Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-785/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Živku Repcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pn-219/2022-36 od 26. travnja 2024., na sjednici vijeća 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pn- 219/2022-36 od 26. travnja 2024.:

- potvrđuje pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 1.013,73 EUR-a,

- potvrđuje pod točkom III. izreke u kojim je tuženiku naloženo platiti zateznu kamatu na iznos od 2.400,00 EUR od 22. travnja 2021., na iznos od 29,96 EUR od 22. travnja 2021., na iznos od 3,77 EUR od 22. travnja 2021. i na iznos od 180,00 EUR od 26. travnja 2024.,

- preinačuje pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 29,96 EUR-a od 24. ožujka 2021. do 21. travnja 2021. i na iznos od 3,77 EUR-a od 8. travnja 2021. do 21. travnja 2021. na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se presuda i rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pn-219/2022-36 od 26. travnja 2024.:

- potvrđuje pod točkom V. izreke te pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.379,55 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom,

- preinačuje pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

II. U nepobijanim točkama I. i II. izreke, te u nepobijanom dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti iznos od 1.600,00 EUR-a, kao i nepobijanom dijelu točke IV. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR-a i odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 457,55 EUR, prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem je pod točkom I. izreke utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 1.600,77 EUR-a. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.000,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 26. travnja 2024. do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.613,73 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom na iznos od 2.400,00 EUR od 22. travnja 2021., na iznos od 29,96 EUR od 24. ožujka 2021., na iznos od 3,77 EUR od 8. travnja 2021. i na iznos od 180,00 EUR od 26. travnja 2024. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.629,55 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 26. travnja 2024. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 457,55 EUR odbijen kao neosnovan. Pod točkom V. izreke odbijen je preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 500,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točki III. izreke preko nespornog iznosa glavnice od 1.600,00 EUR-a (pobijani dio dosuđene naknade štete 1.013,73 EUR-a), te u točki IV. izreke preko nespornog iznosa parničnog troška od 1.000,00 EUR-a (pobijani dio dosuđenog troška postupka 1.629,55 EUR-a) i točki V. izreke, predlažući drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način kako to ističe u žalbi, podredno da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, koju štetu je pretrpio u prometnoj nesreći dana 24. ožujka 2021. u kojoj je sudjelovao kao vozač osobnog automobila, a koju prometnu nesreću je skrivio osiguranik tuženika, koji je upravljajući svojim vozilom naletio na vozilo kojim je upravljao tužitelj.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da se 24. ožujka 2021. u Zadru dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali tužitelj upravljajući motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] i ŠM upravljajući motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 068100554783,

- da je tužitelj 22. travnja 2021. podnio tuženiku odštetni zahtjev, koji je tuženik odbio odgovorom od 28. svibnja 2021. kao pravno neosnovan, navodeći izrijekom da nije sporna odgovornost za štetu, ali je sporna visina štete jer da težina povrede (beznačajna povreda) i okolnosti slučaja ne opravdavaju utvrđenje pravične novčane naknade neimovinske štete, niti imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege,

- da je Postaja prometne policije Zadar radi predmetne prometne nesreće izdala obvezni prekršajni nalog broj: 511-18-15/05-2-280-1/2021 od 25. ožujka 2021. okrivljeniku ŠM, u kojem navodi da je on kriv što upravljajući navedenim osobnim vozilom, iako je bio dužan, nije držao potreban razmak krećući se iza drugog vozila, iz kojeg je razloga prednjim dijelom vozila naletio na stražnji dio osobnog automobila kojim je upravljao tužitelj, krećući se ispred vozila okrivljenika i u trenutku prometne nesreće bio je zaustavljen radi skretanja vozila ispred njega, čime je počinio prekršaj iz čl. 109. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

utvrđuje da je tuženikov osiguranik svojim vozilom naletio na stražnji dio vozila kojim je upravljao tužitelj, a koje se prethodno zaustavilo iza vozila koje je usporavalo radi skretanja ulijevo, pa je tuženikov osiguranik zbog ne držanja potrebnog razmaka između vozila postupio protivno odredbi čl. 109. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019 i 42/2020), te takvim kretanjem uzrokovao prometnu nesreću, slijedom čega je temeljem čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) ZOO-a za štetu isključivo odgovoran osiguranik tuženika, te je tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju.

7. Obzirom je tuženik osporavao visinu neimovinske i imovinske štete, prvostupanjski sud je radi utvrđivanja da li je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i kvalifikatornih okolnosti iz čl. 1100. ZOO-a proveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju, te vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke dr. Marijanu Huisi, specijalistu opće i abdominalne kirurgije, temeljem kojih utvrđuje:

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio udarac u području slabinske kralježnice i udarac u desnu potkoljenicu, a koje ozljede su pojedinačni i zbirno tjelesne ozljede,

- da je liječenje tužitelja završilo 45 dana nakon ozljeđivanja (prometna nesreća se dogodila 24. ožujka 2021.),

- da iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji nalaz sud prihvaća u cijelosti, proizlazi da je tužitelj zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju trpio fizičke bolove (bolove jakog intenziteta 1 dan, bolove srednjeg intenziteta 14 dana i povremene bolove 30 dana), strah (primarni strah u trenutku ozljeđivanja jakog intenziteta i kratkog trajanja, te sekundarni strah jakog intenziteta 1 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i kasni strah u trajanju 20 dana), te da kod tužitelja ozljede nisu prouzročile naruženje niti smanjenje opće životne aktivnosti,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega 7 dana u trajanju po 4 sata dnevno, te još 10 dana po 2 sat dnevno i 10 dana po 1 sat dnevno,

zaključuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a), pa je prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje liječničkog vještaka, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu po osnovu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinsku štetu) u ukupnom iznosu od 2.400,00 EUR-a, vodeći računa o okolnostima opisanim pod točkom 39. obrazloženja.

7.1. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o potrebi pomoći tužitelju, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 180,00 EUR-a (58 sati po cijeni sata tuđe pomoći u iznosu od 3,103 EUR-a).

7.2. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, prvostupanjski sud je dosudio tužitelju naknadu troškova liječenja u ukupnom iznosu od 33,73 EUR-a, a koji trošak se odnosi na plaćene participacije, a visinu istih utvrdio je temeljem priloženih potvrda o plaćenom sudjelovanju od 24. ožujka 2021. i od 8. travnja 2021.

7.3. Prvostupanjski sud je tužitelju na dosuđenu neimovinsku štetu dosudio zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 22. travnja 2021. primjenom odredbe čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023., dalje: ZOOP), dok je na troškove liječenja zateznu kamatu dosudio od dana izvršenih plaćanja, a na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege od donošenja presude kako je to zatražio tužitelj postavljenim tužbenih zahtjevom.

8. Tuženik u žalbi osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete smatrajući da je prvostupanjski sud istu previsoko odmjerio obzirom da je tužitelj zadobio laku tjelesnu ozljedu, koja nije dovela niti do minimalnog smanjenja životne aktivnosti, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava, uvažavajući sve konkretne okolnosti slučaja, trebalo tužitelju odmjeriti niži iznos na ime pravične novčane naknade od dosuđenog iznosa, pa je stoga u pogledu dosuđene naknade neimovinske štete pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO-a, a ujedno je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno postoji proturječnost o odlučnim činjenicama. Osporava visinu dosuđene naknade na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja smatrajući da tužitelj nije dokazao na što se isti odnosi i zašto je isti trebao podmiriti jer je nesumnjivo osiguranik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

9. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutih žalbenih razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka i naveo je odredbe materijalnog prava koje je primijenio (po čl. 338. st. 4. ZPP), te nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

10. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je utvrdivši da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu već ranije opisanu u obrazloženju ove presude, a zbog kojih povreda je trpio fizičke bolove i strah, a težina kojih povreda, kao i okolnosti slučaja, i po ocjeni ovog suda opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 1100. ZOO-a kada je prihvatio zahtjev za pravičnu naknadu s osnova neimovinske štete. Naime, imajući u vidu neugodnosti koje je tužitelj trpio u tijeku liječenja (imobilizacija po hitnoj službi, inicijalne obrade na hitnom bolničkom odjelu, dijagnostičke pretrage RTG, MSCT, MR) i dob tužitelja, a o čemu je vodio računa i prvostupanjski sud, te polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, kao i imajući na umu da su se u međuvremenu od donošenja izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života, navedeno opravdava utvrđenje pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete u iznosu od 2.400,00 EUR-a.

11. Prvostupanjski sud je, a s obzirom da tuženik tijekom postupka nije osporio potvrde o plaćenom sudjelovanju (participaciji) Opće bolnice Zadar, Centra za hitni prijem, pravilno tužitelju dosudio trošak liječenja u ukupnom iznosu od 33,73 EUR-a, a koja činjenična utvrđenja, pravilnim prihvaća i ovaj sud, obzirom da je općepoznato da se prilikom obavljanja dijagnostičkih pretraga i liječničkih pregleda plaća participacija, te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima pobija tijek zateznih kamata na dosuđene iznose neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći, jer je prvostupanjski sud o tijeku zateznih kamata pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 12. ZOOP-a, obzirom se u ovom konkretnom slučaju radi o šteti nastaloj kao posljedici prometne nesreće, zbog čega se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kao i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (primjerice Rev- 1048/2014 od 4. rujna 2018., Rev-1633/2016 od 16. srpnja 2019., Rev-415/2013 od 13. rujna 2017.) u slučaju kad postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu treba cijeniti prema odredbi čl. 12. ZOOP-a. Imajući u vidu da je tužitelj dana 22. travnja 2021. podnio tuženiku odštetni zahtjev, to tužitelj u smislu odredbe čl. 12. ZOOP-a ima pravo na zatezne kamate na iznos naknade neimovinske i imovinske štete s osnova tuđe pomoći od dana podnošenja zahtjeva.

12.1. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava tijek zatezne kamate na iznos imovinske štete s troškova liječenja. Naime, imajući u vidu da je tužitelj zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja postavio u odštetnom zahtjevu, to ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova troškova liječenja od 22. travnja 2021. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je u skladu s ustaljenom sudskom praksom i stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka navedenim pod točkom 12. ovog obrazloženja.

13. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pn-219/2022-36 od 26. travnja 2024. pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 1.013,73 EUR-a te platiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 2.400,00 EUR od 22. travnja 2021., na iznos od 29,96 EUR od 22. travnja 2021., na iznos od 3,77 EUR od 22. travnja 2021. i na iznos od 180,00 EUR od 26. travnja 2024., dok je primjenom odredbe čl. 373. toč..

3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo djelomično prihvatiti kao osnovanu te preinačiti točku III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 29,96 EUR-a od 24. ožujka 2021. do 21. travnja 2021. i na iznos od 3,77 EUR-a od 8. travnja 2021. do 21. travnja 2021. i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

14. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP- a, te je tužitelju dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 2.629,55 EUR-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 47. obrazloženja (visina troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine“ broj: 138/2023, dalje: Tarifa), trošak vještačenja te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu, te je naložio tuženiku naknaditi ga tužitelju u cijelosti.

15. Tuženik osporava odluku o trošku vezano za osporavanje glavnog zahtjeva, te osporava tužitelju pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva (nije bio potreban za svrhovito vođenje parnice), trošak sastava podneska od 17. ožujka 2023. (smatra da je tužitelj navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu) i trošak sastava podneska od 5. travnja 2023. (ne predstavlja obrazloženi podnesak i nije bio potreban obzirom je istim ukazano na omašku suda o (ne)odlučivanju o dokaznom prijedlogu).

16. Protivno žalbenim navodima tuženika, tužitelj ima pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva prema Tbr. 32. Tarife, jer je riječ o odštetnom zahtjevu koji je upućen tuženiku povodom ovog parničnog postupka i radi se o trošku učinjenom povodom tužbe sukladno čl. 151. st. 1. ZPP-a, a što je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-904/2023-2 od 8. svibnja 2024.

17. Prvostupanjski sud je pravilno priznao tužitelju trošak sastava podneska od 17. ožujka 2023., jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očitovao na navode tuženikovog odgovora na tužbu, te su isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a bili potrebni za vođenje parnice, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

18. Međutim, osnovano ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno priznao tužitelju pravo na naknadu troška sastava podneska od 5. travnja 2023., obzirom da isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je u tom podnesku tužitelj predložio sudu da obveže tuženika na dostavu izvida štete, a što je bio dokazni prijedlog tuženika predložen u odgovoru na tužbu.

19. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.379,55 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom, a djelomično uvažiti kao osnovanu i primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti odluku o trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

20. U nepobijanim točkama I. i II. izreke, te u nepobijanom dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti iznos od 1.600,00 EUR-a, kao i nepobijanom dijelu točke IV. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR-a i odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 457,55 EUR, prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.

21. Obzirom da tuženik u odnosu na glavnu stvar nije uspio sa svojom žalbom, već je uspio samo djelomično u odnosu na trošak postupka koji se sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora, to mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

U Varaždinu, 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun