Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-77/2016-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u pravnoj stvari tužitelja TERRA JASKA d.o.o., OIB: 811184470570, Strmec Samoborski, Ulica kralja Tomislava 20, kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Branimira 5, protiv prvotuženice ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Jurica Kvartuč, odvjetnik u Zadru i drugotuženice EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi proboja pravne osobnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 13. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, punomoćnika prvotuženice, a u odsutnosti uredno pozvane drugotuženice, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženoj ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju TERRA JASKA d.o.o., Strmec Samoborski, Ulica kralja Tomislava 20, OIB: 81184470570, isplatiti iznos od 4.504,70 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku na način kako slijedi:

- na iznos od 3.647,26 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 30. ožujka 2007. godine pa do konačne isplate, i to od dana 30. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007. godine, po čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine, pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos od 611,85 Eura na ime troškova parničnog postupka P-441/07, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos od 245,59 Eura na ime troškova ovršnog postupka Ovr-197/08, zajedno zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. U odnosu na prvotuženicu ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 1.070,99 Eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 163,25 Eura na ime troškova ovršnog postupka Ovr-89/10, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. prosinca 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 290,33 Eura na ime troškova ovršnog postupka Ovr-315/13, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 617,49 Eura na ime daljnjih nastalih troškova ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 21. svibnja 2025. pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženicu EV:

"Nalaže se II. tuženoj ADRIANA EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju TERRA JASKA d.o.o., Strmec Samoborski, Ulica kralja Tomislava 20, OIB: 81184470570, isplatiti iznos od 4.504,70 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku na način kako slijedi:

- na iznos od 3.647,26 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 30. ožujka 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 611,85 Eura na ime troškova parničnog postupka P-441/07, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 245,59 Eura na ime troškova ovršnog postupka Ovr-197/08, zajedno zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 290,33 Eura na ime troškova ovršnog postupka Ovr-315/13, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 617,49 Eura na ime daljnjih nastalih troškova ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 21. svibnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.660,30 Eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."

IV. Nalaže se prvotuženoj ĐV naknaditi tužitelju TERRA JASKA d.o.o., Strmec Samoborski, Ulica kralja Tomislava 20, OIB: 81184470570 troškove parničnog postupka u iznosu od 2.716,23 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na da 1. srpnja te godine.

V. Odbija se tužiteljev zahtjev da mu prvotuženica ĐV naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.944,07 Eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je prvotuženica bila jedini osnivač, član, te osoba ovlaštena za zastupanje društva Motika d.o.o. Vir, i to u trenutku zaključenja ugovora s tužiteljem, dok je drugotuženica bila član i osoba ovlaštena za zastupanje istog društva od kolovoza 2010. Nadalje, pojašnjava da je tužitelj u svojstvu ovrhovoditelja protiv društva Motika d.o.o. Vir ishodio rješenje o ovrsi javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba radi naplate tražbine u iznosu od 7.964,48 eura (tadašnjih 60.083,43 kune), sve uvećano za troškove ovršnog postupka 365,96 eura (tadašnjih 2.757,30 kuna) i zatezne kamate. Pojašnjava da je društvo Motika d.o.o. djelomično namirilo sporni iznos i to ugovorom o cesiji od 29. ožujka 2007. kada je tužitelju uplaćen iznos od 5.308,91 eura (ranijih 40.000,00 kuna). Za preostali iznos da je ovršenik podnio prigovor, nakon čega je proveden parnični postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-441/07 i u kojem postupku je ovdje tužitelj ishodio presudu temeljem koje mu je društvo Motika d.o.o. bilo dužno isplatiti iznos od 3.647,26 eura uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka. Tužitelj da je potom, temeljem citirane presude kod ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-89/10, 8. prosinca 2010. ishodio rješenje o ovrsi, provedba koje ovrhe je povjerena Općinskom sudu u Zadru. Međutim, da ovrha na pokretninama ovršenika nije provedena jer da na adresi ovršenika nije zatečen nitko od zaposlenika ili osoba ovlaštenih za zastupanje.

U tužbi se nadalje navodi da je nad društvom Motika d.o.o. ovosudnim rješenjem poslovni broj St-573/13 od 5. svibnja 2014. otvoren skraćeni stečajni postupak, da je istim rješenjem stečaj zaključen i određeno brisanje dužnika iz sudskog registra, pa je u konačnici, tražbina tužitelja dosuđena presudom ovog suda ostala nenamirena. Tužitelj smatra da je do nemogućnosti namirenja tražbine došlo krivnjom, odnosno zbog postupanja i propusta tuženica u vođenju i zastupanju društva, pri čemu se tužitelj poziva na odredbe čl. 10. u svezi s odredbama čl. 252., čl. 273., čl. 273. i 273. a , te čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima, ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24.) Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24. – dalje ZTD).

U tužbi pojašnjava okolnosti temeljem kojih smatra da su ispunjene pretpostavke iz naprijed citiranih zakonskih odredbi, pri čemu tvrdi: da tuženice kao članice društva i uprave trgovačkog društva poslove tog društva nisu, a morale su voditi pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika, da su u svom postupanju djelovale prijevarno, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, zloupotrebljavajući pravilo da kao članice društva načelno, ne odgovaraju za obveze društva olako preuzimale obveze u ime i za račun društva, da nisu u skladu sa zakonom propisanim rokovima predložile pokretanje predstečajnog ili stečajnog postupka nad društvom Motika d.o.o., vršile plaćanja cesijama i kompenzacijama usprkos što za to nisu postojale zakonske pretpostavke pri čemu su prekršile osnovna načela postupanja u obvezno pravnim odnosima.

Na opisani način da su tuženice iskoristile društvo Motika d.o.o. kako bi oštetile tužitelje stjecanjem imovinske koristi u vidu pribavljene robe i troškova sudskih postupaka u vrijednosti od 5.575,69 eura, a koji iznos tužitelju do danas nije plaćen, a iz čega ovaj zaključuje da su tuženice postupale s unaprijed stvorenom namjerom da ne ispune svoju ugovornu obvezu prema tužitelju. Slijedom navedenog tužitelj predlaže kao u izreci ove presude.

Navode tužbe tužitelj je pojasnio i u podnesku (list spisa 100-106) u kojem podnesku, u bitnome ponavlja činjenične navode iz tužbe, pri čemu dodatno pojašnjava sam ugovorni odnos iz kojeg je proizašla nenaplaćena tražbina. Naime, u citiranom podnesku tužitelj tvrdi da je tuženiku isporučio radni stroj, te da je predmet ugovora uz tu kupoprodaju bio i određeni broj servisa istog stroja. U istom podnesku, tužitelj se očituje i na financijsko stanje tuženika pri čemu naglašava da je već u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tuženik imao financijskih poteškoća, a da su tuženice grubo zanemarile tu činjenicu i zaključile ugovor za kojeg su mogle i morale znati da ga društvo Motika d.o.o neće moći ispuniti.

Što se tiče samo tužbenog zahtjeva, tužitelj je u točki III. tužbe (l.s. 7) pojasnio pojedine stavke pojedinog iznosa, navodeći da iznos od 3.647,26 Eura (27.480,30 kuna) potražuje s osnove glavnice nenaplaćene tražbine uvećano za pripadajuće zatezne kamate, iznos od 611,85 Eura (4.610,00 kuna) potražuje s osnove troškova parničnog postupka u predmetu ovog suda poslovni broj P-441/07 uvećano za pripadajući zakonske zatezne kamate, iznos od 245,54 Eura (1.850,00 kuna) s osnove troškova postupka u predmetu ovog suda posl.br. Ovr-197/08, iznos od 163,25 Eura (1.230,00 kuna) s osnove troškova postupka ovog suda posl.br. Ovr-89/10, iznos od 290,33 Eura (2.180,50 kuna) s osnove troškova ovršnog postupka u predmetu posl. br. Ovr-315/13 iznos od 617,49 Eura (4.652,50 kuna) na ime daljnjih ovršnih troškova specificiranih u točki III. tužbe a koji se pretežno odnose na odvjetničku nagradu za zastupanje.

2. Prvotuženica u pisanom odgovoru na tužbu (list spisa 116) navodi da se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu, činjeničnim navodima tužbe i predloženim dokazima koje je tužitelj iznio u tužbi i ranije spomenutom podnesku.

Svoj odgovor dopunila je podneskom (list spisa 133-134) u kojem podnesku pojašnjava da prvotuženica nije, za vrijeme potkapitalizacije društva Motika d.o.o., svojim postupanjem u svoju korist ili u korist nekog drugog umanjila imovinu društva, iako je znala ili morala znati da društvo zbog financijskog stanja neće moći ispuniti preuzete obveze, a što da je pretpostavka za postojanje utuženog proboja pravne osobnosti. U prilog tome naglašava da je društvo Motika d.o.o. od 2006. do 2009. uredno poslovalo. Što se tiče spornog poslovnog odnosa stranaka naglašava da se radi o ugovoru iz 2003. čiji je predmet kupoprodaja i servis radnog stroja, te da je kupoprodajna cijena stroja u cijelosti plaćena kreditom, a da su i ugovoreni troškovi servisa pretežno namireni (cesijom), dok ne poriče preostali dug iz tužbe. Naglašava da je u vrijeme provedbe sporne ovrhe nastupila ekonomska kriza i recesija, što da je također utjecalo na poslovanje društva. Iz svega navedenog drugotuženica zaključuje da se, u konkretnom slučaju, ne može govoriti o tome da bi koristila društvo s ciljem da ošteti društvo ili da u svoju korist ili korist druge osobe umanji imovinu društva. Drugotuženica u pisanom odgovoru na tužbu (list spisa 120-123), u bitnome navodi kako nije sporno da bi od 27. rujna 2010. ona bila jedini član uprave društva Motika d.o.o. Međutim, da upravo ta činjenica govori u prilog zaključku da ni na koji način nije odgovorna za tužiteljev nenaplaćeni dug, jer da je dug dospio znatno prije nego je ona dobila ovlast za zastupanje dužnika. Smatra da u njezinom postupanju nema osnove za primjenu odredbe čl. 10. ZTD-a koji regulira institut proboja pravne osobnosti. Ne spori da je tijekom 2010. društvo Motika d.o.o. vršilo plaćanja cesijom, ali da iz tužbe nije vidljivo da bi upravo ova tuženica sklapala takve ugovore. Osim toga, smatra da su plaćanja cesijom uobičajeni način poslovanja među poduzetnicima, te ni u kojem slučaju da ne predstavljaju proboj pravne osobnosti. Smatra da niti iz samih navoda tužbe i dokaznih prijedloga tužitelja ne proizlazi zaključak da bi drugotuženica zlouporabila svoja prava na bilo koji način.

Nadalje, ističe da niti činjenica da bi društvo poslovalo u vrijeme blokade žiro računa ne predstavlja pravnu osnovu tužiteljevog tužbenog zahtjeva.

Poriče i da bi u konkretnom slučaju njezino postupanje kao člana uprave društva Motika d.o.o. moglo biti kvalificirano u smislu odredbe čl. 252. st. 2. i 3. ZTD-a, te da ona ni na koji način nije grubo povrijedila dužnost člana uprave. Pojašnjava da je račun društva Motika d.o.o. već bio u blokadi kada je ona postala članica uprave, a u tom trenutku je tužiteljeva tražbina bila evidentirana u Očevidniku o redoslijedu plaćanja. Smatra da je bitna činjenica i to što ona kao direktorica društva Motika d.o.o. nije zaključila sporni ugovor s ovdje tužiteljem, pa da onda nije niti mogla imati prijevarnu namjeru u trenutku zaključenja obvezno pravnog odnosa.

Poriče da bi prodavala bilo kakvu imovinu društva Motika d.o.o., a u pogledu imovine toga društva ukazuje i da je u sudski registar rješenjem ovog suda poslovni broj St-573/13 upisana stečajna masa tog društva upravo zbog postojanja nekretnina u vlasništvu društva, a tužitelj je mogao kao vjerovnik tražiti osiguranje svoje tražbine upisom prava na tim nekretninama. Zbog svega navedenog drugotuženica smatra da u odnosu na nju tužiteljev zahtjev nije osnovan.

3. Stranke su tijekom postupka u više navrata iznosile činjenice i pravna shvaćanja vezane uz predmet ovog spora.

U bitnome, zapravo, ustraju u svojim navodima iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

Iz brojnih podnesaka, posebno tužitelja, sud izdvaja navode iz podneska od 31. listopada 2024. (stranice spisa 408-411), u kojima ukazuje na osobnu povezanost drugotuženice s drugim trgovačkim društvima za koje smatra da su bila blisko poslovno povezana s društvom Motika d.o.o. Iz svih okolnosti poslovnog odnosa tužitelja i imanovanog društva, te povezanosti drugih društava s Motikom d.o.o.( Heres Obrovac d.o.o., Heres Ugljan d.o.o., Heres Vir d.o.o., Gellian d.o.o, Tiha Uvala d.o.) tužitelj smatra da je drugotuženica faktično upravljala (zajedno s prvotuženom) društvom Motika d.o.o,, čak i u vrijeme kada nije bila upisana u sudskom registra kao osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno čak i prije 2010. godine.

Prvotuženica, pak smatra da njezino postupanje treba promatrati i u kontekstu spora tužitelja i Motike d.o.o koji je vođen pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 441/07, odnosno ovršnim postupcima koje je ovdje tužitelj pokrenuo radi naplate svoje tražbine. Naime, ta tuženica smatra kako su upravo ti postupci predstavljali jedan od razlog neizvršenja obveze, s obzirom da pokazuju kako je tražbina bila sporna, a ona kao osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva, takvu obvezu nije smjela ispuniti, pa da se onda niti ne može govoriti o njenoj odgovornosti.

Drugotuženica je ustrajala na tvrdnjama da je ovlast za zastupanje društva Motika d.o.o. dobila tek 2010., te da, objektivno, zbog zatečenog stanja u tom društvu, nije niti mogla namiriti preostalo potraživanje tužitelja.

4. U dokaznom postupku sud je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja DV (l.s. 182), prvotuženicu ĐV (l.s. 182-183), i drugotuženicu CV (l.s. 183).

Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Maji Kostijal koja je u spis dostavila svoj pisani nalaz i mišljenje (l.s.191-199, 240-242 i 284-374), te je usmeno iskazivala na ročištu od 29. svibnja 2019. (l.s. 245-246) i 13. ožujka 2025. (l.s 243-245).

Također su pregledane sve isprave priložene spisu i to: povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Motika d.o.o. (l.s. 14-17), prijedlog za ovrhu (l.s. 18-19), račune, radne naloge i otpremnice (l.s. 20-37), Ugovor o cesiji (l.s. 38), prigovor društva Motika d.o.o. protiv rješenja o ovrsi (l.s. 39), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2007. (l.s. 40), podnesak društva Terra jaska d.o.o. od 6. prosinca 2007. (l.s. 41-42), zapisnik Trgovačkog suda u Zadru od 6. ožujka 2008. (l.s. 46-47), presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj I P-441/2007 od 6. ožujka 2008. (l.s. 48-49), rješenje o ovrsi ovog suda br. Ovr-197/08 od 6. lipnja 2008. (l.s. 52-53), dopis Fine od 12. lipnja 2008. (l.s. 56), podnesak tužitelja od 11. lipnja 2008. (l.s. 57-58), obavijest Hypo Alpe Adria Bank d.d. (sad Addiko bank d.d.) od 25. veljače 2010. (l.s. 59-60), prijedlog za ovrhu od 26. veljače 2010. (l.s. 63-64), rješenje o ovrsi posl. br. Ovr- 89/2010 od 8. prosinca 2010. s dopisom Općinskom sudu u Zadru (l.s. 65-67), dopis Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-4364/10 od 31. prosinca 2010. (l.s. 68) s podneskom ovdje tužitelja u tom predmetu (l.s. 69-70), zaključak Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-4364/2010 od 26. siječnja 2011. i 17. ožujka 2011. (l.s. 71-72), zapisnik o popisu i procjeni (l.s. 73), podneske tužitelja u ovršnom postupku posl.br. Ovr-197/2008 i Ovr-4364/2010 (l.s. 74-75), rješenje Općinskog suda u Zadru posl.br. Ovrv-4364/10 od 13. svibnja 2011. (l.s. 76), prijedlog ovdje tužitelja Općinskom sudu u Zadru u predmetu posl.br. Ovr-4364/2010 (l.s. 77 i 82), obavijest Fine od 27. studenog 2012. (l.s. 83), dopis Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-4364/2010 od 13. ožujka 2012. (l.s. 84), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl.br. Ovrv- 315/2013 od 30. siječnja 2013. (l.s. 85-88), izvješće stečajnog upravitelja od 3. veljače 2017. (l.s. 124-125), rješenje ovog suda posl.br. I St-573/2013 od 8. rujna 2017. (l.s. 126-127), rješenje ovog suda posl. br. 1. St-573/2013-41 od 7. srpnja 2016. (l.s. 128- 129), bilancu društva Motika d.o.o., na dan 31. prosinca 2009. (l.s. 137-140), ugovor o dugoročnom najmu od 8. svibnja 2003. (l.s. 141) otpremnicu (l.s. 142), kupoprodajni ugovor od 19. svibnja 2003. (l.s. 143-144 i 159-160), bilancu društva Motika d.o.o. na dan 31. prosinca 2010. (l.s. 145-158), rješenje Općinskog suda u Zadru posl.br. Ovr- 4364/2010 od 13. svibnja 2011. (l.s. 168), kartice društva Motika d.o.o. (l.s 169-172). Sud nije provodio daljnje dokaze smatrajući da iz ranije spomenutih dokaza koji su izvedeni na glavnoj raspravi može donijeti odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovanu odnosu na prvotuženicu, dok nije osnovan u odnosu na drugotuženicu.

6. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev da mu tuženice solidarno isplate iznos od 5.575,69 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove postupka što predstavlja protuvrijednosti od 42.010,00 kuna glavnog potraživanja uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove.

9. U ovoj fazi postupka između stranaka nije sporno više činjenica bitnih za odluku u ovom postupku. Tako nije sporno da je prvotuženica bila jedini član i osoba ovlaštena za zastupanje društva Motika d.o.o (do rujna 2010.), a da je drugotuženica bila jedini član i direktorica istog društva od rujna 2010., te da su imale ovlast samostalnog i pojedinačnog zastupanja društva (ovdje treba naglasiti da iz podataka sudskog registra slijedi da su promjene upisane u studenom 2010.). Nije, nadalje sporno, niti postojanje i sadržaj ugovornog odnosa tužitelja i društva Motika d.o.o., kao niti činjenica da tužitelj, u konačnici, nije naplatio dio tražbine, a da za nemogućnost naplate odgovornim smatra upravo tuženice, radi čega je i pokrenuo ovaj postupak. Isto tako, tuženice ne spore da je tužitelj, radi naplate potraživanja iz ugovora, protiv društva Motika d.o.o., vodio ovršne i parnični postupak, pred javnim bilježnikom i ovim sudom, te da u konačnici, nije uspio naplatiti dio glavnice, kamate i troškove tih postupaka, a koji iznos sada potražuje od tuženica u ovom parničnom postupku. Konačno, nije sporno niti da je nad društvom Motika d.o.o. rješenjem ovog suda 5. svibnja 2014. otvoren i istovremeno zaključen stečajni postupak.

O navedenim nespornim činjenicama svjedoči i dokumentacija priložena tijekom postupka, a čiji sadržaj stranke nisu osporavale.

Sporno je, jesu li tuženice svojim postupanjem ili propuštanjem, ostvarile pretpostavke iz čl. 10. u svezi čl. 252., čl. 273., čl. 273a i čl. 430. ZTD-a, a kako to definira i ocjenjuje tužitelj.

U ovom dijelu sud najprije ističe da citirane zakonske odredbe predstavljaju različite osnove za eventualnu odgovornost članova društva ili članova uprave društva za njegove obveze.

Iz činjeničnih navoda tužbe zaključiti je da tužitelj od tuženica kao članica društva i članica uprave društva Motika d.o.o. Vir potražuje utuženi iznos koji obuhvaća glavnicu, zakonske zatezne kamate i troškove sudskih postupaka vođenih radi naplate te tražbine pri čemu je, u konačnici, nad imenovanim društvom otvoren i istovremeno zaključen stečajni postupak.

Svoj zahtjev temelji ne različitim činjeničnim osnovama, pa tako tvrdi: da su tuženice sukladno odredbi čl. 10. st. 3. ZTD-a zlouporabile okolnost da u smislu odredbe čl. 10. st. 2. istog Zakona ne odgovaraju za obveze društva, da su grubo povrijedile dužnost da prilikom vođenja poslova društva primijene pažnju urednog i savjesnog gospodarstvenika u smislu čl. 430., odnosno čl. 252. ZTD-a, da nisu u zakonskom roku predložile pokretanje stečaja u smislu odredbe čl.110. st. 2. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje SZ), pa bi vjerovnicima odgovarale za štetu, temeljem odredbe st. 3. istog članka.

U tužbi i tijekom postupka tužitelj navodi konkretne okolnosti u prilog postojanja navedenih osnova zahtjeva (zlouporaba prava zabranjena bezgotovinska plaćanja, umanjenje imovine društva, povreda načela savjesnosti i poštenja i sl.)

Odredbom čl. 10. ZTD-a određena odgovornost članova društva za obveze društva ne predstavlja odgovornost za štetu i u tom slučaju krivnja člana društva nije relevantna (tako i VTS RH, Pž-806/2023). Ako vjerovnik svoj zahtjev prema članu društva temelji na navedenoj odredbi, tada on zapravo od člana društva traži da ispuni neku obvezu društva koju ono ima prema tom vjerovniku, a ne da ispuni neku obvezu koja bi proizlazila iz obveznog odnosa uzrokovanja štete.

Nadalje, odredbom čl. 10. st. 3. ZTD-a reguliran je institut tzv. proboja pravne osobnosti koji predstavlja zakonsku izvanugovornu odgovornost člana društva za tuđu obvezu (obvezu društva) pod pretpostavkom da postoji dospjela vjerovnikova obveza prema društvu i da član društva zloupotrebljava činjenicu da ne odgovara za obveze društva. Slučajevi takve zlouporabe nisu propisani zakonom i treba ih utvrđivati od slučaja do slučaja.

S druge pak strane, odredbom čl. 252. ZTD-a propisana je odgovornost članova uprave društva za štetu društvu zbog povrede svojih obveza. Kod odgovornosti članova uprave društva načelno postoji odgovornost prema samom društvu, odnosno društvo ima pravo na naknadu štete zbog postupanja članova uprave, a iznimno, prema odredbi čl. 252. st. 5. ZTD-a zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i sami vjerovnici društva pod uvjetom da se ne mogu namiriti od samog društva. I kod primjene odredbe čl. 252. ZTD-a , dakle, postoje različite situacije. Odredbom čl. 252. st. 1. i 2. ZTD-a normirana je općenita odgovornost članova uprave za vođenje poslova društva koja ih obvezuje na postupanje s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, a u slučaju spora upravo su članovi uprave dužni dokazati da su postupali u skladu s navedenim standardom. U slučajevima iz čl. 252. st.5. ZTD-a i dalje se radi o odgovornosti članova uprave prema društvu, ali ta odredba daje pravo vjerovnicima potraživati naknadu štete od društva, ako svoje tražbine ne mogu namiriti od društva, a ova je odredba zapravo iznimka od ranije opisanog pravila. U ovoj je situaciji, međutim, od značaja i činjenica eventualnog otvaranja stečaja nad društvom, jer ona izravno utječe na ovlaštenika takvog zahtjeva, a u slučaju da je stečaj otvoren, to je samo stečajni upravitelj za vrijeme trajanja stečaja. Za ovo ovlaštenje u slučaju otvaranja stečajnog postupka, nije od utjecaja činjenica da prema naprijed citiranoj odredbi tužbu podnose vjerovnici, jer je to i dalje potraživanje društva prema članovima uprave, slijedom čega je logično da od trenutka otvaranja stečaja takvu tražbinu može ostvarivati stečajni upravitelj u ime društva, jer bi u suprotnom, pojedini vjerovnici mogli namiriti tražbinu koja je u svojoj suštini tražbina društva, a cilj stečajnog postupka jest namiriti sve vjerovnike iz stečajne mase koju zapravo čini imovina dužnika.

10. Zakonski zastupnik tužitelja u svom iskazu pojašnjava da poslovni odnos tužitelja i društva Motika d.o.o., proizlazi iz ugovora o kupoprodaji kojim je ugovorom tužitelj tom društvu negdje 2003. prodao radni stroj i ugovorio servisiranje tog stroja, a da je vrijednost ugovora bila nekih 500.000,00 tadašnjih kuna. Navodi da je kupoprodajna cijena za stroj plaćena nakon čega je preostao dug po ugovoru od nekih 60.000,00 kuna, a od kojeg iznosa da je oko 40.000,00 kuna 2008. ili 2009. plaćeno cesijom. Nakon toga da je tužitelj pokušavao naplatiti preostali dug mirnim putem, ali, kad nije uspio da je pokrenuo najprije ovršni, a potom i parnični postupak. Ističe kako tužitelj s društvom Motika d.o.o. nije imao veću poslovnu suradnju osim navedenog ugovora, radi čega da nije podrobnije pratio financijsko stanje tog društva, sve dok nije utvrdio da je to stanje loše kada su počeli kasniti s plaćanjem. Objašnjava i da tužitelj u sudskim postupcima nije naplatio potraživanje, te da mu je poznato da je nad društvom Motika d.o.o. otvoren stečaj.

Na posebna pitanja odgovara kako smatra da je tužitelj oštećen postupanjem tuženica kao odgovornih osoba društva Motika d.o.o., a to zato što je tužitelj morao platiti svoje dobavljače, kao i platiti poreze i druga davanja.

Prvotuženica ĐV u svom stranačkom iskazu potvrđuje da je bila direktorica društva Motika d.o.o. Vir od 2002. do rujna 2010. Ne spori ni poslovni odnos s tužiteljem, upravo onako kako je to opisao zakonski zastupnik tužitelja. Pojašnjava da je od tužitelja kreditom poslovne banke kupljen radni stroj, da se radilo o leasingu, te da je cijenu stroja tužitelju platila izravno banka. Društvo Motika d.o.o. da je kao sredstvo osiguranja izdalo zadužnicu. Što se tiče samog društva Motika d.o.o., navodi da je ono osnovano negdje 2001., te da je uredno poslovalo do gospodarske krize. Što se tiče računa društva da je on bio u blokadi zadnjih mjeseci ili godina kada je ona bila direktorica. Znale su se događati i privremene kratkotrajne blokade, s tim da je društvo stalno imalo većih nenaplaćenih potraživanja. Tvrdi kako ne može reći je li račun društva bio u blokadi kada je tužitelju dio duga plaćen cesijom, s tim da navodi kako je u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji stroja društvo Motika d.o.o. poslovalo dobro. Pojašnjava da je navedeno društvo i iznajmljivalo strojeve. Također dopušta mogućnost da je njezin propust što nije predložila otvaranje stečaja na društvom, ali da je nakon nje, poslovne udjele tog društva preuzela drugotuženica. Također potvrđuje i da je društvo većinu plaćanja obavljalo bezgotovinski.

Na posebna pitanja stranaka odgovara kako nema saznanja da bi protiv nje bio vođen kazneni postupak jer da nije pokrenula stečaj. Također potvrđuje i da je račun društva blokirala Porezna uprava, ali da je taj dug bio sporan. Isto tako, priznaje da je račun društva bio u blokadi u trenutku prijenosa poslovnih udjela, ali da ne zna je li račun bio u blokadi kada je naručena tužiteljeva usluga servisiranja stroja, kao i da ne zna je li račun društva bio u blokadi kada je plaćano cesijama i kompenzacijom. Nadalje, potvrđuje da je jedan kamion prodan društvu Heres Obrovac d.o.o., a da o drugoj prodaji imovine nema saznanja. U odnosu na kupljeni radni stroj da je njegovom vrijednošću kompenziran dug koje je društvo imalo prema društvu Heres d.o.o., te da se radilo o trostrukoj kompenzaciji u kojoj da je sudjelovao i tužitelj i to negdje 2007.

Na predočene podatke o plaćenim cesijama, potvrđuje da je takvih plaćanja bilo, a da se tako radilo jer je veliki broj firmi bilo u blokadi, te da razlog tome nije bila namjera nekoga prevariti.

Drugotuženica CV navodi da je poslovne udjele Motika d.o.o. preuzela koncem 2010., te da je bila i direktorica tog društva. U tom trenutku da je račun društva bio blokiran, da je bilo dugova, iako da ne zna u kojem iznosu. Tvrdi da ona zapravo nije radila ništa, već da se čekalo da društvo prikupi sredstva dovoljna za pokretanje stečaja. Sve to da je koincidiralo s gospodarskom krizom, pa da je stečaj pokrenut 2013. ili 2014., jer da jednostavno nije bilo sredstva ni za troškove pokretanja stečajnog postupka.

Na posebna pitanja odgovara da kao direktorica nije vršila nikakva plaćanja cesijama, prijebojima ili sličnim plaćanjima. Kada je imenovana direktoricom da je društvo bilo vlasnikom nekretnina na [adresa], ali da su one založene radi realizacije kredita. Također da joj nakon stečaja, kao članu društva nije vraćena nikakva imovina, te da se ne sjeća da je kao direktorica društva vršila otpis bilo kakve imovine. Tijekom ovog postupka sud je proveo i knjigovodstveno-financijsko vještačenje sukladno prijedlogu tužitelja (rješenje l.s. 190).

Prema pisanom nalazu i mišljenju Maje Kostijal (l.s. 191-199) društvo Motika d.o.o. Vir poslovalo je preko glavnog računa kod tadašnje Hypo banke i još dva računa u Splitskoj banci i Banci Kovanica. Glavni račun da je u neprekidnoj blokadi bio od 13. ožujka 2007. te da je u takvom stanju bio sve do njegovog zatvaranja 2014. Prema mišljenju vještakinje društvo Motika da je u poslovne teškoće zapalo još 2006., a što je vidljivo iz činjenice da je materijalna imovina društva na početku te godine iznosila 6.2229.488,00 kuna, a na kraju te godine 1.387.824,0 kune. Isto tako ukupni prihod društva u 2007. pao je gotovo 6 puta.

Nadalje, vještakinja je tabelarno prikazala dugotrajne financijske obaveze društva s osnova kredita, leasinga i zajma kao i promet po žiro računu, odnosno glavnom računu (l.s.153). Najveći prihod ostvaren je od društva Heres d.o.o., a najveći prijenosi su zabilježeni u trenucima kada je glavni račun dosegnuo gornju granicu minusa od 1.500.000,00 kuna. Vještakinja je iz dostupne dokumentacije utvrdila, da u odnosu na ovdje tužitelja, društvo Motika d.o.o. je u svojim poslovnim knjigama knjižilo ulazne fakture od 70.827,72 kuna, te plaćanje od 10.177,74 kune, odnosno ukupno stanje duga od 60.649,98 kuna na dan 31. prosinca 2006., nakon čega su knjiženi cesija od 40.000,00 kuna i kompenzacije od 6.994,98 kuna, pa je na kraju 2007. godine knjižen dug prema tužitelju od 20.659,98 kuna.

Vještakinja u svom nalazu i mišljenju ističe kako struktura bilanci društva Motika d.o.o., koje su priložene spisu ukazuju na loše poslovanje od strane uprave što pokazuje najbolje tabela na l.s. 195. Od 2007. da je primjetno povećanje dugoročnih obaveza, a smanjenje vrijednosti materijalne imovine, a osim toga da je vidljivo da odnos kratkotrajnih obaveza i kratkotrajne imovine nije balansirajući kroz godinu. Prema vještakinji vidljivo je da je društvo Motika d.o.o. od 2005. do 2010. imalo u sklopu financijske imovine velika potraživanja na ime zajmova i ostalih potraživanja s tim da je moguće da su dužnici bili povezana društva.

Također, utvrđeno je i postojanje dugotrajne imovine u vidu nekretnina, ali koje su opterećene pravima trećih osoba. Posebno ukazuje na neobičan značajan pad vrijednosti imovine društva u 2006. Konačno vještakinja u svom nalazu ističe kako nije imala na uvidu svu potrebnu dokumentaciju.

S obzirom na očitovanja stanaka, posebno tužitelja, vještakinja je dopunila svoj nalaz i mišljenje (l.s. 240-242, 284-374), te je usmeno iskazivala na ročištima od 29. svibnja 2019. (l.s. 245-246) i 13. ožujka 2025. (stranica spisa 443-445). U odnosu na nalaz i mišljenje vještakinje uvodno je za napomenuti da je ona u svom usmenom kazivanju u cijelosti potvrdila navode iz pisanog nalaza i mišljenja, pa tako i navode naprijed navedene u ovom obrazloženju.

U svom usmenom izlaganju na ročištu od 29. svibnja 2019. vještakinja je zapravo izložila svoj pisani nalaz i mišljenje i njegovu prvu dopunu (na listu spisa 191- 199 i 240-242). U iskazu iznosi da je, od izrade pisanog nalaza i mišljenja djelomično dopunila dokumentaciju, a koju je pribavila od stečajne upraviteljice društva Motika d.o.o. Međutim, niti na tom ročištu nije bila u mogućnosti odgovoriti na sva dodatna pitanja suda i stranaka, jer u dotadašnjem dijelu vještačenja nije uspjela pribaviti relevantnu dokumentaciju poslovnih banaka, a koja je bila nužna za potpuno očitovanje na sve zahtjeve suda i parničnih stranaka. Na navedenom ročištu pojašnjava da je plaćanja s glavnog računa društva Motika d.o.o. za razdoblje od 2006. do 2009. i za 2013. utvrdila s godišnjih financijskih izvješća i izvoda sa žiro računa kod Addiko bank d.d. Iznos od 1.875.000,00 kuna koji je došao na glavni račun 2007. da nije u cijelosti iskorišten za plaćanje leasinga radnog stroja, već da su vršena i plaćanja u državni proračun, plaćana su određene police osiguranja i isplaćena je jedna plaća. Tvrdi da za navedeno razdoblje ne postoje blagajnički zapisi ili slične isprave iz kojih bi se moglo utvrditi gotovinske isplate, niti je u tom trenutku mogla utvrditi je li bilo bezgotovinskih plaćanja u periodima blokade glavnog računa. Za financijsko izvješće iz 2006., odnosno knjigovodstvo društva Motika d.o.o. za tu godinu navodi da nije točno, jer se stanje glavnog računa ne podudara s tim izvješćem. Također, u dotadašnjem dijelu vještačenja, utvrđuje da je glavni račun društva Motika d.o.o. u neprekidnoj blokadi od 2007. godine.

Konačno vještakinja je svoj nalaz i mišljenje u ovom postupku dopunila i temeljem rješenja ovog suda od 23. travnja 2020. (l.s. 281) i to u pisanom obliku (l.s. 284-374), a koju je dopunu usmeno izložila i na ročištu od 13. ožujka 2025. (str. spisa 444-445).

Iz navedene dopune proizlazi da je vještakinja za 2006., siječanj i dio veljače 2007. godine utvrdila da bi glavni račun društva Motika d.o.o., otvoren kod Addiko bank d.d. tijekom navedenog razdoblja bio u povremenim blokadama 2006., te da je u vrijeme tih blokada imenovano društvo sredstva na taj račun prebacivalo s drugog računa, onog otvorenog kod Banke Kovanica d.d., a koji nije bio u blokadi. Što se tiče priljeva novčanih sredstava na račun društva Motika d.o.o. u 2006. godini na glavni račun bili je uplaćeno 2.944.405,72 kune, a na pomoćni račun Banka kovanica d.d. 8.778.435,94 kune, tako da je ukupan priljev sredstava na račune društva iznosio 11.722.841,66 kuna u 2006. godini. Tijekom 2007. na glavni račun društva uplaćeno je 304.235,54 kune, a na pomoćni račun kod Banke kovanica d.d. uplaćeno je 2.218.772,66 kuna, tako da je ukupni priljev sredstava za tu godinu iznosio 2.523.008,20 kuna. Sud je navedenom razdoblju posvetio posebnu pažnju u vještačenju sve s obzirom da je sporna tražbina tužitelja koja je ostala nenaplaćena dospjela u razdoblju od kolovoza do studenog 2006. što proizlazi iz priloženih računa i prateće dokumentacije (izvoda iz poslovnih knjiga, otpremnica i radnih naloga na l.s. 20-37). Vrijeme dospijeća sporne tražbine jedna je od odlučnih činjenica za ocjenu postupanja člana društva ili člana uprave u smislu odredbi čl. 10. st. 3. i st. 4. ZTD-a. Nadalje, vještakinja je u spomenutoj dopuni utvrdila i tabelarno analizirala plaćanja društva Motika d.o.o. u razdoblju od 2006. do 2014., s posebnim osvrtom na razdoblje 2006. i 2007. Na l.s. 229-302 dostavljene su tablice u kojima su navedena pojedinačna plaćanja, s pojedinačno naznačenim primateljima iznosima i osnovama izvršenih plaćanja s računa Motika d.o.o.

Tako iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tijekom 2006. i 2007. s glavnog računa i s računa kod Banka Kovanica d.d. izvršeno plaćanje u ukupnom iznosu 15.212.050,74 kune. U tom iznosu sadržan je, između ostalog i iznos od 1.860.000,00 kuna koji je iznos uplaćen društvu Heres d.o.o. i evidentiran kao pozajmica, a navedena sredstva je društvo Motika d.o.o. ostvarilo je od kredita Banka Kovanica d.d. te je zaprimljen iznos kredita istoga dana uplaćen na račun društva Heres d.o.o. Vještakinja u ovom dijelu primjećuje da su od navedenih plaćanja upečatljivi ono izvršeno Carinarnici Zadar 15. prosinca 2006. na ime uvoznih carina po jedinstvenim carinskim deklaracijama, a koje plaćanje iznosi 445.446,76 kuna, kao i prijenos ovih 1.860.000,00 kuna društvu Heres d.o.o. Također vještakinja primjećuje i evidentiranu transakciju knjiženu kao "naplata čekova" dana 15. prosinca 2006. u iznosu od 300.000,00 kuna, te pojašnjava da se radilo o podizanju gotovine.

Isto tako, sukladno nalogu suda, vještakinja je utvrdila da je nakon dospijeća tražbine ovdje tužitelja, društvo Motika d.o.o., izvršilo plaćanje drugim dobavljačima u iznosu od 9.142.273,27 kuna.

S obzirom na činjenicu da su se stranke očitovale i na ovu pisanu dopunu nalaza i mišljenja (tužitelj podnescima od 25. siječnja 2021. i 8. rujna 2022., a tuženice podnescima od 29. siječnja 2021. i 10. veljače 2021.) vještakinja Maja Kostijal usmeno je iskazivala i na ročištu od 13. ožujka 2025.

Odgovarajući na pitanja stranaka navodi da nije utvrđivala je li drugotuženica bila osobno povezana s nekim drugim društvima osim onoga Motika d.o.o. već da je utvrđivala prijenos novčanih sredstava sa pojedinih ili pojedinim društvima. Pojašnjava da je društvo Motika d.o.o., imalo 3 žiro računa, jedan glavni za kojega je utvrdila vrijeme neprekidne blokade i dva pomoćna računa kod kojih je društvo poslovalo kada je glavni račun bio u blokadi, a s ciljem osiguranja likvidnosti. Što se tiče eventualnih isplata društva Motika d.o.o. prema tuženicima, posebno prvotuženoj u utuženom razdoblju, da je uspjela utvrditi da je ovoj isplaćivana plaća u iznosu od oko 8.000,00 kuna mjesečno uvećano za pripadajuća davanja, te da je bilo isplata dobiti. Ponavlja utvrđenje da je u razdoblju od 15.-18. prosinca 2006. s računa društva podignuto 300.000,00 kuna radi naplate čeka, te da je u to vrijeme prvotužena bila ovlaštena za podizanje novca, iako da to ne može sa sigurnošću tvrditi.

Također, na posebna pitanja navodi da je iz bilance društva Motika d.o.o., vidljivo kako je došlo do umanjenja osnovnih sredstava tog društva i to kamiona i bagera. Za postojanje imovine-kamiona da je saznala iz knjigovodstvenih podataka prema kojima su se plaćale naknade za ceste i vozila. Posebno naglašava da iz bilance s početka 2006. slijedi da je vrijednost prijevoznih sredstava društva Motika d.o.o. 6,22 milijuna kuna, a na kraju te godine oko 1,3 milijuna kuna. Smatra da, čak i da je rađena amortizacija po najvećoj stopi, takvo umanjenje nije moguće, te da je mišljenja kako su ta sredstva prodana za gotovinu, jer ih nema u bilanci, niti je s te osnove zabilježen prihod društva. Ističe da nije bila u mogućnosti utvrditi jesu li sva ta prijevozna sredstva bila u vlasništvu Motike d.o.o., s obzirom da je društvo plaćalo velike iznose leasinga za prijevozna sredstva.

Međutim, u vezi s tim pojašnjava da, ukoliko s radilo o leasingu, ta prijevozna sredstva nisu mogla biti evidentirana u bilanci, već u izvanbilančnim zapisima. Ni tu činjenicu nije mogla sa sigurnošću utvrditi, jer nije uspjela dobiti popis osnovnih sredstava. Međutim, smatra da umanjenje navedenih sredstava ne bi realno moglo biti posljedica greške u knjiženju, jer bi to bila jako velika pogreška i uočio bi je svaki knjigovođa prije predaje bilance. Tvrdi da se ne može utvrditi niti da bi postojanje te imovine bilo pogreška u knjigovodstvenim evidencijama, a da je stvarno stanje ono knjiženo na kraju godine. Isto tako navodi da nije imala na raspolaganju dokumentaciju iz koje bi mogla utvrditi da bi imovina koja nedostaje u bilanci na kraju godine prešla u imovinu neke od tuženica, ili nekog drugog društva.

Konačno, a u odnosu na kredit društva Motika d.o.o. čija su sredstva odmah uplaćena društvu Heres d.o.o. kao pozajmica navodi da je kredit podiglo i djelomično vratilo društvo Motika d.o.o.

Iz priloženih isprava, taksativno naznačenih ranije u obrazloženju, sud zaključuje da su ovdje parnične stranke bile u obveznopravnom odnosu temeljem ugovora temeljem kojeg je tužitelj društvu Motika d.o.o. prodao radni stroj, te se obvezao obaviti određeni broj servisa, a društvo Motika d.o.o. obvezalo se platiti cijenu stroja i naknadu za izvršene servise. Tužitelj ne spori tvrdnju ovdje tuženica da je radni stroj plaćen i to kreditom banke, te da je od 60.000,00 kuna na ime naknade za obavljene servise, cesijom plaćeno 40.000,00 kuna.

Tuženice ne osporavaju preostali dug, kao niti tvrdnju da je tužitelj na ime neplaćenog dijela potraživanja ishodio pravomoćnu presudu ovog suda, a kasnije, radi naplate vodio ovršne postupke pred ovim sudom i Općinskim sudom u Zadru, o čemu svjedoče i isprave u spisu (prvenstveno presuda ovog suda poslovni broj I P-441/07, rješenja o ovrsi, te vještački nalaz i mišljenje). Tuženice ne osporavaju da, u konačnici, tužitelj nije naplatio dug.

Iz naprijed navedenog sud smatra da je tužitelj dokazao postojanje dospjele tražbine.

Nakon takvog utvrđenja ostalo je sporno je li neuspjela naplata uzrokovana radnjama ili propuštanjem tuženica, odnosno njihovom krivnjom.

11. U odnosu na ocjenu osnovanosti tog dijela tvrdnji tužitelja, kako je već ranije rečeno, treba cijeniti činjenicu da se tužiteljev zahtjev temelji, zapravo, na dvije osnove. Prema mišljenju ovog suda, tužitelj ima aktivnu legitimaciju samo u odnosu na dio koji se odnosi na institut tzv. proboja pravne osobnosti iz. čl. 10. st. 3. ZTD-a koji regulira situaciju da članovi društva i članovi njegove uprave, izuzetno, mogu odgovarati za obveze društva ako se utvrdi da su zlouporabili osnovno pravilo da kod društva s ograničenom odgovornošću za njegove obveze ne odgovaraju. Za proboj pravne osobnosti odgovara se po načelu dokazane krivnje, a okolnosti treba utvrđivati od slučaja do slučaja, premda su odredbom čl. 10. st. 4. ZTD-a taksativno navedeni neki slučajevi.

S druge, pak strane, preostale osnove istaknute po tužitelju tijekom postupka predstavljaju naknadu štete koju je pretrpjelo samo društvo, pa je od otvaranja stečaja tražiti naknadu takve štete od članova društva i članova uprave, ovlašten stečajni upravitelj prema pravilima stečajnog postupka, a ovlaštenje nastaje trenutkom otvaranja stečaja. To je slučaj i kada je stečaj istovremeno otvoren i zaključen (kao kod društva Motika d.o.o.), jer ako se naknadno i pronađe imovina dužnika, samo je stečajni upravitelj ovlašten voditi postupke u ime i za račun stečajne mase. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj ima aktivnu legitimaciju samo s osnove čl. 12. st. 3. ZTD-a, te je dužan dokazati konkretne radnje ili propuštanja tuženica koje predstavljaju zlouporabu odredbe čl. 10. st. 2. ZTD-a i dovele su do nemogućnosti naplate tužiteljeve dospjele tražbine prema društvu Motika d.o.o.

13. S obzirom da je tužitelj označio tuženice kao solidarne dužnice, a one su bile članice društva Motika d.o.o. i članice uprave istog društva u različitim vremenskim razdobljima, sud će, za svaku od njih, odvojeno analizirati činjenice temeljem kojih ocjenjuje osnovanost tužiteljevog zahtjeva u ovom postupku.

U odnosu na prvotuženu ĐV

Kao što je već ranije rečeno nije sporno da je prvotužena ĐV bila jedini član i direktor društva Motika d.o.o. od studenog 2002. do 27. rujna 2010. što potvrđuje i u svom stranačkom iskazu. Nadalje iz provedenih dokaza, pa i iskaza same tuženice proizlazi da je tužiteljeva tražbina prema društvu Motika d.o.o. proizašla iz ugovora o kupoprodaji radnog stroja, a koji je sadržavao i odredbe o uslugama servisa na tom stroju koje je izvršio tužitelj.

Nadalje, dokaznim je postupkom utvrđeno, što tuženica niti ne spori da je od navedene tražbine ostao nenaplaćen njezin dio, a koji se odnosi na usluge servisa i to u iznosu od 3.647,26 Eura. Vezano uz navedenu tražbinu, u postupku je utvrđeno da je kupoprodajna cijena radnog stroja plaćena u cijelosti i to kreditom banke, dok je naknada za izvršene servise plaćena u iznosu od 5.308,91 Eur (40.000,00 kuna) i to cesijom, što ne spori niti sam tužitelj, tako da je u konačnici, ostala glavnica duga u ranije spomenutom iznosu. U pogledu naplate preostalog duga iz isprava priloženih spisu, ali i iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i samih tuženica slijedi da su vođeni parnični i ovršni postupci, ali da, u konačnici, tužitelj svoje potraživanje nije uplatio niti prisilnim putem.

Dakle, iz prednjih navoda slijedi da je prvotuženica u vrijeme nastanka sporne obveze bila i jedini član društva i jedini član uprave Motika d.o.o., tužiteljevog dužnika iz ugovornog odnosa. Provedenim postupkom dokazano je i to da tužitelj prema društvu Motika d.o.o. ima dospjelu, nenaplaćenu tražbinu.

Institut proboja pravne osobnosti reguliran je odredbom čl. 10. st. 3. ZTD-a prema kojemu onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Navedena odredba predstavlja izuzetak od općeg pravila prema kojem članovi društva ne odgovaraju za obveze društva.

Primjere proboja pravne osobnosti treba utvrđivati od slučaja do slučaja, a odredbom st. 4. čl. 10. ZTD-a taksativno su navedeni određeni primjeri takvog postupanja pa se onda smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka naročito:

1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen,

2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike,

3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, 4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

U odnosu na prvotuženicu, sud smatra da je ostvarena pretpostavka iz točke 4. čl. 10. st. 4. ZTD-a. Ovakav zaključak sud temelji prvenstveno na provedenom financijskom-knjigovodstvenom vještačenju.

Naime, premda u vrijeme zaključenja ugovora iz kojeg proizlazi nenaplaćena tražbina tužitelja društvo Motika d.o.o. nije imalo vještačenjem uočenih poslovnih teškoća jer je bilo prometa po žiro računima, društvo je vršilo plaćanja i poslovalo je. Osim toga, radni je stroj plaćen kreditom poslovne banke, koja taj kredit zasigurno ne bi odobrila bez ocjene da ga dužnik može vraćati, pa u tom dijelu u postupanju prvotuženice nema obilježja proboja pravne osobnosti, ali okolnosti nastale nakon toga upućuju na drugačiji zaključak.

Ovo stoga, jer već od kraja 2006 i posebno tijekom 2007., kada je u veljači trajno blokiran glavni račun društva, vidljivi su veliki problemi u poslovanju društva Motika d.o.o., ali, i ono što je još važnije, određena postupanja koja ukazuju na zlouporabu raspolaganja imovinom društva koje ima brojne neplaćene obveze. Prema mišljenju ovog suda posebno su značajna, a u smislu odluke o tužiteljevom zahtjevu dva utvrđenja vještakinje Maje Kostijal iz dopune nalaza i mišljenja od 20. srpnja 2020. Ta se utvrđenja odnose na podizanje gotovine u iznosu od 39.816,84 Eura (300.000,00 kuna) 15. prosinca i 18. prosinca 2006., a gdje se kao razlog evidentira naplata čekova, pri čemu nije vidljivo koja je obveza po tim čekovima, ili nekoj drugoj osnovi plaćena, odnosno da je na taj način podmirena neka obveza društva Motika d.o.o., pa je jedino sigurno da je tada podignuta gotovina s računa društva. Isto tako, u 2007. društvo Motika d.o.o. je podiglo kredit od Banke Kovanica d.d. u iznosu od 246.864,42 Eura (1.860.000,00 kuna) a koji je iznos istoga dana (8. ožujka 2007.) kada je isplaćen od strane poslovne banke prebačen na žiro račun društva Heres d.o.o. što je evidentirano kao pozajmica, a što proizlazi iz nalaza vještakinje (l.s. 305). Međutim, ne samo da spisu ne prileže pisani dokazi o pozajmici tom društvu, već je vještakinja utvrdila da je kredit sve do otvaranja stečaja vraćalo društvo Motika d.o.o., a koje očito nije bio korisnik kredita, niti je kredit podignut za potrebe poslovanja tog društva. Prvotuženica nije niti navela, niti priložila dokaz u koju svrhu je dana pozajmica, te jesu li, i eventualno koje radnje poduzete u smislu naplate te tražbine od imenovanog društva, pa je za zaključiti da je zapravo umanjena imovina društva Motika d.o.o. u korist društva Heres d.o.o.

Već na ova dva opisana načina umanjena je imovina društva Motika d.o.o., a koje je u tom trenutku, što je razvidno i iz vještačenja imalo neplaćenih dugovanja, između ostalog, i tražbinu ovdje tužitelja. U to vrijeme jedina osoba ovlaštena za zastupanje društva Motika d.o.o. bila je prvotuženica ĐV, a kako nema drugih dokaza da bi opisane radnje poduzela neka druga osoba, jedini je zaključak suda da je na ovaj način imovinu društva umanjila upravo prvotuženica, iako svjesna da društvo ima vjerovnike. Isto tako, vještakinja je utvrdile dvije isplate dobiti, što je također umanjilo imovinu društva kraj činjenice da su postojali neplaćeni dugovi. Nadalje, vještačenjem po vještakinji Maji Kostijal utvrđeno je značajan pad prometa na računima društva Motika d.o.o. Isto tako, vještakinja je utvrdila značajno smanjenje osnovnih sredstava društva Motika d.o.o. 2006. Naime, kako to vještakinja iskazuje na ročištu 13. ožujka 2025. na početku te godine, prema bilanci, proizlazi da je vrijednost prijevoznih sredstava tog društva iznosila 6,22 milijuna kuna, a na kraju te godine oko 1,3 milijuna kuna, pri čemu smatra da je najlogičniji zaključak da je imovina prodana za gotovinu, jer, po vještakinji, nije razumno zaključiti da bi se radilo o pogrešci u knjiženju, niti amortizaciji, budući da takva tolika pogreška gotovo nije moguća, a tolika amortizacija nedopuštena, i uz to bi sve bilo vidljivo kod predaje i kontrole godišnjih bilanci.

Dakle, očito je i na taj način značajno umanjena imovina društva i to upravo u vrijeme da je prvotuženica bila jedini član društva Motika d.o.o. i jedini član njezine uprave.

Zbog navedenog, sud u odnosu na ovo tuženicu smatra da su ostvarene pretpostavke iz čl. 10. st. 3. i čl. 10. st. 4. toč. 4. ZTD-a radi čega je ona umjesto društva Motika d.o.o. dužna ispuniti obvezu prema ovdje tužitelju.

Dodatno tome iz dijela nazala i mišljenja (l.s 196) proizlazi zaključak da je knjigovodstvena evidencija vođena neuredno iz čega proizlaze i nelogičnosti, a jedna od njih je rapidno smanjivanje imovine društva, posebno krajem 2006. i 2007. Isto tako, vještakinja smatra da je indikativna činjenica da je u periodu od 2005. do 2010. društvo Motika d.o.o., imalo u sklopu kratkotrajne financijske imovine velika potraživanja na ime danih zajmova i ostalih potraživanja, pri čemu vještakinja navodi kako nije mogla utvrditi radi li se o tražbinama prema povezanim društvima ili vlasnicima društva, ali da utvrđeni iznos predstavlja, u pravilu, novac koji je sa žiro računa dan u svrhu pozajmice/kredita ili sličnog pravnog posla.

Pritom je, kod utvrđivanja visine tražbine sud ocjenjivao pojedine iznose tužbenog zahtjeva kako je to specificirao sam tužitelj u tužbi. S obzirom na priložene dokaze, sud smatra osnovanim tužiteljev zahtjev koji se odnosi na glavnicu 3.647,26 Eura, iznos od 611,85 Eura s osnove parničnog troška iz predmeta posl.br. P-441/07, te iznos od 245,54 Eura s osnove troška ovršnog postupka poslovni broj Ovr-197/08 o čemu svjedoči priloženo rješenje o ovrsi, dakle 4.504,65 Eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate po zahtjevu tužitelja.

Protivno tome sud neosnovanim smatra tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 163,25 Eura s osnove troškova ovršnog postupka posl. br. Ovr-89/10.

Naime, kako slijedi iz priloženih isprava ovaj je sud donijevši spomenuto rješenje, ovrhu provedbu povjerio Općinskom sudu u Zadru, a koji je obustavio postupak svojim rješenjem posl. br. Ovr-436/10 od 13. svibnja 2011. i to krivnjom tužitelja koji nije postupio po prethodnom nalogu suda o dostavi adrese ovršenika o čemu svjedoči spomenuto rješenje Općinskog suda u Zadru.

Isto tako, u odnosu na ovu tuženicu sud smatra neosnovanim zahtjev za isplatu iznos od 290,33 Eura s osnove troškova ovršnog postupka iz predmeta posl.br. Ovr- 315/13, budući da za trajanja tog postupka ova tuženica nije više bila član uprave niti član društva Motika d.o.o. pa ni na koji način nije mogla utjecati na navedeni postupak. Konačno, sud neosnovanim smatra i tužiteljev zahtjev za isplatu 617,49 Eura (4.652,50 kuna) s osnove daljnjih ovršnih troškova sve budući da u prilog takvoj tvrdnji nisu priloženi dokaz, odnosno odluke kojima bi ti troškovi (pretežno odvjetnička nagrada) bili priznati ili da su uopće nastali, te u kojim postupcima. Pri tome je za primijetiti da se jedan od iznosa unutar spomenutog odnosi na predujam za izlazak sudskog ovršitelja u ovršnom predmetu posl.br. Ovr-89/10 koji je u konačnici, obustavljen krivnjom ovdje tužitelja.

Zbog navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženicu u iznosu od 1.071,07 Eura sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

U odnosu na drugotuženicu EV

Što se tiče drugotuženice EV nije sporno da je ona bila jedini član društva i jedini član uprave Motika d.o.o. kako sama navodi od rujna 2010., premda je upis u sudski registar izvršen u studenom 2010.

Dakle, u trenutku kada je ta tuženica postala član društva i član uprave egzistirao je ugovor s tužiteljem, tražbina je dospjela i djelomično plaćena, pri čemu je ostao nenamiren dio obveze u utuženom iznosu.

To znači da su i na strani ove tuženice ostvarene su zakonske pretpostavke za proboj pravne osobnosti u dijelu koji se odnosi na njezin položaj u društvu dužnika, te u odnosu na dospjelost tražbine tužitelja.

Međutim te dvije činjenice same po sebi ne znače i njezinu odgovornost, odnosno nastanak obveze na podmirenje tužiteljeve tražbine. Naime, za institut proboja pravne osobnosti se odgovara po načelu dokazane krivnje u svakom konkretnom slučaju.

U odnosu na samu drugotuženicu, sud je cijenio okolnosti nakon rujna 2010., prvenstveno temeljem nalaza i mišljenja vještakinje Maje Kostijal kako je već rečeno iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je glavni račun društva Motika d.o.o. u neprekidnog blokadi od 13. ožujka 2007., a da je društvo u poslovne poteškoće počelo zapadati još 2006. Već 2007. ukupni prihod je u odnosu na prethodnu godinu pao za gotovo šest puta, pri čemu nije bilo promjena u zaduživanju i obvezama, već je jednostavno došlo do rapidnog pada prihoda, ali i vrijednosti materijalne imovine. Nadalje, značajno su smanjeni prihodi i plaćanja po žiro računu pa tako iz tablice 2 (l.s. 193) proizlazi da su 2013. priljevi plaćanja na žiro računu iznosili samo 25,00 kuna, te da su opisane poslovne teškoće očito pokazatelj lošeg upravljanja uprave. Dodatno tome iz tablice 9 na listu spisa 302 proizlazi da su ukupna plaćanja društva Motika d.o.o. u razdoblju od 2007. do 2014. evidentirana na žiro računu društva iznosila 514.247,32 kune, te da su evidentirana zapravo samo do 2009. To znači da društvo zapravo uopće nije poslovalo, pa se onda postavlja pitanje na koji bi način drugotuženica mogla ostvariti pretpostavke za proboj pravne osobnosti, jer očito za to nisu postojale objektivne pretpostavke.

Pritom je bitno za istaknuti da je tužiteljeva tražbina dospjela znatno prije nego je drugotuženica sudjelovala u radu društva Motika d.o.o., odnosno odlučivala o poslovanju toga društva. S obzirom da su prije rujna 2010. započeti i sudski postupci, a u situaciji kada društvo nije poslovalo, nije ostvarivalo prihod, niti je više imala imovinu (koja je umanjena prije 2010.), ova tuženica zapravo nije mogla niti zlouporabiti okolnost da ne odgovara za obveze društva, jer nije niti bila u mogućnosti poduzeti neku radnju, koja bi predstavljala takvu zlouporabu s ciljem oštećenja vjerovnika, pa tako niti tužitelja, a čime su zapravo potvrđeni navodi njezinog stranačkog iskaza i odgovora na tužbu, odnosno navoda iznesenih tijekom postupka. Sama drugotuženica u odgovoru na tužbu navodi da je i sam tužitelj u tužbi kao njezinu radnju u smislu oštećenja vjerovnika spomenuo cesiju u iznosu od 9.029,61 kunu, ne spominjući ni vrijeme zaključenja cesije, niti sudionike tog ugovornog odnosa. Također, u svom stranačkom iskazu ona zapravo potvrđuje utvrđenja vještaka da društvo Motika d.o.o. od 2010. praktično uopće nije poslovao, te da je upravo ona podnijela prijedlog za otvaranje stečaja 2013. ili 2014., a da to nije učinila ranije jer jednostavno nije bilo sredstava za pokriće troškova.

Isto tako, a u očitovanju na nalaz vještakinje (l.s. 396-397) ova tuženica ističe da je u trenutku kada je postala član društva tužiteljeva obveza bila evidentirana u redoslijed nenaplaćenih tražbina, te da ona zbog okolnosti na strani društva ni na koji način nije mogla utjecati na naplatu te tražbine.

Također, kako je to već ranije istaknuto u obrazloženju ove presude, i u stranačkom je iskazu drugotuženica iskazivala na sličan način, navodeći istovrsne razloge, zbog kojih ne bi bila odgovorna za neispunjenje obveze prema tužitelju. Dakle, na temelju naprijed navedenog, sud smatra da u ovom postupku nije dokazana krivnja ovdje drugotuženice kao nužna pretpostavka proboja pravne osnovnosti, slijedom navedenog je tužbeni zahtjev u odnosu na nju neosnovan. Za takvu ocjenu nisu odlučni niti navodi tužitelja da bi drugotuženica bila član društava povezanih s Motikom d.o.o. i članica uprave takvih društava, te da je faktično upravljala društvom Motika d.o.o. i prije 2010. Sud će u ovom dijelu navesti da to, osim što nije jasno značenje tih navoda u kontekstu tužbe, sve da je to i točno, ne čini tuženicu članom društva i uprave Motike d.o.o. što je nužna činjenica za osnovanost zahtjeva tužitelja.

Pritom, sud ističe da u odnosu na druge osnove tužbenog zahtjeva tužitelja, ovaj nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku jer se radi, zapravo o zahtjevima za naknadu štete, za čiju je naplatu, nakon otvaranja stečaja ovlašten stečajni upravitelj dužnika, a u postupku je nesporno utvrđeno da je nad društvom Motika d.o.o. rješenjem ovog suda otvoren i istovremeno zaključen stečajni postupak, tako da je iz navedenih osnova tužiteljev zahtjev neosnovan.

14. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a (Narodne novine broj 117/03, dalje ZPP/03). Naime, odredba o parničnim troškovima izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19-dalje ZID ZPP-a/19), a koji je u primjeni i danas.

Međutim, iz sadržaja odredbe čl. 117. st. 1. i 2. ZID ZPP-a propisano je da će se postupci započeti prije stupanja na snagu tih izmjena dovršiti odredbama dotadašnjeg zakona s tim da su u stavku 2. propisane iznimke od tog pravila, među kojima nisu odredbe o troškovima postupka koje su izmijenjene čl. 28. ZID ZPP-a/19. Dakle, u konkretnom slučaju mjerodavna je odredba čl. 154. st. 1. i 2. ZPP/03 koje glase: "Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

Ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova."

U konkretnom slučaju tužitelj je sa svojim zahtjevom uspio samo u odnosu na prvotuženicu i to u razmjernom dijelu, slijedom čega je sud u toč. III. izreke odbio njegov zahtjev za naknadu troška od drugotuženice, a koja, iako je uspjela u parnici, nije do zaključenja glavne rasprave zatražila nadoknadu troška, pa o tome sud nije odlučivao.

U odnosu na prvotuženicu tužitelj je uspio sa 80,8% svog zahtjeva jer mu je dosuđeno 4.504,00 Eura od utuženih 5.575,69 Eura. To istovremeno znači da je prvotuženica uspjela sa 19,2 % svog zahtjeva jer je odbijen zahtjev za iznos od 1.070,99 Eura.

Prema postavljenom zahtjevu tužitelju je trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika za radnje u postupku kako slijedi:

- za zastupanje na ročištu od 7. prosinca 2017. iznos od 200,00 Eura uvećano za PDV prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa)

- za zastupanje na ročištu od 13. veljače 2018. iznos od 200,00 Eura uvećano za PDV prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa)

- za zastupanje na ročištu od 11. travnja 2018. iznos od 200,00 Eura uvećano za PDV prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa)

- za zastupanje na ročištu od 10. travnja 2019. iznos od 50,00 Eura uvećano za PDV prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa), jer je ročište odgođeno prije njegovog početka,

- za zastupanje na ročištu od 29. svibnja 2019. iznos od 200,00 Eura uvećano za PDV prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa)

- za zastupanje na ročištu od 25. ožujka 2025. iznos od 200,00 Eura uvećano za PDV prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa).

Nadalje, tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe i trošak sastava četiri obrazložena podneska od 13. prosinca 2017., 23. siječnja 2018., 12. travnja 2019. i 25. siječnja 2021., svaka radnja u iznosu od 200,00 Eura uvećano za PDV prema Tbr. 8. toč. 1. i 2. Tarife, pri čemu se naglašava da se stranci na ime troška može priznati najviše četiri obrazložena podneska.

Ukupno je dakle tužitelju s osnove zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika trebalo priznati iznos od 3.012,50 Eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 530,89 Eura, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu od ukupno 204,42 Eura. To nadalje znači da je tužitelju trebalo priznati ukupan trošak parničnog postupka od 3.741,81 Eura, a s obzirom na uspjeh u parnici dosuditi mu iznos od 3.028,23 Eura uvećano za zatezne kamate.

Pritom se naglašava da sud tužitelju nije priznao zatražene troškove dolaska na ročišta iz Zagreba, a i bez obzira prema odredbama Tarife odvjetnici imaju pravo na naknadu tog troška. Međutim, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da sud mora utvrditi koji su troškovi bili nužni za vođenje parnice. S obzirom da u sjedištu suda radi veći broj odvjetnika koji mogu zastupati stranke u ovakvim postupcima, to ovaj sud smatra da materijalne troškove koji se odnose na pristup tužiteljevog punomoćnika na sud u [adresa] nisu nužni za vođenje ove parnice, niti mogu pasti na teret tuženica, jer je tužitelj svakako imao mogućnost angažirati punomoćnika iz [adresa], čime bi se izbjegli ovi troškovi, a koji su zatraženi u iznosu od 750,47 eura.

Uz to tužitelju nisu priznati troškovi svih podnesaka jer ima pravo na trošak sastava najviše četiri podneska, a za ročište od 10. travnja 2019., priznato mu je 25 % propisane nagrade jer je ročište odgođeno prije njegovog početka.

U odnosu na podneske za koje nije priznat trošak sastava, treba reći da u onome od 30. rujna 2016. (zaprimljen kod suda 5. listopada), tužitelj zapravo samo činjenično dopunjava tužbu što je mogao učiniti i u samoj tužbi, podnesak datiran sa 5. srpnja 2017. predstavlja požurnicu, naznačenog podneska datiranog sa 17. travnja 2018., nema u spisu, a sadržaj podneska datiranog sa 28. svibnja 2019., tužitelj je mogao iznijeti na ročištu koje je održano dan kasnije.

Dakle, s obzirom na izneseno tužitelju nisu priznati navedeni troškovi. S druge pak strane, prema zatraženom troškovniku tuženiku je trebalo priznati trošak zastupanja kako slijedi:

- za zastupanje na ročištu od 7. prosinca 2017. iznos od 100,00 Eura uvećano za PDV prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa)

- za zastupanje na ročištu od 13. veljače 2018. iznos od 100,00 Eura uvećano za PDV prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa)

- za zastupanje na ročištu od 10. travnja 2019. iznos od 100,00 Eura uvećano za PDV prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa), jer je ročište odgođeno prije njegovog početka,

- za zastupanje na ročištu od 29. svibnja 2019. iznos od 200,00 Eura uvećano za PDV prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa)

- za zastupanje na ročištu od 25. ožujka 2025. iznos od 200,00 Eura uvećano za PDV prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa).

Tom iznosu treba dodati sastav odgovora na tužbu, te obrazloženih podnesaka od 16. siječnja 2018. i 28. siječnja 2021., svaka radanja u iznosu od 200,00 Eura uvećano za PDV, prema Tbr. 8. Tarife. To znači, da je tuženiku trebalo priznati troškove ovog postupka u iznosu od 1.625,00 Eura, odnosno, sukladno uspjehu u parnici iznos od 312,00 Eura.

Kada se stave u prijeboj troškovi tužitelja i tuženika proizlazi da je prvotuženica dužna tužitelju naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 2.716,23 Eura sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude.

U preostalom dijelu za iznos od 3.944,07 Eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u odnosu na prvotuženicu trebalo je odbiti, sve kako je to ranije obrazloženo. Pritom sud naglašava da je uz troškove koji tužitelju nisu priznati, zatražen iznos troškova, trebalo umanjiti i razmjerno njegovom uspjehu u parnici.

15. Radi izloženo odlučeno je kao na izreci.

U Zadru 21. svibnja 2025.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 ( petnaest) dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- prvotuženici po punomoćniku

- drugotuženici

- u spis