REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7032/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Gradske ljekarne Zagreb, Zagreb, Ulica kralja Držislava 6, OIB: 37268254106, zastupane po punomoćniku Mari Mihočeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti odluke i donošenja nove odluke, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženice, dana 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom Odluka o prestanku Ugovora o zakupu poslovnog prostora Ljekarne Dugo Selo, Ur.broj: 01/1-304/2019 od 17. listopada 2019. godine.

II. Nalaže se tuženici donijeti novu Odluku, sukladno čl. 261. st. 1. i st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 100/18.).

III. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 13.877,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 22. svibnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Određuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 132.722,80 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela, u bitnom, da se kao magistra farmacije nalazi u zakupu jedinice zakupa Ljekarna Dugo Selo, temeljem Ugovora o zajedničkom zakupu od 18. rujna 1998., broj: 01/1-674/98 i pripadajućeg Aneksa od 17. prosinca 2012., broj: 01/1-458/2012. Odredbom čl. 261. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 100/18.) propisano je da zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova raspolažu temeljem valjanog dokaza o raspolaganju prostorom, a u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu tog Zakona. Sukladno tome, tužiteljica je 7. listopada 2019. podnijela Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske zahtjev za izdavanjem rješenja o nastavku obavljanja zdravstvene djelatnosti u privatnoj praksi. Odredbom čl. 261. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da zdravstveni radnici iz stavka 1. tog članka nastavljaju obavljati djelatnost u privatnoj praksi u ordinaciji, odnosno privatnoj praksi iz čl. 46. st. 3. toga Zakona na temelju odluke Upravnog vijeća Doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove o zakupu poslovnog prostora u kojem su obavljali tu djelatnost od dana stupanja na snagu tog Zakona. Kao jedan od uvjeta za dobivanje rješenja o nastavku obavljanja zdravstvene djelatnosti u privatnoj praksi bilo je potrebno dostaviti Ugovor o zakupu poslovnog prostora, sukladno novom Zakonu za poslovni prostor Ljekarne Dugo Selo. Upravno vijeće Gradske ljekarne Zagreb dostavilo je tužiteljici Odluku od 17. listopada 2019. o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne Dugo Selo, sklopljenog na neodređeno vrijeme, uz navode da se, po prestanku Ugovora, oprema i prostor na adresi [adresa], vraćaju Gradskoj ljekarni Zagreb, te da Gradska ljekarna Zagreb u predmetnom poslovnom prostoru s danom 1. siječnja 2020. nastavlja s obavljanjem ljekarničke djelatnosti. Nadalje, osporenom se odlukom navodi da će se za lijekove i medicinske proizvode, u količini koja odgovara potrebnim zalihama jedinice zakupa, sklopiti ugovor o otkupu u roku od najviše mjesec dana, s rokom otplate od 60 dana, kao i da će Gradska ljekarna Zagreb preuzeti u radni odnos sve radnike iz Ljekarne na adresi [adresa], ukoliko oni podnesu pisanu izjavu ravnatelju ustanove o namjeri zasnivanja radnog odnosa, prijave se na raspisani natječaj i budu ispunjavali tražene uvjete, te će pri zapošljavanju imati prednost. Tužiteljica je zaprimila obavijest o odluci 22. listopada 2019. godine. Ovakva odluka tuženika je nezakonita i nema uporišta u odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 100/18.), a posebno nema uporišta u člancima 261. st. 2. i 6., čl. 262. st. 2., 3., 4. i 5. i čl. 269. na koji se Upravno vijeće poziva.

2. Stoga, zahtijeva od suda utvrditi ništavom Odluku o prestanku Ugovora o zakupu poslovnog prostora Ljekarne Dugo Selo, Ur.broj: 01/1-304/2019 od 17. listopada 2019., te naložiti tuženici donijeti novu Odluku, sukladno čl. 261. st. 1. i st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

3. Međutim, tuženica je u odgovoru na tužbu u bitnom, osporavajući osnovanost zahtjeva tužiteljice, navela da tužiteljica nema zakonom ustanovljeno pravo nastavljanja zakupnog odnosa, jer odredbe čl. 261. st. 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, na koje se tužiteljica poziva, ne konstituiraju pravo tužiteljice da predmetni poslovni prostor zadrži u zakupu. Nadalje je navela da je Odluka donijeta temeljem čl. 269. Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji je u času donošenja Odluke propisivao da zdravstveni radnici iz čl. 261. st. 1. i 5. nastavljaju rad u privatnoj praksi zakupom najkasnije do 31. prosinca 2019., pa kako se zakupni odnos nije mogao nastaviti nakon navedenog datuma, to je tuženica imala osnovan razlog za donošenje predmetne Odluke. Kontinuitet zdravstvene zaštite bi bio održan, jer je tuženica namjeravala (i dalje namjerava) u predmetnom prostoru sama nastaviti obavljati ljekarničku djelatnost i o tome je obavijestila nadležno Ministarstvo zdravstva. Osim toga, odredbom čl. 261. st. 2. i 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti izrijekom je propisano da zdravstveni radnici nastavljaju obavljati djelatnost u privatnoj praksi na temelju odluke Upravnog vijeća doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove o zakupu poslovnog prostora u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu toga Zakona o da se ugovor o zakupu temelji na odluci upravnog vijeća doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove. Zakon o zdravstvenoj zaštiti niti jednom svojom odredbom ne propisuje da je upravno vijeće ljekarničke ustanove dužno donijeti odluku kojom se zakup nastavlja. Dakle, upravno vijeće tuženice je potpuno slobodno donijeti odluku o tome hoće li sklopiti ugovor o zakupu ili neće. Budući da pobijana Odluka nije suprotna nijednom prisilnom propisu, to nema osnove da ista bude utvrđena ništavom. Nadalje je, vezano za dopis Ministarstva zdravstva od 5.11.2019., koji je tužiteljica priložila tužbi, navela da se radi o tumačenju tijela koje nije nadležno za tumačenje zakona i drugih pravnih propisa, pa ono ne obvezuje sud, kao i da je samo tumačenje čl. 261. st. 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti promašeno i neosnovano, jer očito ne proizlazi iz tih zakonskih odredaba. I naposljetku je navela da je tuženica u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora bila u vlasništvu Grada Zagreba, koji je prestao biti njen osnivač 14.2.2006., kada su osnivačka prava prenesena na Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., a potom 19. prosinca 2913. na Zagrebački holding d.o.o. Kako, dakle, osnivač tuženice više nije županija, ni Grad Zagreb, već trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o., to je pobijana Odluka i iz tog razloga zakonita i valjana u cijelosti, jer je odredbom čl. 14. Zakona o ljekarništvu propisano da se ljekarnička djelatnost može obavljati u privatnoj praksi davanjem u zakup dijelova ljekarničke zdravstvene ustanove čiji je osnivač županija, magistrima farmacije koji ispunjavaju uvjete propisane tim Zakonom. Dakle, ljekarnička zdravstvena ustanova čiji osnivač nije županija niti ne može davati u zakup dijelove ustanove za obavljanje ljekarničke djelatnosti u privatnoj praksi.

4. Ovaj sud, koji je nadležan za postupanje, sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gr1 516/2021-2 od 30. rujna 2022. (str. 117-119 spisa), izveo je sve dokaze koje su stranke predložile, a od kojih nisu odustale izričito ili predlažući zaključenje glavne rasprave.

5. Tako je izvršio uvid u Ugovor o zajedničkom zakupu jedinice zakupa Ljekarne Dugo Selo, J. Zorića 17, broj: 01/1-674/98 od 18.9.1998. (str. 5-10, 29-34 i 68-73 spisa), Aneks I. ugovora o zajedničkom zakupu jedinice zakupa Ljekarne [adresa], broj: 01/1-458/2012 od 17.12.2012. (str. 11-12, 35-36 i 74-75 spisa), obavijest o prestanku Ugovora o zakupu od 22.10.2019. (str. 13 spisa), Odluku o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne Dugo Selo, [adresa] od 17.10.2019. (str. 14-15, 25-26 i 64-65 spisa), dopis Ministarstva zdravstva KLASA: 011-02/18-02/214 URBROJ: 534-03-1-2/7-19-93 od 5.11.2019. (str. 16-18, 100-102 spisa), Odluku Zagrebačkog holdinga d.o.o. Klasa: ZGH- 01-19-1159 Ur.broj: 01-01-02-19-03 od 21-10.2019. (str. 27 spisa), rješenje Ministarstva zdravstva Klasa: UP/I-543-05/98-03/1077 Ur.br.: 534-02-30-98-0002 od 19.10.1998. (str. 37-39 spisa), potvrdu o primitku dokumentacije od 10.10.2019. (str. 40 spisa), odobrenje za samostalan rad od 30.9.2014. (str. 41 spisa), zahtjev za sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora od 24.6.2019. (str. 42 i 63 spisa), zahtjev za izdavanje rješenja Ministarstva zdravstva o nastavku rada u privatnoj praksi sukladno članku 261. stavak 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18) od 7.10.2019. (str. 43 spisa), zahtjev za sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora radi obavljanja privatne prakse od 22.2.2019. (str. 62 spisa), dopis tuženice Ministarstvu zdravstva od 22.10.2019., povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 76-77 spisa), dopis Ministarstva zdravstva KLASA: 011- 02/18-02/214 URBROJ: 534-03-1-2/1-19-01 od 2.1.2019. (str. 92-93 spisa) i dopis Ministarstva zdravstva KLASA: 011-02/18-02/214 URBROJ: 534-03-1-2/7-19-89 od 23.10.2019. (str. 94-96, 97-99 spisa), te je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice (str. 194-195 spisa).

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari su tužbeni zahtjevi kojima tužiteljica zahtijeva od suda utvrditi ništavom Odluku o prestanku Ugovora o zakupu poslovnog prostora Ljekarne Dugo Selo, Ur.broj: 01/1-304/2019 od 17. listopada 2019., te naložiti tuženici donošenje nove Odluke sukladno odredbama čl. 261. st. 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 100/18., dalje: ZZZ).

8. Među strankama nisu sporne bitne činjenice:

- da su tuženica, kao zakupodavac, i GH i tužiteljica, kao zakupnice, 30. rujna 1998. zaključile Ugovor o zajedničkom zakupu jedinice zakupa Ljekarne Dugo Selo, J. Zorića 17, na neodređeno vrijeme do otkaza jedne od ugovornih strana (a što proizlazi i iz spomenutog Ugovora),

- da je rješenjem Ministarstva zdravstva od 19. listopada 1998. tužiteljici odobren rad u privatnoj praksi u ljekarničkoj jedinici Gradske ljekarne Zagreb na lokaciji [adresa], a koja će se ljekarnička djelatnost obavljati u grupnoj privatnoj praksi pod nazivom "Ljekarna Borka Obućina, dipl. inž.ph. i ĐH, dipl. inž.ph., [adresa]" (a što proizlazi i iz spomenutog rješenja),

- da su potom, 17. prosinca 2012., tuženica, kao zakupodavac i GH i tužiteljica, kao zakupnice, zaključile Aneks I. tog Ugovora kojim su utvrdile da od 24. prosinca 2012. kao nositelj u jedinici zakupa Gradske ljekarne Zagreb, Ljekarni Dugo Selo, [adresa], s privatnom praksom nastavlja tužiteljica ZH (a što proizlazi iz spomenutog I. Aneksa),

- da je tuženica 25. veljače 2019. zaprimila tužiteljičin zahtjev za zaključenje ugovora o zakupu poslovnog prostora radi obavljanja privatne prakse od 22. veljače 2019. u kojemu je navedeno da se isti temelji na ZZZ, a tuženica se očitovala na način da je u dopisu od 24. lipnja 2019. navela da Upravno vijeće tuženice još nije raspravljalo o tužiteljičinom zahtjevu za sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora na adresi u [adresa], u kojem tužiteljica obavlja ljekarničku djelatnost na temelju zakupa iz 1998., niti je donijelo odgovarajuću odluku sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, budući Gradska skupština Grada Zagreba sukladno čl. 261. istog Zakona još nije donijela odluku o iznosu zakupnine za poslovne prostore u ovu svrhu (a što proizlazi i iz spomenutog dopisa),

- da je Ministarstvo zdravstva 10. listopada 2019. primilo tužiteljičin zahtjev za izdavanje rješenja o nastavku rada u privatnoj praksi sukladno članku 261. stavak 1. ZZZ- a,

- da je tuženica, dopisom od 22. listopada 2019., obavijestila tužiteljicu da joj se više neće davati u zakup poslovni prostor na adresi [adresa], jer će u predmetnom poslovnom prostoru Gradska ljekarna Zagreb obavljati svoju ljekarničku djelatnost, slijedom čega tužiteljici Ugovor o zakupu koji je sklopljen 18. rujna 1998. prestaje ex lege 31. prosinca 2019., te joj u privitku tog dopisa dostavila Odluku upravnog vijeća Gradske ljekarne Zagreb od 17. listopada 2019. uz suglasnost Uprave Zagrebačkog holdinga od 21. listopada 2019. (a što proizlazi i iz spomenutog dopisa),

- da je Upravno vijeće tuženice 17. listopada 2019. donijelo Odluku o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne Dugo Selo, [adresa] u kojoj je navelo, u bitnom, da tužiteljici s danom 31. prosincem 2019. ex lege prestaje Ugovor o zakupu jedinice zakupa

- Ljekarne Dugo Selo, [adresa] sklopljen 18.09.1998. između Gradske ljekarne Zagreb i GH, mag. pharm. te ZH, mag. pharm. i Aneks I. Ugovora o zajedničkom zakupu jedinice zakupa Ljekarne [adresa] sklopljen dana 17.12.2012. između Gradske ljekarne Zagreb i ZH, mag. pharm. te GH, mag. pharm., te da tuženica neće sklopiti novi ugovor o zakupu s tužiteljicom sukladno čl. 261. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kao i da se po prestanku Ugovora oprema i prostor vraćaju tuženici koja s 1. siječnja 2020. nastavlja s obavljanjem ljekarničke djelatnosti, a za lijekove i medicinske proizvode sklopit će se Ugovor o otkupu po nabavnoj cijeni, te se tuženica obvezuje preuzeti u radni odnos sve radnike iz Ljekarne Vesna Grgošić, mag. pharm. [adresa], ukoliko oni podnesu pisanu izjavu o namjeri zasnivanja radnog odnosa, prijave se na raspisani natječaj i budu ispunjavali tražene uvjete na natječaju (a što proizlazi i iz navedene Odluke),

- da se Upravno vijeće tuženice u obrazloženju naprijed navedene odluke pozvalo na odredbe čl. 269., 262. i 263. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i na Statut tuženice, te navelo kako je radi zaštite interesa i imovine tuženice odlučeno da se predmetni prostor neće dalje dati u zakup (a što proizlazi i iz navedene Odluke),

- da je Zagrebački holding d.o.o. 21. listopada 2019. donio Odluku kojom se daje suglasnost na, među ostalim, i naprijed navedenu odluku Upravnog vijeća tuženice od 18. listopada 2019. godine (a što proizlazi i iz navedene Odluke).

9. Tužiteljica je iskazala da je u zakupu predmetnog poslovnog prostora od 1.11.1998. i to je bila grupna praksa koju je vodila starija voditeljica koja je 22.12.2012. otišla u mirovinu, pa je od tada ona sama u zakupu ovog prostora. Bila je u zakupu na dan stupanja na snagu ZZZ-a. Nakon stupanja na snagu spomenutog Zakona obratila se Ministarstvu zdravstva za nastavak obavljanja ljekarničke djelatnosti u privatnoj praksi. Da bi njoj ministarstvo moglo donijeti pozitivno rješenje ona je morala imati suglasnost vlasnika prostora za nastavak obavljanja ljekarničke djelatnosti, a tu suglasnost od tuženice nisu dobili. Ona je nastavila raditi u tom prostoru ljekarničku djelatnost iako nema rješenje ministarstva nakon stupanja na snagu spomenutog Zakona. Tuženica treba dati suglasnost. Uredno plaća zakupninu tuženici i to na temelju računa koje joj ispostavlja tuženica. Bilo je još ljekarnika koji su bili u istoj situaciji kao i ona, time da su neki od njih naknadno od tuženice dobili suglasnost da mogu nastaviti obavljati ljekarničku djelatnost, iako im je prethodno bila uskraćena, a neki su nakon sudskog spora uspjeli ishoditi dozvolu, odnosno pravo na zakup prostora. Nije joj poznato zašto joj tuženica nije dala suglasnost.

10. Ovaj sud je povjerovao tvrdnjama iz iskaza tužiteljice (tuženica se odrekla prava na saslušanje zakonske zastupnice tuženice), jer su iste u skladu s naprijed iznijetim bitnim sadržajem dokumentacije koja je priložena u spis, ali svoju odluku nije utemeljio na njenim tvrdnjama, jer one nisu od odlučnog značaja za odluku u ovom sporu, budući da među strankama nisu sporne činjenice koje su iznijele, već su sporna pravna pitanja.

11. Tako je sporno:

- da li je tuženica, na temelju odredbi čl. 261. u vezi s čl. 46. st. 3. ZZZ-a bila dužna s tužiteljicom sklopiti novi ugovor o zakupu, budući da je tužiteljica nesporno podnijela zahtjev za sklapanje tog ugovora tuženici ili je tuženici ostavljena mogućnost izbora hoće ili neće sklopiti novi ugovor o zakupu s tužiteljicom i

- da li tuženica, kraj činjenice da je u sudski registar kao osnivač tuženice upisan Zagrebački holding d.o.o., može zakonito donijeti odluku o davanju predmetnog poslovnog prostora u zakup tužiteljici, budući da je odredbom čl. 14. Zakona o ljekarništvu propisano da se ljekarnička djelatnost može obavljati u privatnoj praksi davanjem u zakup dijelova ljekarničke zdravstvene ustanove čiji je osnivač županija.

12. Odredbom čl. 261. st. 1. ZZZ-a propisano je da zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova raspolažu temeljem valjanog dokaza o raspolaganju prostorom, a u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu toga Zakona. Prema odredbi čl. 261. st. 2. ZZZ-a radnici iz čl. 261. st. 1. ZZZ-a nastavljaju obavljati djelatnost u privatnoj praksi u ordinaciji odnosno privatnoj praksi iz članka 46. st. 3. toga Zakona na temelju odluke Upravnog vijeća doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove o zakupu poslovnog prostora u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu toga Zakona. Upravno vijeće doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove obvezno je donijeti odluku iz čl. 261. st. 2. ZZZ-a u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva zdravstvenog radnika (čl. 261. st. 4. ZZZ-a).

13. Ovaj sud drži da intencija zakonodavca nije bila da odredbama čl. 261. ZZZ-a onemogući nastavak obavljanja djelatnosti zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu ljekarničke zdravstvene ustanove ili da nastavak obavljanja djelatnosti učini ovisnim o diskrecijskoj odluci ljekarničke zdravstvene ustanove, već su navedene odredbe formulirane tako da se upravo zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa daje mogućnost izbora da, ukoliko to žele, nastave obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora u kojem su do stupanja na snagu ZZZ-a obavljali tu djelatnost. Dakle, pravo izbora je isključivo na zdravstvenim djelatnicima.

14. U ovom konkretnom slučaju tužiteljica je odabrala nastaviti s obavljanjem zdravstvene djelatnosti u privatnoj praksi, slijedom čega se 25. veljače 2019. obratila tuženici sa zahtjevom za zaključenje ugovora o zakupu poslovnog prostora radi obavljanja privatne prakse od 22. veljače 2019., pa tuženica nije imala zakonsku mogućnost donijeti Odluku o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne Dugo Selo, [adresa], jer ga odredbe ZZZ-a na to nisu ovlašćivale u situaciji kad je tužiteljica, kao zdravstveni djelatnik u privatnoj praksi na osnovu zakupa, odlučila nastaviti obavljati tu djelatnost o čemu je na vrijeme obavijestila tuženicu.

15. Izloženo tumačenje ovoga suda potvrđuje sadržaj Konačnog prijedloga ZZZ-a (dostupan na internetskoj stranici: https://vlada.gov.hr) u kojemu se na str. 116-119, među ostalim, navodi da se zakonskim prijedlogom rješava i radno-pravni status zdravstvenih radnika-zakupaca u domu zdravlja koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa iz članka 215. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, br. 150/08, 71/10, 139/10, 22/11 i 84/11) i članka 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, broj 71/10). Prema zakonskom prijedlogu, zdravstveni radnici-zakupci moći će zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove, a u kojem su obavljali tu djelatnost i to na temelju odluke Upravnog vijeća o zakupu poslovnog prostora. Uz nastavak obavljanja privatne prakse zakonskim prijedlogom uređena je i mogućnost zasnivanja radnog odnosa u domu zdravlja za one zakupce koji se za to opredijele.

16. Dakle, intencija zakonodavca prilikom donošenja ZZZ-a bila je upravo omogućavanje zdravstvenim djelatnicima, kao što je tužiteljica, nastavak obavljanja djelatnosti.

17. Izloženo tumačenje ovoga suda potvrđuje i pojašnjenje Ministarstva zdravstva od 5. studenoga 2019., koje je upućeno županijama i Gradu Zagrebu, a u kojemu se izričito navodi da zdravstveni radnici imaju pravo nastaviti obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi, te niti osnivači zdravstvenih ustanova, niti tijela upravljanja zdravstvenih ustanova ne mogu protivno Zakonu donijeti odluku kojom se ne daje u zakup prostor u kojem su ti radnici obavljali djelatnost do stupanja na snagu Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

18. Iako navedeno pojašnjenje nije obvezujuće, ono nije beznačajno, jer je Vlada Republike Hrvatske ta koja je Hrvatskom saboru predložila donošenje navedenog Zakona, dakle na tom prijedlogu je radilo upravo Ministarstvo zdravstva kao tijelo državne uprave, a Ministar zdravstva je prilikom podnošenja Konačnog prijedloga ZZZ-a Hrvatskom saboru, određen kao predstavnik koji će u ime Vlade RH sudjelovati u radu Hrvatskog sabora i njegovih tijela.

19. Nadalje, pogrešno tuženica smatra da predmetne odredbe nisu prisilni propisi. Naime, istima je, a kako je to već obrazloženo, mogućnost izbora prepuštena isključivo zdravstvenim radnicima, pa za njih te odredbe nisu imperativne naravi, jer im pružaju mogućnost izbora. Međutim, za tuženicu, kao ljekarničku zdravstvenu ustanovu, navedene norme predstavljaju prisilni propis, jer je njoj navedenim odredbama nametnuta obveza i dužnost da nastavi sa zakupnim odnosom kada je tako izabrao zdravstveni djelatnik.

20. Budući da su odredbe čl. 261. ZZZ-a za tuženicu prisilni propisi, to je tuženica donošenjem Odluke o prestanku Ugovora o zakupu poslovnog prostora Ljekarne Dugo Selo, Ur.broj: 01/1-304/2019 od 17. listopada 2019. postupila protivno prisilnim propisima, pa je navedena Odluka, sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), ništetna.

21. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da je tuženica pravodobno 25. veljače 2019. podnijela tuženici zahtjev za zaključenje ugovora o zakupu poslovnog prostora radi obavljanja privatne prakse od 22. veljače 2019., ovaj sud je prihvatio zahtjeve tužiteljice za utvrđenje ništetnosti predmetne Odluke i za donošenje nove Odluke.

22. Pritom valja kazati da je točna tvrdnja tuženice da je odredbom čl. 14. Zakona o ljekarništvu ("Narodne novine", broj: 121/03., 142/06., 35/08., 117/08. i 92/24., dalje: ZOLJ) propisano da se ljekarnička djelatnost može obavljati u privatnoj praksi davanjem u zakup dijelova ljekarničke zdravstvene ustanove (ljekarnička jedinica) čiji je osnivač županija.

23. Međutim, Grad Zagreb ima položaj županije (čl. 2. Zakona o gradu Zagrebu, "Narodne novine", broj: 62/01., 125/08., 36/09., 119/14., 98/19. i 144/20.), te je osnivač i 100%-tni vlasnik Zagrebačkog holdinga d.o.o., koji ne daje svoje poslovne prostore u zakup pod uvjetima i u postupku koji sam uređuje, već pod uvjetima i u postupku koji mu je predvidio osnivač Grad Zagreb.

24. Naime, uvjeti i postupak za davanje u zakup poslovnoga prostora u vlasništvu i na upravljanju Grada Zagreba te poslovnoga prostora pravnih osoba u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Grada Zagreba i pravnih osoba u njihovu vlasništvu ili pretežitom vlasništvu (pravne osobe u vlasništvu Grada Zagreba) određeni su odredbama Odluka o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora od 12. srpnja 2012. (Službeni glasnik broj: 10/2012 dostupan na internetskoj stranici https://www1.zagreb.hr/službeni glasnik/) i od 23. lipnja 2022. (Službeni glasnik broj: 19/2022 dostupan na internetskoj stranici https://www1.zagreb.hr/službeni glasnik/), koje je donijela Skupština Grada Zagreba i koje odredbe se bez bitnih razlika primjenjuju i na poslovne prostore u vlasništvu Grada Zagreba i na poslovne prostore pravnih osoba u vlasništvu Grada Zagreba.

25. Kako, stoga, poslovni prostor koji daje u zakup pravna osoba u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Grada Zagreba ima gotovo isti pravni položaj kao da se radi o poslovnom prostoru koji daje u zakup Grad Zagreb (uz iznimke drugačijeg početnog iznosa mjesečne zakupnine i tijela koje provodi postupak javnog natječaja i donosi odluku o najpovoljnijoj ponudi, a koje su predviđene odredbama čl. 22. naprijed spomenutih Odluka), koji je osnivač i 100%-tni vlasnik osnivača tuženice, to odredba čl. 14. naprijed navedenoga ZOLJ- a, po pravnom shvaćanju ovoga suda, ne predstavlja zapreku da tuženica predmetni poslovni prostor da u zakup tužiteljici.

26. I naposljetku valja kazati da je tuženica 25. veljače 2019. zaprimila tužiteljičin zahtjev za zaključenje ugovora o zakupu poslovnog prostora radi obavljanja privatne prakse od 22. veljače 2019., a predmetnu Odluku o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne [adresa] tuženica je donijela 17. listopada 2019., dakle prije 31. prosinca 2019., pa neutemeljeno tvrdi da je imala osnovan razlog za donošenje predmetne Odluke, jer je odredbom čl. 269. ZZZ-a, važećeg u vrijeme donošenja Odluke, bilo propisano da zdravstveni radnici iz čl. 261. st. 1. i 5. nastavljaju rad u privatnoj praksi zakupom najkasnije do 31. prosinca 2019. godine.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevima.

28. Budući da je tuženica prigovorila da je tužiteljica previsoko naznačila vrijednost predmeta spora, a ovaj sud nije našao da je vrijednost predmeta spora očito visoko naznačena s obzirom na tužbene zahtjeve, to je na ročištu održanom 12. prosinca 2024. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu kako ga je tužiteljica naznačila u tužbi, ali u važećoj valuti euro, dakle 132.722,80 eura (u tom smislu i ŽS u Splitu, Gž-1909/23-3 od 18.9.2023.).

29. Tako je tužiteljici, prema vrijednosti predmeta spora od 132.722,80 eura, priznat trošak sastava tužbe od 999 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), sastava podneska od 17.4.2020. od 999 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava podneska od 8.1.2021. od 999 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava podneska od 23.1.2023. od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT) i zastupanja na ročištima od 17.9.2024. i 12.12.2024. od po 999 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 5.020 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 10.040,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (2.510,00 eura) 12.550,00 eura.

30. Nije joj priznat trošak sastava podneska od 30.12.2020., jer nije bilo objektivne zapreke da tužiteljica sve iznijeto u tom podnesku iznese već u podnesku od 17.4.2020., kojim je odgovorila na tužbu i za koji joj je priznat trošak (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

31. Nije joj priznat ni trošak sastava podneska od 12.4.2022., budući da podnesak s tim datumom ne prileži ovom spisu, niti je naveden u e-spisu, pa je za zaključiti da tužiteljica nije ni imala trošak sastava tog podneska.

32. Naprijed navedenom trošku tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, valjalo je pribrojiti tužbom zahtijevani i plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eura (ranijih 5.000,00 kuna) i trošak sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 663,61 eura (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23.).

33. Stoga, ukupno priznati trošak tužiteljice, koji joj je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 13.877,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22. svibnja 2025. do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

34. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

35. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. svibnja 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužiteljice uz rj. na platež prist. na presudu (663,61 eura)

II. Pun. tuženika