REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4967/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Đurđici Crnčević, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelini, Trg Ante Starčevića 12a, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glamuzini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice te zamjenice punomoćnika tuženika, 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 041-50-3438945 od 3. svibnja 2006. potvrđen 11. svibnja 2006. kod javnog bilježnika Mladena Bureca pod brojem OU-701/2006 sklopljenog između tužitelja TA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju TA, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.316,88 eur sa zateznim kamatama:

- na iznos od 4,88 eur od 31.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 6,99 eur od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 8,51 eur od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 9,20 eur od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 7,42 eur od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 7,79 eur od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 4,85 eur od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 2,68 eur od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 3,26 eur od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 4,40 eur od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 4,30 eur od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 3,14 eur od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 5,31 eur od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 7,05 eur od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 9,52 eur od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 8,95 eur od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 12,31 eur od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 11,67 eur od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 12,91 eur od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 23,64 eur od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 21,43 eur od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 28,19 eur od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 25,85 eur od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 22,10 eur od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 30,02 eur od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 40,09 eur od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 32,96 eur od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 35,46 eur od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 32,28 eur od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 32,85 eur od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 46,35 eur od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 47,66 eur od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 58,86 eur od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 704,00 eur od 06.08.2011. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju TA, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.166,99 eur sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 11. svibnja 2006. sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 041-50-3438945 na iznos od 16.238,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju švicarskog franka tuženika važećem na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,20% godišnje. Radilo se o standardnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom odnosno ugovornom odredbom prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita a ista predstavlja nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu. Smatra da radi navedenog ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa koje je preplatio tuženiku a tuženik stekao bez pravne osnove. Slijedom navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu (podnesak od 20. rujna 2024.), traži da sud presudom utvrdi ništetnost dijela čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak uz nalog tuženiku da mu isplati iznos od 1.316,88 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate, i sve uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare pa predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, otplatni plan, pregleda promjena kamatne stope, prijepis knjigovodstvene kartice, solemnizaciju ugovora o kreditu, Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom, Pravilnik o obračunu kamata i naknada, zahtjev za kredit i promotivne uvjete. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Petri Blašković, pri čemu valja dodati da je tijekom postupka tuženik povukao prijedlog za provođenje dokaza saslušanjem svjedoka ĐA.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka u dijelu kojim je ugovorena valutna kaluzula te posljedično zahtjev za isplatu.

6. Iz dokumentacije u spisu kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju automobila u akcijskom razdoblju od 24. ožujka 2006. do 30. lipnja 2006., iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite u CHF,

-da je tužitelj 28. travnja 2006. podnio zahtjev za kredit radi kupnje vozila,

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 11. svibnja 2006. Ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila Opel (čl. 6.), u kunskoj protuvrijednosti 16.238,60 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20 % (čl. 2.), uz rok otplate kredita 84 mjeseca (čl. 4.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu (čl.7.),

-da je javni bilježnik Mladen Burec 11. svibnja 2006. potvrdio da su stranke gore navedeni ugovor podnijeli na potvrdu te da im je isprava pročitana i upozoreni su da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, te

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

7. U odnosu na stajalište tuženika da su se u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, na koji se tužitelj poziva, zaštita pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost je li sporna odredba ugovora nepoštena, a da u predmetnoj parnici tužitelj treba dokazati da mu spora odredba nije bila jasna, lako razumljiva ili uočljiva odnosno da je nepoštena, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična

- potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. Iz okolnosno uvjerljivog iskaza tužitelja proizlazi da mu je za ponuđeni kredit u valuti CHF rečeno da je najbolji kredit zbog čega je ugovor i sklopio no nije upozoren da bi rate mogle toliko rasti. Kod tuženika ga je dočekao gotov tekst ugovora kojeg je i potpisao.

8.1. Valja istaći kako u ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (osobnog bankara), pa tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredaba.

8.2. Prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem javnog bilježnika nije prihvaćen jer saslušanjem istog nije moguće dokazivati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora s obzirom da javi bilježnik pri solemnizaciji nije mogao objasniti potrošaču rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu bili navedeni u ugovoru kojeg solemnizira niti je imao takve ovlasti.

9. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe o valutnoj klauzuli to je temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl. 272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

10. Valja istaći kako je tužitelj kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač upravo na tuženiku. Također, a u odnosu na navod tuženika da tužitelj nije dokazao da je potrošač, valja navesti da, ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-18/18).

10.1. Uz to je iz Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka razvidno da je predmetni kredit tužitelj sklopio kao fizička osoba i to za izričitu namjenu a to je kupnja vozila time da je tužitelj u iskazu, kojeg sud prihvaća, naveo da je vozilo kupljeno i korišteno isključivo za osobne potrebe.

10.2. Iz navedenog se ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti tužitelja, pa stoga iz navedenog proizlazi svojstvo potrošača.

11. Valja dodati i to da autokrediti nisu bili isključeni iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

12. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Petri Blašković čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća jer je izrađen objektivno, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, pri čemu valja dodati da je vještak nalaz i mišljenje sačinio u skladu sa zadatkom suda te na isti u računskom dijelu stranke niti nisu stavljale primjedbi.

12.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda glede stava tuženika da bi trebalo obračunati i umanjiti eventualno dosuđeni iznos za manje plaćene iznose koji su bili niži od početno ugovorenih, ističe se da plaćanjem navedenih otplatnih obroka tužitelj nije primio, odnosno stekao bez osnove, jer je cijelu uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja, odnosno uračunavanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Odredbom čl. 323. st. 2. ZOO propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, odgovoran je za štetu sugovaratelju koji trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF. Sukladno navedenom, krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika. Pri tome se napominje da iz odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu čl. 323. st. 1. ZOO jer se odredba čl. 81. st. 1. ZZP odnosi samo na potrošače. Naime, pravna osnova po kojoj je tužitelj plaćao niži iznos u odnosu na početnu ugovoreni zbog tečajne razlike nije otpala, slijedom čega tuženik ne može iznos negativne razlike tražiti od tužitelja u smislu odredbe čl. 1111. ZOO.

12.2. Sve i da je točno da je tijekom otplate kredita bilo razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, a uzevši u obzir pravno shvaćanje VSRH izraženo u odluci poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023., sud ocjenjuje da je tužitelj zahtijevao samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje. Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužitelj s njim sklopio ovakav Ugovor o kreditu, te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF kao valute utočišta te valutne rizike, dočim tužitelj kao nestručna osoba to nije znao ni mogao znati u vrijeme sklapanja ugovora. Tako je tuženik unaprijed znao i morao znati za tečajne razlike ove valute te je svakako uzrokovao štetu tužitelju u vidu tzv. pozitivne razlike u tečaju CHF. K tomu je tuženik svjesno pristao na dobitak u vidu tzv. negativne razlike tečaja CHF, znajući i morajući znati da će eventualno biti niža od dobitka pa je postupao i suprotno načelu zabrane zloporabe prava i zabrane prouzročenja štete. Stoga kao što je već naprijed navedeno, tužitelj u razdoblju kad je ostvarena tzv. negativna razlika tečaja zapravo nije ništa stekao bez osnove, budući nije ni znao za tečajne razlike CHF za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, te ne može biti nesavjestan a da bi trebao vraćati bilo što, odnosno smanjivati tzv. pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Upravo je tuženik taj koji je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem ostvario korist tj. tzv. pozitivnu razliku, znajući i morajući znati za tečajne rizike CHF, uračunavši u takvo postupanje i tzv. negativnu razliku, računajući da će ostvariti korist na tečajnim promjenama, ako do njih dođe. Budući je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, sud utvrđuje da nema ni tužiteljeve obveze za tzv. pozitivnu razliku tečaja CHF tijekom otplate kredita umanji za tzv. negativnu, jer nije ništa primio tj. samo je otplaćivao kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pažnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi, pa bi proizlazilo da je jedino tuženik ostvario korist usuprot svim načelima obveznog prava, koja korist je zapravo tužiteljeva imovina. Kad bi se zahtjev tužitelja umanjio za tzv. negativnu razliku, to bi po shvaćanju ovog suda bilo nepravično umanjenje njegove imovine i samim tim suprotno odredbi čl. 1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori 18/97). Stoga je po shvaćanju ovog suda, a primjenjujući smisao odredaba čl. 1111. i čl. 322. te čl. 323. ZOO, tuženik taj koji treba vratiti sve ono što je stekao na osnovi takve ništetne ugovorne odredbe, pa u rečenom smislu niti nema osnove da se vještaku odredi zadatak da izračuna tzv. negativne razlike.

12.3. Valja dodati i to da je prigovor tuženika o svrsi vještačenja primarno pravne naravi pa se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da je ništetna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica CHF.

12.4. Tako je utvrđeno da pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj na štetu tužitelja, te pod pretpostavkom da nije vođen postupak za utvrđenje preplata zbog promjene kamatne stope na štetu tužitelja ukupan iznos preplata anuiteta koja proizlazi iz razlike između većeg tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta, a uzevši u obzir promjene u broju anuiteta za otplatu koje su posljedica prijevremene otplate nedospjele glavnice, iznosi ukupno 9.921,72 kn tj. 1.316,88 eur (stupac ‘20’ Tabele 1 nalaza).

13. U odnosu pak na pitanje zastare valja uputiti na objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

13.1. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 23. ožujka 2020. to se u rečenom smislu prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu odredbe čl. 225. ZOO.

14. Slijedom navedenog, a kako izostaje tvrdnja i dokaz o tome da je tužitelj vodio postupak za utvrđenje preplaćenih iznosa po osnovu promjene kamatne stope, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u toč II. izreke presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

15. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnici odvjetnici sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat mu je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 10. rujna 2020. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 18. veljače 2020. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 11. siječnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 30. ožujka 2021. prema Tbr. 8. toč. 4. - 50,00 eur, za sastav podneska od 24. svibnja 2021. prema Tbr. 8. toč. 4. - 50,00 eur, za sastav podneska od 7. siječnja 2022. prema Tbr. 8. toč. 4. - 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 27. siječnja 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude prema Tbr. 9. toč. 3. – 100,00 eur, za sastav podneska od 20. rujna 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur te za zastupanje na ročištu 7. travnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 375,00 eur, a što ukupno iznosi 1.875,00 eur. Priznat mu je i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eur, tako da mu je konačno dosuđen trošak u iznosu od 2.166,99 eur.

17. Temeljem odredbe čl. 151. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA

- punomoćnici tužitelja

- punomoćniku tuženika