Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

POVRV-680/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: Space East d.o.o., Slavonska avenija 1C, Zagreb, OIB: 18054860606, zastupanog po punomoćnici NL, [adresa], protiv tuženika Inspiration resort d.o.o. (prije RADMANS d.o.o., Nova cesta 2, Strmec), OIB: 66205669577, Strmec, Nova cesta 2, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 24. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, danom objave 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Mirta Marijan iz Zaprešića, posl. br. broj Ovrv- 3366/2023 od 11. travnja 2023. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju plati iznos od 8.224,57 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku:

-na iznos od 823,90 EUR od dana 16.12.2021.

-na iznos od 824,09 EUR od dana 16.01.2022.

-na iznos od 822,84 EUR od dana 16.02.2022.

-na iznos od 821,25 EUR od dana 16.03.2022.

-na iznos od 817,61 EUR od dana 16.04.2022.

-na iznos od 4.114,88 EUR od dana 16.10.2022. sve do isplate,

kao i ovršni trošak u iznosu od 295,59 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja o ovrsi 11. travnja 2023. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Mirta Marijan iz Zaprešića, posl. br. Ovrv-3366/2023 od 11. travnja 2023., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 122,71 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 32,80 EUR od dana 16.02.2022., na iznos od 40,96 EUR od dana 16.03.2022. i na iznos od 48,95 EUR od dana 16.04.2022. do isplate, te se odbija tužbeni zahtjev u tom dijelu.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR uvećano za zateznu kamatu koja teče do donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Mirta Marijan iz Zaprešića, donijela je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-3366/2023 od 11. travnja 2023. na temelju vjerodostojne isprave- računa u ukupnom iznosu od 8.347,28 EUR, ovršnog troška u iznosu od 295,59 EUR sve zajedno sa zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor kojim osporava osnovanost i visinu potraživanja iz razloga jer je raskinuo ugovor o zakupu poslovnog prostora i napustio ga jer tužitelj nije ispunio ugovor. Navodi da utužene račune nije proknjižio.

3. Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru oglasio se stvarno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu pa je ovaj sud predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u djelu u kojem je određena ovrha, postupak nastavio kao povodom prigovora protiv platnog nalog, te se naknadno.

4. Podneskom od 3. veljače 2023. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora smatrajući ga u cijelosti paušalan i neutemeljen, usmjeren na odugovlačenje postupka. Pojašnjava da su stranke 21. listopada 2020. zaključile Ugovor o uredu s početkom od dana 1. studenog 2020. i računi su izdani temeljem predmetnog ugovora. Tražbina tužitelja proizlazi iz devet računa i to račun br. 1484-5157-2021 od dana 30. studenog 2021. godine, račun br. 1636-5157- 2021 od dana 31. prosinca 2021. godine, račun br. 123-5157-2022 od dana 31. siječnja 2022. godine, račun br. 124-5157-2022 od dana 31. siječnja 2022. godine, račun br. 293-5157-2022 od dana 28. veljače 2022. godine, račun br. 294-5157-2022 od dana 28. veljače 2022. godine, račun br. 448-5157-2022 od dana 31. ožujka 2022. godine, račun br. 449-5157-2022 od dana 31. ožujka 2022. godine i račun br. 1268-5157-2022 od dana 30. rujna 2022. godine. Smatra da tuženik nije mogao raskinuti ugovor jer prijevremeni raskid nije moguć jer se u konkretnom slučaju radi o ugovoru sklopljenom na određeno vrijeme pa obveznopravni odnos prestaje istekom vremena na koji je zaključen. Za valjanost jednostranog raskida dvostranoobveznog ugovora moguće je pod pretpostavkom da se stranka pozove na zakonsku odredbu i to kao krajnja mjera kada dođe do nepopravljivih poremećaja i anomalija.

5. Na pripremno ročište dana 17. ožujka 2025. nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan pa kako je sud na navedenom ročištu zaključio prethodni postupak to nije uzeo u obzir podnesak tuženika od 20. ožujka 2025. zajedno sa priležećom dokumentacijom. Isprika tuženika (list 273 spisa) da je bilo tehničkih problema sa e-mailom ne stoji jer je tuženik zaprimio poziv za pripremno ročište putem e- komunikacije dana 14. veljače 2025. (list 242 spisa).

6. Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

7. Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao je svjedokinju TL i zakonskog zastupnika tuženika GL na okolnost potraživanja, neispunjenja i raskida ugovora.

9. Predmet spora je potraživanje u iznosu od 8.347,28 EUR, temeljem devet računa i to: br. 1484-5157-2021 od 30. studenog 2021., br. 1636-5157-2021 od 31. prosinca 2021., br. 123-5157-2022 od 31. siječnja 2022., br. 124-5157-2022 od 31. siječnja 2022., br. 293-5157-2022 od 28. veljače 2022., br. 294-5157- 2022 od 28. veljače 2022., br. 448-5157-2022 od 31. ožujka 2022., br. 449- 5157-2022 od 31. ožujka 2022. i br. 1268-5157-2022 od 30. rujna 2022. Računi su ispostavljeni na ime ugovorenog zakupa ureda sukladno Ugovoru o uredu br. 240/2024 od 1. studenog 2024. za razdoblje od studenog 2021. do kolovoza 2022.

10. Nesporno je da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem sklopljenog Ugovora o uredu od 21. listopada 2020.

11. Sporno da li je tužitelj ispunio svoje ugovorne obveze i da li je tuženik mogao jednostrano raskinuti ugovorni odnos.

12. Sporna je osnovanost i visina potraživanja.

13. Čl. 521. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da je zakupodavac dužan predati zakupniku zakupljenu stvar u ispravnom stanju, zajedno s pripadcima.

14. Čl. 525. st.1. ZOO-a propisano je da zakupodavac odgovara zakupniku za sve nedostatke zakupljene stvari koji smetaju njezinu ugovorenom ili redovitom korištenju, bez obzira na to je li znao za njih ili ne te za nedostatke svojstava ili odlika predviđenih ugovorom ili prešutno.

15. Čl. 529. st. 1. ZOO-a propisano je da je zakupnik dužan obavijestiti zakupodavca bez nepotrebnog odgađanja o svakom nedostatku zakupljene stvari koji bi se pokazao u tijeku zakupa, osim ako zakupodavac zna za nedostatak.

16. Čl. 530. ZOO-a propisano je ako u času predaje zakupljena stvar ima neki nedostatak koji se ne može otkloniti, zakupnik može, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine (st. 1.). Kad stvar ima neki nedostatak koji se može otkloniti bez većih nezgoda za zakupnika, a predaja stvari u određenom roku nije bila bitni sastojak ugovora, zakupnik može zahtijevati od zakupodavca ili otklanjanje nedostataka u primjerenom roku ili sniženje zakupnine (st.2.). Ako zakupodavac ne otkloni nedostatak u naknadnom primjerenom roku koji mu je zakupnik odredio, zakupnik može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine (st.3.). U svakom slučaju zakupnik ima pravo na naknadu štete (st.4.).

17. Uvidom u prevedni na hrvatski jezik Ugovor o uredu br. 240/2024 od 21- listopada 2020.(list 196-197 spisa) razvidno je da je tužitelj dao u zakup ured tuženiku, prije naziva Radmans drink d.o.o., za mjesečnu cijenu po osobi od 1.202,87 kn odnosno za četiri osobe mjesečno 4.811,47 kn, da je ugovor zaključen na određeno vrijeme, s datumom početka 1. studenog 2020. i do 31. listopada 2022. U Ugovoru stoji da je obvezujući od dana sklapanja i da se ne može raskinuti, osim u skladu s njegovim uvjetima te da ne prestaje automatski. Uz Ugovor prileže i Opći uvjeti i odredbe (list 202-205 spisa) koji čine sastavni dio Ugovora a u kojem stoji odredbe u kojem slučaju tužitelj može raskinuti Ugovor (insolventnost, neispunjenje obveza, propust ili ponašanje, kršenje odredbe o usklađenosti sa zakonom- sve na strani tuženika) ali nema odredbe u kojem slučaju tuženik može raskinuti Ugovor. Što se tiče usluga koje nudi tužitelj stoji da nudi uslugu smještaja (pravo na dodijeljene prostorije).Iako Ugovor sadrži formulaciju nuđenja usluge smještaja, to očigledno u svojoj biti nije već se radi o zakupu ureda. Naime, niti zakonska regulativa ne pozna pojam smještaja u smislu davanja ureda radi vršenja poslovne djelatnosti. Također je razvidno da tužitelj nudi i IT usluge uz ogradu da ne jamči da će održati određenu razinu veze sa mrežom ili internetom ali se obvezuje probleme smanjene povezivosti otkloniti u razumnom roku.

18. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika OL proizlazi da je trebao ured radi širenja posla, da je sa djelatnicom tuženika HL, obišao zgradu gdje su se nalazili uredi i odabrao je jedan manji, jeftiniji ured u jezgri zgrade i kada je uselio 2020. odmah je vidio da nije bilo interneta, na što je ukazao i usmeno i putem e-maila, što su pokušali riješiti ali nisu uspjeli i tada mu je HL ponudila drugi zamjenski ured obzirom da u jezgri odnosno samom centru zgrade nisu imali internet i nisu mogli riješiti taj problem, međutim tražili su da plati veću cijenu budući da se radilo o uredu koji je bliže fasadi no kako si to nije mogao financijski priuštiti, nije pristao. Iskazao je da je račune redovno plaćao ali kako nije bilo interneta u tom uredu koji je iznajmio, to nije niti dolazio već je dolazila jedna zaposlenica. Iskazao je da je pokušao kontaktirati nekog od strane tuženika ali nije uspio jer tuženik nema nikoga koga se može kontaktirati osim recepcionara pa stoga nije niti imao mogućnosti regularno raskinuti ugovor ili sporazumno raskinuti ugovor. Stoga je rekao HL da će do 12. mj. 2021. plaćati najam, da ured ne može koristiti radi navedenih problema i da nema s kim razgovarati oko sporazumnog raskida ugovora koji je rekao da će jednostrano raskinuti i da će joj to poslati pismeno. Sukladno tome u siječnju 2022. prestao je plaćati tužitelju najam te nije dolazila zadnjih 5 mjeseci niti zaposlenica u ured a niti je mogao više pristupiti uredu u siječnju 2022. kako bi iznio stvari iz ureda obzirom da mu je tužitelj blokirao kartice putem kojih ulazi u centar.

19. Dakle, temeljem navedenog Ugovora i iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je tužitelj iznajmio tuženiku ured i da je nudio uz to i IT uslugu- povezanosti sa internetom.

20. Zakonski zastupnik tuženika GL iskazao je ta usluga nije pružena ali usprkos tome tuženik je imao zaposlenicu koja je dolazila u ured i plaćao je uredno tužitelju po ispostavljenim računima do prosinca 2021. Što se tiče raskida ugovora zakonski zastupnik prvo navodi da nije imao kome izjaviti da raskida ugovor odnosno da sporazumno sa tuženikom raskine ugovor a dalje navodi da je djelatnici tužitelja rekao da će plaćati najam do prosinca 2021. i da je pisano raskinuo ugovor, ali ne navodi i točno kada. Tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio dokaz o navedenom pa navedeno prema ocjeni suda nije dokazana činjenica. Međutim, navedeno je u suprotnosti sa dijelom njegovog iskaza da je djelatnica tuženika i dalje dolazila u ured zadnjih 5 mjeseci, što bi bilo do svibnja 2022., budući da je ugovor sklopljen do 31. listopada 2022. Naime, nejasno je ukoliko je tuženik raskinuo ugovor kako je njegova djelatnica i dalje dolazila u ured i kako je ista mogla dolaziti ako je iskazao da od 1. mjeseca 2022. nije uslugu mogao koristiti jer nije niti mogao ući u centar.

21. Slijedom navedenog ovaj sud ocjenjuje istinitim dio iskaza zakonskog zastupnika tuženika da su postojali nedostaci vezano uz uslugu interneta i da je tuženik na to ukazao tužitelju i u tom dijelu njegov je iskaz prihvaćen kao životan i logičan. Međutim, tuženik u slučaju da nije mogao poslovati u navedenom uredu radi nemogućnosti korištenja interneta a po prethodnoj obavijesti tužitelju o tome i njegovoj nemogućnosti otklanjanja takvog nedostatka, imao je zakonsku mogućnost da izjavi raskid ugovora ili zahtijeva sniženje cijene. Sud ocjenjuje njegov je iskaz kontradiktoran u dijelu raskida ugovora jer tvrdi da nije imao kome izjaviti raskid a zatim da je izjavio raskid ali ne i kada i da je nakon raskida zadnjih 5 mjeseci dolazila zaposlenica tuženika ali da on nije mogao od 1. mjeseca 2022. dolaziti jer nije mogao ući u centar.

22. Stoga prema ocjeni suda tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je raskinuo ugovor, što je sporno između stranaka a očigledno je koristio ured (dolazila zaposlenica prema navodima zakonskog zastupnika) i u jednom trenutku napustio ga prije isteka Ugovora. Tuženik nije dokazao da li je i kada raskinuo ugovor i do kada je bio u navedenom uredu. Naime, na ročištu 17. ožujka 2025. potvrdila i punomoćnica tužitelja da je tuženik napustio ured ali da ne zna kada i da nema saznanja o raskidu istog.

23. Što se tiče svjedokinje TL njezin iskaz sud nije posebno cijenio jer ista nije bila zaposlenica tužitelja u spornom periodu a ista je iskazala da su u to vrijeme dio tima tužitelja, zaduženi za klijente, bili ĐL i BL (prije HL), niti je ista imala saznanja da bi tuženik raskinuo ugovor.

24. Što se tiče osporavanja osnovanosti i visine potraživanja, tuženik predmetne račune nije vratio tužitelju, iako navodi zakonski zastupnik u svom iskazu da ih nije proknjižio. Svi računi glase na mjesečnu zakupninu od 6.194,76 kn a tuženik ali što se tiče visine zakupnine, tuženik zapravo ne spori njezinu visinu već navodi da je odlučio plaćati do zaključno prosinca 2021. (što nije ničime dokazao) i da nema osnove za ispostavljanje računa jer tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu vezanu uz pristupačnost interneta (nema dokaza da je tražio od tužitelja otklanjanje takvog nedostatka).

25. Uvidom u račun br. 1484-5157-2021 od 30. studenog 2021. utvrđeno je da se odnosi na mjesec studeni 2021. i ispostavljen je u iznosu od 823,90 EUR/6.194,76 kn s dospijećem 15. prosinca 2021. Uvidom u račun br. 1636- 5157-2021 od 31. prosinca 2021. utvrđeno je da se odnosi na mjesec prosinac 2021. i ispostavljen je u iznosu od 824,09 EUR/6.194,76 kn s dospijećem 15. siječnja 2022. Uvidom u račun br. 123-5157-2022 od 31. siječnja 2022. utvrđeno je da se odnosi na mjesec siječanj 2022. i ispostavljen je u iznosu od 822,84 EUR/6.194,76 kn s dospijećem 15. veljače 2022. Uvidom u račun br. 294-5157- 2022 od 28. veljače 2022. utvrđeno je da se odnosi na mjesec veljača 2022. i ispostavljen je u iznosu od 821,25 EUR/6.194,76 kn s dospijećem 15. ožujka 2022. Uvidom u račun br. 448-5157-2022 od 31. ožujka 2022. utvrđeno je da se odnosi na mjesec ožujak 2022. i ispostavljen je u iznosu od 817,61 EUR/6.194,76 kn s dospijećem 15. travnja 2022. Uvidom u račun br. 1268- 5157-2022 od 30. rujna 2022. utvrđeno je da se odnosi na mjesece od travnja do kolovoza 2022. u mjesečnom iznosu od 822,98 EUR/6.194,76 kn odnosno ukupno 4.114,88 EUR/30.973,81 kn s dospijećem 15. listopada 2022.

26. Sud ocjenjuje da je osnovano potraživanje po navedenim računima na ime neplaćene zakupnine jer ih tuženik nije vratio, nije dokazao da ih nije proknjižio, nije dokazao da je izvršio plaćanje po računima za studeni i prosinac 2021., nije dokazao da je izjavio raskid ugovora odnosno tražio smanjenje zakupnine radi nepristupačnosti interneta niti kada je napustio ured a teret dokaza za sve što tvrdi je na njemu. Naime, kako je već rečeno tuženik nije pristupio na pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak a nije opravdao svoj izostanak, pa kako je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio dokumentaciju uz podnesak od 20. ožujka 2025. to ju sud nije uzeo u obzir.

27. Slijedom svega navedenog tuženik je kao zakupnik dužan platiti tužitelju zakupninu i održan je na snazi predmetni platni nalog u ukupnom iznosu od 8.224,57 EUR temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a u svezi čl. 534. ZOO-a, kako je odlučeno u točki I. izreke.

28. Što se tiče potraživanja zateznih kamata na ime zakašnjelog plaćanja, sud je izvršio uvid u račune koje je tužitelj ispostavio. Uvidom u račun br. 124-5157- 2022 od 31. siječnja 2022. utvrđeno je da se odnosi na naknade na zakašnjelo plaćanje u iznosu od 8,23 EUR/61,96 kn i 24,57 EUR/185,00 kn za mjesec prosinac 2021., ukupno 32,80 EUR/246,95 kn, ali nema pojašnjenja na koji su način obračunate zatezne kamate. Uvidom u račun br. 293-5157-2022 od 28. veljače 2022. utvrđeno je da se odnosi na naknade na zakašnjelo plaćanje u iznosu od 16,43 EUR/123,90 kn i 24,53 EUE/185,00 kn za mjesec siječanj 2022., ukupno 40,96 EUR/308,90 kn ali nema pojašnjenja na koji su način obračunate zatezne kamate. Uvidom u račun br. 449-5157-2022 od 31. ožujka 2022. utvrđeno je da se odnosi na naknade na zakašnjelo plaćanje u iznosu od 24,42 EUR/185,00 kn i 24,53 EUR/185,85 kn za mjesec veljača 2022., ukupno 48,95 EUR/370,85 kn, ali nema pojašnjenja na koji su način obračunate zatezne kamate. Naime, tužitelj sukladno izdanim računima na ime zakupnine naznačio je dospijeće plaćanja te nakon dospijeća teku zatezne kamate ali tužitelj nije obrazložio obračun zateznih kamata za koje je ispostavio zasebno račune. Takav obračun nije provjerljiv a tužitelj nije predložio izvođenje dokaza obzirom da je tuženik u prigovoru osporio visinu potraživanja (između ostalog i kamate). Stoga sud ocjenjuje neosnovanim potraživanje po navedenim računima u iznosu od 32,80 EUR/246,95 kn, 40,96 EUR/308,90 kn i 48,95 EUR/370,85 kn, ukupno 122,71 EUR te je ukinuo platni nalog temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a i odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu, kao u točki II. izreke.

29. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi u iznosu od 199,00 EUR (Tbr. 11/1 Tarife), što zajedno s PDV-om od 25% iznosi 248,75 EUR i javnobilježnički troškovi u iznosu od 46,84 EUR, što iznosi sveukupno 295,59 EUR, kako je odlučeno u točki I. izreke presude temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., 155. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelju je trošak odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa), i to na ime zastupanja na ročištima dana 17. ožujka 2025. i 24. travnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastava podneska od 3. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), što sve uvećano za PDV iznosi 750,00 EUR, kako je odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 21. svibnja 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odluke odnosno od dana objave odluke ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po odvj. uz nalog s. pristojbe na presudu u iznosu od 129,92 EUR

2. Tuženiku

3. kal 60 dana