REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10013/2021-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja SF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelko, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., OIB: 36514183925, Zagreb, Velimira Škorpika 21, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 22. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br.02143 sklopljenog 12. svibnja 2008. između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba toč. 9.1. Općih uvjeta ugovora o kreditu, Inačica: CHF: 2008-I-2, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br.02143, sklopljenog 12. svibnja 2008. između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, a koja glasi:
"Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit. Visina obroka je promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita S."
III. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. isplatiti tužitelju SF iznos 1.474,64 eur sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 0,89 eur od 30.9.2008. do isplate;
- na iznos od 0,89 eur od 31.10.2008. do isplate;
- na iznos od 0,89 eur od 31.10.2008. do isplate;
- na iznos od 19,13 eur od 27.2.2009. do isplate;
- na iznos od 19,13 eur od 30.3.2009. do isplate;
- na iznos od 19,13 eur od 28.4.2009. do isplate;
- na iznos od 21,22 eur od 29.5.2009. do isplate;
- na iznos od 21,22 eur od 30.6.2009. do isplate;
- na iznos od 21,22 eur od 31.7.2009. do isplate;
- na iznos od 21,50 eur od 31.8.2009. do isplate;
- na iznos od 21,50 eur od 30.9.2009. do isplate;
- na iznos od 21,50 eur od 29.10.2009. do isplate;
- na iznos od 22,29 eur od 30.11.2009. do isplate;
- na iznos od 15,52 eur od 30.12.2009. do isplate;
- na iznos od 18,40 eur od 29.1.2010. do isplate;
- na iznos od 18,65 eur od 1.3.2010. do isplate;
- na iznos od 18,65 eur od 1.4.2010. do isplate;
- na iznos od 18,65 eur od 30.4.2010. do isplate;
- na iznos od 18,68 eur od 1.6.2010. do isplate;
- na iznos od 18,68 eur od 30.6.2010. do isplate;
- na iznos od 18,68 eur od 2.8.2010. do isplate;
- na iznos od 19,54 eur od 31.8.2010. do isplate;
- na iznos od 19,54 eur od 30.9.2010. do isplate;
- na iznos od 19,54 eur od 29.10.2010. do isplate;
- na iznos od 19,14 eur od 30.11.2010. do isplate;
- na iznos od 19,14 eur od 31.12.2010. do isplate;
- na iznos od 19,14 eur od 1.2.2011. do isplate;
- na iznos od 19,14 eur od 28.2.2011. do isplate;
- na iznos od 19,18 eur od 31.3.2011. do isplate;
- na iznos od 19,18 eur od 2.5.2011. do isplate;
- na iznos od 19,13 eur od 31.5.2011. do isplate;
- na iznos od 19,13 eur od 30.6.2011. do isplate;
- na iznos od 19,13 eur od 29.7.2011. do isplate;
- na iznos od 19,15 eur od 31.8.2011. do isplate;
- na iznos od 19,15 eur od 30.9.2011. do isplate;
- na iznos od 19,15 eur od 31.10.2011. do isplate;
- na iznos od 19,88 eur od 30.11.2011. do isplate;
- na iznos od 19,88 eur od 29.12.2011. do isplate;
- na iznos od 19,88 eur od 31.1.2012. do isplate;
- na iznos od 19,74 eur od 29.2.2012. do isplate;
- na iznos od 19,74 eur od 30.3.2012. do isplate;
- na iznos od 19,74 eur od 30.4.2012. do isplate;
- na iznos od 19,50 eur od 1.6.2012. do isplate;
- na iznos od 19,50 eur od 2.7.2012. do isplate;
- na iznos od 19,50 eur od 2.8.2012. do isplate;
- na iznos od 19,59 eur od 31.8.2012. do isplate;
- na iznos od 19,59 eur od 1.10.2012. do isplate;
- na iznos od 19,59 eur od 31.10.2012. do isplate;
- na iznos od 19,74 eur od 3.12.2012. do isplate;
- na iznos od 19,74 eur od 31.12.2012. do isplate;
- na iznos od 19,74 eur od 31.1.2013. do isplate;
- na iznos od 19,83 eur od 28.2.2013. do isplate;
- na iznos od 19,83 eur od 4.4.2013. do isplate;
- na iznos od 19,83 eur od 3.5.2013. do isplate;
- na iznos od 19,80 eur od 31.5.2013. do isplate;
- na iznos od 19,80 eur od 2.7.2013. do isplate;
- na iznos od 19,80 eur od 7.8.2013. do isplate;
- na iznos od 19,81 eur od 30.8.2013. do isplate;
- na iznos od 19,81 eur od 30.9.2013. do isplate;
- na iznos od 19,81 eur od 31.10.2013. do isplate;
- na iznos od 19,80 eur od 2.12.2013. do isplate;
- na iznos od 19,80 eur od 31.12.2013. do isplate;
- na iznos od 19,80 eur od 4.2.2014. do isplate;
- na iznos od 19,80 eur od 4.3.2014. do isplate;
- na iznos od 19,80 eur od 1.4.2014. do isplate;
- na iznos od 19,80 eur od 30.4.2014. do isplate;
- na iznos od 19,79 eur od 30.5.2014. do isplate;
- na iznos od 19,79 eur od 30.6.2014. do isplate;
- na iznos od 19,79 eur od 4.8.2014. do isplate;
- na iznos od 19,79 eur od 29.8.2014. do isplate;
- na iznos od 19,79 eur od 30.9.2014. do isplate;
- na iznos od 19,79 eur od 5.11.2014. do isplate;
- na iznos od 19,77 eur od 4.12.2014. do isplate;
- na iznos od 19,77 eur od 31.12.2014. do isplate;
- na iznos od 19,77 eur od 9.2.2015. do isplate;
- na iznos od 19,76 eur od 3.3.2015. do isplate;
- na iznos od 19,76 eur od 31.3.2015. do isplate;
- na iznos od 19,76 eur od 30.4.2014. do isplate;
u visini stope zatezne kamate i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. isplatiti tužitelju SF iznos 7.082,01 eur sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 2,54 eur od 30.6.2008. do isplate;
- na iznos od 3,82 eur od 29.8.2008. do isplate;
- na iznos od 4,24 eur od 31.10.2008. do isplate;
- na iznos od 14,83 eur od 31.10.2008. do isplate;
- na iznos od 19,83 eur od 1.12.2008. do isplate;
- na iznos od 8,32 eur od 31.12.2008. do isplate;
- na iznos od 37,14 eur od 29.1.2009. do isplate;
- na iznos od 39,37 eur od 27.2.2009. do isplate;
- na iznos od 27,23 eur od 30.3.2009. do isplate;
- na iznos od 30,71 eur od 28.4.2009. do isplate;
- na iznos od 31,84 eur od 29.5.2009. do isplate;
- na iznos od 26,33 eur od 30.6.2009. do isplate;
- na iznos od 26,99 eur od 31.7.2009. do isplate;
- na iznos od 25,33 eur od 31.8.2009. do isplate;
- na iznos od 25,34 eur od 30.9.2009. do isplate;
- na iznos od 22,46 eur od 29.10.2009. do isplate;
- na iznos od 28,26 eur od 30.11.2009. do isplate;
- na iznos od 26,47 eur od 30.12.2009. do isplate;
- na iznos od 33,04 eur od 29.1.2010. do isplate;
- na iznos od 35,38 eur od 1.3.2010. do isplate;
- na iznos od 37,27 eur od 1.4.2010. do isplate;
- na iznos od 40,97 eur od 30.4.2010. do isplate;
- na iznos od 47,83 eur od 1.6.2010. do isplate;
- na iznos od 52,49 eur od 30.6.2010. do isplate;
- na iznos od 59,84 eur od 2.8.2010. do isplate;
- na iznos od 64,04 eur od 31.8.2010. do isplate;
- na iznos od 69,83 eur od 30.9.2010. do isplate;
- na iznos od 67,68 eur od 29.10.2010. do isplate;
- na iznos od 70,88 eur od 30.11.2010. do isplate;
- na iznos od 86,47 eur od 31.12.2010. do isplate;
- na iznos od 85,79 eur od 1.23.2011. do isplate;
- na iznos od 84,93 eur od 28.2.2011. do isplate;
- na iznos od 92,71 eur od 31.3.2011. do isplate;
- na iznos od 83,18 eur od 2.5.2011. do isplate;
- na iznos od 92,36 eur od 31.5.2011. do isplate;
- na iznos od 107,50 eur od 30.6.2011. do isplate;
- na iznos od 129,71 eur od 29.7.2011. do isplate;
- na iznos od 144,60 eur od 31.8.2011. do isplate;
- na iznos od 116,92 eur od 30.9.2011. do isplate;
- na iznos od 106,92 eur od 31.10.2011. do isplate;
- na iznos od 107,04 eur od 30.11.2011. do isplate;
- na iznos od 114,48 eur od 29.12.2011. do isplate;
- na iznos od 121,20 eur od 31.1.2012. do isplate;
- na iznos od 122,57 eur od 29.2.2012. do isplate;
- na iznos od 119,65 eur od 30.3.2012. do isplate;
- na iznos od 118,52 eur od 30.4.2012. do isplate;
- na iznos od 122,35 eur od 1.6.2012. do isplate;
- na iznos od 122,65 eur od 2.7.2012. do isplate;
- na iznos od 119,72 eur od 2.8.2012. do isplate;
- na iznos od 117,57 eur od 31.8.2012. do isplate;
- na iznos od 109,67 eur od 1.10.2012. do isplate;
- na iznos od 119,47 eur od 31.10.2012. do isplate;
- na iznos od 120,68 eur od 3.12.2012. do isplate;
- na iznos od 119,62 eur od 31.12.2012. do isplate;
- na iznos od 108,04 eur od 31.1.2013. do isplate;
- na iznos od 113,39 eur od 28.2.2013. do isplate;
- na iznos od 114,40 eur od 4.4.2013. do isplate;
- na iznos od 120,50 eur od 3.5.2013. do isplate;
- na iznos od 107,35 eur od 31.5.2013. do isplate;
- na iznos od 108,25 eur od 2.7.2013. do isplate;
- na iznos od 110,07 eur od 7.8.2013. do isplate;
- na iznos od 109,18 eur od 30.8.2013. do isplate;
- na iznos od 112,65 eur od 30.9.2013. do isplate;
- na iznos od 115,74 eur od 31.10.2013. do isplate;
- na iznos od 115,91 eur od 2.12.2013. do isplate;
- na iznos od 119,70 eur od 31.12.2013. do isplate;
- na iznos od 115,92 eur od 4.2.2014. do isplate;
- na iznos od 121,09 eur od 4.3.2014. do isplate;
- na iznos od 124,21 eur od 1.4.2014. do isplate;
- na iznos od 121,64 eur od 30.4.2014. do isplate;
- na iznos od 117,45 eur od 30.5.2014. do isplate;
- na iznos od 119,36 eur od 30.6.2014. do isplate;
- na iznos od 121,81 eur od 4.8.2014. do isplate;
- na iznos od 123,33 eur od 29.8.2014. do isplate;
- na iznos od 123,45 eur od 30.9.2014. do isplate;
- na iznos od 125,69 eur od 5.11.2014. do isplate;
- na iznos od 129,15 eur od 4.12.2014. do isplate;
- na iznos od 129,14 eur od 31.12.2014. do isplate;
- na iznos od 122,01 eur od 9.2.2015. do isplate;
- na iznos od 122,00 eur od 3.3.2015. do isplate;
- na iznos od 122,00 eur od 31.3.2015. do isplate;
- na iznos od 122,00 eur od 30.4.2014. do isplate;
te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 2.407,17 eur sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2025. do isplate u visini stope zatezne kamate i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev u dijelu kojim tužitelj predlaže utvrditi ništetnim toč. II. Ugovora u dijelu kojem je određen iznos kredita u iznosu 33.860,38 CHF te odredba točke III. Ugovora povezano sa točkom 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu Inačica: CHF: 2008-I-02 koji su sastavni dio Ugovora, u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 84 mjesečnih obroka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 12. svibnja 2008. sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 02143, temeljem kojeg je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu 33.860,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja, na rok otplate 84 mjeseca. Također je ugovorena i promjenjiva kamatna stopa vezana na 3-mjesečni LIBOR, temeljem kojeg se usklađuje visina kamatne stope koja se obračunava i primjenjuje na iznose mjesečnih najamnina. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom se utvrđuje da su tužene banke kao davatelji kredita u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva i na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., i to u dijelu koji se odnosi na nepošteno i ništetno ugovaranje jednostrano promjenjive kamatne stope u potrošačkim ugovorima. Iako ovdje tuženik nije sudjelovao u gore navedenim postupcima kao stranka, isti je na potpuno identičan način plasirao sporni kredit ovdje tužitelju, kao jača ugovorna strana sastavljajući ugovor koji je u potpunosti tipski na standardnom, unaprijed pripremljenom obrascu, bez ikakvog pojašnjenja specifičnosti valute CHF, tj. da se radi o tzv. „valuti utočišta“ u koju se ulaže kapital kada su krizni/recesijski periodi. To znači da je švicarski franak siguran za ulagača, ovdje tuženoga, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a postoji mogućnost i vrlo velika vjerojatnost povećanja njegove vrijednosti. Također, tužitelj kao slabija ugovorna strana nije bio uopće u mogućnosti niti pregovarati, niti utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, pa tako niti onu koja se odnosi na valutnu klauzulu CHF, što istu čini nepoštenom u smislu odredbe čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te posljedično ništetnima. Tužitelj ističe da iako kolektivna presuda nema direktnu, neposrednu primjenu na ovaj ugovorni odnos, utvrđenja iz kolektivnog spora u slučaju Franak, a koja se tiču valute CHF sporne klauzule, imaju svoju primjenu i na predmetni ugovor jer se radi o potpuno identičnoj valuti, valutnoj klauzuli i periodu ugovaranja kao i u slučaju kolektivnog spora i presude. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, tuženi je u predmetni ugovor uglavio nominalnu godišnju kamatnu stopu u visini od 6,25%, a koja se sastojala od fiksne marže tuženoga u visini od 3,45% te tada važećeg 3M Libora u visini od 2,77% kao varijabilnog, promjenjivog parametra u kamatnoj stopi. Navedeni 3M Libor, kao varijabilni element u kamatnoj stopi, u predmetnom razdoblju od lipnja 2008. do ožujka 2015. padao je u odnosu na početno vrijedeći, do čak -0,81 %, a svakako je za cijeli period od prosinca 2008. bio višestruko niži od početno ugovorenog. Međutim, tuženi, umjesto da je slijedio kretanje 3M Libora uz svoju fiksnu maržu, u trenutku kada isti padao, tuženi je maržu jednostrano povisivao, na taj način držeći ukupnu kamatnu stopu iznad ugovorenih parametara, tržišnih uvjeta i međubankarskih kamatnih stopa. Takvo jednostrano povisivanje fiksnog dijela kamatne stope - marže od strane tuženoga, posljedica je dijela toč.9.1. Općih uvjeta, inačica : CHF-2008-I-02. Naime, tuženik je temeljem navedene odredbe, u slučaju promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji, pridržao sebi pravo jednostrano prilagoditi visinu mjesečne rate novonastalim promjenama, odnosno mijenjati nominalnu kamatnu stopu. Kako je ugovorni odnos odmicao te se varijabilni dio kamatne stope vezan uz 3M Libor snižavao, to je tuženi jednostrano povisivao svoju maržu koja je cijelo vrijeme trebala biti fiksna, bez mogućnosti tužitelja da na isto utječe ili daje svoj pristanak, te bez njemu poznatih parametara, kriterija i razdoblja izmjena, na taj način oštećujući tužitelja i postupajući suprotno ugovorenim parametrima. Takvim ugovaranjem izmjena mjesečnih rata, tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuvši tužitelju činidbu koja je za njega bila potpuno neodređena i neodrediva, zavisna o internim odlukama tuženoga (umjesto o 3M O, kako su prvotno ugovorili) te kao takva u suprotnosti sa odredbama čl. 269.- 272. ZOO-a i posljedično ništetna. S obzirom na ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i jednostrano promjenjive kamatne stope, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO. Zahtjevom iz tužbe predlaže utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, pobliže opisanim u izreci presude te obvezati tuženika na isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u visini 11.579,55 kn i temeljem ništene odredbe o valuti u visini 51.252,41 kn, sve sa zateznom kamatom na pojedine preplaćene iznose kao i obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja. S obzirom da se tužitelj poziva na kolektivnu presudu, tuženik ukazuje sudu da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe udruge Potrošač, a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutno nikakve veze sa ovdje tuženikom. Tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi Ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali potrošači tog rizika moraju biti svjesni. Štoviše, tuženik je nevezano za bilo koju valutu nudio jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu, što tuženik dokazuje i dostavom primjerka ugovora o kreditu iz 2008.sklopljenog s valutom u eur. U odnosu na tvrdnje o neinformiranosti tužitelja o značenju valutne klauzule u valuti CHF, tuženik ističe da se, u vrijeme kada je sklopljen Ugovor, radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja Ugovora u nizu novinskih članaka, a na istu činjenicu je posebno upozorio tadašnji vice-guverner HNB-a OF prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru. Dakle, proizlazi da je zadaća HNB-a da održi stabilnost tečaja kune prema EUR-u i time omogući stabilnost cijena, što je javno dostupna činjenica, isto kao što je javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF-u, već da se isti podredno formira preko EUR-a. U odnosu na tvrdnje tužitelja kako je svejedno bio neinformiran te pokušaju povlačenja paralele s korisnicima bankovnih kredita u CHF- u, tuženik ističe kako su promašene i netočne. Naime, nije u istoj poziciji osoba koja je kredit u švicarcima podigla prije 2005. i osoba koja je isti podigla nakon tog razdoblja. Drugim riječima, do 2005. su korisnici kredita mogli tvrditi da su banke ili drugi kreditori tajili informacije kojima su raspolagali o nestabilnosti tečaja CHF koji HNB ne štiti u odnosu na kunu, ali od 2005. se radi o općepoznatoj informaciji o kojoj se govorilo javno u medijima što znači da se potrošači, korisnici kredita koji su se odlučili za sklapanje ugovora u CHF valuti, ne mogu više pozivati na istu argumentaciju o neznanju, na isti način kao i potrošači koji su ugovore s valutom CHF sklopili u prethodnim razdobljima. Nadalje, u bankovnim kreditima se radi o dugoročnim kreditima čije su se otplate protezale na petnaest, dvadeset i više godine te su posljedice promjene tečaja bile puno izraženije. U konkretnom slučaju, radi se o ugovoru, kratkoročnom kreditu koji je sklopljen u vremenu kada je pitanje valute CHF već bilo općepoznato, a što proizlazi i iz gore citiranih novinskih članaka, kao i iz transkripata radijskih emisija koje tuženik dostavlja u prilogu. Dakle, očito je kako se godinama prije nego što je tužitelj zaključio predmetni ugovor raspravljalo u javnom prostoru o stabilnosti CHF valute i njezinom značaju za korisnike kredita u istoj te je isto tako s navedenim informacijama raspolagao i tužitelj. Tuženik je povrh svega, upravo na traženje potrošača počeo nuditi ugovore u CHF valuti, objašnjavajući svakom potrošaču, kupcu i klijentu kako predmetna valuta nije stabilna te ne može garantirati njezinu stabilnost. Drugim riječima, tužitelj je taj koji je tražio od tuženika financiranje kredita u valuti CHF. Kako tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama tako nema ništetnih odredbi Ugovora, niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati. Ne može se od tuženika očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sam nema saznanja, kao što je budući smjer kretanja tečaja, pa s tim u vezi tuženik ističe recentnu praksu Suda EU Međutim, iako niti sam tuženik nije mogao sa sigurnošću iznijeti tvrdnju u kojem će smjeru i do kojeg iznosa rasti tečaj valute, svoje spoznaje o postojanju takvih mogućnosti kretanja švicaraca je iznio ne tamo ovdje tužitelju, nego i svakom potrošaču koji se odlučio na korištenje usluga tuženika. Tuženik u bitnom ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, valutna klauzula ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Nadalje, tužitelj tvrdi kako je predmetni Ugovor sklopljen isključivo na njegovu štetu, ali prednosti koje su ostvarene u razdoblju do 2011. ne smatra "problematičnima" jer je kao potrošač u tom razdoblju bio u boljoj poziciji od potrošača koji su u tom razdoblju zaključili ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima ili kunski kredit. Slijedom svega navedenog, tvrdnje tužitelja o nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli su potpuno netočne i paušalne, pa se predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik nije dioničko društvo te nema vlastiti kapital. Tuženik ističe kako nema vlastiti kapital te se za svaki pojedini kredit zaduživao od banke sa sjedištem u [adresa] koja mu je navedeni iznos isplaćivala u CHF valuti. Navedeni iznos je potom isplaćen tužitelju što ne mijenja činjenicu da se na traženje tužitelja tuženik također zadužio u CHF valuti te je navedene iznose vraćao, također prema važećoj valuti CHF- a. Dakle, ne samo da se tuženik zaduživao u CHF-u, nego je to činio i putem banke sa sjedištem u [adresa] pa stoga postoji i međunarodni element, a sve na zahtjev i traženje tužitelja. Tuženik osporava tvrdnje tužitelja kako promjena kamatne stope ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika ili samo o kretanju tromjesečnog LIBOR-a. Kako je već i sam tužitelj naveo, predmetni ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te točno definirane parametre na temelju kojih dolazi do promjena kamatne stope. Tuženik nije banka, nije dioničko društvo i nema svoj kapital te je bio obveznik plaćanja PDV-a. Do promjene kamatne stope je dolazilo radi zakonskih izmjena Zakona o PDV-u, tj. jer su se stope PDV-a mijenjale na temelju odluke zakonodavca kao i izmjenama LIBOR-a koje, opet, ne ovise o volji tuženika. LIBOR je cijena novca na tržištu koji kreira svjetsko tržište, a ne tuženik. S navedenim uvjetima je tužitelj bio upoznat te mu je rečeno kako se ugovara promjenjiva kamatna stopa, a ne fiksna te kako će zbog toga ista varirati. Samo kretanje PDV-a i LIBOR-a tuženik nije mogao predvidjeti ni na koji način. Dakle, budući da je ista ovisila o vanjskim čimbenicima na koje tuženik nije imao utjecaja, sasvim je jasno kako je tvrdnja tužitelja da je tuženik samoinicijativno na štetu tužitelja mijenjao kamatnu stopu
– promašena i netočna te smjera za diskreditiranjem tuženika. Tuženik pritom ističe kako PDV nije prihod tuženika nego prihod državnog proračuna Republike Hrvatske tako da bilo kakav rast kamate nije bio prihod tuženika, stoga ga tužitelj ne može potraživati od tuženika, marža po kamati je bila jednaka. Ukoliko tužitelj smatra da je nešto preplatio na osnovu promjene kamatne stope, utoliko bi trebao tužiti Republiku Hrvatsku. Međutim tuženik ističe, a što je i razvidno iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio, kako se kamatna stopa mijenjala u korist tužitelja, a nikako na njegovu štetu, budući da je ista smanjivana. Predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan te obvezati tužitelja na isplatu troškova parničnog postupka.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: izračun preplate (list 9-10 spisa), plan otplate (list 11-13), promet po kreditu (list 14-19 spisa), promjenu kamatne stope za Ugovor o kreditu (list 20 spisa), Ugovor o kreditu broj 02143 (list 21-24), transkripte radijskih emisija i preslike novinskih članaka (list (list 50-54 i 68-71 spisa), nalaz i mišljenje te pisano i usmeno očitovanje financijskog vještaka Petre Blašković (list 84-97, 115 i 131 spisa), ovjerenu pisanu izjavu PF (list 118-120 spisa), iskaz tužitelja (list 122-123 spisa).
4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev (1) za utvrđenjem ništetnim dijelova odredbi Ugovora o kreditu i Općih uvjeta Ugovora o kreditu u dijelu kojima je ugovorena promjena kamatne stope i valutna klauzula vezana uz tečaj CHF te (2) zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa obroka kredita zbog rasta kamatne stope i povećanja tečaja CHF, sve sa zateznom kamatom na pojedine preplaćene iznose jer tužitelj tvrdi da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama kojima da je povrijeđeno njegovo potrošačko pravo.
6. Među strankama nije sporno:
- da su 12. svibnja 2008. zaključile Ugovor o kreditu broj 02143 za iznos 33.860,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za CHF Raiffeisenbank Austria d.d. važeće na dan plaćanja (čl. 2. Ugovora);
- da je čl. 3. Ugovora u vezi čl. 5.1. Uvjeta Ugovora ugovorena otplata u 84 mjesečna anuiteta po 498,69 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju CHF tečajne liste Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja.
- da su stranke ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 6,25 % godišnje;
- da je toč. 6.2. Uvjeta ugovora o kreditu propisano da je kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjiva sukladno toč. 9.1.;
- da je toč. 9.1. Uvjeta ugovora propisano je da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit;
- da je namjena kredita - kupnja osobnog vozila;
- da su Opći uvjeti Ugovora o kreditu – sastavni dio Ugovora o kreditu br. 02143.
7. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. U vezi s tim sporno je i je li ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Sporno je i je li utuženo potraživanje u zastari.
8. Podneskom od 1. travnja 2023. (list 102- 109 spisa) tužitelj je, po provedenom financijskom vještačenju, precizirao kondemnatorni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope na iznos 1.474,64 eur te zbog promjene tečaja na iznos 7.082,01 eur.
9. Na ovaj spor se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP (tako i Vrhovni sud u odluci Revd -2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 71., 96., 98. i 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, dalje - ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO).
10. Ovdje prije svega valja istaknuti da tuženik nema svojstvo banke pa stoga navedeni Ugovor o kreditu ne predstavlja ugovor o kreditu u smislu odredbe čl. 1021. ZOO, već isti po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o zajmu u smislu odredbe čl. 499. ZOO.
11. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužitelja na ročištu 10. veljače 2025. (list 122-123 spisa). Tužitelj je iskazao da mu je u auto kući u [adresa], a gdje je gledao vozilo kojeg je namjeravao kupiti, rečeno da oni rade sa tuženikom te mu je djelatnik auto kuće zapravo sastavio kreditne uvjete odnosno sa njime je sve dogovorio, a kako mu je rečeno cijela ta dokumentacija je zatim otišla u Zagreb kod tuženika. Tako je povratno dobio u auto kući unaprijed sastavljen Ugovor kojeg je prije potpisa pročitao. Nije imao prilike pregovarati o spornim odredbama ugovora, a i u auto kući mu je djelatnik rekao da je takav ugovor za njega najpovoljniji. U trenutku sklapanja ugovora nije bio vlasnik obrta niti član trgovačkog društva, a kupljeno vozilo je koristio za osobne potrebe. Niti sa jednim djelatnikom tuženika nije razgovarao u vezi sklapanja ugovora o kreditu, već je sve isključivo išlo preko djelatnika auto kuće, a koji ga nije upozorio o tome da je valuta CHF-valuta utočišta kapitala u slučaju gospodarske krize. Isto tako nije upozoren niti da se tečaj kune za CHF ne štiti za slučaj kao što se štiti tečaj eur. Nije mu objašnjen odnosno prezentirana niti simulacija tečaja CHF za kune odnosno kako će se mehanizam djelovanja valutne klauzule dugoročno odraziti na njegovu obvezu povrata kredita. Na temelju onog što mu je djelatnik auto kuće u vezi ugovora o kreditu prezentirao, nije mogao ocijeniti dugoročne posljedice valute CHF i koje su njene specifičnosti i potencijalne opasnosti. Sigurno predmetni Ugovor o kreditu ne bi sklopio da je znao da je moguća ovolika aprecijacija tečaja CHF za kune. Jednako tako nisu mu objašnjeni niti parametri razdoblja i razlozi promjene kamatne stope tijekom otplatnog razdoblja. U vezi s tim nije mu predočen niti Pravilnik tuženika u vezi promjene kamatne stope. Ponavlja da ni na koji način nije sudjelovao u sastavljaju odredbi ugovora, već mui je sve prezentirano po načelu "uzmi ili ostavi". Nije znao da li su isti uopće imali kredite u eurima. Kada ga se pita da li mu je netko garantirao da se tečaj CHF za kune neće mijenjati, odgovara da nije odnosno, da mu djelatnik u auto kući rekao da je valuta CHF najstabilnija. Kada ga se pita kako objašnjava pojam "najpovoljniji" kredit , pod time misli kredit u odnosu CHF za kune. Ponavlja da je ugovor pročitao i shvatio ga je kako ga je mogao shvatiti s obzirom da je laik. Pitao je djelatnika auto kuće, vezano za valutu CHF, koliko je to stabilno, ali mu je odgovoreno da je to sve u redu i da nema problema.
12. Tuženik je u postupku predlagao izvođenje dokaza saslušanjem VF – managera tuženika na okolnost provođenja učestalih edukacija prodajnih predstavnika koji su komunicirali sa krajnjim korisnicima te saslušanje GF – prodajnog predstavnika na okolnost sklapanja takvih ugovora o kreditima. Od saslušanja potonjeg tuženik je odustao na ročištu 15. rujna 2022., a uvezi saslušanja svjedoka VF tuženik je priložio njegovu ovjerenu pisanu izjavu i predložio istu8 prihvatiti kao dokaz.
13. Iz pisane izjave PF sud je utvrdio da isti od početka 2007. radi na radnom mjestu area managera za Slavoniju te da su njegovi radni zadaci uključivali edukaciju i savjetovanje prodajnih predstavnika po auto kućama u kojim su se nudili proizvodi tuženika, kao i informiranje klijenata te u cijelosti upoznat s politikom poslovanja tuženika prilikom sklapanja Ugovora. Nastavno, u bitnom, načelno opisuje proceduru prilikom sklapanja Ugovora u svrhu financiranja vozila te navodi razlike između Ugovora o operativnom leasingu i Ugovora o kreditu. Time navedeni svjedok ni na koji način nije sudjelovao bilo u predugovornoj ili fazi sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu pa njegov (pisani) iskaz sudu nije relevantan za utvrđenje odlučnih činjenica.
14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao životan, uvjerljiv i logičan i utvrđuje da tužitelj, kao prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja, nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima sa promjenjivom kamatnom stopom odnosno sud utvrđuje da tužitelji, kao prosječni potrošač koja ne raspolaže stručnim znanjem, nije bio upoznata s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.
15. Po ocjeni ovog suda, nije odlučna činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač, već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužiteljica nije mogla razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze.
16. Dakle, sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima jer joj nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogla procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njezine financijske obveze.
17. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi i da nije dobio nikakva posebna objašnjenja u pogledu načina promjene kamatne stope. Po ocjeni ovog suda, odredba Uvjeta ugovora iz koje proizlazi da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak te da pod tim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, suviše je općenita. Kao takva, ne nudi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Prema tome, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača.
18. S obzirom da je ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF radi kupovine auta tužitelju kao fizičkoj osobi, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj potrošač sukladno odredbi čl. 3. st.1. ZZP, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.), a što tuženik ničime nije dokazao.
19. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 102. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO. Navedeno stoga što se, u konkretnom slučaju, radi o vezanosti visine anuiteta kredita, kako za visinu kamatne stope tako i za tečaj CHF u odnosu na kune, a što predstavlja element cijene dakle, jednog od bitnih sastojaka predmetnog Ugovora o kreditu.
20. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
21. Nadalje, prema odredbi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
22. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 96. ZZP, dok su sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP, nepoštene ugovorne odredbe, ništetne. Vezano za navode tuženika glede informacijama o kreditima u švicarskim francima, koje su objavljivane u novinskim člancima i različitim radijskim emisijama, valja reći da na temelju istih tužitelj, kao potrošač, nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica i otplata kredita veže uz valutu švicarski franak te promjenu kamatne stope. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I izreke.
23.Nasuprot tome, kao neosnovan, odbijen je zahtjev u dijelu kojim tužitelj predlaže utvrditi ništetnim toč. II. Ugovora u dijelu kojem je određen iznos kredita u iznosu 33.860,38 CHF te odredba točke III. Ugovora povezano sa točkom 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF: 2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora, u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 84 mjesečnih obroka. Navedeno stoga što je navedenim dijelovima odredbi Ugovora samo naznačen iznos kredita u CHF, a što nije nezakonito, a niti tužitelj ne iznosi razloge zbog kojih bi ta odredba bila ništetna. Nadalje, sud nije našao niti jedan razlog zbog kojeg bi obveza otplaćivanja kredita u 84 mjesečnih obroka bila ništetna i bez pravnog učinka pa je i taj dio zahtjeva odbijen kao u toč. V. izreke presude.
24. Kako su odredbe ugovora o kreditu i Uvjeta Ugovora ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. ZOO tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama za koje je sud utvrdio da su ništetne. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.
25. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da, pod pretpostavkom da bi ugovorena kamatna stopa odgovarala zbroju fiksne marže uvećano za tromjesečni LIBOR CHF, odnosno da je tijekom razdoblja otplate kredita promjena kamatne stope mogla biti samo posljedica promjene kretanja tromjesečnog LIBOR-a, razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom jednostrane promjene kamatne stope, primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro iznosi 1.472,84 eur (Tabela 1, stupac '19'), odnosno 11.097,11 kn. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj: Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, preračunom po fiksnom tečaju konverzije kune u euro, iznosi 7.082,01 eur (Tabela 2, stupac '16'), odnosno 53.359,40 kn. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, preračunom po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 1,25 eur (Tabela 2 stupac '17'), odnosno iznosi 9,42 kn. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, preračunom po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 7.080,76 eur (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabeli 2.
26. Pisanom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik podneskom od 26. travnja 2023. navodeći da osporava nalaz i mišljenje vještaka te ističe da nije jednostrano mijenjao kamatnu stopu te da ne postoji razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom jednostrane promjene kamatne stope. Stoga predlaže da sudski vještak ispravi nalaz i mišljenje sukladno navodima tuženika.
27. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja (list 115 spisa), a temeljem prigovora tuženika od 26. travnja 2023., vještak je naveo da je napravio simulaciju kretanja kamatne stope pod pretpostavkom da se kamatna stopa u cijelom razdoblju otplate sastoji od uvijek iste fiksne marže i tromjesečnog LIBOR-a. Temeljem dokumenta Plan otplate uz ugovor o kreditu br. 02143, koji je sačinio tuženik i u kojem se navodi da se referentna kamatna stopa određuje u odnosu na visinu tromjesečnog LIBOR-a predzadnjeg radnog dana mjeseca ožujka, lipnja, rujna i prosinca, a utvrđena referentna razdoblja za primjenu su 01.02. - 30.04.; 01.05. - 31.07.; 01.08. – 31.10.; 01.11. – 31.01., su utvrđene visine kamatne stope koje bi odgovarale početnoj fiksnoj marži tuženoga plus tromjesečni LIBOR, te su iste primijenjene u izračunu za referentna razdoblje kako se navodi u dokumentu tuženika. Tuženik je i nakon ovakove pisane dopune nalaza i mišljenja ostao kod prigovora da kamata nije jednostrano mijenjana te osporava izračun po istoj osnovi.
28. U usmenom obrazloženju financijski vještak Petra Blašković je na ročištu 9. travnja 2025. navela da ostaje pri nalazu i mišljenju od 28. veljače 2023. s time da navodi kako je izračun sačinila sukladno danom zadatku, a u odnosu na sam PDV navodi kako je isti uzela u obzir te je, vezano za promjene oporezivanja PDV-om, detaljno pojasnila na stranici 3-4 nalaza te kako je pri izračunu koristila neto kamatnu stopu odnosno fiksnu maržu, a što je i prikazano na stranici 4 nalaza, a sve uvažavajući da bi PDV trebao biti neutralan za tuženika.
29. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kao detaljno, stručno i sačinjeno temeljem cjelokupne relevantne dokumentacije. Dodatnom pisanom dopunom te usmenim obrazloženjem nalaza i mišljenja vještak je otklonio sve prigovore na nalaz i mišljenje i sud isti nalazi jasnim potpunim i neproturječnim. Dakle iz prihvaćenog nalaza i mišljenja jasno proizlazi da su, a u vezi prigovora tuženika, u bitnom, izmjene kamatne stope posljedica promjene 3M Libora i PDV-a koje tuženik nije pratio u skladu sa ugovorenim uvjetima, već kada je O padao, tuženik je jednostranim odlukama povisivao svoju maržu, a koja je trebala ostati nepromijenjena kroz cijelo razdoblje otplate kredita. Zbog toga su u mjesečnim anuitetima nastale razlike s osnove kamatne stope, koja jest padala u odnosu na početno ugovorenu, ali ne onoliko koliko je trebala da su se pratili ugovoreni parametri. Ovdje valja reći da sud nije posebno cijenio, po tužitelju priložen, izračun preplate budući da se tuženik nije usuglasio sa korištenjem istog kao dokaza, a u konačnici je po prijedlogu tužitelja radi utvrđenja visine zahtjeva i provedeno financijsko vještačenje kako je prethodno obrazloženo.
30. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćene kamate u iznosu 1.472,84 eur i preplaćeni tečaj po kreditu u iznosu 7.082,01 eur (pozitivna razlika), a kako je to tužitelj i precizirao u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka te je odlučeno kao toč. III. i IV. izreke.
31. U pogledu istaknutog prigovora zastare ukazuje se da je odredbom čl. 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao.
32. Tužitelju na temelju odredbe čl. 1115. ZOO pripada i zatezna kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos i to od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate, a budući da je tuženik nepošteni stjecatelj. Naime, tuženik je već prilikom sklapanja samoga ugovora bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svake pojedine uplate, a koji datumi plaćanja jasno proizlaze iz prihvaćenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka.
33. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2 .i 8. ZOO.
34. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 151. i čl. 155. ZPP, sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku. Tužitelju je trošak priznat u cijelosti budući da nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu deklaratornog zahtjeva u pogledu kojeg nije nastao posebni trošak.
34.1.Tužitelju je priznat trošak za: sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1), sastav podneska od 18. siječnja 2022., 27. kolovoza 2022. i 1. travnja 2023. svaki po 100 bodova (tbr.8/1 Tarife), sastav podneska od 10. prosinca 2024. 25 bodova (tbr. 8/4 Tarife) i za zastupanje na ročištima 15. rujna 2022., 10. veljače 2025. i 9. travnja 2025. svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 725 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 1.450,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (362,50 eur) te uz uplaćeni predujam za vještačenje 331,81 eur te uz trošak pristojbe na tužbu 129,84 eur i na presudu 133,02 eur, sveukupno iznosi 2.407,17 eur.
34.2.Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8. kolovoza 2023. jer takav uopće ne prileži spisu.
35. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.
U Zagrebu 22. svibnja 2025.
Sudac
Vlatka Toplak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
- punom. tužitelja uz rješenje o pristojbi na tužbu 129,84 eur i na presudu 133,02 eur
- punom. tuženika
