Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1090/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Branki Vukov, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vukov i Laurić Maglov u Šibeniku, protiv tuženice FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Babiću, odvjetniku u Šibeniku, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1917/2023-19 od 11. ožujka 2024., na sjednici vijeća 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1917/2023-19 od 11. ožujka 2024. u cijelosti.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi i rješenju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1917/2023-19 od 11. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka u cijelosti glasi:

''I. Nalaže se tuženici FŽ da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude isplati tužiteljici ČŽ iznos od 265,45 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. studenog 2020.g. do isplate, te da joj isplati iznos od 265,45 EUR-a mjesečno ubuduće, svakog 05-og dana u mjesecu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve dok za to budu postojali uvjeti, odnosno do predaje nekretnine - stana u [adresa], u prizemlju kuće na adresi [adresa], položen u kčbr. [katastarska čestica] K.O.

[adresa] – u posjed tužiteljici.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.946,22 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja od donošenja ove odluke (11. ožujka 2024.) do isplate teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.''

te rješenje čija izreka u cijelosti glasi:

''Odbija se prijedlog tuženice za prekidom postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji pred ovim sudom teče pod posl. br. P- 189/2021.''

2. Navedenu presudu i rješenje pravodobnom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno da donese rješenje o prekidu ovog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj P-189/2021 kao prethodnog pitanja, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na novi postupak i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora u ponovljenom postupku je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade u visini najamnine od studenoga 2020. (kad je tuženica pozvana iseliti iz predmetnog stana) do predaje stana u posjed, a obzirom je ranijom presudom i rješenjem istog suda poslovni broj P-2240/2020-7 od 25. travnja 2022. pravomoćno prihvaćen zahtjev za predaju spornog stana u posjed tužiteljici slobodnog od stvari tuženice, te odbijen prijedlog tuženice za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem P-189/2021, a potom i do pravomoćnog okončanja postupka dopune ostavinskog postupka iza smrti MŽ ž. KŽ vođenog pred tim sudom pod poslovnim brojem O-993/2005 koji bi se imao pokrenuti nakon pravomoćnog okončanja postupka poslovni broj P- 189/2021 (u tom dijelu je prvostupanjska presuda i rješenje potvrđeno presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-893/2022-2 od 28. rujna 2023.), dok je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-893/2022-2 od 28. rujna 2023. po žalbama stranaka presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2240/20202-7 od 25. travnja 2022. ukinuta pod točkama II. (kojom je odbijen zahtjev za isplatu) i III. (odluci o trošku) izreke presude, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Prvostupanjski sud, analizom dokaza navedenih pod točkom 6. obrazloženja, utvrđuje slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti na temelju Bračnog ugovora od 12. travnja 2017. i Dodatka istom od 19. travnja 2017. sklopljenog sa UŽ (bivši suprug tužiteljice, a brat tuženice), koji je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Ljiljanke Malenica poslovni broj O-888/2009 od 25. studenog 2009., a u kojem ostavinskom postupku je predmetna nekretnina u cijelosti utvrđena kao ostavinska imovina iza pok. KŽ (oca tuženice i UŽ), te je tuženica svoj nasljednički dio ustupila bratu UŽ, kojemu je ostavinska imovina uručena u cijelosti,

- da je nesporno tuženica u posjedu predmetne nekretnine,

- da je tuženica nepoštena posjednica spornog stana (čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ''Narodne novine'' broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 129/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015 i 94/2017, dalje: ZV) jer joj je tijekom cijelog u ovoj parnici relevantnog razdoblja bilo poznato da joj ne pripada pravo na posjed spornog stana, kojeg neutemeljeno drži svojim vlasništvom i odbija ga predati tužiteljici u posjed,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da bi visina najamnine u svezi spornog stana površine 39 m2 tijekom relevantnog razdoblja (od studenoga 2020. pa nadalje), sve s obzirom na stanje u kojem se isti nalazio, iznosila 265,45 EUR/ 2.000,00 kuna mjesečno (po tvrdnji tužiteljice, a koju tvrdnju tuženica nije osporavala), a što je zapravo ispod visine potraživanih najamnina glede komparabilnih stanova koja za stanove na području [adresa] površine 28 - 47 m2 iznosi 400,00 - 600,00 EUR (prema podacima o oglašenim potraživanim cijenama najamnine komparabilnih stanova krajem listopada 2023. priloženim u spisu),

zaključuje da je tuženica dužna naknaditi tužiteljici korist od uporabe tuđe stvari (predmetnog stana) u svoju korist (čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, ''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje: ZOO), pa je, ocijenivši realnim iskaz tužiteljice o minimalnoj tržišnoj mjesečnoj najamnini za stanove na području [adresa], utvrdio visinu najamnine u iznosu od 265,45 EUR-a mjesečno, te slijedom navedenog prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

7. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da pravni učinci pravomoćno okončanih ostavinskih postupaka iza pok. MŽ i KŽ vezuju stranke koje su sudjelovale u istima, pa tako i zakonsku nasljednicu FŽ, ovdje tuženicu, koja u ostavinskom postupku iza majke pok. MŽ nije prijavila predmetnu nekretninu kao bračnu stečevinu ostaviteljice i supruga KŽ niti tražila da se suvlasnički dio predmetne nekretnine utvrdi ostavinskom imovinom pok. MŽ, a u ostavinskom postupku iza oca pok. KŽ predmetna nekretnina je utvrđena kao njegova ostavinska imovina u cijelosti, radi čega tuženica u ovom postupku ne može isticati da je predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu njezine majke i susljedno tome njezino suvlasništvo na temelju nasljeđivanja pok. MŽ, a na kojem pravnom osnovu tuženica isključivo i temelji tužbene tvrdnje o suvlasništvu nad predmetnom nekretninom (dok njezine tvrdnje o stjecanju prava vlasništva predmetnog stana na temelju usmenog dogovora s bratom istaknute prvi put u stranačkom iskazu nije uzeo u obzir), odbio je kao neosnovan ponovljeni prijedlog tuženice za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem P-189/2021. (po tužbi FŽ kao tužiteljice protiv tuženika ČŽ i UŽ radi utvrđenja da je ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vlasništvo sada pok. MŽ ž. KŽ – napomena ovog suda).

8. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), koju u bitnome obrazlaže tvrdnjom da su izreke pobijane presude i rješenja nerazumljive i proturječne razlozima presude jer iz sadržaja izreke osporenih točaka nije jasno na čemu sud temelji prihvaćanja potraživanja tužiteljice, te da je prvostupanjski sud u obrazloženju samo taksativno nabrojio izvedene dokaze bez ocjene istih. Ističe da 1/2 dijela predmetne nekretnine nije ušla u sastav ostavinske imovine iza pok. majke MŽ iako je ista predstavljala njezinu imovinu s osnove bračne stečevine, pa ona ima pravni interes da se ½ predmetne nekretnine utvrdi kao vlasništvo pok. MŽ, radi čega je i pokrenula parnični postupak koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P-189/2021, pa kako isti predstavlja prethodno pitanje u kojem se utvrđuje vlasništvo predmeta spora, to je prvostupanjski sud trebao donijeti rješenje o prekidu ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se radi utvrđenja bračne stečevine vodi pod poslovnim brojem P-189/2021, a ne donijeti pobijanu presudu, pa je takvim postupanjem počinio bitnu povredu, a ujedno je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženica ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a navodeći da je onemogućena u raspravljanju pred sudom jer je sud odbio njezine dokazne prijedloge za saslušanje svjedoka na okolnost njezinog vlasništva i posjeda predmetnog stana odnosno suvlasništva nekretnine u cjelini, te je izignorirao i njezin dokazni prijedlog za pribavu spisa poslovni broj Psp-11/2021 u kojem je pravomoćno utvrđeno da je ona posljednji mirni posjednik predmetnog stana i da ju je tužiteljica uklanjanjem grilja s prozora smetala u posjedu. Osporava visinu najamnine navodeći da tužiteljica nikada nije predložila građevinsko vještačenje na okolnosti visine najamnine, a ista se ne može utvrđivati temeljem izlista s oglasa za iznajmljivanje stanova, koje je u spis priložila tužiteljica selektirajući oglase koji njoj odgovaraju.

9. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je dao valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporište u stanju spisa, te iako se u obrazloženju pogrešno pozvao na odredbu čl. 1120. ZOO-a, iz obrazloženja presude jasno proizlazi da je zahtjev tužiteljice za isplatu koristi prihvaćen primjenom odredbe čl. 165. ZV-a, pa nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženica u žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

10. Tuženica u žalbi ističe i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da je odbijanjem njezinih dokaznih prijedloga (saslušanje svjedoka na okolnosti njezinog vlasništva i posjeda predmetnog stanja, odnosno suvlasništva nekretnine u cjelini) onemogućena u raspravljanju. Okolnost da prvostupanjski sud nije prihvatio tuženičine dokazne prijedloge ne znači da je ona onemogućena u raspravljanju, a obzirom da je u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a samo sudu dano ovlaštenje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa imajući u vidu da je prvostupanjski sud o pravu suvlasništva nekretnine odnosno vlasništva predmetnog stana tuženice u ovom postupku odlučio kao o prethodnom pitanju temeljem dokumentacije priložene u spis (stanja u ostavinskom spisu iza pok. MŽ poslovni broj O-993/2005), a koja odluka sukladno odredbi čl. 12. st. 2. ZPP-a ima pravni učinak samo u ovoj parnici i ne prejudicira odluku o tužbenom zahtjevu tuženice (kao tužiteljice) istaknutom u parnici koja se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P-189/2021, kraj činjenice da je u ponovljenom postupku predmet spora bio samo zahtjev vlasnika-neposjednika za isplatu koristi koje ima nevlasnik- posjednik za vrijeme posjedovanja, to nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

11. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je provedenim dokazima (saslušanjem stranaka i temeljem dokumentacije priložene u spisu) utvrdio činjenično stanje, prema kojemu minimalna tržišna mjesečna najamnina za predmetni stan površine 39 m2 iznosi 265,45 EUR-a, pa imajući u vidu da tuženica niti u odgovoru na tužbu niti tijekom postupka nije osporavala činjenicu da minimalna visina mjesečne najamnine na području grada [adresa] iznosi 265,45 EUR-a (prema stanju spisa općepoznata činjenica na području grada [adresa]), već je samo smatrajući se vlasnicom tvrdila da nije dužna plaćati nikakvu najamninu tužiteljici, te utvrđenja da je tuženica nesporno u posjedu spornog stana, pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu, jer je prema stavu ovog suda tuženica u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a kao nepoštena posjednica dužna naknaditi tužiteljici sve koristi koje ima za vrijeme svojega posjedovanja, što pravilnim prihvaća i ovaj sud.

12. Prvostupanjski sud je o prijedlogu tuženice za prekid postupka do pravomoćnog okončanja odlučio ranijom presudom i rješenjem poslovni broj P-2240/2020-7 od 25. travnja 2022., pa kako je ovaj sud presudom i rješenjem poslovni broj Gž-893/2022-2 od 28. rujna 2023. potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tuženice za prekid postupka, prihvaćajući pravilnim stajalište prvostupanjskog suda o nepostojanju suvlasničkih prava tuženice na predmetnoj nekretnini, o čemu je prvostupanjski sud odlučio kao o prethodnom pitanju sa pravnim učinkom samo za ovu parnicu primjenom čl. 12. ZPP-a, to su žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravilnost odluke prvostupanjskog suda o odbijanju njezinog ponovljenog prijedloga za prekidom postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem P-189/2021 iz istih razloga kao i u ranijoj odluci, neosnovani.

13. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. izreke presude) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženica u žalbi sadržajno uopće nije pobijala odluku o troškovima (osporavala ju je samo vezano za osporavanje osnovanosti glavnog zahtjeva).

14. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun