Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1568/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženice Addiko bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-141/2022- 19 od 12. listopada 2023., u sjednici vijeća dana 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-141/2022-19 od 12. listopada 2023.:

- potvrđuje pod toč. I. i II. izreke

- potvrđuje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.476,48 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose i to:

- na iznos od 4,61 EUR od 1. studenog 2008.

- na iznos od 0,30 EUR od 1. veljače 2009.

- na iznos od 9,00 EUR od 1. ožujka 2009.

- na iznos od 0,18 EUR od 1. ožujka 2010.

- na iznos od 0,20 EUR od 1. svibnja 2010.

- na iznos od 1,22 EUR od 1. lipnja 2010.

- na iznos od 28,00 EUR od 1. srpnja 2010.

- na iznos od 19,43 EUR od 1. kolovoza 2010.

- na iznos od 39,37 EUR od 1. rujna 2010.

- na iznos od 32,60 EUR od 1. listopada 2010.

- na iznos od 21,43 EUR od 1. studenog 2010.

- na iznos od 49,13 EUR od 1. prosinca 2010.

- na iznos od 65,23 EUR od 1. siječnja 2011.

- na iznos od 54,55 EUR od 1. veljače 2011.

- na iznos od 66,06 EUR od 1. ožujka 2011.

- na iznos od 48,79 EUR od 1. travnja 2011.

- na iznos od 54,56 EUR od 1. svibnja 2011.

- na iznos od 78,08 EUR od 1. lipnja 2011.

- na iznos od 85,41 EUR od 1. srpnja 2011.

- na iznos od 111,43 EUR od 1. kolovoza 2011.

- na iznos od 101,14 EUR od 1. rujna 2011.

- na iznos od 88,12 EUR od 1. listopada 2011.

- na iznos od 88,34 EUR od 1. studenog 2011.

- na iznos od 89,74 EUR od 1. prosinca 2011.

- na iznos od 93,02 EUR od 1. siječnja 2012.

- na iznos od 100,19 EUR od 1. veljače 2012.

- na iznos od 106,77 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos od 39,57 EUR od 1. travnja 2012. pa do isplate

- preinačuje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 4.980,35 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose i zahtjev u tom dijelu odbija

- potvrđuje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 682,41 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tuženice u dijelu kojim pobija presudu Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-141/2022-19 od 12. listopada 2023. pod toč. IV. izreke kao nedopuštena.

II. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-141/2022-19 od 12. listopada 2023.:

- potvrđuje pod toč. V. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.017,90 EUR sa zateznom kamatom, a preinačuje u dijelu kojim je naloženo naknaditi trošak u iznosu od 2.100,50 EUR sa zateznom kamatom i zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 112,63 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 61000062536/2006 u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukama tuženice, pod toč. II. izreke utvrđena je ništetnom odredba navedenog Ugovora o kreditu u dijelu kojim se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima koji su vezani uz valutnu klauzulu u CHF, pod toč. III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici s osnova preplaćenog iznosa radi promjenjive kamatne stope i promjene tečaja CHF tijekom razdoblja otplate kredita od 1. srpnja 2006. do 2. kolovoza 2013. iznos od 6.465,83 EUR/48.716,80 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose i iznos od 682,41 EUR/5.141,65 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, pod toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 678,53 EUR/5.112,38 kn, dok je pod toč. V. izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.118,40 EUR/23.495,58 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Navedenu presudu u cijelosti pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužiteljice, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana u dijelu pobijane toč. I. i II. izreke, djelomično je osnovana u dijelu pobijane toč. III. i V. izreke, dok u dijelu pobijane toč. IV. izreke nije dopuštena.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredaba o načinu promjene kamatne stope jednostranim odlukama tuženice i ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF Ugovora o kreditu broj 5140030250-61000062536/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 26. travnja 2006. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) koji je sklopljen između pravnog prednika tužiteljice KF i prednice tuženice Slavonske banke d.d. Osijek, te zahtjev za isplatu stečenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

6. Polazeći od nesporne činjenice da je sklopljen Ugovor o kreditu kojim je banka odobrila predniku tužiteljice kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 93.000,00 CHF, s ugovorenom promjenjivom kamatom sukladno u čl. 4. Ugovora o kreditu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,65% i ispunjenjem kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF koje je ugovoreno u čl. 3.4. Ugovora o kreditu, ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da tužiteljica u iskazu navodi da je njezin pok. suprug podigao kredit za koji je u početku rata iznosila 3.500,00 kn, nakon čega je ista porasla pa su se kao obitelj s troje djece našli u teškoj financijskoj situaciji jer je ona bila nezaposlena, a pok. suprug u mirovini, dok o detaljima sklapanja Ugovora o kreditu nema saznanja osim da se u to vrijeme općenito pričalo da se radi o najpovoljnijoj vrsti kredita

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala, kao i da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući s istima ugovore o kreditima i koristeći ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF

- da presude iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača imaju direktan obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju primjenom čl. 502.c u vezi čl. 502.a st. 1. ZPP, kao i da nije relevantno što Slavonska banka d.d. nije bila stranka u tom postupku jer je tuženica pripajanjem 2009. godine kao pravna slijednica preuzela sva prava i obveze Slavonske banke d.d. kao pripojenog društva

- da je nalazom financijske vještakinje Ane Šarić dipl. oec. utvrđeno da je tužiteljica s osnova promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu i promjenu tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme plasiranja kredita u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 2. kolovoza 2013. isplatila tuženici iznos od 7.144,36 EUR, a ako se uzme u obzir tzv. negativna tečajna razlika da je isplatila tuženici 6.465,83 EUR, dok je razdoblju od 2. kolovoza 2013. do 18. veljače 2014. po osnovu istih ništetnih odredaba isplatila tuženici iznos od 682,41 EUR

- da nije osnovan prigovor zastare jer zastara za individualni restitucijski zahtjev počinje teći od pravomoćnosti odluka iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, pa kako su odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske postale pravomoćne 13. lipnja 2014. (Pž-7129/2013) i 14. lipnja 2018. (Pž-6632/2017), a da je tužba u ovom postupku podnesena 14. lipnja 2019. to nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima,

slijedom čega utvrđuje pod toč. I. i II. izreke presude da su ništetni dijelovi ugovornih odredaba o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF primjenjujući za isto utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, pa kako je tužiteljica isplatila tuženici temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope umanjeno za iznos tzv. negativne tečajne razlike i radi promjene tečaja CHF iznos od 6.465,83 EUR, te radi promjene tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj iznos od 682,41 EUR, to je pod toč. III. izreke tuženica obvezana isplatiti tužiteljici navedene iznose temeljem čl. 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO), sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose primjenom čl. 1115. ZOO, dok je pod toč. IV. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 678,53 EUR/5.112,38 kn.

7. Tuženica u žalbi navodi da Ugovor o kreditu sadrži drugačije odredbe od onih koje su bile predmetom ispitivanja u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 i to čl. 4. kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutu, pa o tako ugovorenom načinu promjenjivosti kamatne stope nije odlučeno u postupku kolektivne zaštite, a drugačija je i odredba čl. 5. Ugovora o kreditu kojim su stranke ugovorile da korisnik kredita može podnijeti zahtjev za promjenu valutne klauzule i da će banka po tom zahtjevu izvršiti konverziju glavnice u novu valutnu klauzulu i promijeniti kamatnu stopu, pa kako je tužiteljica imala tu mogućnost ne može se tvrditi da je odredba o valutnoj klauzuli stvorila neravnopravnost između stranaka na njezinu štetu, s obzirom da se činjenica što prednik tužiteljice nije otklonio štetu podnošenjem zahtjeva sukladno čl. 5. Ugovora o kreditu ne može tumačiti na štetu tuženice. Kako sud nije iznio razloge u vezi tvrdnji da čl. 4. i 5. Ugovora o kreditu nisu nepoštene odredbe, to smatra da je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se presuda u tom dijelu ne može ispitati. Nadalje, smatra da se utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite ne mogu primijeniti na Slavonsku banku d.d. kao prednicu tuženice, da Ugovor o kreditu koji je naveden u izreci presude ne odgovara Ugovoru o kreditu koji su stranke sklopile pa je i u tom dijelu počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Ukazuje da je na okolnost načina pregovaranja prije sklapanja Ugovora o kreditu predložio saslušanje djelatnice i da sud nije proveo taj dokaz, pa postavlja pitanje na koji način može dokazati svoje navode u postupku ukoliko sud ne provede dokaze koje je radi utvrđivanja tih navoda tuženica predložila. Nastavno smatra da nisu utvrđeni razlozi ništetnosti ugovornih odredaba, da je pri utvrđivanju visine i provođenju dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem primijenjena pogrešna metodologija, da je pogrešno ocijenjen prigovor zastare i da je pogrešnom primjenom materijalnog prava dosuđena zatezna kamata jer tuženica nije nepošteni stjecatelj.

8. S obzirom da tuženica izričito navodi da pobija presudu u cijelosti, a da za pobijanje toč. IV. izreke presude kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 678,53 EUR/5.112,38 kn sa zateznom kamatom nema pravni interes, to je ovaj sud primjenom čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. ZPP odbacio žalbu u tom dijelu pod toč. I. izreke ovog rješenja.

9. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda tuženice kojima ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj sud utvrđuje da navedena povreda nije počinjena jer je prvostupanjski sud iznio jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporišta u cjelokupnom stanju u spisu i presuda nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ispitati njezinu zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe kojima je ugovoren način promjene kamatne stope - a da nisu navedeni parametri o kojima ovisi promjena, iz čega slijedi zaključak da se promjena kamatne stope temelji isključivo na jednostranoj odluci tuženice, te kojima je ugovoreno ispunjenje obveze uz valutnu klauzulu u CHF, a koje se sadržajno odnose na čl. 3.4. i 4. Ugovora o kreditu na način kako je to činjenično opisano u tužbi - nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Kako o navedenim ugovornim odredbama prednici stranaka nedvojbeno nisu pregovarali, a da je prednik tužiteljice u toj situaciji jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok nije mogao znati niti procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju, a tuženica tijekom postupka nije dokazala da mu je objasnila način utvrđivanja kamatne stope, odnosno parametre koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja na temelju kojih bi prednik tužiteljice mogao predvidjeti učinke koji će za njega nastupiti u budućnosti (niti to u postupku tvrdi), niti ga je tuženica informirala kao potrošača o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su navedene ugovorne odredbe formirane jednostrano od tuženice bile nerazumljive i da su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu na njezinu štetu, čime je postupanje tuženice pravilno ocijenjeno protivnim čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP).

11. Žalbene tvrdnje kojima tuženica ističe da u postupku povodom restitucijskog zahtjeva nije dovoljno pozvati se na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa, te s tim u vezi navodi da se predmetni Ugovor o kreditu u dijelu ugovorenog načina promjene kamatne stope pod čl. 4., kao i u dijelu ugovorene mogućnosti promjene valutne klauzule pod čl. 5. sadržajno razlikuje od ugovora o kreditu koji su bili predmetom ocjene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa, povezujući isto i s činjenicom da je ugovor s prednikom tužiteljice sklopila Slavonska banka d.d. Osijek, također nisu osnovane.

11.1. Kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

11.2. Kako je tuženica na okolnost potpune obaviještenosti prednika tužiteljice o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba u predugovornoj fazi predložila saslušanje svjedokinje VF, koji dokaz prvostupanjski sud nije proveo pa je ovaj sud rješenjem od 16. siječnja 2025. broj Gž1568/2024-2 odredio provesti dokaz njezinim saslušanjem pred prvostupanjskim sudom, a da je nakon toga tuženica u podnesku od 12. svibnja 2025. odustala od saslušanja navedene svjedokinje, to je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba pravilno utemeljio na presudi iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa, s obzirom da tuženica prema navedenom nije dokazala da ista nema direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu.

12. Vezano uz tvrdnje da je Ugovor o kreditu sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. Osijek i da ugovorne odredbe u smislu načina promjene kamatne stope sadržajno nisu podudarne onima koje su bile predmetom ispitivanja u postupku kolektivne zaštite, valja istači da je VSRH u odluci od 3. siječnja 2024. broj Rev 1135/2023-2 odgovarajući na pravno pitanje:

"Može li sud primjenom čl. 502.c ZPP-a zauzeti pravno utvrđenje da je Slavonska banka d.d. povrijedila kolektivne interese potrošača nepoštenom praksom ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF, pa tako i u ovom konkretnom slučaju, iako Slavonska banka d.d. nije bila obuhvaćena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine?“, izrazio pravno shvaćanje:

„27. Prema odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 118/03 - dalje: ZTD) upisom pripajanja u trgovački registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora, koje u vrijeme pripajanja ni jedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za društvo preuzimatelja, opseg obveza pravično se određuje, uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika.

28. Sukladno citiranoj odredbi, pravilno je zaključivanje nižestupanjskih sudova da se odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe Adria Bank kao preuzimatelja Slavonske banke d.d., odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d. To je ujedno i odgovor na naznačeno pitanje.“,

pa prihvaćajući navedeno pravno shvaćanje, uz utvrđenje da je u konkretnom slučaju način promjene kamatne stope i ispunjenje obveze uz valutnu klauzulu u CHF u Ugovoru o kreditu sadržajno izraženo na identičan način kao i u ugovorima koji su bili predmetom ispitivanja u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, kao i da to što prednik tužiteljice nije zatražio promjenu valutne klauzule sukladno ugovorenoj mogućnosti iz čl. 5. Ugovora o kreditu nije prepreka za ostvarivanje prava na potrošačku zaštitu od onih odredaba koje su potrošača obvezivale nepoštenim postupanjem tuženice, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava usvojio zahtjev tužiteljice pod toč. I. i II. izreke.

13. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO, zaključio da tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev u visini onog što je platila tuženici temeljem nepoštenih ugovornih odredaba. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 2. kolovoza 2013. preplatila tuženici iznos od 7.144,36 EUR, a ako se uzme u obzir tzv. negativna tečajna razlika - iznos od 6.465,83 EUR, te u razdoblju od kolovoza 2013. do veljače 2014. radi promjene tečaja CHF u ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF da je preplatila tuženici iznos od 682,41 EUR.

14. Međutim, prvostupanjski sud je prigovor zastare ocijenio djelomično pogrešnom primjenom materijalnog prava.

14.1. Ovaj sud prihvaća Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF VSRH broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a što znači da je za potraživanje s osnova nepoštene ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope zastara počela teći 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, a da je za potraživanje s osnova nepoštene ugovorne odredbe o ispunjenju kreditne obveze u CHF zastara počela teći 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17.

14.2. S obzirom da je tužiteljica podnijela tužbu 14. lipnja 2019. (prema potvrdi o primitku preporučene poštanske pošiljke na listu 8 spisa) to je primjenom čl. 225. ZOO nastupila zastara za potraživanje iznosa od 4.980,35 EUR koji je plaćen temeljem nepoštene odredbe o načinu promjene kamatne stope i koji je sadržan u dosuđenom iznosu od 6.465,83 EUR, dok nije u zastari potraživanje iznosa od 1.476,48 EUR koji je plaćen radi promjene tečaja CHF (bez umanjivanja za tzv. negativnu tečajnu razliku), a što ovaj sud utvrđuje iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje s lista 136 do 145 spisa. Nije nastupila zastara niti za potraživanje iznosa od 682,41 EUR koji je plaćen temeljem nepoštene odredbe o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, pa stoga tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev u navedenim iznosima uz zateznu kamatu primjenom čl. 1115. ZOO jer je tuženica nesavjesna stjecateljica iznosa koje je stekla temeljem nepoštenih odredaba.

15. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. i II. te dijelu toč. III. izreke kojom je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.476,48 EUR i 682,41 EUR sa zateznom kamatom, dok je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio presudu u preostalom dijelu toč. III. izreke i odbio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.980,35 EUR sa zateznom kamatom.

16. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP na način da je obvezao tuženicu naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 3.118,40 EUR, s time da je radnje za koje je priznat trošak i visinu sud obrazložio pod toč. 21. obrazloženja.

17. U žalbi tuženica osporava odluku o troškovima postupka navodeći da nije jasno temeljem kojeg akta je trošak obračunat jer sud nije naznačena vrijednost boda koja je važila u trenutku poduzimanja pojedine radnje čime je evidentno povrijeđeno načelo zabrane retroaktivnosti, ukazujući da je o navedenom izraženo stajalište Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 30. kolovoza 2023. broj Pž-2450/2023-2.

18. S obzirom da je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu to je dužan odlučiti o troškovima postupka primjenom čl. 166. st. 2. ZPP.

18.1. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u osnovu svog zahtjeva, dok je u visini zahtjeva uspjela 27,58%, što znači da je kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužiteljice u omjeru od 63,79% a tuženice u omjeru od 36,21%, pa primjenom čl. 154. st. 2. ZPP tužiteljica ima pravo na trošak u omjeru od 27,58% i to onih troškova koji se odnose na radnje zastupanja po odvjetniku, dok ima pravo na cjelokupni trošak vještačenja jer je bio nužan za odlučivanje i nije ovisan o kvantitativnom uspjehu.

18.2. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) koja je važila u vrijeme zaključenja glavne rasprave i koja u Tbr. 48. st. 3. propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, odmjerio troškove postupka dok je pod toč. 21. obrazloženja jasno opisao na koje radnje se odnose i u kojoj visini su odmjereni, pa je pravilno utvrđeno da tužiteljica ima pravo na trošak odvjetničkih radnji koji uključuje obračunati PDV u iznosu od 2.675,14 EUR. Tužiteljica ima pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, ali nema pravo na trošak sudske pristojbe na presudu jer je temeljem čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođena plaćanja sudske pristojbe (na presudu). Stoga tužiteljica ima pravo na trošak u ukupnom iznosu od 2.728,23 EUR i što razmjerno uspjehu od 27,58% daje trošak od 752,45 EUR, čemu valja dodati u cijelosti trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR pa tužiteljica ima pravo na trošak od 1.017,90 EUR.

19. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženice i primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP potvrdio presudu pod toč. V. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.017,90 EUR sa zateznom kamatom, te preinačio u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 2.100,50 EUR sa zateznom kamatom i zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbio, kako je navedeno pod toč. II. izreke ovog rješenja.

20. Tuženica ima pravo na trošak sastava žalbe primjenom Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife u iznosu od 311,06 EUR, pa joj razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 36,21% i primjenom čl. 154. st. 2. ZPP pripada trošak od 112,63 EUR.

U Varaždinu 22. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek