Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-43/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj PR- 1776/2022-17 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj PR-1776/2022-17 od 24. ožujka 2025., potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj PR-1776/2022-17 od 24. ožujka 2025. točkom I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Klasa: ZGH-11-22-1444 Ur.broj: 01-10-01-22-01 od 30.6.2022. kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987, otkazao tužitelju AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu za rukovoditelja Sektora sklopljen na neodređeno vrijeme dana 14. siječnja 2020., temeljem kojeg je funkcija rukovoditelja Sektora utvrđena u trajanju mandatnog razdoblja u trajanju od 4 godine, pa da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja natrag na posao, na radno mjesto „Rukovoditelj Sektora za komercijalne poslove“, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana, te je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana." Točkom II izreke navedene presude nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove od 500,00 EUR u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene prava. Tužitelj u bitnome navodi da poslovno uvjetovano otkazivanje Ugovora o radu mora biti u okviru prisilnih odredaba članka 115., članka 127. i članka 150. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. – dalje ZR), pa ukoliko poslodavac utvrdi da postoji višak radnika, odnosno višak radnih mjesta i broja izvršitelja, obvezan je provesti postupak savjetovanja prije samih otkazivanja ugovora o radu. Navodi da su u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zanemarene odredbe tada važećeg Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 30. prosinca 2019. i to članka 167. Tvrdi dalje da je tijekom postupka utvrđeno da za radom tužitelja nije prestala potreba nakon "reorganizacije tuženika" te se ne može smatrati da je radno mjesto na kojem je tužitelj obavljao poslove ukinuto i da je za njegovim radom prestala potreba. Ponavlja da mu nije ponuđeno sklapanje novog Ugovora o radu, a da dostavu Popisa poslova smatra neosnovanim jer dostava popisa radnih mjesta koja uostalom i ne odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, ne predstavlja ponudu za sklapanje izmijenjenog Ugovora o radu. Tužitelj predlaže preinačenje prvostupanjske presude na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška, u protivnom da žalbeni sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, uz zahtjev troška žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja kao neosnovane, smatrajući da tužitelj cijelu osnovu žalbe temelji na Kolektivnom ugovoru i tumačenju primjene članka 167., time da te navode u odnosu na Kolektivni ugovor tužitelj nije iznosio tijekom postupka, pa se radi o novim činjenicama i novim dokazima pa je nastupila prekluzija. Tuženik smatra da iz odredbe članka 167. Kolektivnog ugovora proizlazi suprotno od onoga što tvrdi tužitelj, jer da se istim određuju materijalna prava a ne sistematizacija radnih mjesta. Nisu jasni ni navodi žalbe koji se odnose na poslove koje je tužitelj obavljao, na što bi se odnosilo i koji bi to bili poslovi, kao ni problematiziranje ponude slobodnih radnih mjesta tužitelju, kao i mjere koje se moraju poduzeti i obrazložiti.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštene odluke tuženika o poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu Klasa: ZGH-11-22-1444 Ur.broj: 01-10- 01-22-01 od 30.6.2022., kao i da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika uz nalog vratiti tužitelja natrag na posao na radno mjesto " Rukovoditelj Sektora za komercijalne poslove ", odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.

7. U postupku nije sporno:

- da je tužitelj kod tuženikove Podružnice Čistoća bio zaposlen na radnom mjestu rukovoditelja Sektora za komercijalne poslove,

- da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga 30.6.2022.,

- da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava,

- da tuženik nije odgovorio na zahtjev tužitelja za zaštitu prava,

- da je tužba podnesena u zakonskom roku,

- da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju proveo savjetovanje sa sindikatima koji djeluju kod tuženika te da sindikati nisu imali primjedbe na prijedlog,

- da tužitelj nije prihvatio ponudu tuženika o zapošljavanju na novom radnom mjestu, odnosno, radi se o Popisu slobodnih radnih mjesta u operacijama koji popis je tužitelj preuzeo 23.2.2022., te je potpisao izjavu o preuzimanju Popisa slobodnih radnih mjesta kao i obvezu da će interes za zapošljavanje na jednom od slobodnih radnih mjesta iskazati u roku od 8 dana u obliku izjave, a što tužitelj nije učinio, pa je uslijedila odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a čiju zakonitost i dopuštenost čini spornima tužitelj u ovom parničnom postupku, kao i da temeljem takove odluke tuženika radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te postavlja i zahtjev za vraćanje na rad.

8. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak u kojemu je osim uvida u predmetnu odluku, saslušao i svjedoke: ČT predsjednicu Sindikata Čistoće Zagreb, ATV zaposlenicu tuženika, NT zaposlenicu tuženika, ŽT zaposlenika tuženika, te je saslušao i tužitelja.

Prvostupanjski sud je izvršio uvid i u materijalne dokaze: Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., u Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., te je sud utvrdio da nije sporno da su se u podružnici Čistoća obavljali poslovi koji su reorganizacijom prešli u nadležnost Korporativnih servisa tuženika obzirom je cilj organizacijskih promjena optimizacija poslovnih procesa na način da se izvrši potpuna centralizacija svih funkcionalnih grupa poslova koje spadaju u korporativne servise tako da unutar jedne funkcionalne organizacijske jedinice obavlja jedna funkcionalna grupa poslova.

9. Nije sporno da se poslovi koje je obavljao tužitelj nisu prestali obavljati. Međutim, budući su ti poslovi reorganizacijom prešli u nadležnost korporativnih servisa, ta okolnost ne čini odluku o otkazu ugovora o rada nedopuštenom tim više što je organizacijska jedinica u kojoj je radio tužitelj ukinuta kao i radno mjesto tužitelj.

10. Iz pobijane odluke kao i iz stanja spisa, proizlazi da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta rukovoditelj Sektora za komercijalne poslove i to u Podružnici Čistoća, a poslovi koje je radio spadaju u administrativne poslove koji spadaju u „dodatni servis“ upravljačkim strukturama, koji nije potreban obzirom da rezultiraju povećanim troškovima, neučinkovitošću i nedovoljnom koordinacijom, nedovoljno transparentnom linijom odgovornosti i ovlaštenjima te preklapanjem poslova s drugim organizacijskim jedinicama, a koji se poslovi trebaju isključivo odvijati unutar stručnih organizacijskih jedinica “korporativnih funkcija“.

11. Proizlazi dalje, da se tuženik prije donošenja predmetne odluke savjetovao o namjeravanom donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju sa sindikatima koji djeluju kod poslodavca, te da je tužitelj u radnom odnosu proveo 6 godina, da je poslodavac svim radnicima kojima ima namjeru otkazati ugovore o radu ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. Operacijama, te je i tužitelj zaprimio popis slobodnih radnih mjesta, međutim, tužitelj nije iskazao interes za zapošljavanje na ponuđenim poslovima, pa je slijedom svega navedenog tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga.

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka, nesporno proizlazi da je tuženik proveo zakoniti postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika budući se savjetovao sa sindikatima vezano uz donošenje internih akata reorganizacije kao i uz donošenje pojedinačnih odluka o otkazu. Također proizlazi da je tuženik proveo centralizaciju poslova ukinuvši suvišne organizacijske jedinice po podružnicama, pa je tako i ukinuta organizacijska jedinica Sektora za komercijalne poslove u kojoj je radio tužitelj, kao i radno mjesto tužitelja budući je Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa tuženika cilj organizacijskih promjena bio optimizacija poslovnih procesa i potpuna centralizacija poslova svih funkcionalnih grupa koji su pre raspoređeni u korporativne servise gdje se i obavljaju na više lokacija ali centralizirano za cijelo društvo, a u svrhu gospodarsko ekonomskih i organizacijskih razloga.

13. Pogrešan je stav tužitelja da poslovno uvjetovanje otkazivanja ugovora o radu nije bilo provedeno u okviru odredaba propisanih ZR-om. Tuženik je dokazima koje je priložio uz odgovor na tužbu, a čiju je analizu prvostupanjski sud proveo, dokazao kako je došlo do utvrđivanja kolektivnog viška na nivou tuženika - Zagrebačkog holdinga d.o.o., centralizacijom poslova na jednom mjestu, a koji su se prije toga obavljali u različitim podružnicama, a sve radi smanjenja troškova poslovanja i bolje učinkovitosti, zbog čega je za obavljanje nekih, a prije svega administrativnih poslova trebalo smanjiti broj izvršitelja u odnosu na raniji broj izvršitelja.

14. Ako zbog ekonomskih, organizacijskih ili poslovno uvjetovanih razloga kod poslodavca se pojavi višak zaposlenika, a bez da se prestaju obavljati neki od poslova, ne znači da su poslovno uvjetovani otkazi tako iskazanim zaposlenicima automatski i nezakoniti.

15. Iz pobijane presude proizlazi da je savjetovanje provedeno u odnosu na sve sindikate koji su osnovani kod tuženika time da radničko vijeće Podružnice Čistoća nije formirano, već Podružnice Zagrebačke ceste, a sa kojim je također provedeno savjetovanje. Samim time tuženik nije postupio suprotno odredbama članka 115. i članka 127. ZR-a.

16. Autonomno je pravo poslodavca da određuje sistematizaciju kako radnih mjesta, tako i da organizira proces rada i organizaciju poslovanja prema svojim potrebama i da uredi proces poslovanja i odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta pa i ukidanjem pojedinog radnog mjesta ako ocijeni da to radno mjesto pa čak i cijeli sektor nisu opravdani. Promjenom organizacije poslovanja u okviru tuženika odnosno centralizacijom pomoćnih administrativnih poslova došlo je do smanjenja broja radnih mjesta a time i potrebe za nekim od zaposlenika koji su radili na tim radnim mjestima.

17. Iako Popis slobodnih radnih mjesta koji je tužitelj preuzeo, nije formalna ponuda drugog odgovarajućeg radnog mjesta. Činjenica je da se tužitelj nije izjasnio u ruku 8 dana prema izjavi o preuzimanju Popisa slobodnih radnih mjesta je li zainteresiran za koje od tih radnih mjesta koje su kod tuženika slobodna, a odgovarala bi tužiteljevoj stručnoj spremi, te utječe direktno i na postupanje tuženika u odnosu na ponudu izmijenjenog ugovora o radu, koji u ovom slučaju tuženik nije mogao ponuditi tužitelju budući tužitelj nije iskazao interes za nekim od ponuđenih slobodnih radnih mjesta kod tužitelja nakon reorganizacije poslovanja.

18. Ukidanje radnog mjesta kao i Sektora za komercijalne poslove kojega je poslodavac prilikom reorganizacije poslovanja ocijenio nepotrebnim, čak i otegotnim za uspješno poslovanje Društva, opravdani je razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju koji nije prihvatio ponudu jednog od slobodnih radnih mjesta koje bi odgovaralo njegovoj stručnoj spremi. Poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dan je tužitelju nakon što nije prihvatio prijedlog odnosno ponudu za sklapanje ugovora za neko drugo radno mjesto koje bi odgovaralo njegovoj stručnoj spremi.

19. Nadalje, budući Iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi da je tužitelj smatrao, da je nužno provođenje organizacijske promjene koja bi dovela do određivanja radnika koji predstavljaju višak, a tek nakon toga provođenje postupka propisanih odredbama članka 127. i članka 150. ZR-a, obzirom da tijekom postupka ni tužbom nije naveo sa kojim je radnicima tužitelj i morao biti uspoređivan u smislu odredbe članka 167. Kolektivnog ugovora tuženika od 30. prosinca 2019. Osim toga, tužbom, kao ni tijekom postupka, tužitelj se nije pozivao na odredbu članka 167. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, stoga nije bilo osnove da se posebno cijeni jer ono što ističe pozivom na odredbe Zakona o radu/14 odnosi se da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljao vezano za interne akte tuženika.

20. Žalbeni navodi tužitelja su neosnovani, i neosnovana je i žalba obzirom je tuženik postupak otkazivanja proveo u skladu s procedurom propisanu člankom 127. ZR-a koja se odnosi na kolektivni višak radnika, a u svezi sa odredbom članka 150. i članka 151. ZR-a, pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je u vezi sa odredbom članka 154. i članka 166. ZPP-a.

U Karlovcu 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić