REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9166/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te sudaca Marija Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČF, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. i 3. i članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 i 114/2022, 133/2023 – dalje u tekstu: ZSPC) odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Senj od 27. lipnja 2024., klasa: 211-07/24-3/8058, broj: 511-04-09-24-1 u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenika ČF preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da se, na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), određuje obročna otplata izrečene novčane kazne u iznosu 820,00 eura (osamstodvadeseteura) eura u 4 (četiri) jednaka mjesečna obroka u iznosu od po 205,00 eura (dvjestopet), s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. (petnaestog) dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom dijelu prigovor okrivljenika ČF odbija se kao neosnovan te se prekršajni nalog u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), okr. ČF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 25 eura (dvadesetpeteura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Senj od 27. lipnja 2024., klasa: 211-07/24-3/8058, broj: 511-04-09-24-1 proglašen je krivim okr. ČF da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz 46. stavka 1. i 3. i članka 199. stavka 2. i 7. ZSPC-a za koji mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 820,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog zakona o žalbenom postupku.
2.1. U navedenom prigovoru okrivljenik ne poriče počinjenje prekršaja, izražava kajanje, moli sud da umanji novčanu kaznu jer se nalazi u teškoj financijskoj situaciji te moli sud da ukine zaštitnu mjeru jer radi kao vozač u privatnoj firmi.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 238. st. 11. PZ-a ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjene prekršaje izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, za predmetni prekršaj iz članka 46. stavka 1. ZSPC-a propisana je novčana kazna u fiksnom iznosu od 30,00 eura (stavak 3.) pa je kao takva i utvrđena te je opravdano uvećana za iznos od 130,00 eura (sukladno članku 239. st. 1. ZSPC-a) budući da u prometnoj nesreći nastala materijalna šteta, dok je za prekršaj iz članka 199. stavka 2. ZSPC-a zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 660,00 do 1.990,00 (stavak 7.) pa utvrđena novčana kazna u iznosu 660,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.
5.1. Nadalje, okrivljenik u prigovoru nije dokazao razloge koje navodi u prigovoru (dostavom potvrde o primanjima i sl.), a koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. PZ-a, slijedom čega je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. PZ-a ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
5.2. Međutim, uzimajući u obzir visinu izrečene novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da istu plati u četiri jednaka mjesečna obroka.
6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
6.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
7. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Iva Omazić Pavličić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi ličko-senjskoj, Policijskoj postaji Senj, u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.
