REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZŠ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 3. veljače 2025., broj Pp-1762/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. ZŠ, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 3. veljače 2025., broj Pp-1762/2021-10, proglašena je krivom okr. ZŠ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 100,00 eura, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezana je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 27,00 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okrivljenica, putem branitelja odvjetnika Lorana Milanovića, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica oslobodi optužbe a podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da okrivljenica osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda. I ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno kritički promotrio iskaz svjedoka CŠ u dijelu u kojem on opisuje koje ponašanje okrivljenice je kod njega izazvalo osjećaj straha.
5. Okrivljenica je prvostupanjskom presudom proglašena krivom da je „svome ocu CŠ rekla da je gnjida i da ga mrzi što je kod CŠ izazvalo strah“. Prvostupanjski sud, kako to proizlazi iz dva odlomka br. 36 obrazloženja pobijane presude, smatra nedvojbeno utvrđenim da su osjećaj straha kod CŠ izazvale upravo riječi koje mu je uputila okrivljenica i to utvrđenje crpi iz svjedočkog iskaza CŠ. Tako prvostupanjski sud navodi da je isti bio „izričit da mu je kčerka, okrivljena ZŠ, kritične zgode u dvorištu, prilikom izlaska osobnim automobilom, rekla da je gnjida i to ponovila i da ga mrzi, da se osjećao uplašeno“ te „a to stoga jer osim što je i prema tu iznijetom razvidno da je okrivljenica predmetne zgode rekla ocu da je gnjida i da ga mrzi, a iz obrane okrivljenice i da joj nije žao zbog toga, dok iz iskaza CŠ da se uslijed toga osjećao uplašeno, iz čega jasno proizlazi da je to kod ovog prouzročilo uznemirenost … pa smatra da u tim okolnostima CŠ nije hinio strah rečenim mu od okrivljenice, cijeneći pritom i držanje ovog i prilikom davanja iskaza i na suočenju sa okrivljenicom“.
6. Suprotno tome, razmotrivši iskaze svjedoka CŠ koje je dao 16. studenog 2021. te prilikom suočenja s okrivljenicom 4. prosinca 2024., ovaj sud smatra da nije utvrđeno izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke) da je strah kod CŠ izazvalo upravo to što mu je okrivljenica rekla da je gnjida i da ga mrzi.
7. U iskazu koji je dao 16. studenog 2021. svjedok CŠ vrlo detaljno opisuje što je sve prethodilo inkriminiranom događaju te navodi „otišao sam pozvati policiju jer sam bio uspaničen“. Dakle, bio je ''uspaničen'' zbog nečega što je prethodilo inkriminiranom djelu događaja. Iz nastavka ovog njegovog iskaza proizlazi da mu je okrivljenica, koja je upravljala vozilom, osim što mu je rekla da je gnjida i da ga mrzi, rekla i da će ga pregaziti te da je siguran da bi ona autom krenula na njega da se nije pomaknuo u stranu. Tako je svjedok doslovno rekao: „Dok sam bio na izlazu iz dvorišta primijetio sam ZŠ kako izlazi iz kuće i sjeda u svoj osobni automobil. Ništa joj nisam rekao već ona meni da će me pregaziti i da sam gnjida i to ponovila. Upitao sam je radi čega a ona meni odgovorila da me mrzi i da me ne može vidjeti, da kako sam joj to mogao učiniti. Osjećao sam se uplašeno. Mislim da bi autom krenula na mene, odnosno siguran sam da se nisam pomaknuo u stranu“.
8. U iskazu koji je dao prilikom suočenja s okrivljenicom 4. prosinca 2024. svjedok također izričito navodi da je bio u strahu zbog majke i da je zbog toga zvao policiju te nastavno navodi da je okrivljenica vozilom krenula u njegovom smjeru iako je mogla proći mimo njega, da je spustivši prozor na vozilu rekla da bi ga najradije pregazila i da je gnjida te da ga je tim činom uplašila. Tako je svjedok doslovno rekao: „Krenula si tim autom prema izlazu do kojeg sam ja stajao, a ti ovim vozilom krenula u mom smjeru iako si mogla proći mimo. Nisam stigao reagirati i maknuti se i ti si prikočila, zaustavila se blizu mene i spustila prozor te rekla da bi me najradije pregazila i da sam gnjida, malo kasnije došla je policija. Mogla si izaći iz tog dvorišta i na drugi izlaz ako si me htjela izbjeći. Tim činom si me uplašila, a to potvrđujem i na upit suda“.
9. Po ocjeni ovog suda, analizirajući iskaze svjedoka CŠ, pa čak i potpuno zanemarujući nespornu činjenicu da je bio „uspaničen“ i u strahu za svoju majku zbog situacije koja je prethodila inkriminiranom dijelu događaja i da je zbog toga zvao policiju, ne može se s potpunom sigurnošću i izvan svake razumne sumnje zaključiti da mu je osjećaj straha izazvalo upravo i samo to što mu je okrivljenica rekla da je gnjida i da ga mrzi, kako je okrivljenica proglašena krivom. Naime, svjedok u oba svoja iskaza navodi da je okrivljenica vozilom krenula u njegovom smjeru i da mu je rekla da će ga pregaziti odnosno da bi ga najradije pregazila, navodi da je siguran da bi ona autom krenula na njega da se nije pomaknuo u stranu te navodi da ga je uplašila „tim činom“. Kod takvog stanja stvari, kada svjedok ponašanje okrivljenice (upućivanje riječi da je gnjida i da ga mrzi, ali i kretanje vozilom u njegovom smjeru iako je iz dvorišta mogla izaći i mimo njega ili na drugu stranu uz obraćanje da će ga pregaziti odnosno da bi ga najradije pregazila) opisuje kao jednu vremenski nedjeljivu cjelinu, ovaj sud smatra da nije s potpunom sigurnošću, kako to smatra prvostupanjski sud, utvrđeno da je osjećaj straha kod CŠ izazvalo samo to što mu je okrivljenica rekla da je gnjida i da ga mrzi.
10. Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio pri zaključivanju, jer je provedene dokaze trebalo cijeniti s više pažnje i kritičnosti pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
11. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze kao i druge dokaze za koje se ukaže potreba izvođenja te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza donijeti novu zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
12. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 22. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.
