REPUBLIKA HRVATSKA

P-2679/2023

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja GČ, vlasnika obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], G, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Petrić, odvjetnica iz Nove Gradiške, A. Stepinca 2a, protiv tuženika OTP Leasing d.d., OIB 23780250353, Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, kojeg zastupa punomoćnik Petar Marković, odvjetnik iz Zagreba, Palmotićeva 68, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su nepoštene, a time i ništetne odredbe čl.3. i čl.5.st.3. Ugovora o financijskom leasingu br.:1004160, u vezi s Općim uvjetima i u vezi s Cjenikom naknada i troškova tuženog OTP Leasing d.d., sklopljenog dana 29.kolovoza 2008.g., između tužitelja, kao Primatelja leasinga i tuženog, kao Davatelja leasinga, kojima je vrijednost objekta leasinga i mjesečni obroci leasinga vezana za valutnu klauzulu u švicarskom franku, a plaćanje je određeno u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod OTP bank d.d. jer tužitelj nije u cijelosti bio informiran o svim bitnim parametrima, suprotno savjesti i poštenju, čime je izazvana znatna neravnoteža u pravima i obvezama,

2. Utvrđuje se da je nepoštena, a time i ništetna odredba čl.5.st.2. Ugovora o financijskom leasingu br.:1004160, u vezi s Općim uvjetima i u vezi s Cjenikom naknada i troškova tuženog OTP Leasing d.d., sklopljenog dana 29.kolovoza 2008.g., između tužitelja, kao Primatelja leasinga i tuženog, kao Davatelja leasinga, jer je istom određeno da obrok naknade za leasing iznosi 2.265,65 i ne sadrži PDV na iznos kamate u obroku čime je ugovorom određena promjena kamatne stope jer je određena promjenjiva kamatna stopa koja ovisi o uvjetima refinanciranja na tržištu te si tuženi OTP Leasing d.d. pridržava pravo jednostranim odlukama mjenjati visine kako učešća tako i obroka leasinga,

3. Utvrđuje se da su nepoštene, a time i ništetne odredbe čl.5., čl.6., čl.8. Ugovora o financijskom leasingu br.:1004160, u vezi s Općim uvjetima i u vezi s Cjenikom naknada i troškova tuženog OTP Leasing d.d., sklopljenog dana 29.kolovoza 2008.g., između tužitelja, kao Primatelja leasinga i tuženog, kao Davatelja leasinga, kojom su određene ulazne i izlazne naknade, uključivo pogonski troškovi koji su izričito sadržani u obroku leasinga i pogonski troškovi koji nisu, troškovi opomena, zateznih kamata, troškovi osiguranja, naplaćene bez dogovora s tužiteljem i bez ikakvog kriterija vezanog uz stvarni trošak, na način da je tužitelj morao pristati na unaprijed formuliranu odredbu o tzv.ulaznoj i/ili izlaznoj naknadi, bespogovorno te izvan ugovorenih parametara Libor-a, čime je uzrokovana naravnoteža na štetu tužitelja,

4. Nalaže se tuženom OTP Leasing d.d. OIB 23780250353, iz Zagreba, Petrovaradinska ulica 1 da tužitelju UČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] vrati iznos ne manji od 2.654,46 eur, stečenog bez osnove sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,“ kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.000,00 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 875,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj je naveo da su stranke sklopile ugovor o financijskom leasingu broj 1004160, a objekt leasinga je vozilo Mercedes Benz Actros 4140 K. Navodi da je odlukom Vrhovnog suda Revt-249/14 proglašena kao nepoštena, a time i ništetna, odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim odlukama banke. Takve odredbe potrošačima nisu bile razumljive. Nakon odluke Vrhovnog suda donesena je nova odluka Visokog trgovačkog suda Revt-575/16 kojom je potvrđena prvostupanjska presuda da je nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojim je glavnica vezana za švicarski franak s obrazloženjem da potrošači nisu u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno savjesnosti i poštenju što je izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama. Navodi da tužitelj nije trgovac jer prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima trgovac pojedinac nije fizička osoba koja posluje u skladu s propisima o obrtu. U tijeku postupka navodi i da je ništetna odredba kojom je ugovorena ulazna i izlazna naknada koja se određuje jednostranom odlukom tuženika.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da su strane sklopile ugovor o leasingu 2008. godine, koji ugovor je raskinut 2011. godine. Navodi da je tužitelj plaćao rate sukladno ugovornim uvjetima. Navodi da tužitelj nije potrošač jer je ugovor sklopio u okviru svoje poslovne djelatnosti. Ističe prigovor zastare.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao ugovor o financijskom leasingu (list 8 spisa), plan otplate (list 9-12 spisa), ugovor o financijskom leasingu (list 13-14 spisa), plan otplate (list 15 spisa), konačni obračun (list 16-17 spisa), zahtjev/ugovor (list 18-20 spisa), račun (list 21 spisa), potvrdu (list 22 spisa), specifikaciju plaćanja (list 23-31 spisa), dopis (list 32-38 spisa), obavijest o raskidu ugovora (list 39-46 spisa), aneks ugovora (list 47-48 spisa), dopis (list 49-50 spisa), ispis podataka tuženika (list 51 spisa), opće uvjete ugovora o operativnom leasingu (list 69-73 spisa), opće uvjete ugovora o financijskom leasingu (list 185-192 spisa), ugovor o financijskom leasingu (list 193 spisa), plan otplate (list 194-197 spisa), specifikacija plaćanja (list 198-206 spisa), dopise (list 207-213 spisa), obavijesti o raskidu ugovora (list 214-215, 218-220, 223-225 spisa), aneks ugovora (list 216-217, 221-222 spisa), ugovor o financijskom leasingu (list 226-227 spisa), plan otplate (list 228 spisa), konačni obračun (list 229- 230 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o leasingu i isplatu preplaćenih iznosa.

6. Nije sporno da su tužitelj kao primatelj leasinga i tuženik kao davatelj leasinga sklopili ugovor o financijskom leasingu broj 1004160 od 29. kolovoza 2008. Nije sporno da je taj ugovor raskinu 2011. godine.

7. Čl. 1. ugovora o financijskom leasingu određeno je da je predmet leasinga vozilo Mercedes Benz marke 41 40, godina proizvodnje 1999.

8. Iz ugovora o financijskom leasingu proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao vlasnik Štefiček trade – prijevozničko trgovački obrt. Prema tome, tužitelj je obrtnik koji se bavi prijevozničkom djelatnosti, a predmet ugovora o leasingu je teretno vozilo Mercedes Benz 4140, dakle, vozilo koje tužitelj koristi u obavljanju svoje djelatnosti.

9. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07 – dalje: ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

10. Sukladno navedenoj odredbi, tužitelj nije potrošač jer je ugovor o leasingu sklopio u svrhe koju su namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti s obzirom na to da je objekt leasinga teretno vozilo, a tužitelj kao obrtnik se bavi prijevozničkom djelatnosti. Stoga, na pravni odnos stranaka ne primjenjuju se propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, a time niti presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17, a koje su donesene u kolektivnom sporu koji se odnosi na zaštitu potrošača. Zbog toga se tužitelj neosnovano poziva na te presude, kao i na propise koji se odnose na zaštitu potrošača.

11. Čl. 3. ugovora o financijskom leasingu određeno je da je nabavna vrijednost objekta leasinga 118.957,69 CHF i učešće 23.791,54 CHF.

12. Čl. 5. ugovora o financijskom leasingu određeno je da ukupna naknada za leasing iznosi 137.708,36 CHF. Obrok naknade za leasing iznosi 2.265,65 CHF i ne sadrži PDV na iznos kamate u obroku, a detaljna specifikacije otplate je sadržana u otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Istom odredbom ugovoreno je da je realna godišnja kamatna stopa 9,77%, a nominalna godišnja kamatna stopa 6,70%. Naknada se obračunava i usklađuje prema indeksu: 3MO Libor CHF. Obroci naknade plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti koristeći prodajni tečaj CHF-a za devize OTP banke d.d. na dan plaćanja.

13. Ovim odredbama ugovoreno je da se iznos obveze u kunama određuje prema tečaju CHF u odnosu prema valuti kuna te je ugovorena i promjenjiva kamatna stopa na način da se ona mijenja (obračunava i usklađuje) prema indeksu 3-mjesečni

Libor CHF.

14. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 – dalje: ZOO) propisano je da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

15. Prema odredbi čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

16. Sukladno navedenim odredbama, ugovaranje valutne klauzule je izričito dopušteno zakonskom odredbom pa odredbe ugovora o financijskom leasingu kojim je vrijednost ugovorne obveze vezana uz odnos valute Republike Hrvatske prema valuti CHF nije protivna Ustavnu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a.

17. U odnosu na tužiteljeve navode kako je prilikom ugovaranja valutne klauzule tuženik propustio tužitelja informirati o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, valja istaknuti da ti navode ne dovode do ništetnosti ugovora. Razlozi za ništetnost propisani su zakonskim odredbama. Kako je već obrazloženo, ugovaranje valutne klauzule je izričito dopušteno odredbom čl. 22. st. 1. ZOO-a i takva ugovorna odredba nije protivna niti Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima niti moralu društva. Daljnji propisani razlozi ništetnosti su nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva činidba (čl. 270. ZOO-a), uporaba sile (čl. 279. st. 3. ZOO- a), prividan ugovor (čl. 285. ZOO-a), nedopušten ili nemoguć uvjet (čl. 298. ZOO-a), zelenaški ugovor (čl. 329. ZOO-a). Tužitelj svojim činjeničnim navodima o valutnoj klauzuli ne ukazuje na niti jedan razlog ništetnosti propisan odredbama ZOO-a. Ponovno se ističe da tužitelj nije potrošač pa se na ugovorni odnos tužitelja i tuženika ne primjenjuju propisi koji uređuju područje zaštite potrošača, a niti presuda P-1401/12 donesena u kolektivnom sporu.

18. Slijedom svega navedenog, ne postoji niti jedan zakonom propisan razlog za ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o financijskom leasingu sklopljenom između stranaka. Zbog toga je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovora u čl. 3. i čl. 5. st. 3.

19. U odnosu na ugovaranje kamatne stope također se ne primjenjuju propisi o zaštiti potrošača jer tužitelj nije potrošač, kako je već obrazloženo. Čl. 5. st. 2. ugovora o financijskom leasingu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa pri čemu se ona mijenja u omjeru promjene tromjesečnog Libora CHF. Ovakva obveza je odrediva u smislu odredbe čl. 272. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) jer ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti s obzirom na to da je kamatna stopa vezna isključivo uz kretanje tromjesečnog Libora. Podaci o kretanju Libora su javno dostupni i objektivni pa vezivanje kamatne stope uz njihovo kretanje ne predstavlja neodređenu i neodredivu činidbu što bi imalo za posljedicu ništetnost ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a, već je takva činidba odrediva sukladno odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a.

20. Slijedom navedenog, ne postoje zakonom propisani razlozi za ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj iz ugovora o financijskom leasingu sklopljenom između stranaka. Zbog toga je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovora u čl. 5. st. 2.

21. Tužitelj zahtijeva i utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 6. i 8. ugovora o financijskom leasingu.

22. Čl. 6. ugovora o financijskom leasing ugovoreno je plaćanje troškova leasing ugovora. Ugovoreno je da troškovi obrade neto iznose 1.784,37 CHF, a bruto 2.176,93 CHF. Kako je već obrazloženo, na tužitelja se ne primjenjuju odredbe o zaštiti potrošača jer tužitelj nije potrošač. Ne postoji razlozi za ništetnost ugovorne odredbe o naknadi za leasinga propisani odredbama ZOO-a. Ne radi se o neodređenoj i neodredivoj činidbi u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a. Činidba ugovorena čl. 6. ugovora o financijskom leasingu je određena jer je naveden konkretan novčani iznos obveze koji se primatelj leasinga obvezuje platiti.

23. Čl. 8. ugovora o financijskom leasingu ugovoreno je da su primatelj leasinga i jamci dužni pri sklapanju ugovora uručiti davatelju leasinga: bjanko zadužnicu primatelja leasinga 1 komad i osobnu mjenicu 1 komad. Prema tome, ovom odredbom ugovoreno je osiguranje potraživanja davatelja leasinga u vidu bjanko zadužnice i mjenice. Ne postoje razlozi za ništetnost odredbe kojom je ugovoreno takvo osiguranje propisani odredbama ZOO-a.

24. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je neosnovan i u dijelu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. i čl. 8. ugovora o financijskom leasingu.

25. Kako niti jedna od predmetnih odredbi ugovora nije ništetna, to ne postoji niti tužiteljev zahtjev za isplatu novčanog potraživanja u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a pa je i taj tužbeni zahtjev neosnovan.

26. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za izvođenjem financijskog vještačenja na okolnost preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule i promjene kamatne stope sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nije bio važan za donošenje odluke s obzirom na to da ne postoji osnova tog potraživanja, kako je gore obrazloženo.

27. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem stranaka na okolnost da se o leasingu nije pojedinačno pregovaralo, da se radilo o ugovoru po principu uzmi ili ostavi, da se radilo o valuti koja je rizična te da tužitelj na te činjenice nije bio upozoren jer nije bio važan za odluku. Ove okolnosti ne bi dovele do ništetnosti predmetnih odredbi ugovora o financijskom leasingu s obzirom na to tužitelj nije potrošač pa se ne primjenjuju propisi o zaštiti potrošača, a ne postoje razlozi za ništetnost propisani odredbama ZOO-a kako je obrazloženo u prethodnim točkama ovog obrazloženja.

28. Tužitelj je izgubio parnicu pa je je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan nadoknaditi parnične troškove tuženiku. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku priznati su samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

29. Prema Tbr. 52. st. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka.

30. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

31. Vrijednost predmeta spora iznosi 2.654,46 eura, koju je tužitelj naznačio.

32. Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, sastava podneska od 7. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za ročište od 2. ožujka 2022. u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročište od 27. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 700,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 175,00 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 875,00 eura.

33. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu koju je tužitelj podnio protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu P-362/2021 od 2. ožujka 2022. jer se na radi o radnji koja je potrebna za vođenje parnice.

34. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak ročišta od 7. studenog 2024. jer iz spisa proizlazi da tog dana nije održano ročište u ovom predmetu. Iz zapisnika i poziva za ročište proizlazi da je ročište održano 6. studenog 2024. u 13.30 sati, međutim, tuženik na to ročište nije pristupio pa mu taj trošak nije nastao.

Zagreb, 22. svibnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku