Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-134/2021-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović u pravnoj stvari tužiteljice EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik IH iz [adresa] protiv tuženika BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Ana Bobinac, odvjetnica u [adresa], radi predaje nekretnine u suposjed i radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 10. travnja 2025. i nakon objave 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženiku BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u suposjed nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić - kčbr. [katastarska čestica], broj D.L. 12-2,13-1 - ograde, oranica površine 12870 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] broj D.L. 13-1 - ograde površine 2420 m² od čega dvorište površine 2154 m², dvorišna zgrada površine 22 m², dvorišna zgrada površine 19 m², garaža površine 18 m², gospodarska zgrada površine 90 m², kuća [adresa] površine 79 m² i kuća površine 38 m² ukupne površine 2420 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.815,62 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 78,94 EUR od 01. srpnja 2019. pa do 31. prosinca 2022.,

- na iznos od 78,94 EUR od 01. kolovoza 2019. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. rujna 2019. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. listopada 2019. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. studenog 2019. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. prosinca 2019. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. siječnja 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. veljače 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. ožujka 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. svibnja 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. lipnja 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. srpnja 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. kolovoza 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. rujna 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. listopada 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. studenog 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. prosinca 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. siječnja 2021. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. veljače 2021. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. ožujka 2021. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. travnja 2021. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. svibnja 2021. pa do 31. prosinca 2022.

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice iznad dosuđenog iznosa iz točke II. izreke presude odnosno za iznos od 3.373,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate u odnosu na dio nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k.o. Varoš u naravi dvorište površine 2154 m².

IV. Nalaže se tuženiku BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadalje isplaćuje iznos od 78,94 EUR mjesečno počevši od 01. lipnja 2021. pa sve do predaje nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suposjed tužiteljici zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvog u mjesecu za tekući mjesec pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice iznad dosuđenog iznosa iz točke IV. izreke presude odnosno za iznos od 146,69 EUR mjesečno počevši od 01. lipnja 2021. pa sve do predaje nekretnina kčbr. [katastarska čestica] u suposjed tužiteljici zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate u odnosu na dio nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k.o. Varoš u naravi dvorište površine 2154 m².

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

VII. Nalaže se tuženiku BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 195,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 27. svibnja 2021. tužiteljica je navela da su ona i tuženik suvlasnici nekretnina u katastarskoj općini [katastarska općina] oznake kčbr. [katastarska čestica] voćnjak kod kuće površine 72 čhv, kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 35 i dvorište površine 169 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 63 čhv i kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 2 jutra i 147 čhv i to tužiteljica u 11/80 dijela, a tuženik u 54/80 dijela. Suvlasništvo na navedenim nekretninama tužiteljica je stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-907/2019 od 9. travnja 2020. iza pok. OH. Tužiteljica tvrdi da tuženik protupravno izvršava sve vlasničke ovlasti na predmetnim nekretninama bez odobrenja tužiteljice na način da iste koristi kao jedini vlasnik ubirući sve plodove i uzimajući za sebe sve koristi od nekretnina. Tvrdi da je 26. lipnja 2019. od strane tuženika onemogućena koristiti se svojim suvlasničkim dijelom te je tuženika pisanim putem pozvala na predaju nekretnina u suposjed, međutim, tuženik se na taj poziv oglušio. Smatra kako je tuženik u obvezi isplatiti joj naknadu za koristi koje je imao korištenjem njezinog suvlasničkog dijela temeljem članka 1120 Zakona o obveznim odnosima i članka 165 stavka 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ističe kako je 31. listopada 2020. zaključila ugovor o najmu predmetnih nekretnina s TH s iznosom najamnine od 1700,00 kuna te je navedeni ugovor bila prisiljena raskinuti uslijed činjenice da je tuženik zapriječio najmodavcu stupanje u suposjed zbog čega je intervenirala policija. Stoga tužiteljica od tuženika zahtijeva naknadu u iznosu od 1.700,00 kuna mjesečno sve do predaje nekretnina u posjed zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. lipnja 2019. kada joj je tuženik zapriječio stupanje u posjed nekretnina pa nadalje. S obzirom na navedeno tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj preda u suposjed predmetne nekretnine i naložiti mu da joj isplati iznos od 39.100,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2019. do isplate te da nadalje tužiteljici isplaćuje iznos od 1.700,00 kuna mjesečno počevši od 1. lipnja 2021. do predaje nekretnina u suposjed zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Uz tužbu tužiteljica je dostavila izvadak iz zemljišne knjige (list 7 i 8 spisa), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću poslovni broj Z- 1944/2020 od 24. lipnja 2020. (list 9 i 10 spisa), ugovor o najmu od 31. listopada 2020. (list 13-15 spisa), raskid ugovora o zakupu od 2. studenog 2020. (list 6 spisa), potvrdu o uplati od 31. listopada 2020. (list 4 i 5 spisa), dopis od 21. kolovoza 2020. upućen tuženiku (list 11 spisa), prijepis elektroničke pošte (list 12 spisa) i potvrdu Policijske postaje Gospić od 22. travnja 2021. (list 16 spisa).

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Ne osporava da je suvlasnik predmetnih nekretnina zajedno s tužiteljicom, ali osporava navode tužiteljice da joj je onemogućio suposjed predmetnih nekretnina. Osporava osnov i visinu zahtjeva za isplatu. Osporava da je primio dopis tužiteljice od 21. kolovoza 2020. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

3. Na pripremnom ročištu održanom 12. srpnja 2022. tužiteljica je u spis predala dopis od 21. kolovoza 2020. upućen tuženiku i potvrdu o uručenju pošiljke.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik preda u suposjed nekretnine pobliže opisane u izreci presude i da joj isplati iznos vrijednosti najamnine njezinog suvlasničkog dijela za razdoblje od 1. srpnja 2019. do predaje nekretnina u suposjed zajedno sa zateznim kamatama i troškovima ovog postupka.

5. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Odredba članka 161 stavka 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

7. Odredba članka 162 stavka 1 ZVDSP propisuje: Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

8. Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno (članak 164 stavak 1 ZVDSP).

9. Nepošteni posjednik tuđe stvari mora tu stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (članak 165 stavak 1 ZVDSP).

10. S obzirom na gore citirane odredbe ZVDSP, u ovom postupku bilo je potrebno utvrditi je li tužiteljica vlasnica odnosno suvlasnica predmetnih nekretnina, jesu li nekretnine u posjedu odnosno suposjedu tuženika te pravni položaj tuženika odnosno utvrditi je li tuženik pošten ili nepošten posjednik predmetnih nekretnina, te ovisno o tom utvrđenju, pripada li tužiteljici kao suvlasnici predmetnih nekretnina pravo na naknadu za to što je tuženik upotrebljavao predmetne nekretnine i od njih imao koristi.

11. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je proveden očevid na licu mjesta, saslušani su svjedoci GH, ĆH, TH, IH, UH, HH, JH, DH i AH i parnične stranke te je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu.

12. U postupku su utvrđene sljedeće nesporne činjenice:

- da su na dan 1. srpnja 2020. godine predmetne nekretnine imale oznake kčbr. [katastarska čestica] i bile upisane u katastarskoj općini [katastarska općina] (list 7 i 8 spisa) u suvlasništvu tužiteljice EH u 11/80 dijela, tuženika BH u 54/80 dijela, RH u 10/80 dijela i KH u 5/80 dijela;

- da su u međuvremenu nakon postupka obnove i formiranja katastarske općine [katastarska općina] predmetne nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi s oznakama kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 12870 m² i kčbr. [katastarska čestica] dvorište površine 2154 m², dvorišna zgrada površine 22 m², dvorišna zgrada površine 19 m², garaža površine 18 m², gospodarska zgrada površine 90 m², kuća površine 79 m² i kuća površine 38 m² ukupne površine 2420 m² sve u k. o. [katastarska općina];

- da su parnične stranke suvlasnici predmetnih nekretnina i to tužiteljica u 11/80 dijela, a tuženik u 69/80 dijela;

- da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina u cijelosti;

- da je tuženik nepošten posjednik predmetnih nekretnina.

13. Tijekom postupka sud je saslušao svjedoke na okolnost posjeda predmetnih nekretnina.

14. Tako je svjedok GH u svom iskazu naveo kako mu je tužiteljičina sestra ZH rekla da je s bratom RH i sestrom KH postigla dogovor o prodaji nekretnina dok sestra EH (tužiteljica) nije htjela prodati svoj dio te da je tuženik odmah nakon kupoprodaje od strane ZH uveden u posjed; da je tužiteljica u tri navrata dolazila na nekretnine i da je prvi put bilo zaključano lokotom, drugi put u dvorištu je bila sa suprugom i tuženikom i njegovom suprugom, a treći put kad je intervenirala policija.

15. Svjedok ĆH, djed tuženika naveo je da su razgovore o prodaji nekretnina vodili ZH, RH i KH koji su prodali svoje suvlasničke dijelove njegovom unuku i da je njegov unuk smatrao kako je isplatio sve suvlasnike jer mu je tako rekla ZH; da nije znao da je tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina; da na kapiji nije bilo lokota i da je otvorena danju i noću; da je tuženik kupio kuću i stupio u posjed te da su nekretnine bile zapuštene dok ih tuženik nije uredio.

16. Svjedok TH, bratić tužiteljice u svom je iskazu naveo da su u predmetnoj kući prije rata živjeli njegov stric E i strina OH koji su imali četvero djece: I, EH, ZH i KH; da je poslije smrti OH 2005. u kuću dolazila samo ZH; da je s tužiteljicom zaključio ugovor o zakupu 12% imanja; da tužiteljica nema ključ od kuće; da je zajedno s tužiteljicom došao na predmetne nekretnine kao zakupoprimac, no da je bio spriječen od strane tuženika i članova njegove obitelji; da je u vrijeme zaključenja ugovora znao da je tuženik u posjedu prijepora.

17. Svjedok IH, suprug tužiteljice u svom je iskazu naveo da njegova supruga nije bila u dobrim odnosima s bratom i sestrom ZH koji su oporučni nasljednici predmetnih nekretnina te da ga je ZH obavijestila o prodaji nekretnina nakon čega su on i tužiteljica ponudili da oni kupe nekretnine, međutim njihov suvlasnički dio od 69/80 dijela kupio je tuženik; da su od 2019. pokušali ući na nekretnine, ali je kapija bila zatvorena lokotom i nisu mogli ući; da su na prijepor dolazili u još dva navrata i da je na kapiji bio lokot; da je prije ljeta 2020. ušao u dvorište te mu se obratila supruga tuženika i dala mu tuženikov broj telefona; da mu je tuženik rekao da od tužiteljice želi kupiti njezin dio; da je u kolovozu 2020. njegova supruga obavijestila tuženika o stupanju u posjed putem odvjetnice, ali se tuženik nije očitovao; da je 31. listopada 2020. tužiteljica zaključila ugovor s bratićem TH; da su istog dana došli na prijepor s namjerom da s tuženikom urede suvlasničke odnose, ali je tada došlo 20 - 30 ljudi te je nastao metež i kaos pa je pozvao policiju.

18. Svjedok UH u svom je iskazu naveo da je kao policijski službenik Policijske postaje Gospić 31. listopada 2020. bio na prijeporu te da je po dolasku na mjesto događaja zatekao tužiteljicu u društvu TH i druge nepoznate osobe; da je tužiteljica izjavila da želi ući u kuću, ali da nije bilo nikakve mogućnosti da tužiteljica uđe u nekretninu s obzirom na nazočnost velikog broja rodbine i prijatelja tuženika koji su stajali ispred kuće i priječili ulaz; da je zamolio tužiteljicu da se udalji; da se sjeća da se tužiteljica tom prilikom obraćala tuženiku i njegovom djedu te da je iz njezinog postupanja zaključio da ima namjeru fizički ući u kuću, ali joj je tuženikov djed rekao "u kuću nećeš ući, a ako ima nešto za isplatiti, isplatit će do kraja" .

19. Svjedok HH, majka tuženika u svom je iskazu navela da je prodaja predmetne kuće i zemljišta bila oglašena na oglasniku te da je tuženik s ZH i njezinim bratom i sestrom zaključio kupoprodajni ugovor s time da nije znao da je i tužiteljica suvlasnica nekretnina; da je 31. listopada 2020. tuženik imao namjeru dogovoriti se s tužiteljicom, ali to nisu dozvoljavali FH i suprug tužiteljice; da tužiteljica nije obavijestila tuženika da će 31. listopada 2020. pristupiti na nekretnine, ali da joj je poznato da se prethodno obratila tuženiku radi preuzimanja posjeda.

20. Svjedok JH, izvanbračni suprug tuženikove sestre u svom je iskazu naveo da nema saznanja o kupoprodaji kuće, ali da je vidio radove u kući; da je 31. listopada 2020. po dolasku na predmetne nekretnine vidio tužiteljicu i njezinog supruga te FH; da je tužiteljica govorila tuženiku da izađe van iz kuće i da je to njezina kuća; da je čuo kada je tuženik pitao mogu li se dogovoriti i da je tužiteljica rekla da se nema što dogovarati.

21. Svjedok PH u svom je iskazu naveo da je 31. listopada 2020. na predmetnim nekretninama u dvorištu zatekao tužiteljicu, njezinog supruga i FH i da je čuo kada je tužiteljica rekla tuženiku da napusti kuću na što je on rekao da je to njegova kuća koju je kupio, a tužiteljica mu je odgovorila da je kuća njezina i da tu cigani neće živjeti; da mu je poznato da je tuženik kupio kuću od tužiteljičine sestre, ali drugo ništa u vezi kupoprodaje ne zna; da nije znao da je tužiteljica suvlasnica kuće; da je tada intervenirala policija te je policajac upućivao stranke na dogovor nakon čega su tužiteljica, njezin suprug i FH napustili dvorište.

22. Svjedok AH, supruga tuženika u svom je iskazu navela da je njezin suprug u namjeri da riješi stambeno pitanje prije 3 ili 4 godine kupio kuću na adresi [adresa] i da je kuću prodavala jedna gospođa; da su odmah isplatili kupoprodajnu cijenu, a nakon godinu dana uselili su u kuću; da nije imala saznanja da tužiteljica ima suvlasnički dio niti je provjeravala zemljišnoknjižno stanje predmetnih nekretnina; da je 2020. tužiteljica s FH kucala na vrata kuće i govorila da tu neće živjeti, da su cigani i da je to njezino, a isto je govorio i FH; da su ona i tuženik spremni za dogovor s tužiteljicom u vezi suposjeda nekretnina ili isplatiti tužiteljicu u njezinom dijelu ili joj prepustiti samostalan posjed i korištenje većeg dijela zemljišta koje ima pristup s ceste.

23. Svjedok RH, brat tužiteljice zamolbeno je saslušan kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj Pom-92/2023 te je u svom iskazu naveo da su on i njegove sestre nakon smrti roditelja naslijedili nekretnine koje su prodane tuženiku; da je sestra KH svoj dio prepisala sestri ZH, a ZH njemu kako bi nekretnine prodao tuženiku; da tužiteljica nije htjela sudjelovati u kupoprodaji; da je tuženik znao da on i sestra ZH nisu jedini suvlasnici nekretnina; da je nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji sestra ZH uvela tuženika u posjed.

24. Tužiteljica je u svom iskazu navela da su nakon ostavinske rasprave iza majke OH njezin brat RH i sestre ZH i KH prodali tuženiku svoje suvlasničke omjere na predmetnim nekretninama; da je za kupoprodaju saznala u sudu u Otočcu prilikom osnivanja zemljišne knjige 2019. godine; da je 26. lipnja 2019. sa suprugom došla na imanje i htjela ući u dvorište i kuću, međutim, na vanjskoj ogradi bio je postavljen lokot; da je naknadno njezin suprug razgovarao s tuženikovom majkom o predaji ključeva kuće i dvorišnih vrata, ali da je tuženik nakon toga nije kontaktirao pa se u kolovozu 2020. putem odvjetnika obratila tuženiku radi predaje nekretnine u posjed; da je ugovor o zakupu zaključila kako bi TH čuvao nekretnine i plaćao joj najam tog zemljišta, ali da TH nije rekla da ne može stupiti u posjed nekretnina; da se 31. listopada 2020. namjeravala s tuženikom dogovoriti o suposjedu kuće i predaji ključeva.

25. U svom iskazu tuženik je naveo kako je predmetne nekretnine kupio 2019. godine za iznos od 30.000,00 EUR; da je ugovor zaključio s RH, a novac je isplatio njegovoj sestri ZH; da prethodno nije provjeravao zemljišnoknjižno stanje predmetnih nekretnina, a RH i ZH su mu rekli da prodaju nekretnine u cijelosti; da mu je RH naglasio da ima još jednu sestru, ali da će se oni između sebe "raskusurati", a da sestra KH ne traži novac za sebe; da mu se tužiteljica prije 31. listopada 2020. nikada nije obratila radi predaje nekretnina u posjed i da mu dopis tužiteljice od 21. kolovoza 2020. nije uručen; da je tek nakon uknjižbe u zemljišnoj knjizi vidio da je upisana i tužiteljica odnosno nakon incidenta 2020. godine; da je prilikom uredovanja Komisije za zemljišne knjige zemljišnoknjižnim referentima predao ugovor na uvid; da sve do incidenta u listopadu 2020. godine nije znao da je suprug tužiteljice dolazio i razgovarao s njegovom majkom; da je tužiteljicu i njezinog supruga prvi put vidio 31. listopada 2020. godine; da su to jutro čuli lupanje po vratima i da mu spominju "majku cigansku", ''da je kuća njihova'' i ''neka izlaze van''; da mu je tužiteljica tada rekla da je kuća njezina i tražila ih da odmah isele van; da je tek tada saznao da nije kupio nekretnine u cijelosti odnosno da je tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina; da tužiteljici ne osporava suposjed kuće i da je spreman ustupiti joj komad zemlje u zamjenu za kuću ili kupiti njezin suvlasnički dio nekretnina; da 31. listopada 2020. nije spriječio tužiteljicu da stupi u suposjed nekretnina, već nije znao tko je ona, niti je tužiteljica tražila da stupi u posjed već samo da on i njegova obitelj izađu iz kuće.

26. Tužiteljica je podneskom od 5. listopada 2023. godine uredila tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na oznaku katastarskih čestica čiju predaju suposjeda zahtijeva s obzirom da je u međuvremenu došlo do obnove i formiranja katastarske općine [katastarska općina] i promjene oznake katastarskih čestica pa sada zahtijeva predaju u suposjed nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

27. Tuženik se podneskom od 21. listopada 2022. godine protivio preinaci tužbenog zahtjeva jer smatra da je tužiteljica uz postojeći zahtjev istaknula novi tužbeni zahtjev za predaju u suposjed nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja nije bila obuhvaćena tužbom. Naime, tužbom su bile obuhvaćene kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su zapisnikom Zemljišnoknjižnog odjela Gospić broj Z-4140/2019/697 od 13. ožujka 2020. identificirane kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U prilogu podneska tuženik je dostavio povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 101-104 spisa), zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela Gospić broj Z- 4140/2019/697 od 13. ožujka 2020. (list 105-110 spisa), povijesni prikaz i izvadak iz BZP-a za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 111-118 spisa).

28. Rješenjem poslovni broj P-134/2021-24 od 15. studenog 2022. godine sud je dopustio preinaku tužbe u ovoj pravnoj stvari uslijed okončane obnove zemljišnih knjiga na području Općine Perušić i formiranja katastarske općine [katastarska općina] umjesto ranije katastarske općine [katastarska općina] s time da se preinačeni tužbeni zahtjev odnosi na istovjetnu nekretninu (položajno i u površini) koja je predmet ovog spora. Sud je dopustio preinaku jer je ista svrhovita za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno odredbi članka 190 stavka 2 i članka 191 stavka 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

29. Podneskom od 29. svibnja 2023. godine tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa s naslova najamnine s obzirom da je 1. siječnja 2023. godine valuta euro postala službena valuta Republike Hrvatske.

30. Prema izvedenim predloženim dokazima nesporno proizlazi da je tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] k.o. Varoš u 11/80 dijela, a tuženik u 69/80 dijela i da je tuženik u posjedu tih nekretnina u cijelosti.

31. Time su ispunjene pretpostavke iz članka 161 stavka 1 ZVDSP pa tužiteljica kao suvlasnica predmetnih nekretnina ima pravo zahtijevati od tuženika kao osobe koja te nekretnine posjeduje da joj iste preda u suposjed.

32. Naime, nakon provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina u cijelosti što tuženik niti ne osporava, a isto su potvrdili i saslušani svjedoci čiji su iskazi o posjedu predmetnih nekretnina međusobno podudarni pa im je sud poklonio vjeru. Tuženik je u posjedu predmetnih nekretnina temeljem ugovora zaključenog s prijašnjim suvlasnicima koji su svoje suvlasničke omjere od ukupno 69/80 dijela prodali tuženiku 2019.

33. Budući da je tužiteljica tijekom postupka dokazala postojanje zakonskih pretpostavki iz gore citiranih odredbi ZVDSP, konkretno odredbi članka 161 stavka 1 i članka 162 stavka 1 ZVDSP odnosno da je suvlasnica predmetnih nekretnina i da se iste nalaze u tuženikovom posjedu, sud je usvojio njezin tužbeni zahtjev za predaju nekretnina u suposjed i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

34. Prema odredbi članka 18 stavka 3 ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a prema odredbi stavka 5 istog članka poštenje posjeda se predmnijeva, a onaj tko tvrdi suprotno dužan je to i dokazati.

35. Odlučujući o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice radi isplate vrijednosti najamnine njezinog suvlasničkog dijela za razdoblje od 1. srpnja 2019. do predaje nekretnina u suposjed zajedno sa zateznim kamatama bilo je potrebno utvrditi pravni položaj tuženika odnosno utvrditi je li tuženik pošten ili nepošten posjednik predmetnih nekretnina, te ovisno o tom utvrđenju, pripada li tužiteljici kao suvlasnici predmetnih nekretnina pravo na naknadu za to što je tuženik upotrebljavao predmetne nekretnine i od njih imao koristi.

36. Ovo iz razloga što prema odredbi članka 164 stavka 1 ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati, nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno dok nepošten posjednik tuđe stvari prema odredbi članka 164 stavka 1 ZVDSP mora vlasniku naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

37. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske SU-IV-16/2021-5 od 1. ožujka 2021., za odluku o tužbenom zahtjevu kao u konkretnom sporu “odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

38. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama Rev-x 754/11 od 21. rujna 2016. i Rev 2477/2015 od 11. prosinca 2018. zauzeo pravno shvaćanje da je osoba koja zna ili je s obzirom na okolnosti mogla znati da joj ne pripada prvo na posjed cijele stvari nepošten posjednik.

39. U konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da je tuženik znao da mu ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine budući da je i sam iskazao kako mu je RH kao jedan od prodavatelja prilikom zaključenja ugovora o prodaji predmetnih nekretnina naglasio da (osim ZH i KH) ima još jednu sestru (tužiteljicu), ali da će se oni između sebe "raskusurati" što je po ocjeni suda dovoljno za zaključak o nepoštenju njegova posjeda. U postupku je nesporno utvrđeno da je tužiteljica još u lipnju 2019. od tuženika zatražila da joj preda predmetne nekretnine u suposjed.

40. Budući da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, tuženik je nesporno nepošteni posjednik pa tužiteljici pripada pravo potraživati od tuženika naknadu za korištenje nekretnina u cijelosti u skladu s odredbom članka 164 stavak 1 ZVDSP.

41. Sukladno odredbi članka 1120 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

42. Odredbom članka 1111 ZOO-a propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pritom, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115 ZOO-a).

43. Kako je tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina u 11/80 dijela koje tuženik nesporno posjeduje u cijelosti od lipnja 2019. godine, sud je tuženiku u smislu citiranih odredbi članaka 1120, 1111 i 1115 ZOO-a naložio da tužiteljici naknadi vrijednost postignute koristi budući da se pod prijelazom imovine podrazumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom s obzirom da tuženik nije u mogućnosti vratiti dio imovine, a kao nepoštenom stjecatelju naloženo mu je platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja.

44. Predmetna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi je oranica površine 12870 m² odnosno 1,287 ha dok je kčbr. [katastarska čestica] k.o. Varoš u naravi dvorište površine 2154 m², dvorišna zgrada površine 22 m², dvorišna zgrada površine 19 m², garaža površine 22 m², gospodarska zgrada površine 90 m², kuća površine 79 m² i kuća površine 38 m².

45. Na pripremnom ročištu održanom 12. srpnja 2022. tužiteljica je predložila da se od Porezne uprave zatraže podaci o prosječnoj visini najamnine te da se provede građevinsko vještačenje radi utvrđenja visine najamnine.

46. Sud je prihvatio prijedlog tužiteljice i od Porezne uprave - Područni ured Gospić zatražio podatke o prosječnoj visini najamnine za nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k.o. [adresa] te je Porezna uprava 14. listopada 2022. dostavila podatke za općinu [adresa] iz kojih proizlazi da jedinična zakupnina za zakup oranice iznosi 261,00 kn/ha, za zakup livade 196,00 kn/ha i za zakup pašnjaka 2550,00 kn/ha dok minimalna zakupnina poslovnog prostora za područje Općine Perušić iznosi 25,00 kn/ m², a prosječna cijena najamnine za stambene prostore od 10,00 do 15,00 kn/m².

47. Tužiteljica je na ročištu glavne i javne rasprave održane 27. travnja 2023. odustala od provođenja građevinskog vještačenja na okolnost utvrđenja prosječne visine najamnine odnosno zakupnine smatrajući da je Porezna uprava dostavila relevantne podatke o visini najamnine.

48. Na ročištu održanom 10. travnja 2025. tužiteljica je ustrajala na prijedlogu da se kao mjerodavni koriste podaci Porezne uprave od 14. listopada 2022. godine o visini najamnine iako je nesporno da su cijene najma u međuvremenu porasle.

49. S obzirom na navedeno, sud je koristeći podatke Porezne uprave, Područnog ureda Gospić od 14. listopada 2022. godine prema kojima jedinična zakupnina za zakup oranice iznosi 261,00 kn/ha (odnosno 34,64 EUR/ha) utvrdio vrijednost zakupnine za kčbr. [katastarska čestica] površine 1,287 ha (12870 m²) u iznosu od 335,90 kuna što odgovara iznosu od 44,58 EUR odnosno za suvlasnički dio tužiteljice od 11/80 dijela u iznosu od 6,13 EUR.

50. Za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sud je kod izračuna visine najamnine uzeo u obzir samo dijelove predmetne nekretnine koje u naravi služe kao stambeni prostor i to dvorišnu zgradu površine 22 m², dvorišnu zgradu površine 19 m², garažu površine 22 m², gospodarsku zgradu površine 90 m², kuću površine 79 m² i kuću površine 38 m² ukupne površine 266 m² pa je uzimajući u obzir podatke Porezne uprave o prosječnoj cijena najamnine za stambene prostore za područje Općine Perušić do 15,00 kn/m² utvrdio visinu najamnine u iznosu od 3.990,00 kuna što odgovara iznosu od 529,56 EUR odnosno za suvlasnički dio tužiteljice od 11/80 dijela u iznosu od 72,81 EUR.

51. Nakon što se zbroji iznos zakupnine za suvlasnički dio tužiteljice na kčbr. [katastarska čestica] u visini od 6,13 EUR i iznos najamnine za suvlasnički dio tužiteljice za stambeni prostor na kčbr. [katastarska čestica] u visini od 72,81 EUR dobije se vrijednost zakupnine odnosno najamnine suvlasničkog dijela tužiteljice na navedenim nekretninama u iznosu od 78,94 EUR.

52. Tužiteljica nije dokazala vrijednost zakupnine za dio nekretnine kčbr. [katastarska čestica] koja je po kulturi dvorište i ima površinu od 2154 m² pa je njezin tužbeni zahtjev u tom dijelu odnosno za površinu od 2154 m² odbijen kao neosnovan.

53. Zakonske zatezne kamate obračunate su temeljem odredbe članka 1115 ZOO.

54. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u točkama II. - V. izreke presude.

55. Odredbom članka 154 stavka 4 ZPP-a propisano je: Ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156 stavka 1 ovog Zakona.

56. Odredba članka 156 stavka 1 ZPP-a propisuje da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

57. Tužiteljica je u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražila predaju nekretnina u suposjed uspjela u sporu u omjeru od 100%; u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom II. izreke presude u omjeru od 35% te u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom IV. izreke presude u omjeru od 35%. Dakle, tužiteljica je uspjela u sporu u omjeru od 56%, a tuženik u omjeru od 44%.

58. Budući da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud je primjenom odredbe članka 154 stavka 4 ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove i riješio kao pod točkom VI. izreke presude.

59. Sukladno odredbi članka 156 stavka 1 ZPP-a sud je obvezao tuženika da tužiteljici naknadi putni trošak radi dolaska na ročište održano 11. rujna 2024. koje je odgođeno na prijedlog tuženika. Naime, tuženik je 10. rujna 2024. predložio odgodu ročišta kako bi angažirao drugog odvjetnika za zastupanje u ovoj parnici radi čega je sud odgodio ročište. Budući da je tužiteljici radi dolaska na ročište koje je odgođeno nastao trošak krivnjom tuženika, sud je obvezao tuženika da trošak dolaska tužiteljice na ročište iz [adresa] u [adresa] (ukupno 390 km) u iznosu od 195,00 EUR naknadi tužiteljici.

60. Stoga je odlučeno kao u točki VII. izreke presude.

U Gospiću, 22. svibnja 2025.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. IH, [adresa]

2. Ana Bobinac, odvjetnica u [adresa]