Poslovni broj Gž-950/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Koma-Maras d. o. o. iz Starigrada-Paklenice, Paklenička 2, OIB: 05411989192, zastupanog po direktoru UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a isti zastupan po punomoćniku Ivanu Bitangi, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika 1. MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Hrvoju Kalauzu, odvjetniku iz Zagreba, radi prestanka uznemiravanja vlasnika nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 15 P- 2043/2020-29 od 25. svibnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 15 P-2043/2020-29 od 25. svibnja 2022. godine.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženicima da prestanu bespravno uznemiravati tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava na nekretnini oznake kat. čestica [katastarska čestica], zgrada, dvorište, površine 586 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a posebno da navedenu nekretninu prestanu koristiti u svrhu parkinga vozila, te im je zabranjeno takvo uznemiravanje, kao i svako buduće isto ili slično uznemiravanje tužitelja na predmetnoj nekretnini.

2. U točki II. izreke iste presude naloženo je tuženicima da naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.925,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja odluke do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnose tuženici, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnose i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uviđaja na licu mjesta, nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Nevena Korljana i njegovih očitovanja, iskaza svjedoka SĆ, kao i iskaza zakonskog zastupnika tužitelja UĆ i tuženika, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužitelja radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao kat. čest. br. [katastarska čestica], zgrada, dvorište, površine 586 m[2] , upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

7. U vezi toga utvrđuje da je predmet spora dio potonje nekretnine koji u naravi predstavlja dio betoniranog platoa, na kojem tuženici parkiraju svoja vozila, a koja nekretnina je uknjižena kao vlasništvo tužitelja.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje neosnovanima navode tuženika da su svoja vozila parkirali na prijeporu u skladu s postignutim dogovorom s tužiteljem, jer da je dio kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koji je sada u sastavu betoniranog platoa, a prije je bio zelena površina koju je tužitelj betonirao, bio njihovo vlasništvo, u pogledu kojeg se nisu protivili izvođenju radova betoniranja po tužitelju, ali da su istima na račun toga ostavljena dva parkirna mjesta na tom betoniranom platou.

8.1. Naime, u vezi toga utvrđuje da se iznad sjevernog dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja betonirani plato (parking) i na kojem se nalazi predmet spora nalazi dio kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koji u naravi također predstavlja betonirani plato (parking), a koji se nalazi uz rub asfaltnog puta, te je taj betonirani plato (parking) dio potonje nekretnine koja je u cijelosti upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao put od ukupno 416 m[2] , a radi se o nerazvrstanoj cesti-javnom dobru u općoj uporabi vlasnika Općine Starigrad, slijedom čega utvrđuje da taj betonirani plato predstavlja nerazvrstanu cestu-javno dobro, a ne vlasništvo tuženika ili njihovih prednika, pri čemu utvrđuje da tuženici do zaključenja glavne rasprave nisu priložili u spis povijest zemljišnoknjižnih upisa za taj dio kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] iz koje bi bilo vidljivo prijašnje vlasništvo tuženika ili njihovih prednika na toj nekretnini, a što bi upućivalo na postojanje razloga za sporazum tužitelja i tuženika oko parkiranja na spornoj zemljišnoj površini.

9. Stoga utvrđuje da su tuženici bez pravnog osnova parkirali svoje automobile na spornom dijelu kat. čest. br. [katastarska čestica], zgrada, dvorište, površine 586 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa pozivom na odredbu članka 167. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV) odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

10. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

11. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

12. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuju tuženici, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može valjano ispitati.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetne kat. čest. br. [katastarska čestica], zgrada, dvorište, površine 586 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da su tuženici uznemiravali tužitelja u izvršavanju njegovih stvarnopravnih ovlaštenja u pogledu te nekretnine, tako što su bez pravne osnove na dijelu te čestice parkirali svoja vozila (automobile), pa je pravilnom primjenom materijalnog prava, tj. odredbe članka 167. stavak 1. i 2. ZV-a u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev.

14. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja u navedenom pravcu sud prvog stupnja naveo je jasne i pravno utemeljene razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud i u kojima je sadržan odgovor na žalbene navode, pa se na iste radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tuženike, slijedom čega su neosnovane sve one tvrdnje žalitelja kojima osporavaju pravilnost i/ili potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnost primijenjenog materijalnog prava, a među ostalim i navodi o navodnom sporazumu sa zakonskim zastupnikom tužitelja o korištenju prijepora.

15. Na navode tuženika da je tuženica BĆ u svojem stranačkom iskazu navela kako se pred istim sudom u predmetu poslovni broj Z-14141/2015 vodi postupak radi utvrđenja prava stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini, u vezi čega je na istoj upisana zabilježba spora, a što da predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovoj parnici, zbog čega je ista predložila prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi u predmetu poslovni broj Z-14141/2015, a koji prijedlog da je sud prvog stupnja odbio bez obrazloženja, valja odgovoriti da ishod postupka u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Z-14141/2015 ni u čemu ne predstavlja prethodno pitanje za odluku o tužbenom zahtjevu, jer se radi o postupku koji se prema iskazu navedene tuženice sa ročišta od 20. svibnja 2022. godine vodio radi zabilježbe spora koji se vodi radi utvrđenja prava služnosti na predmetnoj nekretnini, dakle riječ je o zemljišnoknjižnom postupku u kojem sud ne odlučuje o (ne)osnovanosti zahtjeva radi utvrđenja prava služnosti.

16. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.

17. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, pri čemu pravo tužitelja na dosuđene zatezne kamate od presuđenja do isplate na dosuđeni iznos parničnih troškova proizlazi iz odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

18. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

19. Budući da tuženici nisu uspjeli sa žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Rijeci, 21. svibnja 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar