio u nivou travnate površine po kojoj se prolazi, taj dio nije imao ulazna vrata, postojao je samo prozor, a s obzirom da su on i sin i gospodin ĆE imali namjeru otvoriti kafeteriju u Lovranu, stoga su dogovorili, da se otvori firma pod nazivom Kafeterija Amsterdam d.o.o. i u to vrijeme je zz bio ĆE,registrirali su firmu na adresi stana u prizemlju. Kada je sin NE kupio stan , on je ostavio u tavanskom prostoru,koji je danas prijepor,neke svoje stvari , radno odijelo alat,jer je izvodio radove u stanu i u tome djelu tavana,a bilo je nešto alata i od gospodina Šimunovića. Kada su 2017. gospođa i gospodin KE kupili stan u prizemlju i jednu sobu s balkonom u tavanskom prostoru, gospođa ga je pitala ,da li bi prodao i taj dio tavanskog prostora zbog kojeg se danas vodi spor, on je kazao ,da oni to ne žele prodavati, gospođa je govorila, da je ona arhitekt i da bi izvukla dio terase, tako da se terasa nalazi i ispred tog dijela tavanskog prostora, a ne samo jednog dijela gdje je ta soba s balkonom, tek 2019. kada je došlo do spora, vidio je, da je u tom tavanskom prostoru jedan otvor za vrata iz te jedne sobe u taj dio tavanskog prostora, kada je vidio da je taj prolaz otvoren i da su postavljena vrata, tada je zazidao taj prolaz i uklonio vrata i nakon toga nastala je ova parnice, vratio je sve u prvobitno stanje, da njegova namjera nije bila smetati gospođu u posjedu, gospođa je smetala njega, 2017. kada je gospođa kupila svoj stan nisu postojala vrata iz sobe na tavanu u taj sporni dio,on je u svoj dio,koji je danas sporan ulazio, tako da je otvorio otvor na krovu i skinuo crijep, kroz taj otvor je ulazio i unosio materijal za rad,on i majstor koji je izvodio radove i od tada se uvijek nalazi u posjedu prijepora, NE je u to vrijeme bio u Nizozemskoj, a ĆE u [adresa] i nisu bili prisutni,niti su davali naloge za izvođenje radova.

3.3. Iz iskaza svjedoka DE, u bitnome proizlazi, da tužiteljicu poznaje iz poslovnog odnosa, a zz 1. tuženika AE poznaje iz viđenja, kada je radio na kući u kojoj stanuje gospođa ŠE u Ć, EE i ČE ne poznaje,ne može precizno sjetiti vremena kada je izvodio radove , sjeća se, da se stan sastoji od prizemlja i kata, na katu je bila jedna veća soba koju je trebalo gletati i ličiti, iz te sobe postojala su vrata u jednu manju sobu, vrata su bila ostakljena pa je bilo vidljivo kroz vrata da je ta manja soba koliko se sjeća bila prazna od stvari, uglavnom ta vrata su bila zaključana, gospođa je govorila da je u pitanju nekakav sudski spor i da se u toj prostoriji ništa neće raditi, u vrijeme kada je izvodio radove nije vidio nikoga u toj manjoj sobi, gospođa ŠE nije ništa govorila čija bi to bila soba niti tko je drži u posjedu, gospođa je govorila da je spor između nje i susjeda koji živi u stanu ispod, vrata o kojima je prethodno govorio iz jedne u drugu sobu bila su u nekom trenutku zazidana, koliko se sjeća, za vrijeme dok je on izvodio radove, vrata je zazidao on i kolega, po nalogu gospođe ŠE, ne sjeća se što je gospođa kazala ,zašto želi da se ta vrata zazidaju, sjeća se u tom periodu kada su oni izvodili radove u toj većoj sobi i na krovu iznad stana gospođe ŠE , da je netko na dijelu krova iznad te manje prostorije sačinio otvor na krovu, skinuo crijep i daske koje su bile ispod crijepa, svjedok iskazuje da taj dio posla nije odrađen dok su oni radili, svjedoku nije poznato tko je te radove vršio, gospođa ŠE je dala nalog da se izvedu radovi na krovu samo iznad te velike prostorije od koje je on imao ključ, postavljene su nove grede, nekoliko cigli je dignuta visina te prostorije, prostorija je dozidana možda s dva reda cigle, na to su postavljene nove grede, daske i novi crijep, ne sjeća se koji je bio crijep, na tom drugom dijelu oni nisu radili ništa niti je gospođa ŠE to predlagala.

4. Ocjenom provedenih dokaza, svakog posebno i svih zajedno, sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženici ističu prigovor promašene pasivne legitimacije, 3. tuženik NE navodi, da je 7. svibnja 2018. zaključio ugovor o darovanju za predmetnu nekretninu s 1. tuženikom i od tada nema nikakvu stvarnu i pravnu poveznicu s nekretninom. 2. tuženik navodi, da je bio u vrijeme kada se navodi, da je stranka saznala za smetanje posjeda 8. travnja 2019., a i ranije u Republici Srbiji i nema saznanja o smetanju, bio je zz 1. tuženika u tome periodu. Iz iskaza zz 1.tuženika AE (koji je danas zz) u bitnome proizlazi, da je njihov suvlasnički dio nekretnine kupljen 2014., od gospodina Mate Šimunovića, koji je njihov punomoćnik u ovoj parnici, u posjed svojeg djela nekretnine ih je uveo gospodin Šimunović i to prizemlje i tavanski prostor,koji nije imao pristup s unutarnje strane,već su kroz prozor, koji je u nivou travnate površine ušli u taj dio tavanskog prostora, koji je pripadao njihovom stanu, iskazao je,da su tužiteljica i suprug 2017., kupili stan u prizemlju i u tavanskom djelu sobu s balkonom, da su njihovi dijelovi tavanskog prostora bili odijeljeni pregradnim zidom ,da je tužiteljica predlagala, da njoj proda i taj dio tavanskog prostora. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi,da je mislila da je njoj i suprugu prodavateljica IE prodala i taj dio tavanskog prostora,jer je kazala,da je koristila taj dio kao ostavu, tek je kasnije saznala,da je prodavateljica s prednikom tuženika zaključila sporazum o diobi i da njihovom stanu pripada u tavanskom prostoru soba s balkonom,da nije bilo govora kome pripada prijeporni dio, kada su uređivali sobu na tavanu ,otvorili su vrata između tih prostora, koja je kasnije zz. 1. tuženika zazidao i njezine stvari iz toga spornog djela vratio u njezinu sobu, smatra, da je AE izvršio smetanje posjeda,pa budući je on stanovao u stanu na kojem je registrirana Kafeteria Amsterdam, stoga je tužena pravna osoba, a ne AE, nema saznanja tko je u to vrijeme bio zz pravne osobe.

5. Sud utvrđuje,da bi bio osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije,jer tužiteljica nije dokazala,da bi se nalazila u posjedu prijepora ,osim što iskazuje ,da je mislila da ih je prodavateljica uvela i u taj dio,tek je kasnije saznala ,za podjelu nekretnine između prednika i stoga je razgovarala s gospodinom AE ,da u zamjenu za taj dio tavanskog prostora,ona i suprug daju njemu dio parkinga u okućnici,što je gospodin odbio,tužiteljica nema saznanja iz kojeg razloga je tužen ĆE i NE,iskazala je, da je u posjedu smetao AE, koji je stanovao na adresi na kojoj je registrirana kafeteria Amsterdam, stoga su i tužili kafeteriu. Iskaz svjedoka GE sud nije cijenio relevantnim, jer je svjedok iskazao ,da je po nalogu tužiteljice on i kolega zazidali vrata između prostorija na tavanu,dok iz iskaza AE u bitnome proizlazi,da je on s majstorom vrata zazidao 2019.,kada je došao u stan i vidio postavljena vrata u tavanskom djelu na pregradi,zbog čega je i danas ovaj spor.

6. Sud cijeni istinitim iskaz zz.1 tuženika, koji u vrijeme za koje navodi tužiteljica da je vršeno smetanje posjeda nije bio zz, u to vrijeme zz bio je 2. tuženik ĆE, jer iskaz istog je uvjerljiv, uvjerljivo je iskazivao o tijeku kupoprodaje, da kada je njegov sin NE kupio stan s tavanskim djelom, koji dio je danas sporan, da u tome tavanskom dijelu je stajao alat od gospodina Šimunović i da je i on donio neku svoju radnu odjeću i nešto od alata i ostavio u tome prostoru i da je od tada u posjedu istog, da ih je u taj prostor uveo prodavatelj Šimunović koji je ovdje njihov punomoćnik,drugi dio tavanskog prostora koji je danas u vlasništvu tužiteljice , bio je odijeljen pregradnim zidom, u vrijeme kada je njegov sin NE 2014.,kupio stan i prijepor, nije bilo na pregradnom zidu otvora i vrata, niti su postojala kada su tužiteljica i suprug kupili svoj dio nekretnine 2017., a kako on živi u [adresa], kada je došao u stan 2019., vidio je otvor na tome zidu i postavljena vrata, a u svojem djelu tavanskog prostora, bilo je nešto starih stvari, koje je stavio u tu sobu s balkonom kroz otvorena vrata, potom vrata zazidao i vratio pregradu u prvobitno stanje,njegova namjera nije bila smetati posjed tužiteljice, a da sporni dio nije u posjedu tužiteljice, da je zapravo tužiteljica njemu smetala posjed, u kojem djelu su bile njegove stvari-radna odjeća i alat. Iskaz zz 1. tuženika sud je cijenio istinitim, vjerno je iskazivao kako je u posjed uveden njegov sin NE kao kupac i on zajedno s njim,i da su cijelo vrijeme u posjedu prijepora, jer je ostavio svoju radnu odjeću i alat,konačno i prodan je njegovom sinu sporni dio, koji je sin kasnije darovao 1.tuženiku. Zz nije sporio, da je prostor vratio u prvobitno stanje, zatvaranjem vrata, da je na krovnom djelu izvodio radove,da je tužiteljica na svojem djelu krova izvodila radove, koje utvrđenje proizlazi i iz iskaza svjedoka DE.

7. Sud dalje utvrđuje, da tužiteljica nije dokazala da bi se kao pošten posjednik nalazila u prijeporu, jer je znala da njoj prijepor nije prodan, jer je iskazala, da je tražila od AE ,da u zamjenu za prijepor, njemu ona i suprug daju dio parkinga u okućnici,dakle,znala je u momentu, kada je otvarala vrata na pregradi u tavanskom djelu, da joj ne pripada pravo na posjed.

8. Prema odredbi čl. 22 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV), posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, st, 2. cit čl. 22 ZV-a, propisano je, da sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed.

9. Zbog svega naprijed iznesenog, sud je stava, da tužiteljica nije dokazala , da bi bila ovlaštena tražiti sudsku zaštitu prema odredbi čl. 21 ZV-a, koja odredba normira, da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu, ili mu ga je oduzeo, ima pravo na sudsku zaštitu posjeda, a prema odredbi čl. 13 ZV-a, posjed je stečen kada stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da je osnovano jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda) ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda),što tužiteljica nije dokazao,jer takvo utvrđenje ne proizlazi iz ocjene provedenih dokaza kako je već naprijed obrazloženo, stoga je sud riješio kao u izreci.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Odredba čl. 154 st. 1 ZPP-a, normira, da stranka koja izgubi parnicu dužna je u cijelosti protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je odredbom čl. 155 ZPP-a, propisano, da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Sud je tuženima priznao trošak koji je bio potreban za vođenje ove parnice i to: trošak jednokratne nagrade za zastupanje u parnicama za smetanje posjeda u iznosu od 400 EUR, Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Tarifa), sve uvećano 20% za zastupanje više osoba, Tbr. 40 Tarife, uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife za iznos od 150,00 EUR, odnosno ukupan trošak u iznosu od 750,00 EUR.

U Opatiji, 22. svibnja 2025.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika