REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj Kžzd-34/2024-9.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Mirka Svirčevića kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Vedrana Pavelića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SL, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21 - dalje KZ/11.) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju odvjetniku Jurici Kvartuču i žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kzd- 52/2022-81. od 13. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika SL i Općinskog državnog odvjetništva u Zadru kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru proglašen je krivim okrivljenik SL za počinjenje kaznenog djela povreda djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

2. Za počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te mu na temelju članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu uz rok kušnje od tri godine.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje ZKP/08.) okrivljenik je dužan podmiriti troškove provedenog kaznenog postupka

u visini

od

4.384,09

EUR-a

(četiritisućetristoosamdesetčetirieuraidevetcenti) u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju odvjetniku Jurici Kvartuču zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i oslobodi ga optužbe ili podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo iz Zadra zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu, preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i okrivljenika osudi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

5. 1. Branitelj okrivljenika je u žalbi zatražio da bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća pa je drugostupanjski sud o sjednici vijeća poslao obavijest okrivljeniku i njegovom branitelju te ŽDO u Slavonskom Brodu. Okrivljenik, branitelj okrivljenika i ŽDO su primili obavijest a nisu pristupili na sjednicu vijeća s time da je branitelj okrivljenika svojim pismenim podneskom od 30. travnja 2025.obavijestio sud da on i okrivljenik neće pristupiti na sjednicu drugostupanjskog vijeća. Sjednica vijeća je na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08. održana bez prisustva stranaka.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalbe okrivljenika i ODO u Zadru nisu osnovane.

O žalbi okrivljenika

8. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi

počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna samoj sebi i razlozima presude, da u napadnutoj presudi nema razloga, odnosno nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Ovakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka ima za posljedicu da se pobijana presuda ne može ispitati radilo bi se o bitnoj povredi iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Suprotno ovim načelnim žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da se pobijana prvostupanjska presuda može ispitati, da ne postoji nikakva proturječnost između izreke pobijane presude i razloga o odlučnim činjenicama koje je u obrazloženju pobijane presude naveo prvostupanjski sud. Niti ti razlozi o odlučnim činjenicama nisu međusobno proturječni niti su u suprotnosti s provedenim dokazima, kako onim personalnim tako i materijalnim dokazima.

8. 1. Netočna je žalbena tvrdnja okrivljenika da u optužnom aktu državnog odvjetnika, pa potom i u izreci pobijane presude nije opisana namjera okrivljenika na počinjenje kaznenog djela, te da bi to za posljedicu imalo i bitnu povredu odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, iz načina na koji je koncipirana optužba koju je prvostupanjski sud prihvatio te okrivljenika proglasio krivim u istovjetnoj izreci stoji da je okrivljenik bio svjestan da niže opisanim postupanjem ugrožava pravilan psihofizički razvoj djeteta mlt. FL, pa je unatoč tome na njezinu štetu činio navedene radnje opisane u izreci pobijane presude. Prema tome radi se o neizravnoj namjeri na počinjenje predmetnog kaznenog djela kako je to u točki 28. obrazloženja pobijane presude naveo i prvostupanjski sud.

9. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da na štetu okrivljenika prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u djelu opisanom u optužbi koju je prvostupanjski sud prihvatio te okrivljenika proglasio krivim za isto djelo postoje sva, kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenog djela povreda djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Naime, u činjeničnom opisu djela za koje je okrivljenik prvostupanjskom presudom proglašen krivim između ostalog stoji da je okrivljenik na štetu svoje kćerke mlt. FL iako svjestan da time ugrožava njezin pravilan psihofizički razvoj činio više radnji koje predstavljaju zlostavljanje mlt. FL. Prema tome takav činjenični opis suprotno žalbenim navodima okrivljenika u sebi sadržava sva bitna obilježja pa i ona subjektivna koja se odnose na svijest o tome da tim radnjama čini kazneno djelo, kao i volju da takvo djelo i počini. Stoga u djelu okrivljenika postoje ne samo objektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava već i ona subjektivna obilježja, odnosno okrivljenik je počinio kazneno djelo s neizravnom namjerom, a što je pravilno zaključio te u točki 28. obrazloženja prvostupanjske presude i obrazložio prvostupanjski sud. Stoga nije osnovana žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, pa nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U pravu je bio prvostupanjski sud kada je u točki 27. pisanog obrazloženja pobijane presude konstatirao da je riječima koje je okrivljenik učestalo na razne načine upućivao djetetu – žrtvi FL okrivljenik verbalno zlostavljao dijete. Drugostupanjski sud ne prihvaća osnovanim žalbene navode okrivljenika u kojima tvrdi da nije dokazana učestalost njegovih obraćanja kćerci FL za koje prvostupanjski sud nalazi da imaju elemente verbalnog zlostavljanja jer prihvaća utvrđenje i stav prvostupanjskog suda po kojem je to verbalno zlostavljanje bilo učestalo, a što proizlazi kako iz iskaza žrtve djeteta FL tako i iz iskaza svjedoka, majke djeteta ĐL. Njihovi iskazi dodatno su potvrđeni nalazom i mišljenjem psihologijskog vještaka te dodatno i kombiniranim psihologijsko psihijatrijskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da su verbalna obraćanja okrivljenika prema djetetu FL bila takvog karaktera i takvog intenziteta da su kod djeteta ostavila posljedice u vidu posttraumatskog stresa koji svoje izvorište nalazi baš u predmetnim postupanjima okrivljenika. Da se nije radilo o učestalim verbalnim napadima okrivljenika prema djetetu FL zasigurno ne bi došlo do takvog posttraumatskog stresa kod djeteta.

10. 1. Sud ne prihvaća osnovanim žalbene navode okrivljenika u kojima on tvrdi da su njegovi prigovori koje je upućivao kćerci FL bili uobičajeni prigovori roditelja prema maloljetnom djetetu dani u odgojne svrhe, te da se zapravo radi o kritici i upozorenju roditelja prema djetetu a ne o verbalnom zlostavljanju. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilan je stav i zaključak prvostupanjskog suda da u ponašanju okrivljenika prema žrtvi – djetetu FL postoje obilježja verbalnog zlostavljanja i da se ne radi o normalnoj i uobičajenoj roditeljskoj kritici odnosno prigovoru roditelja na ponašanje djeteta koje roditelj smatra štetnim i neprimjerenim. Naime radi se o dugotrajnom verbalnom zlostavljanju djeteta FL od oca a ovdje okrivljenika upućivanjem takvih riječi koje prelaze granicu opće prihvaćenih odgojnih metoda, te zbog toga kod djeteta izazivaju psihičke patnje, a ni na koji način ne doprinose odgoju djeteta već upravo suprotno od toga zbog psihičkih patnji kod djeteta izazivaju tešku emocionalnu traumatizaciju. Naime nazivanjem djeteta FL starosti 15 – 16 godina sotonom nikako se ne može smatrati odgojnom metodom koja bi na dijete trebala pozitivno utjecati. Isto se može reći i za tvrdnju okrivljenika da ga je FL izdala, da je "juda", optuživati je da je ona kriva što je okrivljenik završio u zatvoru, govoriti joj da izgleda užasno, da izgleda kao demon, da će završiti u paklu, govoriti joj da će je se odreći. Dakle, žalbeni navodi okrivljenika u kojima tvrdi da je sve naprijed navedene riječi izgovarao u dobroj namjeri radi odgoja kćerke FL, te da se stoga ne radi o kaznenom djelu već o uobičajenim odgojnim metodama, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu osnovani. Zbog svega naprijed navedenog nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog odluke o kaznenoj sankciji. Prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pa kada se ima u vidu da je za kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim propisana kazna zatvora od jedne do pet godina, jasno je da je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku minimalno propisanu kaznu zatvora tako da žalbeni navod okrivljenika u kojem navodi da je prvostupanjski sud zanemario olakotnu okolnost, da je sama oštećena prilikom psihologijskog vještačenja iskazala da bi je kažnjavanje oca nepovratno od njega udaljilo u smislu visine odmjerene kazne zatvora nije osnovan. Neosnovan je i žalbeni navod u kojem okrivljenik polemizira sa stavom prvostupanjskog suda o otegotnoj okolnosti ponašanja okrivljenika nakon inkriminacije, jer i ta otegotna okolnost očito nije dovela do izricanja više kazne zatvora od minimalno propisane. Budući da je okrivljeniku izrečena minimalno propisana kazna zatvora, te uz to još da mu je izrečena i uvjetna osuda tako da ni ta kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik ponovo ne počini novo kazneno djelo, ne može se nikako govoriti o strogom kažnjavanju okrivljenika ili o tome da bi žalba okrivljenika na odluku o kaznenoj sankciji bila osnovana.

12. Neosnovana je žalba okrivljenika i zbog odluke o troškovima postupka. Okrivljenik u žalbi na troškove postupka navodi da je prvostupanjski sud naložio okrivljeniku da nadoknadi troškova predmetnog kaznenog postupka ni manje ni više nego 4.384,09 eura. Što se tiče navoda "ni manje ni više" valja istaći da se radi o iznosu koji je u povodu kaznenog djela za koja je okrivljenik proglašen krivim tijekom kaznenog postupka stvarno isplaćen iz proračunskih sredstava suda, pa ga je sukladno odredbi članka 148. stavak 1. ZKP/08. okrivljenik koji je proglašen krivim dužan platiti. Prema podacima iz spisa okrivljenik nije nezaposlena osoba već je umirovljenik, a također prema podacima iz spisa okrivljenik je i invalid Domovinskog rata, pa iako u spisu ne postoje podaci o tome koliko mu iznosi mirovina za očekivati je da ima svom statusu i primjerenu mirovinu, tako da za sada ne postoje razlozi zbog kojih bi ga sud, zbog lošeg imovnog stanja a na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. trebao osloboditi obveza plaćanja troškova kaznenog postupka.

O žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru

13. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda a suprotno žalbenim navodima ODO u Zadru izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te izrečena uvjetna osuda uz rok provjeravanja od tri godine primjerena je svim otegotnim i olakotnim okolnostima na strani okrivljenika te je podobna da ostvari sve svrhe kažnjavanja, tako onu da okrivljenik više ne čini kaznena djela na štetu svoje djece, tako i ona da utječe na sve druge potencijalne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela da ne čine takva djela. Naime na strani okrivljenika postoje olakotne okolnosti u vidu činjenice da isti do sada nije osuđivan, te da je sudionik Domovinskog rata i da je invalid Domovinskog rata odnosno narušenog zdravstvenog stanja te otac troje maloljetne djece. Pored takvih olakotnih okolnosti na strani okrivljenika nema toliko izraženih otegotnih okolnosti niti drugih okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom odmjeravanja visine kazne i odabira vrste kaznenopravne sankcije koja bi zahtijevala izricanje bezuvjetne kazne zatvora koju u žalbi traži državno odvjetništvo iz Zadra. Stoga ODO u Zadru na odluku o kazni nije osnovana.

14. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

15. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a da nema niti povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbe okrivljenika i ODO u Zadru kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 22. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mirko Svirčević