Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-393/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E.ON Energija d.o.o. (OIB:81103558092), Zagreb, Capraška ulica 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Zec i Partneri d.o.o. iz Osijeka protiv tuženika JE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1089/2023-17 od 13. prosinca 2024., dana 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1089/2023-17 od 13. prosinca 2024. u toč.II – i toč.IV izreke.

II/Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba broj Ovrv-127201/2022 od 1.ožujka 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 159,16 Eur sa zateznim kamatama koje teku od 28. travnja 2022. (toč.II izreke) i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 498,30 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate (toč.IV izreke).

2. U opisanom dijelu navedenu presudu pobija tužitelj pravovremeno izjavljenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da presudu u pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Naime, obrazlažući zauzeto stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na naknadu isporučene električne energije za mjesečne obveze dospjele 15. studenog 2021. i 15. prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 159,16 Eur koje tužitelj temelji na računu broj 22-3630-131553 od 31. ožujka 2022. ispostavljenog za utrošenu el. energiju u periodu od 1. listopada 2021. do 31. ožujka 2022., prvostupanjski sud je po detaljnoj analizi tuženiku izdanih računa (naloga za plaćanje) utvrdio da račun broj 22- 3630-131553 od 31. ožujka 2022. sadrži potraživanja tužitelja za period od listopada 2021. do ožujka 2022. za koja su bile izdavane i pojedinačne mjesečne uplatnice s različitim i to djelomično ranijim datumima dospijeća (nalog za plaćanje za 10/21 na iznos 79,58 Eur (599,62 kn) koji je dospio 15. studenog 2021., nalog za plaćanje za 11/21 na iznos 79,58 Eur (599,62 kn) koji je dospio 15. prosinca 2021., nalog za plaćanje za 12/21 na iznos od 79,58 Eur (599,62 kn) koji je dospio 17. siječnja 2022., nalog za plaćanje za 1/22 na iznos od 79,58 Eur (599,62 kn) koji je dospio 15. veljače 2022., nalog za plaćanje za 2/22 na iznos od 79,58 Eur (599,62 kn) koji je dospio 15. ožujka 2022. i nalog za plaćanje za 3/22 na iznos od 79,58 Eur (599,62 kn) koji je dospio 15. travnja 2022.) pa kako je tužitelj u odnosu na mjesečne obveze koje su dospjele 15. studenog 2021. i 15. prosinca 2021. imao pravo po takvom dospijeću odmah zahtijevati ispunjenje obveze, to je primjenom odredbe čl. 232. stav.1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) zaključio da su tražbine koje su dospjele 15.11.2021. i 15.12.2021., a polazeći od činjenice da je predmetni postupak iniciran podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 20. prosinca 2022. - u zastari, te je ukinuo predmetni platni nalog pozivom na odredbu čl. 451. stav. 3. Zakona o parničnom postupku i odbio tužbeni zahtjev za iznos od 159,16 Eur sa zateznom kamatom.

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

7. No prije upuštanja u ocjenu žalbenih navoda tužitelja valja navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. stav. 1. ZPP-a obzirom da potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 1.320,00 Eur zbog čega se, prema daljnjoj odredbi čl. 467. stav. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava postupak male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stav. 2. toč. 3. istog), što znači da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. ZPP-a.

8. Žalba tužitelja svedena je na osporavanje materijalno-pravnog stajališta prvostupanjskog suda vezanog uz zastaru dijela utužene tražbine pri čemu tužitelj opširno pojašnjava način formiranja računa korisnika polazeći od odredbe čl. 3. stav. 2. toč. 17. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (dalje: Opći uvjeti) koja definira mjesečnu novčanu obvezu kao iznos mjesečne novčane obveze krajnjeg kupca iz kategorije kućanstvo određenog na temelju predviđene mjesečne potrošnje električne energije krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem i nastavne odredbe čl. 64. Općih uvjeta koja propisuje da za krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem predviđenu potrošnju za buduće polugodišnje obračunsko razdoblje određuje operator distribucijskog sustava u tekućem polugodišnjem obračunskom razdoblju uzimajući u obzir potrošnju iz prethodnog polugodišnjeg obračunskog razdoblja, a u skladu s pravilima primjene nadomjesnih krivulja opterećenja. U bitnome, tužitelj navodi da krajnjem kupcu s polugodišnjim obračunskim razdobljem opskrbljivač radi polugodišnji obračun potrošnje električne energije po isteku tekućeg polugodišnjeg obračunskog razdoblja na temelju očitanja stanja brojila ili na temelju procijenjene potrošnje ukoliko se iz bilo kojeg razloga ne može očitati brojilo krajnjeg kupca te na temelju takvog polugodišnjeg obračuna potrošnje električne energije opskrbljivač krajnjem kupcu s polugodišnjim obračunskim razdobljem ispostavlja jedinstveni račun. Stoga da je tužitelj u konkretnom slučaju bio u mogućnosti zahtijevati ispunjenje obveze u odnosu na isporučenu, a neplaćenu električnu energiju u polugodišnjem obračunskom razdoblju od 10.2021. -3.2022. tek nakon očitanja stanja brojila tuženika od strane nadležnog Operatora sustava na zadnji dan polugodišnjeg obračunskog razdoblja (u ovom slučaju je to dakle bilo tek na dan 31.03.2022.) zbog čega da i zastara u konkretnom slučaju može početi teći tek od 01.04.2022.

9. Izneseno materijalno-pravno stajalište tužitelja o dospijeću utužene tražbine je pogrešno jer se ono može odnositi isključivo na eventualno utvrđenu i obračunatu razliku u potrošnji el.energije i to između procijenjene potrošnje i očitane potrošnje no ne i za procjenu mjesečne potrošnje u odnosu na koju su tužitelju ispostavljeni mjesečni računi sa točno određenim datumom dospijeća.

10. Kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu utužene tražbine za koje su tuženiku ispostavljeni nalog za 10/21 na iznos 79,58 Eur (599,62 kn) koji je dospio 15. studenog 2021. i nalog za plaćanje za 11/21 na iznos 79,58 Eur (599,62 kn) koji je dospio 15. prosinca 2021. utvrdivši da je nastupila zastara utužene tražbine, kraj činjenice što ispitivanjem pobijane presude iz aspekta odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila ostvarena i jedna bitna povreda odredba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj toč.II izreke uključujući i odluku o troškovima postupka iz toč.IV izreke koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

11. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka obzirom da sa žalbom nije uspio.

12. Nepobijani dosuđujući i odbijajući dijelovi sadržani u toč.I- i toč.III izreke presude te nepobijano rješenje kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe nisu bili predmetom žalbenog ispitivanja (odredba čl.365.stav.1. uvezi sa čl.381. ZPP-a).

U Varaždinu, 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Dijana Hofer