Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1852/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Zrinki Rogina, odvjetnici iz Zagreba, Argentinska 4, protiv tuženika MARTINOV PLAŠT, socijalno – uslužna zadruga, OIB: 03034605011, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 66, zastupanoj po upravitelju zadruge TA, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 09. travnja 2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i ovlaštene osobe tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 21. svibnja 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku MARTINOV PLAŠT, socijalno – uslužna zadruga, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 66 isplatiti tužitelju FA, iz [adresa], na ime razlike plaće iznos od neto 213,50 € (slovima: dvjestotrinaesteurapedesetcenti) sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim:

- na iznos 9,70 €, tekućim od 16.12.2020. do isplate,

- na iznos 203,80 tekućim od 16.01.2021. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 5.502,60 €, kao pravno neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 29.12.2023. navodi da su tužitelj i tuženik dana 30.11.2020. godine sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme, a na temelju navedenoga Ugovora tužitelj je bio u radnom odnosu s tuženikom od 30.11.2020. pa do 01.04.2023. godine za obavljanje poslova Voditelj razvoja usluge taksi prijevoza/vozač. Na temelju članka II. navedenog Ugovora o radu, plaća tužitelja je utvrđena u bruto iznosu od 8.660,00 kn/1.150,00 EUR-a. U navedenom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao mjesečnu plaću u bruto iznosu od 7.124,46 kn/945,57 EUR-a, dok razliku bruto plaće do iznosa u 8.660,00 kn/1.150,00 EUR-a tuženik tužitelju nije isplatio. Tužitelj je dakle za mjesec prosinac 2020. godine primio bruto plaću u iznosu od 7.124,46 kn/945,57 EUR-a, te taj iznos je tuženik tužitelju isplaćivao u narednom razdoblju od 30.11.2020. pa do 01.04.2023. godine. Tužitelj je bez svoje krivnje u razdoblju od 30.11.2020. godine do 01.04.2023. godine oštećen za isplatu razlike plaće i to razlike plaće utvrđena Ugovorom o radu na određeno od 3011.2020. i plaće koju je tuženik isplaćivao tužitelju. Tužitelj je putem pošte preko svog punomoćnika dana 04.12.2023. godine poslao pismeno kojim tuženika traži dostavu radno pravne dokumentacije, međutim tuženik navedenu pošiljku po obavijesti pošte nije podigao. Nadalje se tužitelj putem maila preko svog punomoćnika dana 22. prosinca 2023. godine obratio tuženiku radi dostave radno pravne dokumentacije, međutim tuženik je isti zahtjev odbio. Predlaže da sud nakon provedenog postupka naloži tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike plaće iznos koji će tužitelj precizirati nakon što se provede financijsko vještačenje sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, te obvezati tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon što je tuženik sačinio izračun tužiteljeve tražbine tužitelj je podneskom od 02.09.2024. (str. 299-301 spisa) uredio tužbeni zahtjev na način da konačno potražuje na ime razlike plaće za razdoblje od 30.11.2020. do 01.04.2023. isplatu bruto iznosa od 5.716,10 € sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće naznačenog sa 16-tim u mjesecu za prethodni mjesec. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Navodi da nije sporno da su stranke dana 30.11.2020. sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme temeljem kojeg je tužitelj bio u radnom odnosu s tuženikom od 30.11.2020. do 01.04.2023. na radnom mjestu voditelja razvoja usluge taxi prijevoza/vozač. Tuženik osporava da su stranke ugovorile plaću u bruto iznosu od 8.660,00 kuna / 1.150,00 €. Navodi da je u Ugovoru o radu koji je sklopljen sa tužiteljem omaškom prvotno bila navedena bruto plaća u iznosu od 8.660,00 kuna / 1.150,00 €, jer je tuženik pogreškom u Ugovor o radu upisao iznos ukupnog troška radnika, bruto 2. plaće zajedno s neoporezivim primicima, umjesto da je naveo stvarno dogovoreni iznos bruto 1. plaće od 7.124,60 kuna / 945,60 €. Tužitelj je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja razvoja usluge taxi prijevoza/vozač, isključivo radi provedbe EU projekta "Rastimo zajedno" koji je financiran iz Europskog socijalnog fonda u sklopu programa 2014. do 2020.. Iz Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstva broj UP.02.3.1.03.0064 za projekt "Rastimo zajedno", u dijelu troškova vidljivo je da je za radno mjesto voditelja razvoja usluge taxi prijevoza/vozač predviđen ukupni mjesečni trošak plaće od 8.660,00 kuna / 1.150,00 €. Nakon što se od ukupnog mjesečnog torška plaće oduzme doprinosi i neoporezivi primici stvarno ugovoreni iznos mjesečne bruto 1. plaće iznosi 7.124,46 kuna / 945,57 €. Tužitelju je tuženik, prilikom prve isplate plaće pojasnio da je zabunom u Ugovor o radu upisan mjesečni ukupni bruto 2. trošak plaće umjesto iznosa bruto 1. iznosa plaće. Tužitelj je nakon uvida u Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava broj UP.02.3.1.03.0064 prihvatio isplatu bruto 1. plaće u iznosu od 7.124,46 kuna / 945,57 €. Nakon uvida u navedeni Ugovor tužitelj više nikada nije prigovarao na iznos isplaćenih plaća, te je uredno izvršavao svoje radne zadatke sve do trenutka prestanka projekta "Rastimo zajedno" kada je prestao i tužiteljev ugovor o radu. Nakon što je tuženik primijetio grešku u Ugovoru o radu glede visine bruto plaće, objasnio je tužitelju da trebaju sklopiti aneks ugovora o radu kojim bi korigirali mjesečni iznos bruto 1. plaće, što je tužitelj stalno izbjegavao, pa tuženik zaključuje da je to bilo iz skrivenih namjera kako bi tuženika po isteku Ugovora o radu mogao tužiti za razliku plaće. Tuženik smatra da je postupanje tužitelja protivno osnovnim načelima Zakona o obveznim odnosima i to načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4.) kojim je propisano da su sudionici u zasnivanju i ostvarivanju prava i obveza iz obveznih odnosa dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, i načelu zabrane zlouporabe prava (čl. 6.) kojim je propisana zabrana ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 30.11.2020. (str. 8-9, list 41-43, 172 spisa), u ponuđeni aneks ugovora o radu od 05.01.2021. (str. 44, 173 spisa), u platne liste za tužitelja (list 45-73, 176-207 spisa), u Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte financirane iz Europskog socijalnog fonda u sklopu programa 2014. do 2020. broj UP.02.3.1.03.0064 za projekt "Rastimo zajedno" (list 76-105, 107-166, 208-298 spisa), u potvrdu od 14.04.2021. o sudjelovanju tužitelja na edukaciji vozača i pratitelja u projektu "Rastimo zajedno" pod nazivom "kako prići i postupati s osobama s invaliditetom" (list 106 spisa), u podatke tuženika o isplaćenoj plaći i reobračunu za tužitelja DA za cijelo razdoblje u kojem je radio kod tuženika (list 308-309 spisa), u saslušana je svjedokinja LA (str. 303-305 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja DA kao stranke (str. 318-322 spisa) i ovlaštene osobe tuženika – upravitelja tuženika TA (str. 322-327, 334-335 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od 30.11.2020. do 01.04.2023. .

9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

10. Među strankama nije sporan matematički izračun razlike plaće tužitelja za razdoblje od 30.11.2020. do 01.04.2023., sačinjen od strane tuženika u podnesku od 14.10.2024. (list 308-309 spisa).

11. U čl. 90. Zakona o radu/14 propisano je da je plaća, u smislu toga zakona primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. (2) Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. (3) Plaća iz stavka 1. ovoga članka može se sastojati od: 1. osnovne odnosno ugovorene plaće, 2. dodataka, 3. ostalih primitaka. (4) Dodaci iz stavka 3. točke 2. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.). (5) Poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. ovoga članka obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće u skladu s posebnim propisima. (6) Ostali primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu. (7) Plaća iz stavka 1. ovoga članka je plaća u brutoiznosu koji se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima. (8) Ukupan trošak plaće, u smislu ovoga Zakona, je trošak plaće iz stavka 7. ovoga članka, uvećan za trošak javnih davanja na plaću u skladu s propisima o porezima i doprinosima.

12. U čl. 90.a Zakona o radu/14 propisano je da su primici koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa: 1. primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.), 2. primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku, a koji predstavljaju naknadu troška. (2) Primici iz stavka 1. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, ne smatraju se plaćom iz članka 90. ovoga Zakona.

13. U čl. 90.b Zakona o radu/14 propisano je da plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u bruto iznosu. (2) Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu, a poslodavac koji nije u obvezi donošenja pravilnika ili pravilnikom o radu osnove i mjerila nije utvrdio, dužan ih je ugovoriti ugovorom o radu sklopljenim s radnikom. (3) Ako plaća nije određena posebnim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću. (4) Pod primjerenom plaćom iz stavka 3. ovoga članka smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja. (5) Osnove i mjerila za isplatu plaće radnika ne mogu biti poslovna tajna. (6) Odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog pravnog akta protivna stavku 5. ovoga članka ništetna je.

14. U čl. 92. Zakona o radu/14 propisano je da plaća, naknada plaće i ostali primici u novcu obračunavaju se i isplaćuju radniku na njegov transakcijski račun. (2) Javna davanja iz plaće i na plaću uplaćuju se na propisane uplatne račune na način i u rokovima u skladu s propisima o porezima i doprinosima. (3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, iznos ostalih primitaka i primitaka radnika na temelju radnog odnosa može se isplatiti radniku u gotovu novcu, u skladu s propisima o porezima i doprinosima. (4) Plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. (5) Ako je za obavljanje rada ugovoreno ili utvrđeno ostvarivanje prava radnika na primitak u naravi, poslodavac ga je dužan radniku omogućiti do kraja tekućeg mjeseca za koji ostvaruje to pravo. (6) Zbog neisplate plaće radnik može izvanredno otkazati ugovor o radu. (7) Nije dopušten sporazum poslodavca i radnika o odricanju od prava na isplatu plaće.

15. u čl. 93. st. 1. Zakona o radu/14 propisano je da je poslodavac je dužan, najkasnije 15 dana od dana isplate plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni.

16. Analizirajući provedene materijalne dokaze (dokumentacija koja prileži spisu), svjedočki iskaz i iskaze stranaka, utvrđeno je slijedeće:

- da su stranke u ovom predmetu dana 30.11.2020. sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme do 30 mjeseci za obavljanje poslova "voditelj razvoja usluga taxi prijevoza/vozač" s probnim radom radnika u trajanju od 15 dana, s mjestom rada radnika u Zagrebu;

- da je radnik DA bio zaposlen kod tuženika od 30.11.2020. do 31.03.2023.;

- u djelu naprijed navedenog ugovora o radu koji se odnosi na plaću radnika navedeno je da radniku za obavljeni rad pripada osnovna bruto plaća u iznosu od 8.660,00 kuna koja će se isplaćivati radniku jednom mjesečno i to najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Radnik ima pravo i na povećanu plaću za rad u dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom i za rad na dan Uskrsa 50%, rad nedjeljom 35%, noćni rad 35%, prekovremeni rad 30%, za rad u drugoj smjeni u slučaju smjenskog rada 30%;

- da je radnik, ovdje tužitelj počeo s radom temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30.11.2020. dana 30.11.2020.;

- da je dana 05.01.2021. poslodavac ponudio radniku FA, ovdje tužitelju sklapanje aneksa ugovora o radu kojim bi se izmijenio čl. II Ugovora o radu koji se odnosi na plaću na način da će počevši od 05.01.2021. plaća radnika za radu u punom radnom vremenu (40 sati tjedno) iznositi 7.124,46 kuna / 945,60 €, koji je poslodavac potpisao, a koji je odbio potpisati radnik DA;

- da spisu prileži na str. 43 primjerak Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30.11.2020. na kojem se nalazi napomena: "omaškom pogrešno upisan bruto 2. iznos od 8.660,00 kuna koji se ispravlja na 7.124,46 kuna, a što je radnik primio na znanje dana 05.01.2021.;

- da je poslodavac, ovdje tuženik, u razdoblju u kojem je radnik DA bio zaposlen kod tuženika a to je razdoblje od 30.11.2020. do 31.03.2023., obračunavao plaću u bruto iznosu od 7.124,46 kuna, a ne u bruto iznosu od 8.660,00 kuna;

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika za rad na projektu "Rastimo zajedno", temeljem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte financirane iz Europskog socijalnog fonda u sklopu programa 2014. do 2020. broj UP.02.3.1.03.0064;

- da je projekt "Rastimo zajedno" trajao od 01.10.2020. do 01.04.2023.;

- da je kod tuženika sistematizirano radno mjesto voditelja razvoja usluge taxi prijevoza/vozača (list 107 spisa), za rad u projektu "Rastimo zajedno". Navedeno je da je trošak plaće osobe koja će pola radnog vremena raditi kao vozač, a pola radnog vremena na razvoju usluge prijevoza. Zapošljava se osoba s invaliditetom. Vozač će biti zaposlen na puno radno vrijeme, odnosno 100% radnog vremena tijekom 30. mjeseci. Osoba će vršiti usluge prijevoza za osobe u kolicima, teže pokretne i ostale, organizirati i nadzirati prijevoz, voditi evidenciju rada vozača i partnera, izraditi kalkulacije i analize rada za vozače i partnere, obavljati komunikaciju i pronalazak novih klijenata za razvoj usluga, organizirati potrebne zamjene, na različite načine vršiti promociju usluga i proizvoda tuženika. Trošak bruto 2. iznosa plaće iznosi 8.660,00 kuna mjesečno;

- da je svjedokinja LA saslušana na ročištu održanom 17.09.2024., iskazala da je zaposlena kod tuženika kao poslovna tajnica; da konkretni projekt na koji se odnosi predmet spora je projekt "Rastimo zajedno"; da je nositelj tog projekta bila nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i društvenog poduzetništva; da je projekt trajao od 01.10.2020. do 01.04.2023.; da je projekt financiran sredstvima Ministarstva rada i socijalne skrbi; da je ona bila voditeljica tog projekta kod tuženika; da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme od 30.11.2020. do 30 mjeseci, s time da je projekt završen ranije tj. 01.04.2023., a ne 01.06.2023. do kada je predviđeno trajanje projekta; za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja taxi razvoja / vozač; da je sklopljen pismeni ugovor o radu u kojem je navedena osnovna plaća u visini od 8.660,00 kuna bruto, ali bez navođenja da se radi o bruto 2. iznosu koji predstavlja ukupan trošak poslodavca jer bruto 2. obuhvaća sve doprinose i poreze koji se trebaju isplatiti iz plaće; tužitelju je isplaćena plaća za prosinac 2020. u siječnju 2021.; da je tuženik uočio prilikom obračuna plaće za prosinac 2020. da je napravljena pogreška jer je u ugovoru o radu naznačen iznos od 8.660,00 kuna bruto kao osnovna plaća, a zapravo se radi od brutu 2. dok je bruto 1. na ukupan trošak radnika u visini od 8.660,00 kuna iznosio 7.124,46 kuna. Kada je to uočeno održan je sastanak s tužiteljem, te mu je rečeno da će sačiniti aneks ugovora o radu kako bi sačinili pogrešku, kada je napisan aneks, pozvan je tužitelj da ga potpiše; tužitelj je došao, ali nije htio potpisati aneks ugovora o radu; svaki puta kada mu je davan aneks ugovora o radu na potpis on je to izbjegao navodeći da mu se žuri. Tužitelju je isplaćivana plaća u visini od bruto 1. 7.124,46 kuna; tužitelj nije tužio poslodavca za vrijeme dok je radio kod tuženika niti se žalio na obračun plaće; obračun plaće je radila knjigovotkinja DAK, a zatim je obračun plaće vršio knjigovodstveni servis iz Dugog Sela. U konkretnom slučaju za tužitelja su uplaćeni svi doprinosi i porezi i sl., i to na 8.660,00 kuna pod uvjetom da je u ugovoru o radu stajalo da je bruto plaća tužitelja 7.124,46 kuna, taj iznos bi predstavljao bruto 1., a bruto 2. bi iznosio 8.660,00 kuna; svi doprinosi i porezi su plaćeni o čemu tuženik ima dokaze; ništa se ne bi razlikovao iznos koji je tužitelju isplaćen za svaki pojedini mjesečni iznos i da je u aneksu ugovora o radu, odnosno osnovnom ugovoru o radu bilo navedeno da je bruto plaća tužitelja 7.124,46 kuna;

- tužitelj DA saslušan kao stranka na ročištu održanom 11.02.2025. iskazao je da je bio zaposlen kod tuženika od 30.11.2020. do 31.03.2023. kao vozač specijalnog kombija za prijevoz invalida; radni odnos mu je prekinut 2 mjeseca prije ugovorenog perioda, rečeno mu je da je projekt radi kojeg je bio angažiran prestao; plaća mu je bila uredno isplaćivana, ali mu plaća nije isplaćivana u cijelosti, već mu j e isplaćivana umanjena plaća. Prvi puta je primijetio da mu se ne isplaćuje ugovorena plaća u siječnju 2021., kada mu je isplaćena plaća za prosinac 2020.. U Ugovoru o radu na određeno vrijeme ugovorena je mjesečna bruto plaća u iznosu od 8.660,00 kuna, što je u netu trebalo iznositi nešto oko 7,000 kuna, a njemu je u siječnju 2021. isplaćena neto plaća za prosinac u visini od 5.600,00 kuna. Neto plaća u cijelom ugovorenom razdoblju mu je bila isplaćivana u visini od 5.600,00 kuna, a to bi u brutu bilo nešto više od 7.000,00 kuna. Kada mu je isplaćena prva plaća preuzeo je platnu listu, pitao je LA (misli se na svjedokinju LA) koja je kod tuženika radila kao tajnica odnosno djelatnica u računovodstvu, o čemu se radi, a ona mu je rekla da je tuženik krivo napravio ugovor. Koliko je tužitelj shvatio po projektu je bila predviđena bruto plaća u visini od 8.600,00 kuna, a što je njemu navedeno u prvom razgovoru. Bilo mu je rečeno da neće voziti samo invalide, već da će raditi i taxi prijevoz. Na tekući račun mu je isplaćivana plaća u neto iznosu od 5.600,00 kuna. Iskazao je i da je razgovarao s LA o potpisivanju aneksa ugovora o radu, nakon što je u siječnju 2021. vidio da mu je isplaćena manja neto plaća od one koju je mislio da će mu biti isplaćena. Koliko zna na prvotnom ugovoru o radu tuženik je samo koreksom prešao preko bruto iznosa plaće i na to mjesto napisao novi iznos koji je prelazio 7.000,00 kuna. Tužitelj to nije htio prihvatiti, ali je i dalje ostao raditi kod tuženika iz razloga što je to bio period covida i postcovida, a to je za njega značilo sigurnu plaću. Projekt u kojem je radio je projekt Europske unije. Tvrdi da nije znao niti kako se zvao projekt za koji je angažiran jer nije dobio na uvid nikakvu dokumentaciju iz projekta niti mu je uručen opis njegovih poslova iz projekta;

- ovlaštena osoba tuženika, upravitelj zadruge TA, na ročištu održanom 11.02.2025. iskazao je da je on ovlaštena osoba tuženika od 2016. godine. Projekt "Rastimo zajedno", je bio projekt EU odnosno sufinanciran od EU, a 30% je morala zaraditi zadruga Martinov Plašt. Svi zaposlenici projekta bili su pozivani na edukacije koje su se održavale kod tuženika, u sjedištu u [adresa], na koja predavanja se tužitelj rijetko odazivao, tužitelju nije isplaćivana drugačija plaća od one koja je ugovorena. U ugovoru o radu koji je tužitelj sklopio s tuženikom na određeno vrijeme je navedena bruto plaća u visini od 8.660,00 kuna, problem je nastao u siječnju kada je tužitelju isplaćena plaća za prosinac 2020.. Tužitelj je tvrdio da je iznos od 8.660,00 kuna zapravo iznos njegove neto plaće. U projektu koji se zove "Rastimo zajedno" je točno navedeno koliki je iznos plaće za vozača. Siguran je da je tužitelju predočeno koji je opis njegovih poslova na tom projektu, jer da mu to nije predočeno siguran je da tužitelj ne bi prihvatio taj posao. Tuženik je pogriješio prilikom sklapanja Ugovora na određeno vrijeme od 30.11.2020. vezano za visinu ugovorene bruto plaće jer je greškom naznačen bruto iznos, iznos od 8.660,00 kuna, koji je zapravo ukupan trošak poslodavca za to radno mjesto. Trebalo je umjesto 8.660,00 kuna navesti da je bruto plaća tužitelja nešto više od 7.000,00 kuna, a točan iznos je naveden u predmetu. Tužitelju je tuženik ponudio sklapanje aneksa ugovora o radu i to 05.01.2021.. Tužitelj je rekao da će o tome razmisliti, kasnije htio potpisati taj aneks, o tome postoje pisani tragovi. Tužitelju je svaki mjesec isplaćivana bruto plaća u visini od 8.660,00 kuna. Kompletan ugovor o radu tužitelju je trebao završiti završetkom projekta. Projekt "Rastimo zajedno" je završen 01.04.2023.. Iz tog razloga je tužitelj odjavljen sa HZMO i HZZO. U ugovoru o radu je navedeno da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme do 30 mjeseci. To ne znači svih 30 mjeseci. Projekt je započeo u listopadu 2020., a završen je 01.04.2023. Što se tiče onoga što je ugovoreno Ugovorom o radu na određeno vrijeme tužitelju je sve isplaćeno. Tuženik tužitelju s te osnove ne duguje ništa. Da tuženik tužitelju nije isplaćivao plaću, tužitelj vjerojatno ne bi htio raditi. Tužitelj je već u siječnju 2021. znao, nakon što mu je isplaćena prva plaća za prosinac 2020. da je došlo do greške pisanja ugovora o radu. Možda bi se moglo reći da mu je tuženik dužan razliku samo za prosinac 2020., s obzirom da u tom trenutku tužitelj nije znao za tuženikovu grešku i to mu je tuženik voljan isplatiti, a za sve što je uslijedilo nakon prosinca 2020., smatra da je tužitelj znao da mu tuženik nije dužan isplatiti bruto u visini od 8.660,00 kuna, da je taj iznos ukupan trošak radnika za poslodavca i da je došlo do greške tuženika kod sastavljanja ugovora o radu. Svaki projekt koji sufinancira EU je podložan reviziji. Obavljena je revizija od strane nacionalne zaklade. Smatra tužitelj neosnovano blati tuženika jer u vrijeme covida plaća koju je imao tužitelj kao vozač je po mišljenju tuženika bila jako dobra plaća. U svom iskazu tužitelj je iznio niz neistina o poslovanju tuženika. Tužitelj je bio upoznat s predmetnim projektom i prošao je edukaciju kako se ophoditi i postupati s osobama različitih vrsta i stupnjeva invaliditeta. Tuženik je ponudio tužitelju ili da otkaže ugovor o radu s tuženikom ili da prihvati raditi ono što se može. Iskazao je da je bio osobno prisutan prilikom pokušaja uručenja aneksa ugovora o radu tužitelju. Tužitelj je uzeo u ruke aneks ugovora o radu, pogledao ga je i rekao da će naknadno odlučiti hoće li ga potpisati ili neće, te je nakon toga aneks ugovora o radu ostavio na stolu. Tužitelj se nikada nije žalio tuženiku nakon toga na obračun plaće koji je uslijedio nakon prosinca 2020..

17. Osnovni prijepor između stranaka u ovom predmetu je da li je poslodavac radniku u razdoblju od 30.11.2020. do 31.03.2023. isplaćivao ugovorenu plaću ili je ugovorenu plaću jednostrano umanjivao. Iz priloga I. – prijavni obrazac tuženika (list 96-113 spisa) za projekt "Rastimo zajedno", vidljivi su elementi projekta i proračun, pa se tako za radno mjesto voditelj razvoja usluge taxi prijevoza/vozač predviđa bruto 2. trošak iznosa plaće u visini 8.660,00 kuna, a da se taj trošak predviđa na razdoblje od 30 mjeseci koliko je predviđeno za završetak toga projekta. Tužitelj DA je dana 30.11.2020. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja razvoja usluge taxi prijevoza/vozač, na određeno vrijeme do maksimalno 30 mjeseci. Tužitelj DA je počeo raditi kod tuženika dana 30.11.2020., a prestao je raditi kod tuženika s danom 31.03.2023., jer je tada završen projekt "Rastimo zajedno". U ugovoru o radu na određeno vrijeme od 30.11.2020. navedena je kao osnovna bruto plaća radnika, plaća u visini od 8.660,00 kuna. Taj iznos treba predstavljati bruto 1. odnosno bruto plaću koju zaposlenik dogovori s poslodavcem kao mjesečni iznos plaće. Međutim, iz dokumentacije koja je dostavljena u sudski spis, a koja se odnosi na projekt "Rastimo zajedno" vidljivo je da je ukupan trošak radnog mjesta tužitelja mjesečno 8.660,00 kuna. Ukupan trošak radnika za poslodavaca predstavlja bruto 2. plaću koja se sastoji od iznosa bruto 1. plaće uvećanog za doprinos za zdravstveno osiguranje. Očito je da iznos koji je naznačen u Ugovoru o radu na određeno vrijeme, a s obzirom na projektnu dokumentaciju jer je tužitelj zaposlen radi obavljanja poslova za vrijeme trajanja konkretnog projekta, a koji se odnosi na bruto 1. plaću nije pravilno naznačen jer je kao bruto 1. plaća tužitelja u Ugovoru o radu zapravo naznačen iznos bruto 2. plaće, odnosno ukupnog troška radnika za poslodavca. Bruto plaća (bruto 1.), to je iznos na koji se obračunava mirovinsko, porez i prirez. Taj iznos se označava na vrhu platne liste za svakog pojedinog radnika. Ako je po projektu bio predviđen ukupni trošak tužiteljevog radnog mjesta u visini od 8.660,00 kuna mjesečno, onda taj trošak nije mogao biti naznačen kao bruto plaća u Ugovoru o radu, jer se u Ugovoru o radu ne naznačuje bruto 2., već bruto 1.. Bez obzira što se ugovorom o radu stranke sporazumijevaju o uvjetima zapošljavanja, pa tako i o visini plaće, u konkretnom slučaju plaća tužitelja je bila limitirana sredstvima koja su osigurana za provođenje europskog projekta, pa nije mogla biti ugovorena višom od sredstava koja su osigurana za to radno mjesto u projektu. Naime, ukoliko bi bruto 1. iznosio 8.660,00 kuna, onda bi bruto 2. bio viši od predviđenog bruta 2. po tom projektu, jer je za taj projekt i za to radno mjesto bio predviđen bruto 2 u visini od 8.660,00 kuna. I poslodavac i radnik su uočili taj problem prilikom isplate plaće za prosinca 2020., jer se radnik došao pritužiti na plaću koja mu je isplaćena za prosinac 2020. smatrajući da je njegova bruto 1. plaća ugovorena u visini od 8.660,00 kuna. Poslodavac je tužitelju isplatio plaću i za jedan dan mjeseca studenog 2020. i za mjesec prosinac 2020. u visini bruto 1. koji je iznosio 7.124,46 kuna, ali je nakon pritužbe tužitelja shvatio da je učinjena pogreška prilikom unošenja visine bruto 1. visine plaće u ugovor o radu jer je umjesto unošenja visine bruto 1. plaće unesen iznos ukupnog troška plaće za poslodavca odnosno bruto 2. Poslodavac je namjeravao svoju pogrešku otkloniti sklapanjem aneksa ugovora o radu, ali je tužitelj odbio potpisati aneks ugovora o radu. U svakom slučaju tužitelj je saznao za grešku tuženika, a tuženik je uočio svoju grešku u siječnju 2021.. Poslodavac ovdje tuženik je nastavio i dalje isplaćivati plaću tužitelju prema bruto 1. iznosu od 7.124,46 kuna i tužitelj je nastavio i dalje raditi kod tuženika, za tu plaću sve do završetka projekta "Rastimo zajedno". Iako tužitelj tvrdi da ugovor o radu koji je sklopio s tuženikom nije bio vezan isključivo uz projekt "Rastimo zajedno", iz dokumentacije koja prileži spisu vidljivo je da je ugovor bio vezan za navedeni projekat. Provedenim dokazima je utvrđeno da je u Ugovoru o radu bio upisan pogrešan iznos bruto 1. plaće u visini od 8.660,00 kuna. Provedenim dokazima je utvrđeno da je tužitelj s tom pogreškom bio upoznat 05.01.2021. kada mu je predočen stvarni iznos troška njegove plaće koji je definiran Ugovorom o financiranju projekta "Rastimo zajedno", te kada mu je ponuđeno potpisivanje aneksa ugovora o radu s ispravljenim bruto 1. iznosom plaće u visini od 7.124,46 kuna. Iako tužitelj nije potpisao aneks ugovora o radu, tužitelj je nastavio raditi bez prigovora na isplaćene neto plaće u razdoblju nakon prosinca 2020., a što je tužitelj i sam potvrdio u svom iskazu rekavši da mu je to bilo sigurno primanje za vrijeme covida i postcovida. Plaća je primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Neto plaća predstavlja iznos koji zaposlenik stvarno prima na svoj bankovni račun nakon što su s njegove bruto plaće oduzeti svi porezi i doprinosi. Bruto 1. ili bruto plaća je onaj iznos koji zaposlenik dogovori s poslodavcem kao mjesečni iznos plaće i koji se unosi u zaposlenikov ugovor o radu. To je iznos prije odbijanja obveznih davanja kao poreza i doprinosa. Iz bruto 1. plaće obračunavaju se doprinosi za mirovinsko osiguranje, te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Bruto 2. plaća naziva se i ukupnim troškom plaće za poslodavca, a sastoji se od iznosa bruto 1. plaće uvećanog za doprinos za zdravstveno osiguranje. U konkretnom slučaju ukupan trošak poslodavca za svaki pojedini mjesec za tužitelja je iznosio 8.660,00 kuna. Taj iznos se sastojao od onoga što je isplaćeno tužitelju na ime neto plaće i doprinosa za mirovinsko, poreze i prirez koji su uplaćivani u državni proračun. Za tužitelja su uplaćeni svi doprinosi i porezi na iznos od 8.660,00 kuna. Pod uvjetom da je u ugovoru o radu stajalo da je bruto plaća tužitelja 7.124,46 kuna, taj iznos bi predstavljao bruto 1. plaću, a bruto 2. bi iznosio 8.660,00 kuna. Svi doprinosi, porezi i prirezi su i u tom slučaju plaćeni. Ništa se ne bi razlikovao iznos koji je tužitelju isplaćen za svaki pojedini mjesec i da je u aneksu ugovora o radu odnosno osnovnom ugovoru o radu da je bruto plaća tužitelja 7.124,46 kuna. Međutim, kako je greška u pogledu bruto 1. iznosa plaće, a koji se iznos unosi u Ugovor o radu (u ugovor o radu se ne unosi kao bruto plaća bruto 2. iznos odnosno ukupan trošak radnika za poslodavca), otkrivena po isplati plaće tužitelju za prosinac 2020., ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja s osnove razlike plaće za mjesec studeni 2020. u visini od 9,70 €, te za mjesec prosinac 2020. u visini od 203,80 € (sukladno tuženikovom izračunu koji je prihvatio i tužitelj), te je tužitelju dosudio s utužene osnove ukupno neto 213,50 €, jer su svi doprinosi, porezi i prirez na plaću tužitelja bili uplaćeni u državni proračun. U odnosu na razdoblje nakon prosinca 2020. odnosno od siječnja 2021. pa do 31.03.2023., tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao pravno neosnovan, jer je poslodavac obavijestio odnosno upoznao tužitelja sa greškom do koje je došlo prilikom ugovaranja radnog odnosa između stranaka, tužitelj nije potpisao aneks ugovora o radu, ali je nastavio i dalje raditi kod tuženika i primati plaću prema bruto 1. u visini od 7.124,46 kuna, koja je dio bruto 2. iznosa u ukupnoj visini od 8.660,00 kuna. Prema fiksnom tečaju konverzije 1 € = 7,53450 kuna, bruto 1. u visini od 7.124,46 kuna iznosi 945,58 €, a bruto 2. u visini od 8.660,00 kuna iznosi 1.149,38 €. U konkretnom slučaju za razdoblje od siječnja 2021. pa do kraja radnog odnosa tužitelja kod tuženika radniku nije isplaćivana umanjena osnovna plaća već mu je uplaćivana maksimalna bruto 1. plaća po projektu na kojem je radio tužitelj jer je bruto 2. plaća iznosila 8.660,00 kuna. Bruto 1. plaća i bruto 2. plaća nisu jedno te isto, odnosno nisu iste visine. Bruto 1. je sadržan u bruto 2. s time daje bruto 2. veći od bruto 1. Bruto 1. je iznos koji se naznačuje kao bruto plaća u ugovorima o radu. U ugovor o radu se nikada ne unosi kao visina bruto plaće bruto 2, jer je bruto 2. ukupan trošak radnika za poslodavca. Ovaj sud smatra da je tužitelj od siječnja 2021. prihvatio bruto plaću (bruto 1. plaću) u visini od 7.124,46 kuna jer je nastavio i dalje raditi i nije imao prigovora sve do podnošenja tužbe, a nakon što mu je istekao ugovor o radu na određeno vrijeme. Da tužitelj nije prihvatio izmjenu ugovora u pogledu visine bruto (bruto 1. plaće), isti bi otkazao ugovor o radu.

18. Slijedom naprijed navedenog je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za mjesece studeni 2020.i prosinac 2020. u ukupnom neto iznosu od 213,50 €, dok je preostali dio utuženog iznosa do 5.716,10 € odbijen kao pravno neosnovan.

19. Visina zatezne kamate na dosuđene iznose određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a što je pobliže navedeno u izreci presude pod točkom I.

20. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21. Tužitelja je tijekom postupka zastupala odvjetnica koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživala je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na listu 337.

22. Tuženik je tijekom postupka zastupan po ovlaštenoj osobi tuženika, odnosno zastupao je sam sebe, te je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom eventualnih sudski pristojbi, jer drugih troškova nije imao.

23. Tužitelj je djelomično uspio u ovom sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 5.716,10 €, a tužitelj je uspio u sporu s iznosom od 213,50 €.

24. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15). Kad se stavi u omjer uspjeh tužitelja u ovom sporu u odnosu na VPS (213,50 € / 5.716,10 €) proizlazi, da je tužitelj uspio u sporu sa 4%, a da je uspjeh tuženika 96% VPS-a. S obzirom da je uspjeh tuženika veći od uspjeha tužitelja, a da tuženik nije imao troškova zastupanja niti drugih troškova u ovoj parnici, trošak tuženiku nije dosuđen, a zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška je neosnovan. Sud će naknadno pismeno, posebnim rješenjem odlučiti o trošku sudskih pristojbi kao djelu parničnog troška, nakon pravomoćnog okončanja ove parnice sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 21. svibnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Zrinka Rogina iz Zgb

- tuženiku