Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-147/2025-4

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JD, zbog kaznenog djela iz čl. 132. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 19. veljače 2025. posl. br. K-452/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

Žalba okr. JD odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru od 19. veljače 2025. posl. br. K-452/2019 okr. JD proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – neisplate plaće iz čl. 132. st. 1. u svezi st. 4. KZ/11. te na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te na temelju čl. 56. KZ/11 prema imenovanom okrivljeniku primijenjena je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenici BD i DD s imovinskopravnim zahtjevom upućeni su u parnicu.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 okr. JD obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okr. JD, po braniteljici Dunji Vulić odvjetnici u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi od optužbe, odnosno ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da se izrekne blaža kaznenopravna sankcija.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba okr. JD.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio analizirati iskaze svjedoka i ostale izvedene dokaze radi pravilnog zaključivanja o namjeri počinitelja na učin kaznenog djela, o kojem ovisi zaključak postoji li uopće kazneno djelo ili ne, jer da "čitajući" iskaze svjedoka – oštećenika je vidljivo da je istima u većem dijelu isplaćen dužni iznos plaća i doprinosa, čim je to okrivljenik uzmogao učiniti, obzirom da je tvrtka u kojoj su oštećenici bili zaposleni zbog financijskih teškoća otišla u stečaj. Iz toga da proizlazi da je okrivljenikova namjera bila ne isplatiti plaće oštećenicima onda iste ne bi nikada, pa niti djelomično isplatio, posebno obzirom na činjenicu da je njegova tvrtka otišla u stečaj.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama koje su utvrđene na temelju izvedenih dokaza, dok se izloženim žalbenim prigovorom zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu slijedi obrazloženje u osvrtu na tu žalbenu osnovu.

6.2. Iz naprijed navedenih razloga nije mogla biti prihvaćena žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, uz napomenu da okrivljenik u žalbi ni ne navodi o kojoj bi se bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka radilo, međutim iz obrazloženja žalbe bi proizlazilo da upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

7. Nije osnovana žalba okrivljenika ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona.

7.1. Naime, prvostupanjski sud je analizom svakog na raspravi izvedenog dokaza pojedinačno i dovodeći sve dokaze u međusobnu vezu i u vezu s obranom okrivljenika, pravilno utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem opisanim u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – neisplata plaće iz čl. 132. st. 1. u vezi st. 4. KZ/11. Tako je tijekom postupka na nedvojben način utvrđeno da okrivljenik kao ovlaštena osoba, direktor ABC, nije isplatio plaće zaposlenicima tog trgovačkog društva ŠD, LD, ID i DD. Neisplatu plaća navedenim zaposlenicima okrivljenik je pokušao opravdati zbog slabog prometa trgovačkog društva, nedostatka novčanih sredstava i blokade računa trgovačkom društva. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio da je u inkriminirano vrijeme trgovačko društvo ABC imalo novčanih sredstava na računu, da su vršene uplate novčanih sredstava na račun navedenog trgovačkog društva, ali i isplate, pa su tako između ostalog vršena plaćanja računa ABC, u ljekarnama, parfumerijama, ABC, [obrt] i dr., u više navrata s računa navedenog trgovačkog društva su vršene višekratne isplate veće količine novca na raznim bankomatima u vidu pozajmica. Glede blokade računa trgovačkog društva ..., prvostupanjski sud je utvrdio da to ne može biti razlog za neisplatu plaće radnicima, budući je u inkriminirano vrijeme ABC u pretežitom razdoblju bilo solventno i kroz inkriminirano vrijeme nalazilo se u blokadi samo u razdoblju od 12. – 30. kolovoza te od 10. – 13. rujna 2015. i tri dana u ožujku 2016., dok je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad navedenim trgovačkim društvom podnesen tek 15. svibnja 2017. Dakle, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da radnicima ABC, kojem je direktor bio okrivljenik, unatoč solventnosti navedenog trgovačkog društva i postojanja novčanih sredstava na računu tog društva, naprijed navedenim zaposlenicima ŠD, LD, ID LD i DD nije isplatio plaće za navedena razdoblja, a niti im je dostavio obračun plaća, čime je okrivljenik povrijedio odredbe navedenih blanketnih normi u činjeničnom opisu kaznenog djela, odredbe čl. 90. st. 1. Zakona o radu kojom je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a u predmetnom slučaju nesporno oštećeni radnici su imali zaključene ugovore o radu s ABC, a postupio je i protivno odredbama iz čl. 93. st. 2. Zakona o radu jer nije, u slučaju kada radnicima nije isplaćena plaća u cijelosti, do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naprijed imenovanim radnicima dostavljen obračun iznosa koji je trebao biti isplaćen, čime je povrijedio odredbe i Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine.

7.2. Slijedom svega naprijed navedenog, ispravno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom, jer je bio svjestan da radnicima nije isplaćena plaća, a bilo je novčanih sredstava na računu ABC u kojem je bio odgovorna osoba, direktor, te iako je bio svjestan da trgovačko društvo u kojem je bio odgovorna osoba nije isplatilo plaće radnicima, istima nije dostavljen obračun o neisplati dospjelog iznosa plaća, što bi im omogućavalo prisilno naplatiti svoju zarađenu plaću od ABC u kojem su bili zaposleni.

7.3. Iz naprijed navedenih razloga nije mogla biti prihvaćena žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

8. Žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji, okrivljenik navodi da mu je ista "izrečena u predugom trajanju".

8.1. Suprotno tvrdnjama okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri, u smislu čl. 47. KZ/11 ocijenio sve utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, dok otegotnih okolnosti nije našao i okrivljenika osudio na primjerenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci (za kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim propisana je kazna zatvora do tri godine), a potom prema okrivljeniku na temelju čl. 56. KZ/11 primijenio uvjetnu osudu, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, kojom kaznenopravnom sankcijom će se i po stavu ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja, dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika, ali i sve druge, da ne čine kaznen djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja (čl. 41. KZ/11).

9. Kako navodi podnesene žalbe okrivljenika nisu osnovani, a pobijanom presudom nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede zakona na štetu okrivljenika, na koje ovaj sud u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 22. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac