U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Ivanke Mašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KC, zbog prekršaja iz članka 238. stavak 1. i 7., članka 216. stavak 2. i 3., članka 282. stavak 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22), članka 65.stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) i članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/15, 42/20, 144/20 i 114/22), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Postaje prometne policije Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-444/2025-5 od 11. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2025..,
p r e s u d i o j e:
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Postaje prometne policije Split, preinačuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, na način da se za prekršaje opisane u izreci, temeljem istih pravnih propisa, okrivljeniku ŽC za prekršaj iz članka 216. stavak 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, opisan pod točkom c) izriče novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) eura, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a ako u istom roku uplati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cijelosti plaćena, dok se za prekršaj iz članka 282. stavak 1. i 9 istog propisa, opisan pod točkom d), okrivljeniku izriče kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, u koju se temeljem članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uračunava vrijeme kada je okrivljenik bio uhićen od 11. siječnja 2024. u 4,13 sati do 11. siječnja 2025. u 12,05 sati, kao 1 (jedan) dan zatvora, te mu je preostalo za izdržati 29 (dvadesetdevet) dana zatvora.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik OC proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 238. stavak 1. i 7., članka 216. stavak 2. i 3., članka 282. stavak 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 65.stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanih u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.720,00 (dvijetisućesedamstodvadeset) eura. U izrečenu novčanu kaznu uračunato je vrijeme zadržavanja od 1 (jednog) dana, što se izjednačava sa 39,82 eura, te mu je preostalo za platiti 2.680,18 eura.
2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.
4. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura.
5. Privremeno oduzeto osobno vozilo marke Renault clio, broj šasije [broj šasije] s pripadajućim ključem vraćeno je okrivljeniku, dok su trajno oduzete dvije registarske pločice [registarska oznaka] i prometna dozvola broj [broj prometne dozvole].
6. Na navedenu presudu tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji za prekršaj pod točkama c) i d), koje smatraju neprimjerenim težini počinjenih djela i stupnju odgovornosti okrivljenika. Ističu da je zbog prekršaj iz članka 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljenik već bio kažnjavan, te da je istom ukinuta i oduzeta vozačka dozvola zbog prikupljeni 12 negativnih bodova.
7. Predlažu da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presude preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža novčana kazna za djelo iz članka 216. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za drugo djelo kazna zatvora te da mu se trajno oduzme osobno vozilo kojim je počinio prekršaje.
Žalba je osnovana.
8. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe ovlaštenog tužitelja u odnosu na prekršaj upravljanja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje ovaj Sud smatra da tužitelj opravdano ističe da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno izricanja novčane kazne u iznosu blažem od zakonom propisanog minimuma za počinjeno djelo prekršaja. Odredba članka 37. stavak 2. Prekršajnog zakona propisuje: „Blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.“ Prvostupanjski sud tokom postupka nije utvrdio niti jednu naročito olakotnu okolnost na temelju koje bi mogao primijeniti članak 37. Prekršajnog zakona. Stoga je ovaj Sud, povodom žalbe tužitelja, prihvaćajući istu, pobijanu presudu preinačio na način da je, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom iznosu, smatrajući da je ovako utvrđena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, svrsi kažnjavanja i opasnosti počinjenog djela. Ukoliko okrivljenik na temelju odredbe članka 152.stavak 3. Prekršajnog zakona, u određenom roku uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčanu kaznu u cjelini platio.
10. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe ovlaštenog tužitelja u odnosu na prekršaj iz članka 282. stavak 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ovaj Sud smatra da izrečena novčana kazna, i to u iznosu blažem od zakonom propisanog minimuma, nije primjerena s obzirom da je za isto djelo prekršaja okrivljenik već kažnjavan novčanom kaznom i kaznom zatvora u kraćem trajanju, koje kazne očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja jer okrivljenik i nadalje čini istovrsne prekršaje, čime pokazuje nekritičnost i upornost u činjenju najtežih prometnih prekršaja. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj Sud je pobijanu presudu preinačio na način da je, okrivljeniku izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, smatrajući da je ista kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, svrsi kažnjavanja i opasnosti počinjenog djela. U izrečenu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme uhićenja okrivljenika od 1 (jednog) dana, a kako je to i navedeno u izreci ove presude.
11. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na činjenicu da okrivljeniku nije izrečeno oduzimanje motornog vozila, ovaj Sud smatra je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila marke Renault clio, broj šasije [broj šasije]. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da će se okrivljenika odvratiti od činjenja najtežih prekršaja oduzimanjem vozila, jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljenik unazad tri godine za najteže prometne prekršaje kažnjavan 3 puta, kada su mu izricane novčane kazne i kazne zatvor au kraćem trajanju. Dakle, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, koje kao razlog za oduzimanje vozila ističe tužitelj, u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja vrste i mjere prekršajno pravne sankcije, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja. Naime, ovaj Sud je mišljenja da je opravdano za očekivati da će se strožom kaznom zatvora djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni takvih i sličnih prometnih prekršaja, te da nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona. Pri tome treba imati na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.
12. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 22. svibnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
