Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-185/2021-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Tini Ružić Škrobonja kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Datković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RŽ zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19, - dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO- 4538/2020 od 12. listopada 2020., nakon održane javne rasprave zaključene 16. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice Općinske države odvjetnice u [adresa] RŽB, okrivljenika RŽ, njegova branitelja Vojislava Popovića, odvjetnika iz Rijeke, 21. svibnja 2025. izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i S rođ. H, rođen **.**.1984. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], zaposlen u TD GP Krk d.d., s mjesečnim primanjima od 900,00 eura, državljanin RH, sa završenom srednjom elektrotehničkom školom u četvero godišnjem trajanju, vlasnik osobnog automobila marke Ford 2012. godište, neoženjen, otac troje djece u dobi od 4, 12 i 17 godina, vojsku služio civilnu na Prekršajnom sudu u Rijeci, neosuđivan,

k r i v  j e

što je

u kolovozu i rujnu 2020. u Matuljima, u nakani da se nepripadno okoristi, u jutarnjim satima te u određenim razmacima, u pravilu u poslijepodnevnim satima, najčešće kada bi se on vraćao s posla, sačekivao SŽ ispred kuće na njegovoj adresi prebivališta u [adresa] dajući mu na takav način do znanja da prati njega i njegovu obitelj, pa nakon što je došao tražiti novac od SŽ, zahtijevao isplatu novčanog iznosa od 4.000,00 kuna na ime tobožnjeg duga TD Manšped d.o.o. u kojem je bio zaposlen na poslovima vozača, a u kojem je SŽ zaposlen na radnom mjestu voditelja transporta, svjestan činjenice da navedeni dug ne postoji, niti je računovodstveno evidentiran, uslijed čega je SŽ, u strahu da bi isti mogao nauditi njegovoj obitelji, pristao osobno mu dati 4.000,00 kuna, time da je po 1.000,00 kuna pozajmio od HŽ i JŽ, a kada mu je cjelokupni iznos od 4.000,00 kuna osobno donio HŽ, rekao da se više ne radi o iznosu od 4.000,00 kuna, već da je to sada iznos od 7.000,00 kuna, nakon čega su ponovno uspjeli skupiti svaki po 1.000,00 kuna, koji novčani iznos mu je ponovno odnio HŽ, zbog kojeg njegovog ponašanja je u konačnici zatražio intervenciju policije,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist ozbiljnom prijetnjom prisilio drugog da nešto učini na štetu svoje imovine,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – iznudom – opisano i kažnjivo u čl. 243. st. 1. KZ/11.

pa se okrivljenik MŽ na temelju čl. 243. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

II. Na temelju čl. 56. st. 1. do 3. KZ/11, okrivljeniku RŽ se izriče uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje : ZKP/08) dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev SŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], u iznosu od 398,17 eura (tristo devedeset i osam eura i sedamnaest centi, kao protuvrijednost iznosa od 3.000,00 kn) koji je okrivljenik RŽ dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Na temelju odredbe čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 :

1. Utvrđuje se da novčani iznos od 530,89 eura (kao protuvrijednost iznosa od 4.000,00 kn) predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik RŽ ostvario kaznenim djelom iz čl. 243. st. 1. KZ/11.

2. Utvrđuje se da je novčani iznos od 530,89 eura imovina Republike Hrvatske

3. Nalaže se okrivljeniku RŽ uplatiti novčani iznos od 530,89 eura (petsto trideset eura i osamdeset i devet centi) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku RŽ podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eur (petsto eura) koji trošak je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenika RŽ zbog učina kaznenog djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanim u izreci presude, s tim da je sud sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka izmijenio činjenični opis djela, ne dirajući time u identitet optužbe.

2. Očitujući se o osnovanosti optužbe tijekom rasprave okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim, s tim da je isti i tijekom prethodnog postupka, a prilikom njegova ispitivanja kod ODO-a Rijeka 25. rujna 2020. negirao učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, dok se je prilikom njegova ispitivanja kod PP Opatija 24. rujna 2020. branio šutnjom.

3. U tijeku dokaznog postupka na raspravi održanoj 16. svibnja 2025. pročitani su na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 iskazi svjedoka SŽ i JŽ sa zapisnika od 04. lipnja 2024. (list 241-245 spisa), dok je na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08 pročitan iskaz svjedoka HŽ sa zapisnika ODO u Rijeci od 09. listopada 2020. (list 78-79 spisa). Ujedno je pročitana i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to : zapisnici o zaprimanju kaznene prijave u pogledu osobe, mjesta i vremena podnošenja (list 9-11 spisa, list 16-18 spisa, list 24-25 spisa, list 91-32 spisa), izjava SŽ (list 23 spisa), imovinsko pravni zahtjev oštećenika SŽ (list 26 spisa), medicinska dokumentacija za okrivljenika (list 47-48 spisa), dopis Državnog inspektorata od 28. studenoga 2019. upućen RŽ (list 132 -133 spisa), Prekršajni nalog Carinske uprave Područnog carinskog ureda Rijeka od 23. studenoga 2020. (list 144- 148 spisa) kao i obračuni isplaćene plaće/naknade plaće i dnevnica te dnevnici rada za RŽ (list 158-195 spisa). U konačnici odbijen je okrivljenikov dokazni prijedlog kojim je predloženo izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje FŽ kao odugovlačeći (čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08).

Prije ispitivanja okrivljenika, a na završetku dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za istog, te su reproducirane snimke njegova prvog ispitivanja kod PP Opatija od 24. rujna 2020. (list 50 spisa) i kod ODO-a Rijeka od 25. rujna 2020. (list 59 spisa), a s tim u vezi pročitani su i zapisnici o njegovom ispitivanju od tih istih datuma (list 43-46 i 55-58 spisa).

4. Iznoseći svoju obranu kako na raspravi održanoj 16. svibnja 2025. tako i u prethodnom postupku kod ODO-a Rijeka 25. rujna 2020. okrivljenik je u bitnome sporio da bi uopće dolazio na adresu SŽ u jutarnjim i u popodnevnim satima navodeći pritom da se je u tom periodu skrbio o bolesnoj supruzi koja da je u tom periodu bila u post porođajnoj depresiji i da se zbog gubitka majke nije mogla sama brinuti o tada šestomjesečnom djetetu. Isto tako je sporio da bi SŽ prijetio te mu rekao ružne riječi. Da je počeo raditi u TD Manšped d.o.o. u siječnju 2019. kao vozač, a da je ugovor o radu za TD Manšped d.o.o. potpisao HŽ sa kojim da je on i dogovorio prelazak u to TD, s tim da su dogovorili da plaća neće biti manja od 10.000,00 kn, a da će se jedan dio isplaćivati na račun putem banke, a jedan dio na ruke odnosno u kuverti. Da je točno da je njemu u jednom navratu HŽ donio kuvertu (kao dio plaće koji ide na ruke) u kolovozu 2020. i unutra da je bio iznos od 4.000,00 kn (koji da se navodi u činjeničnom opisu), a da se on sa tim iznosom nije slagao jer da je smatrao da to treba biti iznos od 7.000,00 kn na ime plaće. Navodi da ga je telefonom zvao SŽ, pa iako mu prvotno rekao da za njega nema nikakvih novaca, kasnije ga je opet zvao i rekao mu da ima. Da je on ukupno dobio iznos od 7.000,00 kn, a koji iznos da se odnosi na razliku plaće koja da se je isplaćivala na ruke. Oni da su njega prijavili jer da je on njih prijavio Uskoku u 10./11. mjesecu 2019. za prijevoz derivata što da je smatrao da nije u redu, a on da je njima i rekao da je podnio tu prijavu i da mu se oni žele za to osvetiti. Kada je govorio o prijevozu derivata naveo je da se taj posao prijevoza nafte i naftnih derivata odvijao na štetu krajnjih kupaca jer da se jedan dio nafte vraćao u firmu, koji je na kraju mjeseca djelatnicima isplaćen na ruke.

5. Svjedok SŽ ispitan na raspravi održanoj 27. veljače 2024. naveo je, a nakon što mu je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz kojeg je dao u prostorijama ODO Rijeka 9. listopada 2020. da kod istog iskaza u cijelosti ustraje. On da nije imao nikakav dug prema okrivljeniku.

Na upit branitelja odgovorio je da je njemu od prvog dana bilo nejasno iz kojeg razloga okrivljenik stoji ispred njegove kuće. Da je HŽ odnio RŽ iznos od 4.000,00 kuna jer da je to tako RŽ tražio da mu te novce HŽ donese, a nakon što da je RŽ prethodno rekao da će mu ih on donijeti. On da zna da je HŽ predao taj novac RŽ. Da ne postoji pisana potvrda od HŽ da bi predao novac od 4.000,00 kuna i 3.000,00 RŽ, ali da ima usmenu potvrdu od HŽ da je predao tih 4.000,00 kuna te naknadni zahtjev od RŽ da se traži još 3.000,00 kuna u odnosu na kojih 3.000,00 kuna da ima usmenu potvrdu od HŽ da je dao RŽ. Da mu je rekao HŽ da je pored ovih 4.000,00 kuna RŽ dao, misli još 250,00 kuna i to saznanje da je dobio od HŽ. HŽ da mu je rekao da je te novce od 250,00 kn dao RŽ za njegovo dijete jer da su oni susjedi i da se znaju od prije. On da je u tvrtki Manšped bio voditelj transporta, a HŽ da je bio dispečer. S obzirom na opis njihova radnog mjesta, on i HŽ da su surađivali u tvrtki Manšped. On da je u razgovoru sa HŽ saznao da je on razgovarao s RŽ, a kako bi izgladili ovu situaciju i zapravo vidjeli o čemu se tu radi jer da je ovakav način Badžina postupanja bio nepotreban, te da mu je HŽ nastavno rekao da se sa RŽ ne može razgovarati. JŽ da je isto kao i on bio voditelj u Manšpedu. Njima zaposlenicima da sva isplata ide preko računa u banci. On da ne zna ništa o tome da je RŽ najprije odbio iznos od 3.500,00 kn, niti mu je poznato da je MŽ smatrao da mu Manšped duguje baš taj iznos od 3.500,00 kn.

5.1. Svjedok SŽ ispitan u prethodnom postupku 09. listopada 2020. naveo je da RŽ poznaje budući da je isti obavljao poslove vozača u Manšpedu. Po njegovom sjećanju da se u Manšpedu zaposlio negdje tijekom 2019. na preporuku HŽ. Obzirom na poslove koje da je RŽ obavljao, da nisu pretjerano komunicirali budući da on radi kao voditelj transporta. RŽ da je većinu radnih naloga odnosno zadataka dobivao od HŽ. Negdje u kolovozu 2019. nakon završetka posla u Permanima da je zatekao RŽ kako četiri kanistera zapremine 20 1, a u kojima je bila nafta, stavlja u svoje vozilo. Sjeća se da se radilo o plavoj „Ford Fiesti". Tada da mu je prišao i rekao da to nije u redu i da to ne smije raditi, pa da iz tog razloga dođe sutradan u firmu radi dogovora. On da je odmah izgubio živce. On da ga je pokušao smiriti, a RŽ da je odmah počeo govoriti „ne znaš ti tko sam ja, pobit ću i tebe i tvoju obitelj". Nakon tog događaja da je otvorio bolovanje te da se prvih 20-ak dana nije uopće odazivao na pozive, a u firmu da je dolazio samo kada je trebao donijeti doznake te da se od tada nisu ni čuli, ni vidjeli.

Međutim, prije nekih mjesec dana da je došao navodno tražiti nekakav novac, jer da mu je Manšped ostao dužan. On da je tada rekao RŽ neka ode u računovodstvu i ako postoji kakav dug da će se to svakako riješiti. Čak da ga je i nazvao poslije toga da ga pita u čemu je problem i da ako u računovodstvu ne postoji nikakav dug da onda očigledno duga niti nema. Na to da mu je odgovorio da će to još vidjeti.

Da je slijedećeg jutra RŽ bio ispred njegove kuće u vozilu, time da nikada prije nije došao kod njega, jer da njihov odnos niti nije bio takav. On da se prestrašio i zvao policiju te da je protiv njega podnio kaznenu prijavu.

Međutim i nakon toga da je nastavio dolaziti ispred njegove kuće u određenim razmacima, u pravilu u poslijepodnevnim satima, najčešće kada bi se on vraćao s posla. Da je zbog toga zvao policiju, a naglašava da nije s njim htio nikakav kontakt dok bi mu RŽ uvijek glavom motirao. To da je shvatio kao da mu prijeti, da mu želi nešto učiniti ili ga upozoriti.

6. Svjedok JŽ ispitan na raspravi održanoj 27. veljače 2024. naveo je, a nakon što mu je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz kojeg je dao u prostorijama ODO Rijeka 9. listopada 2020. da kod istog iskaza u cijelosti ustraje.

Na upit zastupnice optužbe odgovorio je da SŽ nije imao nikakvog duga prema RŽ. On da nema saznanja o tome da je RŽ imao nekakva potraživanja prema Manšpedu.

Nadalje, na upit branitelja odgovorio je da se njima kao zaposlenicima Manšpeda sva plaća provodi putem računa. Da se nikakva plaćanja nisu provodila njima kao zaposlenicima na ruke. On da pretpostavlja da je HŽ dao J dao iznos od 4.000,00 kuna, a on da nema pisanu potvrdu o tome da je HŽ dao RŽ 4.000,00 kuna. Nadalje, on sa HŽ u ovoj priči da nije komunicirao, nego da je dao SŽ u dva navrata iznos od po 1.000,00 kuna.

6.1. Svjedok JŽ ispitan u prethodnom postupku 09. listopada 2020. naveo je da on osobno ne poznaje RŽ, ali da mu je poznato da je radio kao vozač u Manšpedu. On osobno da je bio zaposlen kao voditelj odjela cerade u Manšpedu i to unatrag 15-ak godina, otkuda da i poznaje SŽ, kojega da zna upravo zadnjih 15-ak godina i s kojim da je kroz posao u svakodnevnom kontaktu. Negdje u rujnu mjesecu, ne sjeća se točno datuma, SŽ da mu se tako u razgovoru požalio da ima problema sa RŽ jer da mu ovaj prijeti, da ga sačekuje ispred kuće i da mu radi nekakve pritiske. Kako poznaje SŽ već dugo da se vidjelo na njemu da je uznemiren i rastrešen, a još da mu je i rekao da mu je žena u rizičnoj trudnoći. Da mu se požalio da RŽ od njega traži nekih 4.000,00 kuna na ime duga koji ne postoji, pa kako je htio pomoći SŽ da je u biti dao 1.000,00 kuna u dva navrata kako bi riješio RŽ. Poznato mu je da nakon što je RŽ dobio iznos od 4.000,00 kuna da je tražio još novaca te je iz tog razloga dao još 1.000,00 kuna SŽ da se to završi, odnosno da ostavi i njega i njegovu obitelj na miru.

7. Svjedok HŽ ispitan u prethodnom postupku 09. listopada 2020. naveo je da RŽ poznaje jer da su prethodno zajedno radili u Bitechique, nekih 10-ak godina. On da je RŽ i doveo u Manšped pred jedno dvije godine. Da je u Manšpedu najprije radio kao vozač, a danas da je na poslovima dispečera. RŽ da je radio na poslovima vozača te je prevozio lož ulje, odnosno naftu. Neko vrijeme nakon što je počeo raditi, SŽ da ga je zatekao sa četiri kante diesela. To da je moralo biti pred nekih godinu dana. Usmeno da ga je upozorio. Nakon toga, također, da je napravio dvije štete na Petrolu. Prilikom utakanja da se izlilo 200 I lož ulja, a jednako tako da je i napao djelatnika Manšpeda na Lošinju. Zbog svega toga da je odlučeno da ga treba sankcionirati na određeni način te da su htjeli s njim zaključiti sporazumni otkaz ugovora o radu. Međutim, to da je RŽ odbio potpisati i otišao je na bolovanje, te se od tada i nalazi na bolovanju. To da je bilo pred nekih 8 mjeseci, po njegovoj procjeni. Da je RŽ smatrao da mu Manšped duguje 3.500,00 kuna koje da je najprije odbio, a onda da se potom predomislio te da je negdje krajem kolovoza došao ipak po taj novac. No, da se naljutio i rekao da se radi o dugu od 7.000,00 kuna. Njemu da nije poznato na što se taj dug odnosi, ali da zna da su navodno RŽ i SŽ dogovorili da će mu dati 4.000,00 kuna. Tih 4.000,00 kuna da je odnio on osobno, a kada je došao RŽ da mu je rekao da zna da se radi o iznosu od 7.000,00 kuna, pa da je sljedećeg dana donio ostatak. Od navedenog iznosa njegov dio da je 2.000,00 kuna koje je dao u dva navrata i to na način da je isti novac pozajmio SŽ. Da njemu osobno RŽ nije prijetio. Novčani iznos da je odnio kod njega kući na Turniću. Da je JŽ zaposlen također u Manšpedu kao voditelj transporta te da je sudjelovao samo u cijeloj ovoj priči na način da je u dva navrata pozajmio izvjesni novčani iznos SŽ i to kao i on, u dva navrata po 1.000,00 kuna.

8. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave proizlazi : da je istu HŽ podnio protiv RŽ **.**.2020., II PP Rijeka (list 9-11 spisa); da je istu SŽ podnio protiv RŽ **.**.2020., II PP Rijeka (list 16-18 spisa); da je istu SŽ podnio protiv RŽ **.**.2020., PP Opatija (list 24-25 spisa); da je istu ŽŽ podnio protiv RŽ **.**.2020., PP Opatija (list 31-32 spisa).

9. Iz izjave SŽ od 14. kolovoza 2019. (list 23 spisa) proizlazi da je ista naslovljena na TD Manšped d.o.o. i da u njoj SŽ navodi da je zatekao u prostoru tvrtke RŽ kako stavlja kante po 20 l u prtljažnik svog osobnog automobila marke Ford Fiesta, s tim da se je upustio u razgovor sa njim pokušavajući mu objasniti da nije u redu to što radi te da krši ugovor o radu, ali da je isti burno reagirao te uz prijetnje da će ubiti njega i cijelu njegovu obitelj, se htio i fizički obračunati te naveo "Ne znaš ti s kim imaš posla, ne znaš to tko je RŽ".

10. Iz Imovinsko pravnog zahtjeva SŽ od 23. rujna 2020. (list 26 spisa) proizlazi da je isti postavljen u iznosu od 3.000,00 kn.

11. Iz medicinske dokumentacije za okrivljenika (list 47-48 spisa) proizlazi da je isti sa 23. rujna 202. zaprimljen na KBC Rijeka, Klinici za psihijatriju s dijagnozom akutne reakcije na stres s autodestruktivnim ponašanjem, miješanom ankcioznošću i depresivnim poremećajem i površinskom ozljedom zgloba i šake.

12. Iz dopisa Državnog inspektorata od 28. studenoga 2019. (list 132-133 spisa) proizlazi da je isti upućen RŽ, a u svezi se njegovom predstavkom u kojoj ukazuje na nezakonitosti kod poslodavca TD Manšed d.o.o.

13. Iz prekršajnog naloga Carinske uprave Područnog carinskog ureda Rijeka od 23. studenoga 2020. (list 144-148 spisa) proizlazi da su njime TD Manšed d.o.o. i IŽ kao njegova odgovorna osoba proglašeni krivima zbog učina prekršaja iz čl. 132. st. 1. toč. 1. Zakona o trošarinama.

14. Iz obračuna isplaćene plaće/naknade plaća, dnevnica kao i dnevnika rada (list 158-195 spisa) razvidni su iznosi plaća, naknada kao i dnevnica uz prateći dnevnik rada za radnika RŽ.

15. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je okrivljenik ponašanjem inkriminiranim u izreci presude ostvario sve elemente bića kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11, pa ga je za isto valjalo oglasiti krivim i osuditi po zakonu.

16. Naime, u pogledu učina ovog djela, okrivljenik negira isti te se u bitnome brani da nije dolazio na adresu SŽ, a niti mu je prijetio i rekao ružne riječi. No, okrivljenik je učinio nespornim da je dobio iznos od 7.000,00 kn, s tim da je smatrao da je to iznos koji njemu pripada s osnova razlike plaće u TD Manšped d.o.o., koja da se je u jednom dijelu isplaćivala na ruke, a u jednom dijelu preko računa u banci.

17. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj negira učin djela, s obzirom da je ista obeskrijepljena rezultatima provedenog dokaznog postupka, a sud ocjenjuje da je usmjerena u pravcu otklanjanja kaznene odgovornosti.

18. Prije svega u ovoj kazneno pravnoj stvari nije sporno da su u inkriminirano vrijeme okrivljenik, SŽ, HŽ i JŽ, radili u TD Manšped d.o.o., s tim da je okrivljenik radio na poslovima vozača; HŽ prvotno na poslovima vozača, a potom na poslovima dispečera; JŽ na poslovima voditelja odjela cerade, a SŽ na poslovima voditelja transporta. Nije sporno da je HŽ predao okrivljeniku iznos od 7.000,00 kn.

19. No, sporno je postupanje okrivljenika koje je prethodilo predaji navedenog novčanog iznosa, odnosno sporno jest, je li u inkriminirano vrijeme okrivljenik dolazio na adresu SŽ kao i je li mu prijetio, a sve u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za navedeni novčani iznos, kako se to i tereti.

20. Na temelju iskaza oštećenika SŽ danog kako na raspravi održanoj 27. veljače 2024., tako i u prethodnom postupku 09. listopada 2020., ovaj sud utvrđuje kao odlučno da ga je okrivljenik sačekivao ispred njegove kuće (koja se nalazi u [adresa], na adresi [adresa]) u jutarnjim satima, ali i u određenim razmacima u pravilu i u popodnevnim satima, najčešće kada bi se vraćao s posla. Da je SŽ sačekivao okrivljenik, potvrdio je i svjedok JŽ. S obzirom da je SŽ iskazao u prethodnom postupku, 09. listopada 2020., da je okrivljenik prije nekih mjesec dana došao tražiti novac (čemu u potkrjepu ide i iskaz svjedoka JŽ koji je iskazao da mu je SŽ negdje u mjesecu rujnu rekao da mu okrivljenik prijeti i sačekuje ga ispred kuće), a da je kaznenu prijavu SŽ podnio protiv okrivljenika 26. kolovoza i 23. rujna 2020., to je sud izmijenio činjenični opis inkriminacije te umjesto "u vremenu od 25. kolovoza 2020. do 21. rujna 2020." naveo "u kolovozu i rujnu 2020". Isto tako sud je iz činjeničnog opisa, a nakon riječi "u jutarnjim satima", izostavio dio "prilikom njegovog odlaska na posao" jer ne proizlazi iz iskaza svjedoka SŽ danog tijekom postupka da bi to bilo upravo u tim trenucima. Isto tako sud je umjesto "gotovo svakodnevno u poslijepodnevnim satima oko 18,00 sati prilikom njegovog povratka sa posla " naveo "u određenim razmacima, u pravilu u poslijepodnevnim satima, najčešće kada bi se on vraćao s posla" , jer to tako proizlazi iz iskaza svjedoka SŽ, danog tijekom postupka. Nadalje, na temelju iskaza svjedoka JŽ ovaj sud utvrđuje kao odlučno da je okrivljenik od SŽ zahtijevao isplatu novčanog iznosa od 4.000,00 kn na ime duga koji ne postoji, a što mu je rekao sam SŽ. I ovdje je sud izmijenio činjenični opis djela jer je umjesto navoda "a kada ga je SŽ kontaktirao telefonom pitajući ga što želi, zahtijevao isplatu novčanog iznosa od 4.000,00 kn" naveo "pa nakon što je došao tražiti novac od SŽ zahtijevao isplatu novčanog iznosa od 4.000,00 kn". Da je SŽ tada bio u strahu da bi okrivljenik mogao nauditi njegovoj obitelji, a što sud isto tako utvrđuje kao odlučno, proizlazi kako iz njegova iskaza u dijelu u kojem je naveo da se je prestrašio (jer njegov odnos sa okrivljenikom je bio takav da isti nikada nije došao kod njega) i da je postupanje okrivljenika kada mu je isti odlazio ispred kuće i uvijek mu mahao glavom shvatio kao da mu prijeti da mu želi nešto učiniti ili ga upozoriti, tako i iz iskaza svjedoka JŽ koji je naveo za SŽ da je bio uznemiren i rastrešen.

Nadalje, na temelju iskaza svjedoka HŽ ovaj sud utvrđuje kao odlučno da je on taj koji je osobno predao okrivljeniku iznos od 4.000,00 kn, ali mu je tada okrivljenik rekao da se radi o dugu od 7.000,00 kn. Iskaz svjedoka HŽ da je upravo on predao okrivljeniku iznos od 4.000,00 kn potvrđuje i svjedok SŽ koji je iskazao da on to zna jer da od HŽ ima o tome usmenu potvrdu, s tim da u pogledu tog novčanog iznosa od 4.000,00 kn, ovaj sud utvrđuje kao odlučno da su JŽ i UŽ posudili SŽ iznos od po 1.000,00 kn, a kako su oni, HŽ i JŽ i sami iskazali. U konačnici, ovaj sud utvrđuje kao odlučno da su, i nakon što je okrivljenik rekao HŽ da se radi o iznosu od 7.000,00 kn, JŽ, HŽ i SŽ ponovo uspjeli skupiti iznos od po 1.000,00 kn svaki, a što su suglasno iskazali JŽ i HŽ iz kojih iskaza proizlazi da su u dva navrata dali SŽ iznos od po 1.000,00 kn. Da je i taj preostali iznos od 3.000,00 kn okrivljeniku dao osobno HŽ potvrđuje on sam, ali i svjedok SŽ. Da SŽ nije imao dug prema okrivljeniku potvrdio je sam SŽ, ali i svjedok JŽ, s tim da niti okrivljenik nije tvrdio tako nešto.

Navedene dijelove iskaza svjedoka SŽ, HŽ i JŽ, a temeljem kojih je sud utvrdio gore istaknute odlučne činjenice, sud prihvaća kao istinite i međusobno suglasne. Ti su svjedoci iskazivali detaljno i okolnosno, s tim da sud nije našao razloga da bi isti lažno teretili okrivljenika. Ovdje se ističe da sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojoj je tvrdio da su oni (misleći na svjedoke – podnositelje prijave – JŽ, SŽ i HŽ) njega prijavili jer da je on njih prijavio Uskoku zbog prijevoza derivata za koji je smatrao da nije u redu. To stoga što prije svega, okrivljenik takav navod nije ničim dokazao, a osim toga nije niti životno niti logično da bi oni (svjedoci) toliko suglasno iskazivali o gore navedenim odlučnim činjenicama, pa i nakon proteka vremena od 4 godine (SŽ i JŽ), da se događaji nisu tako zbili kako su oni opisivali, a u kojem opisivanju imaju kontinuitet i dosljednost. Sud je iz činjeničnog opisa izostavio dio iz kojeg proizlazi da bi okrivljenik i nakon cjelokupno prethodno opisanog postupanja nastavio nazivati SŽ točnije dio činjeničnog opisa koji glasi " ... nakon čega je, usprkos tome, nastavio telefonom nazivati SŽ govoreći mu da ne misle da su ga se riješili i da to nije kraj...". Zaključno nije sporno da je SŽ zbog okrivljenikovog ponašanja u konačnici zatražio intervenciju policije, čemu svjedoče i zapisnici o podnošenju njegovih kaznenih prijava.

21. Što se tiče obrane okrivljenika u kojoj on nije sporio da je dobio iznos od 7.000,00 kn, ali je u bitnome sporio da je odlazio na adresu SŽ i da mu je prijetio, navodeći pritom, na raspravi 16. svibnja 2025, da se je u to vrijeme skrbio o tada bolesnoj supruzi, ističe se da takvoj obrani sud ne poklanja veru jer je obeskrijepljena gore navedenim iskazima svjedoka. Osim toga nije niti logično niti životno da je tome bilo tako, da to okrivljenik ne bi rekao u prethodnom postupku prilikom iznošenja obrane 25. rujna 2020. (što nesporno nije) kada su njegova sjećanja svježija, no što su to nakon približno 5 godina. Isto tako sud nije poklonio vjeru okrivljenikovoj obrani u kojoj je naveo da se taj novčani iznos od 7.000,00 kn odnosio na razliku plaće koju da je dobivao na ruke i sud ocjenjuje da se radi o obrani koja je usmjerena na pokušaj otklanjanja kazneno pravne odgovornosti. To stoga što iz iskaza svjedoka, isto tako djelatnika TD Manšped d.o.o., SŽ i JŽ proizlazi da se je plaća isplaćivala putem računa u banci, a što su potvrdili i obračuni plaća/naknada koji su za okrivljenika dostavljeni od strane poslodavca TD Manšped d.o.o. (list 158-195 spisa) i koje sud prihvaća kao istinite i vjerodostojne jer u isto nema razloga sumnjati, a iz kojih proizlazi da su okrivljeniku plaća i dnevnice isplaćivane putem računa u banci. Dakle, u konkretnom slučaju nije postojao dug TD Manšped d.o.o. prema okrivljeniku s osnova razlike plaće (kako bi to proizlazilo iz njegove obrane), a čega je on bio svjestan, a niti je dug bio računovodstveno evidentiran. Osim toga, ističe se okrivljeniku da nikako SŽ ne može biti osoba koja bi mu razliku plaće (čak i da je točno da je postojala i da se je isplaćivala na ruke, a što nije) dugovala, već to može biti samo njegov poslodavac odnosno TD Manšed d.o.o. u kojem je SŽ, baš kao i on, bio samo zaposlenik.

22. Dakle, nije postojala nikakva osnova po kojoj bi okrivljenik imao pravo na naplatu bilo kojeg novčanog iznosa od SŽ (dug SŽ prema okrivljeniku nije niti postojao, a niti je to uostalom okrivljenik tvrdio), a po, u činjeničnom opisu opisanoj inkriminaciji, on je prema SŽ postupao kako bi ga ozbiljnom prijetnjom prisilio da nešto učini, a sve kako bi on stekao protupravnu imovinsku korist. SŽ je postupanje okrivljenika shvatio ozbiljno, čemu svjedoči ne samo njegov iskaz već i njegov postupak podnošenja kaznenih prijava protiv okrivljenika, s tim da prijetnje i u objektivnom smislu jesu ozbiljne i podobne da kod svake osobe izazovu strah. Opisanim postupanjem okrivljenik je za sebe pribavio protupravnu imovinsku korist, a u njegovom su ponašanju ostvarena obilježja kaznenog djela iznude iz lč. 243. st. 1. KZ/11. Pri počinjenju kaznenog djela okrivljenik je postupao s oblikom krivnje – izravnom namjerom. Isti je bio svjestan da poduzima radnje ostvarenja bića kaznenog djela, a pri počinjenju kaznenog djela je uporabio ozbiljnu prijetnju, sve s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, a to je i htio učiniti. U njegovom ponašanju nisu utvrđene okolnosti koje bi dovodile u sumnju njegovu ubrojivost u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela. Stoga je valjalo, a s obzirom da je sud utvrdio da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iznude odlučiti kao u izreci presude i istog oglasiti krivim te osuditi po zakonu.

23. Prilikom izbora kaznene sankcije sud je okrivljeniku olakotnim cijenio njegovu neosuđivanost i činjenicu da je otac mlt. djece, dok mu otegotnih okolnosti nije našao. Cijeneći težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, ocjenjujući stupanj krivnje okrivljenika, pobude iz kojih je djelo počinjeno, ulogu okrivljenika u počinjenju djela, a uvažavajući istaknutu olakotnu okolnost, okrivljeniku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, te mu je potom izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko tijekom provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Sud drži da će se takvom sankcijom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije kažnjavanja. Ovako izrečena kazna zatvora može u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, kao i na stvaranje svijesti kod drugih da ovakva djela ne mogu proći nekažnjena.

24. Sud je raspravnim rješenjem od 16. svibnja 2025. odbio kao odugovlačeći prijedlog okrivljenika za saslušanjem FŽ, koja je predložena saslušati se na okolnost okrivljenikova izbivanja stanja iz stana u inkriminirano vrijeme jer da isti tvrdi da u to vrijeme nije sačekivao SŽ onako kako se on tereti. To stoga što je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri bilo utvrđeno za donošenje konačne odluke, pa bi svako daljnje izvođenje dokaza vodilo nepotrebnom odugovlačenju postupka. Sud nije obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već je ovlašten pod uvjetima iz čl. 421. st. 1. ZKP/08 odbiti izvođenje dokaza (što je u konkretnom slučaju i učinjeno), a nakon što ocijeni je li potrebno provesti predloženi dokaz koji mora biti nužan za utvrđivanje istine.

25. Nadalje, uzimajući u obzir da je okrivljenik stekao protupravnu imovinsku korist u iznosu od 7.000,00 kn, to je na temelju odredbe čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 za iznos od 3.000,00 kn valjalo dosuditi postavljeni imovinsko pravni zahtjev oštećeniku SŽ i to u protuvrijednosti - u iznosu od 398,17 eura koji je dužan namiriti okrivljenik, dok je za iznos od 4.000,00 kn valjalo na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 oduzeti imovinsku korist i to u protuvrijednosti - u iznosu od 530,89 eura.

26. Na temelju čl. 148. st.1. ZKP/08 naloženo je okrivljeniku podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude. Visina paušalne svote odmjerena je sukladno trajanju i složenosti kaznenog postupka, imovnom stanju okrivljenika koji ostvaruje mjesečna primanja.

Rijeka, 21. svibnja 2025.

Sutkinja

Tina Ružić Škrobonja

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci uz zapisnik od 16. svibnja 2025.

- okr. RŽ

- branitelj Vojislav Popović, odvjetnik iz Rijeke uz zapisnik od 16. svibnja 2025.

- opun. oštećenika Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke uz zapisnik od 16. svibnja 2025.