REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: P Ob-83/2020-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Mariji Dukić, u pravnoj stvari tužiteljice OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Josipi Bakočević, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Juliji Strmota, odvjetnici u Biogradu na Moru, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne i javne rasprave održane dana 7. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, te objave dana 22. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 950 m2, upisana u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stan na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa], koji se sastoji od kupaonice, hodnika, blagovaonice i kuhinje, boravka, sobe, sobe, natkrivene terase, nenatkrivene terase i vanjskog stubišta, ukupno korisne vrijednosti površine 83,38 m2 s krovištem, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice OO, OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], u suvlasničkom udjelu 23/56, te su oni suvlasnici na jednake suvlasničke udjele.
II Utvrđuje se da je tužiteljica OO, OIB [osobni identifikacijski broj] stekla pravo vlasništva 1⁄2 suvlasničkog dijela od 23⁄56 suvlasničkog dijela, odnosno 23/112 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 950 m2, upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stana na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa], koji se sastoji od kupaonice, hodnika, blagovaonice i kuhinje, boravka, sobe, sobe, natkrivene terase, nenatkrivene terase i vanjskog stubišta, ukupne korisne vrijednosti površine 83,38 m2 s krovištem, što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi na ime i u korist tužiteljice, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.630,00 eura. II Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice /predlagateljice osiguranja koji glasi:
"I. Predlagateljici osiguranja OO, OIB [osobni identifikacijski broj], dozvoljava se pravo stanovanja u obiteljskom domu, na način da se na teret prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] osniva osobna služnost – pravo stanovanja u obiteljskoj kući izgrađenoj na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje pravo se ima izvršavati u stanu na prvom katu obiteljske kuće, površine 100 m2, koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, 2 spavaće sobe, kupaonice i hodnika, što je Protivnik osiguranja ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da Predlagateljica osiguranja na temelju ovog rješenja ishodi upis prava osobne služnosti stanovanja u obiteljskom domu u zemljišnoj knjizi za predmetnu nekretninu, uz zabilježbu ograničenja rokom do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom.
II. Zabranjuje se Protivniku osiguranja korištenje nekretnine iz točke I. ovog rješenja za stanovanje.
III. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili drugačije odluke suda.
IV. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava izvršenje istog."
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.850,00 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom djelu preko dosuđenog do zatraženog 2.862,24 eura, i to za iznos od 1.012,24 eura, zahtjev za naknadom troška postupka, odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Zadru pod posl. br. P-370/2020 od 1. lipnja 2020., razdvojen je postupak po protutužbi tuženice/protutužiteljice OO protiv tužitelja/protutuženika ĐO radi utvrđenja bračne stečevine, te je formiran predmet pod posl. br. P Ob- 83/2020, tužena/protutužiteljica označena kao tužiteljica u ovom postupku, odnosno tužitelj/protutuženik kao tuženik.
1.1. Tužiteljica OO u tužbi protiv tuženika ĐO, radi utvrđenja bračne stečevine, u bitnome ističe kako je nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nepodijeljena bračna stečevina parničnih stranaka, jer da su radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stekle imovinu i zajednički doprinosili povećanju vrijednosti postojeće imovine. Parnične stranke su u braku su od 1983. Na predmetnoj nekretnini, ali tada veće površine, već je bila izgrađena obiteljska kuća prizemnica (8 x 10 m2) pod pločom, bez krova. Parnične stranke bračni život su započele u zajednici sa svekrom i svekrvom. Godine 1985. počeli su dizati kat kuće u koji bi se preselili. Do 1989. godine kat kuće dovršen je pod ploču, dimenzija 10 x 10 m2, a sastojao se od 2 spavaće sobe, kuhinje, dnevnog boravka, kupatila i hodnika. U braku je rođeno troje zajedničke djece. Prvo dijete rođeno je i umrlo 1996. godine. Drugo dijete, ĆO punoljetna je, rođena **.**.1998., u dobi od 21 godina, studira informatiku pri Veleučilištu u Zagrebu. Treće dijete JO, rođena **.**.2001., u dobi od 19 godina, pohađa 4. razred Srednje škole Biograd N/M – ekonomski smjer. Oboje bračnih drugova za vrijeme trajanja braka radilo je i zajednički privređivalo baveći se poljoprivredom. Tuženik je radio na brodu do 1999. a tužiteljica je i danas zaposlena. Otac tuženika NO preminuo je 2006., a tuženikovi brat i majka složili su se tada i prilikom nove katastarske izmjere da se tuženik upiše vlasnikom predmetne nekretnine, što je vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju, kada se prihvaćaju nasljedstva bez posebnih ustupa. Navedeno ne znači da prethodno tužiteljica nije stekla svoj udio na predmetnoj nekretnini. Stara oznaka nekretnine je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (S.I.). Tužiteljica s kćerkama živi na katu predmetne obiteljske kuće.Kako stranke nisu razriješile status zajedničke imovine, a člankom 46. st. 3. ObZ-a predviđena je privremena zaštita roditelja koji nastavlja živjeti s djecom ''najdulje do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom'', tužiteljica predlaže da sud privremenom mjerom radi uređenja spornog odnosa među strankama odluči da joj pripada pravo stanovanja u obiteljskom domu, način i opseg izvršavanja tog prava. Sukladno članku 45. Obiteljskog zakona: Ako bračni drugovi imovinske odnose nakon prestanka braka razvodom, odnosno nakon prestanka bračne zajednice nisu uredili sporazumno, imovinski odnosi mogu se urediti sudskom odlukom. Tužiteljica je postupanjem tuženika, tužbom radi iseljenja u predmetu posl. br. P-370/2020 izravno ugrožena, a jednako tako i kćerke s kojima živi. Podstanarstvo realno ne može ostvariti zbog niskih primanja, potreba djece za uzdržavanjem i troškova života, niti to želi, jer je predmnijevani suvlasnik predmetne nekretnine (članak 36. st. 3. ObZ-a).Stranke imaju mogućnost u nekretnini koja predstavlja obiteljski dom živjeti u zasebnim stambenim jedinicama. Tužiteljica nema drugi stambeni prostor u kojeg bi se mogla preseliti, pa kao predlagateljica osiguranja predlaže da sud do pravomoćnog okončanja predmetne parnice, odnosno do pravomoćnosti odluke o zahtjevu radi utvrđenja bračne stečevine na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a odredi privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja: određivanjem prava stanovanja u obiteljskom domu.
1.2. Po provedenom uviđaju na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke i dostavljen joj nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, tužiteljica je podneskom od 30. siječnja 2025., uredila postavljeni tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ĐO se istoj usprotivio navodeći kako čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka već isključivu imovinu tuženika koju je stekao nasljeđivanjem pok. oca NO i diobom s bratom HO. Međutim, da je istina da je tuženik isključivo svojim radom i sredstvima i bez ikakvog doprinosa od strane tužiteljice koja sve do 2020. nije bila u radnom odnosu niti je privređivala na bilo koji način, dogradio katni dio obiteljske kuće. Taj katni dio izgrađen je na imovini pok. NO i u njegovo ime, tako da, nesporno, tužiteljica sa tim dijelom nema ništa. Eventualno, sve što bi tužiteljica imala ne predmetnoj nekretnini je obveznopravni zahtjev za izvršena ulaganja i to samo za ulaganja od 2007. kada je počela doprinositi u bračnu zajednicu. Do tog trenutka da nije doprinosila ni na koji način, pa niti radom u poljoprivredi. S obzirom da su sva ulaganja u dogradnju obiteljske kuće vršena za života oca tuženika to je tužiteljica morala i svoj zahtjev postaviti upravo prema sada pok. NO, a ne prema tuženiku. Tužiteljici da je dobro poznato da je tuženik kroz sav period trajanje bračne zajednice i prije, zarađivao kao pomorac i kasnije radom u poljoprivredi tako da se njegov doprinos i doprinos tužiteljice, pa kao i kod ulaganja u imovinu pok. NO, ne može mjeriti na bilo koji način. Što se tiče privremene mjere tužiteljica da nije dokazala ispunjenje niti prvu od dva kumulativna uvjeta određena Ovršnim zakonom. Tužiteljica da ima obiteljsku kuću u kojoj je rođena pa joj život u predmetnoj nekretnini nije neophodna.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid, odnosno pročitao: rješenje o nasljeđivanju (l.s. 8-10), fotografije (l.s. 12,112-117), zapisnik zemljišno knjižnog odjela Biograd na moru (l.s. 13-14), potvrde o izvršenoj transakciji putem Internete za različite režijske račune ( l.s. 37-65), račune HEP-a (l.s. 6769), pomorsku knjižicu (l.s. 70-75), knjižicu o kretanju i radu (l.s. 75-93), saslušani su svjedoci ZO, ŠO, CO, EO, i IO, tužiteljica i tuženik kao stranke, te je proveden uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke SO, koji su po obavljenom uviđaju dostavio svoj nalaz i mišljenje, te dopunu istog (l.s. 132-163, 173-175), s tim da je isti, s obzirom na prigovore i primjedbe tuženika, i saslušan pred sudom.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 950 m2, u naravi stan na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa], predstavlja bračnu stečevinu nje i tuženika u suvlasničkom udjelu 23/56, te su oni suvlasnici na jednake suvlasničke udjele, odnosno da je tužiteljica stekla pravo vlasništva 1⁄2 suvlasničkog dijela od 23⁄56 suvlasničkog dijela, odnosno 23/112 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 950 m2, upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stana na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa], što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi na ime i u korist tužiteljice.
4.1. Tužiteljica je uz tužbu na ime utvrđenja prava suvlasništva podnijela i prijedlog za donošenjem privremene mjere da joj se dozvoli pravo stanovanja u obiteljskom domu, na način da se na teret prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] osniva osobna služnost – pravo stanovanja u obiteljskoj kući izgrađenoj na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje pravo se ima izvršavati u stanu na prvom katu obiteljske kuće, površine 100 m2, koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, 2 spavaće sobe, kupaonice i hodnika.
5. Među strankama nije sporno da zemljište i prvi kat kuće na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čine vlastitu imovinu tuženika. Također nije sporno da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovora ranijoj oznaci kat. čest. [katastarska čestica], a kako to i proizlazi iz zapisnika zemljišno-knjižnog odjela Biograd na moru od 19. srpnja 2017.
6. Sporno je da su li stranke postupka za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedničkim radom i sredstvima koja potječu iz rada izgradile drugi kat kuće na naznačenoj kat. čest.
7. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja predmetne imovine. Kako su se tužiteljica i tuženik vjenčali 1983., odnosno prema navodima tužiteljice nedugo nakon toga 1985., započeli s dizanjem kata, po pitanju stjecanja prava vlasništva ne kući i zemljištu primjenjuju se odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ( Narodne novine br. 11-5871978, 27-447/1978, 45-594/1989, 59-1169/1990, 25- 426/1994, 162-1993/1998., u nastavku teksta ZBPO ),
8. Prema odredbi čl. 271. ZBPO, imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.
8.1. Prema odredbi čl. 272. st. 1. i st. 2. ZBPO, imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina. Imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi ( nasljeđivanjem, darovanje i sl. ) različitoj od osnove navedene u članu 271. ovoga zakona (imovina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, zajednička je imovina bračnih drugova), je njegova posebna imovina.
8.2. U smislu odredaba članka 287. ZBPO-a, kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine.
9. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju pod posl. br. O-181/09 iza pok. NO od 28. siječnja 2010., utvrđeno je da je usvojen prigovor zakonskog nasljednika ĐO, te je, između ostalog na kući sa zemljištem koja je predmet ovog postupka temeljem, zakona odricanja i sporazuma nasljednikom proglašen ovdje tuženik, . Iz obrazloženja predmetnog rešenja razvidno je da je ovdje tuženik na ranije rješenje o nasljeđivanju iza svog oca uložio prigovor navodeći kako je kuću izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Donje izgradio i financirao upravo on, te da su nepravilno utvrđeni suvlasnički udjeli, te da je na koncu između nasljednika, ovdje tuženika, njegove majke i brata postignut sporazum da kuća pripadne tuženiku, drugi dio čestice na kojemu je garaža bratu, a da majka ima doživotno pravo plodouživanja prizemlja predmetne kuće.
10. Uvidom u Pomorsku knjižicu tuženika proizlazi da je ista izdana od Lučke kapetanije u Zadru 12. travnja 1985.sa prvom evidencijom ukrcaja tuženika 30. travnja 1985. u Rijeci i iskrcaja 29. kolovoza 1985. u Hamburgu. Upisni su ukrcaji i iskrcaji tuženika kroz 1986. i 1987.
11. Uvidom u knjižicu o kretanju i radu Jadrolinije Rijeka utvrđeno je tuženik kao mornar plovio 1985., 1986., 1987., 1988. i 1989.
12. Tužiteljica je u svom iskazu navela kako je na nekretninu koja je predmet ovog spora došla 21. lipnja 1983., a nedugo nakon toga, iste te godine se s ĐO i službeno vjenčala. Kada se uselila to je bila tek prizemnica pod pločom sa osnovne 4 prostorije; kuhinja, 2 spavaće sobe i jedna nenamjenska soba, wc koji nije bio do kraja napravljen, već je bila predviđena prostorija za njega. Ta nekretnina je bila vlasništvo Jurinog pok. oca, NO. Negdje 1986. ili 1987. godine ĐO se ukrcao na brod, a ona je primljena na staž u Ortopedskoj bolnici u Biograd na Moru i kada se ĐO vratio sa svog prvog putovanja to je bilo možda 1987. ili 1988. godine kupili su blokove kako bi započeli podizanje kata. Na stažu za medicinsku sestru, primala je 70% osnovice redovne plaće, a ĐO koji se ukrcao kao mornar i imao je plaću negdje u njenom rangu. Kroz godinu dana su podigli zidove kata, postavili ploču, zatvorili ga odnosno postavili vrata, prozore. Već 1990. su se i preselili, bila je riješena struja, voda, a nakon toga su postepeno uređivali. Ona je pronašla majstore koji su riješili struju i vodu, a kod podizanja kata pomagali su im Jurini rođaci CO, ĐO, dok njeni nisu mogli. Kako je rekla, ona je radila, odnosno stažirala, a ĐO je plovio. 2001. stavili su krov, gradilo se i kada je ĐO bio na brodu, a ona je tada usluživala i dočekivala radnike. Jurin otac im je htio i pomoći, imao je nešto svoje ušteđevine, ali da ona na to nije pristala i htjela je da sve rade svojim novcem kojeg su imali, odnosno plaćom koju je ĐO ostvarivao na brodu. Pok. svekar imao je ovce pa je znao doprinijeti na način da bi dao janje, a kako bi se pripremio ručak za radnike. U periodu gradnje još uvijek nije rodila njihovu zajedničku djecu. Inače ona da je održavala domaćinstvo, skrbila se o svemu što domaćica radi, a osim toga pomagala je svekru u polju jer je on imao 2000 panja vinograda. Za vrijeme podizanja kata živjeli su u prizemlju sa pok. svekrom. Materijal za kat kupovao je ĐO kada bi došao s broda, a ona da je sama znala kupovati namještaj. ĐO da je plovio do 1999., a nakon toga su se zajedno počeli baviti poljoprivredom, od toga da je nešto polja bilo njihovo, a nešto su zakupili. Ona s djecom stanuje na katu, a tuženik se nakon njihove svađe preselio u prizemlje. Svekar i svekrva da su cijeli život živjeli u prizemlju, svekrva da je preminula 2011., a svekar 2006. U periodu bračne zajednice da je znala raditi i sezonske poslove, pa da je tako 1983., 1984. radila u jednog praonici čijeg imena se ne može sjetiti a da je to bilo u Biogradu na Moru. Ona da ima nekretninu u Varaždinu, da je naslijedila od pok. bake ali da je ista u ruševnom stanju i nije podobna za stanovanje te da ona nije jedina nasljednica iste.
13. Tuženik je u svom iskazu naveo kako je istina kako je tužiteljica rekla da su se vjenčali, ali da nije istina da je krenuo ploviti kako je ona navela, jer da se on još 1979. ukrcao na brod za stranu kompaniju. Njegov pok. otac da je i prije 1983. odnosno prije nego što su se on i tužiteljica vjenčali podigao zidove za kat, i prije njihovog vjenčanja je stavio ploču, a materijal odnosno beton za gradnju da je ocu dala zadarska firma Lavčević, s obzirom da je bio invalid. Prijatelji i rodbina pomogli su u salivanju ploče. Kada su se on i OO vjenčali započeli su s uređivanjem kata. Uređivanje kata vršilo se samo kada je on bio kući, a OO da nije radila, popušila bi mu dio plaće, odnosno pušila je 3 kutije cigareta dnevno. Njegov otac da je znao financijski pomoći kada bi prodao ovce, dao bi novac s kojim bi se kupio materijal za žbukanje, pločice, prozori, vrata. Za vrijeme trajanja bračne zajednice njega i tužiteljice, osim postavljanja krova na katu 2001. ništa nije građeno, odnosno samo je uređivan kat. I samo uređenje krova financirao je njegov otac. Za vrijeme trajanja bračne zajednice on i tužiteljica odnosno on da je financirao, žbukanje kata, postavljene pločice i kupljeno je sve što je bilo potrebno da se dovede u stanje podobno za stanovanje. Njegov otac da je također angažirao i radnike koji su riješili pitanje struje i vode na katu. Veći broj radnika koji su radili na kući koje je angažirao njegov otac da su preminuli, ali da su živi i da su radili CO, ŠO, IO.
14. Svjedokinja EO ( rođ. 1973.) u daljnjem srodstvu s tuženikom je u svom iskazu navela kako se sjeća negdje 1987. možda 1988., ĐO i OO da su došli su u posjet kod njenih roditelja u Rijeku i tada da je sam ĐO rekao, da kupuju blokove i podižu kat na kući, te je istaknuo da želi da to on i OO samostalno financiraju bez ičije pomoći. Gotov svako ljeto da je znala dolaziti u [adresa], pa bi tako i prespavala kod OO i ĐO. Naime, prije nego što su podigli i uredili kat kuće živjeli su u prizemlju te nekretnine. Negdje 1989./1990., kada je bila u dobi od 17-18 godina, i prohodala je sa svojim sadašnjim suprugom znala je dolaziti u [adresa] i prespavati upravo kod OO i ĐO tada je još uvijek prespavala i boravila u prizemlju. OO da je znala kod nje u Rijeku doći kada bi ĐO tamo bio s brodom i ostati 10-15 dana pa da je ona tako znala kada bi dolazila u [adresa] prespavati kod OO. Kat je bio podignut, ali ga je još trebalo kompletno urediti. Osobno nije vidjela da li je taj kat bio podignut prije nego što se OO doselila k ĐO, ali zna da je ĐO govorio da je upravo on podigao kat. Što se tiče razdoblja 1982./1983. godine iako je bila u dobi od tek 10 godina kako joj je u [adresa] bila tetka znala ju je posjećivati i čini joj se da u to vrijeme kat nije bio podignut već da je to bila tek prizemnica koja je imala krov, ali da nije sigurna. Ne zna sa sigurnošću reći kada su se ĐO i OO preselili na kat ali zna da su krov postavljali kada je OO bila trudna s JO negdje 2000. ili 2001. godine. ĐO da je uvijek govorio da sve on sam financira po pitanju dizanja kata budući je plovio, on i OO su to zajedno radili, u to vrijeme su bili u bračnoj zajednici. Sjećam se jedne anegdote kada mu je došao brat koji je mislio da mu možda otac u tome pomaže, ali je to ĐO opovrgnuo. U periodu kada bi ona ljeti dolazila prije Domovinskog rata od 1987. -1990. da je znala vidjeti kada su podignuti zidovi, odnosno kada je nekretnina zatvorena, postavljeni prozori, da se ne može precizno vremenski izjasniti kada je što vidjela, ali da su joj i OO i ĐO pokazivali nekretninu.
15. Svjedok IO je iskazao da pozna OO i ĐO, zna gdje im se nalazi kuća u [adresa], ali da ne zna kada je na toj nekretnini podignut kat. Jedino što zna je da je njegov pok. otac radio krov na katu te kuće, a da od toga ima nekih 20-ak godina. Kako je on bio nezaposlen u to vrijeme da mu je pomagao. Njegovog oca da je zvao ĐO da dođe raditi krov, sjeća se da je nakon tih radova bila organizirana i večera. Jurin pok. otac NO imao je janjce koji su se spremali na toj večeri. Kad su završili posao ĐO je rekao ocu da ih plati, a pok. otac je rekao da bi on to platio janjcima, međutim njegov otac se nije složio jer je htio novac i tada mu je pok. NO platio u stranoj valuti, ne zna o kojem iznosu se radilo.
16. Svjedok ZO, tuženikov rođak, je u svom iskazu naveo kako se OO 1983. doselila ĐO u [adresa], a vjenčali su se negdje 2001., s tim da on slabo pamti godine, pa ne zna da li im je uopće bio na vjenčanju i kada je to bilo. Kada se ona doselila k ĐO to je bila kuća prizemnica pod ploču. Ona i ĐO živjeli su sa njegovim ujakom i ujnom, a nakon njenog dolaska ĐO i OO da su počeli zidati kat, a čini mu se da su krov postavili negdje 2001. godine. Tu im je on pomogao. K njima je dolazio i pomagao kad god bi posjetio ujaka jer se odselio negdje 1975. u Švicarsku, a vratio 1998., ali da je svake godine dolazio u [adresa]. Prizemlje i kat imaju jednako po 4 prostorije, wc i kupatilo. Što se tiče financiranja same gradnje, on misli da su to financirali ĐO i OO, ali da ne može točno znati. Zna da je ĐO navigavao pa smatra da je imao novac za gradnju, a njegov pok. ujak je primao mirovinu i smatra da im nije financijski mogao pomagati. ĐO i OO bavili su se i poljoprivredom, uzgajali su čatrune, pa im je znao i u tome pomoći kad bi mogao. U grubim radovima podizanja krova bio je angažiran Vesnin i Jurin susjed O, a kod radova na krovu pok. BO, odnosno da je O bio samo za ploču. Ne zna kada su se ĐO i OO preselili na kat, čini mu se da je to bilo prije rata.
17. Svjedok ŠO je u svom iskazu naveo kako OO i ĐO poznaje tek iz viđenja. Jedino što je vezano za njihovu kuću u [adresa] iskazao je da ga je jedan gospodin, ne sjećam se točno njegovog imena angažirao negdje 1982. ili 1983. jer ima dizalicu za dizanje betona. Angažirao ga je dizanje beton za ploču na katu. Kada je on bio angažiran kuća da je imala prizemlje i kat. To je bio posao od par sati, platio ga je taj gospodin koji ga je angažirao, a to da nije bio ĐO već neki stariji gospodin. Nakon toga više ništa nije radio. Ne sjeća se da li je tada OO bila tu.
18. Svjedok CO, koji je tuženikov daljnji rođak je u svom iskazu naveo da ne zna kada je točno OO došla k ĐO u [adresa]. Zna kako izgleda kuća u kojoj oni stanuju; ima prizemlje i kat. Mislim da kat nije bio izgrađen kada se OO preselila u [adresa] i čini mu se da se gradio negdje 1980. -ih godina. Nije sudjelovao u njegovoj gradnji, a misli s obzirom da je Jurin pok. otac radio u Lavčevića da je on to financirao. Ne sjeća se kada su se OO i ĐO preselili na kat, ima od toga 40-50 godina. Kod njih nije dolazio pa ne zna da li je OO na bilo koji način sudjelovala u gradnji kata.
19. Nakon uviđaja na licu mjesta na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stambena građevina Donje Raštaner 61., vještak građevinske struke je dostavio nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da nekretnina u naravi predstavlja samostojeću stambenu građevinu sa dvije stambene jedinice, jedna u prizemlju i jedna na katu, povezana sa prizemnom pomoćnom građevinom. Stambena građevina je katnica sa kosim drvenim dvostrešnim krovom, koja komunikaciju sa katom ima preko vanjskog stubišta, dok tavanski dio nije povezan vertikalnom komunikacijom. Pomoćna građevina sastoji se od dva međusobno odvojena dijela. Ispred stambene građevine izgrađena je cisterna za opskrbu pitkom vodom. Dvorište je ograđeno. Pomoćna građevina pod kosim dvostrešnim krovom izgrađena je prije 1968. godine i kasnije početkom 1980. godine je dograđena u istočnom dijelu. Prizemni dio stambene građevine izgrađen je 1970-ih godina (prije 1977. godine) dok dograđeni kat nije vidljiv na službenom zračnom snimku 1983. godine. Prema Službenim zračnim snimcima vidljivo je da kat stambene građevine sa stubištem i krovištem nije bio izgrađen 1983. Stan na prvom katu sastoji se od kupaonice, hodnika, blagovaonice i kuhinje, boravka, sobe, sobe, natkrivene terase, natkrivene terase i vanjskog stubišta, ukupne vrijednosti površine 83,38 m2.
20. Procijenjena vrijednost cijele nekretnine; stambene građevine sa zemljištem i pomoćnim građevinama iznosi 156.500,90 eura (145.115,32 ( +7.739,99+3.645,59) ~ 157.000,00 Eur. Vrijednost zemljišta, stambene građevine (stanje iz 1983. bez krova) i pomoćne građevine iznosi 92.454,33 Eur (81.068,76+7.739,99+3.645,59) ~ 92.500,00 Eur (33/56 dijela).Vrijednost kata stambene građevine sa krovištem iznosi 64.500,00 Eur (157.000,00 – 92.500,00) (23/56 dijela).
21. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka u odnosu na utvrđenje vremena izgradnje katnog dijela nekretnine tražeći da se vještak detaljno očituje o izvoru predmetne zračne snimke. S obzirom da se obzirom da se radi o zračnom snimku na kojem je vidljiv tek tlocrt građevine, a da je sporno pitanje visine građevine, nužno je da se vještak očituje o tome kolika je visina građevine vidljiva na zračnom snimku iz 1982. odnosno 1983. godine. Ovo tim više što vještak izričito zaključuje da je na predmetnim snimkama vidljivo samo prizemlje građevine, pri čemu ne objašnjava na čemu taj zaključak temelji. Naposljetku, iz nalaza vještaka proizlazi da bi zemljište bilo procijenjeno na iznos od 35.150,00 EUR-a, a ukupna vrijednost zgrade da bi iznosila 106.744,28 EUR-a, dok prema mišljenju vještaka sama vrijednost kata stambene građevine sa krovištem iznosi 64.500,00 EUR-a, iz čega proizlazi da bi vrijednost preostalog dijela građevine iznosila tek 42.244,28 EUR-a. Vještak u svojem nalazu ne objašnjava, a niti su iz samog nalaza vidljivi, elementi na temelju kojih vještak očigledno različito vrednuje prizemlje građevine u odnosu na prvi kat.
22. Stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina je na iznesene prigovore odgovorio podneskom od 13. siječnja 2025., navodeći kako se na str. 32/32 nalaza i mišljenja se vidi izvor snimaka. Da je vidljiv samo prizemni dio stambene građevine vidi se iz sljedećeg:
a) Na snimku sa str. 11/32 vidljiva je sjena zabata pomoćne građevine koji je viši od ploče prizemlja (zaokruženo crveno). Na snimku sa str. 12/32 (1982) vidi se da je zabat pomoćne građevine viši od ravne ploče prizemlja (crveno).
b) Na snimku sa str. 12/32 vidljive su prizemna stambena građevina i pomoćna građevina koje imaju isti odraz sjene na sjevernoj strani što ne bi bio slučaj da je stambena građevina katnica jer bi tada sjena bila duža. Također, vidi se kontura zabata kosog krova pomoćne građevine (zelena strelica). U nalazu i mišljenju je jasno vidljiv način na koji se došlo do vrijednosti građevine i njenih dijelova, tj. procjenjivala se zatečena nekretnina na dan očevida i posebno stambena prizemnica bez kata, krovišta i vanjskog stubišta, na isti dan vrednovanja, te je razlika tako dobivenih vrijednosti dala tražene udjele naznačene u mišljenju.
22.1. Vještak je radi otklanja prigovora i primjedbi tuženika i saslušan pred sudom na ročištu od 7. travnja 2025., a kada je istaknuo kako je za izradu nalaza i mišljenja koristio priložene snimke Državne geodetske uprave ( l.s. 191 i 192), koje je pun. tuženika dostavila u spis. I dalje ostaje kod toga da kat građevine nije vidljiv na tim slikama. Kao dokaz tome upućuje na stranu 31 nalaza i mišljenja prva fotografija sa lijeve strane gdje se vidi da pomoćna građevina ima viši krov od razine stropa prizemlja što odgovara i predočenim snimcima iz 82. i 83. godine. Na obje fotografije nije vidljivo vanjsko stubište koje dosta strši u odnosu na objekt. Sjena da je bila jedan od pokazatelja visine građevine, ali da je osnovni pokazatelj bio zabatni zid pomoćne građevine gdje se na sve tri fotografije, odnosno na sva tri snimke se vidi njegova veća visina u odnosu na stropnu kuću prizemlja. Uz pomoć sjene nije bilo moguće izračunati visini, je se sjena pomiče s obzirom na micanje sunca. U pogledu jedinične cijene građevine prizemnog objekta iz 73. i objekta zatečenog na dan očevida gdje je zbog kasnije gradnje i korištenja kvalitetnijih materijala kao i same završne obrade prostora kata u odnosu na prostor prizemlja, cijena kata bi bila viša, nego cijena prizemlja, a s obzirom da je u procjeni zatečene nekretnine uračunata i prizemlje i kat, ona je niža od cijene gradnje samoga kata koja bi trebala biti i nešto veća od cijene koja je uzeta u obzir.
23. Budući da je vještak pisanim podneskom, a potom i saslušanjem pred sudom odgovorio na primjedbe i prigovore tuženika, usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, isti utemeljio prema parametrima zatečenim na terenu i službenim podacima, to je sud nalaz i mišljenje cijenio stručnim, objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke.
24. Vrijeme izgradnje kata, dakle iza 1983., sud je utvrdio na temelju mišljenja i zaključka provedenog građevinskog vještačenja, utemeljenog na uvidu u službenu zračnu sliku i stručnog znanja građevinskog vještaka, budući se radi o objektivnijem i mjerodavnijem dokazu od personalnog dokaznog sredstva iskaza samo jednog svjedoka ŠO. Nadalje, i sam tuženik je za potrebe ostavinskog postupka i u odgovoru na tužbu isticao kako je sam dogradio katni dio kuće, ali bez sudjelovanja tužiteljice. Životno je i logično da su upravo stranke u bračnoj zajednici za potrebe organiziranja svog samostalnog stanovanja podizale kat i uređivale ga za život, s obzirom da su tamo i za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedno stanovale. Eventualno pomaganje oca tuženika u izgradnji kroz nabavku materijala preko firme u kojoj je radio smatra se darovanjem u korist obje stranke. Ono što tuženik, nadalje osporava tužiteljici je nje doprinos u gradnji, jer je on plovio, a ona je uglavnom bila kući. Međutim, kod utvrđivanja suvlasničkog udjela bračnog druga u zajedničkoj imovini nije relevantan samo osobni dohodak i zarada, već i pomoć jednog bračnog druga drugome, rad u domaćinstvu, odnosno svaki oblik rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine. Upravo, u cilju osvješćenja činjenice da sam prihod koji jedan bračni drug ostvaruje nije jedino mjerilo u stvaranju bračne stečevine, odnosno da treba voditi računa i o održavanju domaćinstva, skrbi i odgoju djece, uvodi i neoboriva presumpcija Obiteljskim zakonom ( Narodne novine br. 162/1998 i 116/2003) da su bračni drugovi suvlasnici svaki za ½ dijela na bračnoj stečevini. Imovina koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice tretira se kao suvlasništvo bračnih drugova u jednakom omjeru neovisno o zaradi jednog bračnog druga spram zarade drugog, pa čak kada je i samo jedan bračni drug zaposlen, naglašava potrebu jednakog vrednovanja svakog oblika rada u stjecanju te imovine. Sud je cijenio istinitim navode tužiteljice da je ista skrbila za održavanje domaćinstva, pomagala ocu tuženika u polju, što je potvrdio i svjedok ZO, tuženikov rođak, osobno nezainteresiran za ishod samog postupka, ali i u skladu sa svojim mogućnostima pomagala gradnji kuhajući za radnike, pa je time doprinosila stvaranju njihove bračne stečevine. Kako je tužiteljica uz stažiranje u Ortopedskoj bolnici u Biogradu na moru, skrbila i za održavanje domaćinstva, pomagala u polju, sud je njen doprinos u stjecanju bračne stečevine cijenio podjednakim tuženikovim, odnosno njen suvlasnički udio u zajedničkoj imovini čini ½ dijela.
25. Vještačenjem je utvrđeno da vrijednost vlastite imovine tuženika; zemljište i prizemlje, iznosi 92.500,00 eura, odnosno 33/56 dijela u odnosu na vrijednost cjelokupne nekretnine (157.000,00 eura), dok je nadograđeni kat, stan na prvom katu, za vrijeme trajanja bračne zajednice procijenjen u vrijednosti od 64.500,00 eura, odnosno 23/56 dijela u odnosu na vrijednost cjelokupne nekretnine. Shodno tome kako su tužiteljica i tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice radom stekli stan na prvom katu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to u naravi predmetni stan u suvlasničkom udjelu od 23/56 dijela predstavlja bračnu stečevinu, odnosno tužiteljica je stekla pravo vlasništva 1⁄2 suvlasničkog dijela od 23⁄56 suvlasničkog dijela, odnosno 23/112 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 950 m2, upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stana na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa], koji se sastoji od kupaonice, hodnika, blagovaonice i kuhinje, boravka, sobe, sobe, natkrivene terase, nenatkrivene terase i vanjskog stubišta, ukupne korisne vrijednosti površine 83,38 m2 s krovištem, Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužiteljice na ime utvrđenja bračne stečevine, prava suvlasništva i zahtjeva za uknjižbu je osnovan i usvojen na način pobliže opisan u točki I. i II. izreke presude.
26. U odnosu na privremenu mjeru kojom tužiteljica, kao predlagateljica osiguranja, traži da joj se dozvoli pravo stanovanja u obiteljskom domu, na način da se na teret prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] osniva osobna služnost – pravo stanovanja u obiteljskoj kući izgrađenoj na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje pravo se ima izvršavati u stanu na prvom katu obiteljske kuće, površine 100 m2, koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, 2 spavaće sobe, kupaonice i hodnika, prema odredbi čl. 46. st. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/2015, 98/2019, 47/2020) na koju se tužiteljica poziva, sud može na zahtjev bračnog druga odrediti da pravo stanovanja u obiteljskom domu koji predstavlja bračnu stečevinu iz čl. 32 .ovoga Zakona ostvaruje samo jedan roditelj sa zajedničkom maloljetnom djecom nad kojom roditelji ostvaruju roditeljsku skrb. Kako su u konkretnom slučaju sva zajednička djeca stranaka punoljetna, odnosno niti jedan roditelj nad njima ne izvršava roditeljsku skrb, to se naznačena zakonska norma u ovom slučaju ne može primijeniti.
26.1. Člankom 223. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 i 81/15, u nastavku teksta ZV), je propisano da služnost može svojom odlukom, pod pretpostavkama određenim zakonom osnovati sud u postupku osnivanja nužnog prolaza, odnosno nužnog osnivanja služnosti vodova ili drugih uređaja u postupku diobe i u ostavinskom postupku, a i u drugim slučajevima određenim zakonom. U konkretnom slučaju tužiteljica traži utvrđenje prava suvlasništva bez zahtjeva za diobom, te određivanja prava služnosti kao privremene mjere, što naznačena zakonska odredba ne regulira.
26.2. Prema odredbi čl. 346. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/24 dalje: OZ), radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili
2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Odredbom čl. 347. st. 2. OZ, propisano je da ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama. Po stavu ovog suda nije upitno da je tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, s obzirom da kao suvlasnica ima pravo stanovanja u predmetnom stanu, međutim ista nije učinila vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti budući da tužiteljica stanuje na katu nekretnine, a tuženik u prizemlju, pa je u konačnici zahtjev za donošenjem privremene mjere odbijen kao neosnovan.
28. Vrijednost predmeta spora je utvrđena u skladu s odredbom čl. 40. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 , 114/2022 i 155/23 dalje ZPP) u iznosu od 6. 630,00 eura.
29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. ZPP-a, pa kako tužiteljica u postupku nije uspjela u odnosu na zahtjev za donošenjem privremene mjere, s tim da u odnosu na raspravljanje po ovom zahtjevu nisu nastali nikakvi dodatni troškovi, to je tuženik dužan naknaditi tužiteljici trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, u nastavku Tarifa), i to za sastav tužbe 100 bodova ( Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročišta održana 7. svibnja 2021., 7. srpnja 2021., 12. listopada 2021., 14. travnja 2023 i 11. ožujka 2025., od po 100 bodova ( Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za nazočnost očevidu od 17. studenog 2023., 100 bodova ( Tbr. 9. toč. 7. Tarife), za sastav podnesaka od 24. rujna 2024. i 31. siječnja 2025., od po 100 bodova ( Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 14. prosinca 2021., 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 eura ukupno iznosi 1.850,00 eura.
29.1. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 21. rujna 2020., jer naznačenog datuma u ovom predmetu nije bilo održano ročište, za zastav podneska od 31. siječnja 2025., budući da spisu ne prileže podnesak navedenog datuma, te drugi popisani trošak za zastupanje na ročištu od 11.ožujka 2025.
Zadar, 22. svibnja 2025.
Sutkinja:
Marija Dukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda za nadležni županijski sud, u dovoljnom brojku primjeraka za sud i sve stranke postupke.
DNA:
1) Tužiteljici po pun.,
2) Tuženiku po pun.