Poslovni broj: Us I-149/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ŠŽ, [adresa], zastupan po opunomoćeniku Andriji Borasu, odvjetniku u Metkoviću, Ivana Gundulića 19., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko-Neretvanska, Postaje granične policije Metković, Splitska 5., Metković, zastupan po opunomoćeniku EŽ, zaposleniku tuženika, radi protjerivanja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 25. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika, a u odsutnosti tužitelja odnosno opunomoćenika tužitelja, dana 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko-Neretvanske, Postaje granične policije Metković, Klasa: NK-UP/I-216-04/25-01/95, Urbroj: 511-03- 18-25-1 od 11. siječnja 2025.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: NK-UP/I-216-04/25-01/95, Urbroj: 511-03-18-25-1 od 11. siječnja 2025. je točkom 1. izreke utvrđeno da ŠŽ (ovdje tužitelj) od oca Š, rođen u [adresa], državljanin Srbije, rođen **.**.1977., nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP). Točkom 2. izreke je tužitelju, državljaninu treće zemlje iz točke 1. izreke, zabranjen ulazak i boravak u EGP u trajanju od 1 godine, računajući od dana prisilnog udaljenja. Točkom 3. izreke je određeno da će se tužitelj prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu ili, ako to nije moguće, u zemlju čiji je državljanin.

2.Tužitelj u tužbi navodi da je u konkretnom slučaju počinjena bitna povreda odredbi upravnog postupka navodeći da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa da se kao takvo ne može ispitati. Iako se u pobijanom rješenju navodi kako je tužitelj nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, iz samog rješenja da nije moguće utvrditi kada, gdje i na koji način je tužitelj nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, odnosno zbog čega je njegov boravak u Republici Hrvatskoj okvalificiran kao nezakonit. Navodi se nadalje da je tužitelj u Republiku Hrvatsku redovito ulazio bez ikakvih problema pa da stoga nije bilo opravdanja ni razloga da ni ovaj put u Republiku Hrvatsku uđe na nezakonit način. Isto tako iz pobijanog rješenja da nije razvidno zbog čega tužitelju nije određen rok za dobrovoljni odlazak iz Republike Hrvatske. Kako pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, takvo rješenje da nije moguće ispitati, jer da nije moguće pouzdano utvrditi da tužitelj u Republiku Hrvatsku nije ušao na zakonit način. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je dana 11. siječnja 2025. osporavanim rješenjem tužitelj protjeran iz EGP-a temeljem članka 193. stavka 4. Zakona o strancima, da mu je određena zabrana ulaska i boravka u EGP u trajanju od 1 (jedne) godine, računajući od dana izvršnosti rješenja, a zbog počinjenog prekršaja iz članka 183. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 1. i člankom 45. stavkom 1. Zakona o strancima. Tužitelj da je dana 11. siječnja 2025. sukladno odredbama članka 193. stavka 3. Zakona o strancima prisilno udaljen iz Republike Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu preko MCGP Metković. Nadalje se navodi da je u provedenom upravnom postupku tužitelju dana mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje mu se stavljaju na teret te da je isti dana 11. siječnja 2025. dao izjavu na zapisnik, sukladno člancima 30., 52. i 70. Zakona o općem upravnom postupku. Rješenje o protjerivanju da je donijeto na obrascu temeljem odredbe članka 193. stavka 4. Zakona o strancima, a zbog počinjenog prekršaja iz članka 183. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 1. i člankom 45. stavkom 1. točkom 1. Zakona o strancima, jer da je utvrđeno da tužitelj, državljanin Srbije, nezakonito boravi u [adresa] jer je dana 07. siječnja 2025. oko 18,30 sati pješice nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine izvan mjesta predviđenog za prelazak u blizini GP Gabela Polje u Ulicu Marka Marulića u Metkoviću, što da se dokazuje službenim zabilješkama policijskih službenika PGP Metković te uvidom u putnu ispravu navedenog kao i u evidencije NBMIS-a i IS MUP-a RH. Kao važno se napominje da je tužitelju dana 07. siječnja 2025. u 16,47 sati na MCGP Gabela Polje odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, sukladno odredbama članka 50. Zakona o strancima, zbog neispunjavanja uvjeta ulaska iz članka 6. stavak 1. toč. E i G Zakonika o Schengenskim granicama. Provedenim kriminalističkim istraživanjem da je utvrđeno da je tužitelj došao u Bosnu i Hercegovinu gdje da je, nakon što mu je dana 07. siječnja 2025. odbijen ulazak u RH, dana 11. siječnja 2025. nezakonito prešao državnu granicu pješice, radi odlaska u RH, u mjesto Momići, Momići 26. gdje je trebao raditi za firmu Ruža vjetrova j.d.o.o, OIB: 50004331722, temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 01. siječnja 2025. s početkom rada od 16. siječnja 2025. na poslovima radnika niskogradnje. Nadalje se citiraju odredbe članka 183. stavak 1. točka 1., članak 55. stavak 2. točka 1., članak 45. stavak 1. Zakona o strancima. Navodi se i to da je rješenje o protjerivanju sa odlukom prisilnog udaljenja da je doneseno temeljem zakona uzimajući u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti vezane za predmetni slučaj. Ističe se da je nesporna činjenica da je tužitelj, nakon što mu je odbijen ulazak u Republiku hrvatsku na MCGP Gabela Polje, nezakonito prešao državnu granicu izvan mjesta predviđenog za prelazak iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku. Stoga da je, uzimajući u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, doneseno rješenje o protjerivanju (članak 193. stavak 4. Zakona o strancima) u trajanju od 1 godine. Rješenje da je doneseno u redovnom upravnom postupku, na obrascu, nakon provedenog prekršajnog postupka (izdan obavezni prekršajni nalog kojeg je platio odmah) uzimajući u obzir otegotne okolnosti počinjenja prekršaja (nezakoniti prelazak državne granice izvan graničnog prijelaza, a prethodno odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku). Tuženik naglašava da se rješenje o protjerivanju može donijeti osobito ako stranac nezakonito boravi ili je nezakonito prešao državnu granicu i ne mora biti temeljeno na izvršnoj odluci državnog tijela (čl.21. st. 2. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja). Nadalje se navodi da je netočna tvrdnja tužitelja da iz pobijanog rješenja nije razvidno zbog čega tužitelju nije određen rok za dragovoljni odlazak iz Republike Hrvatske. Isto da je propisano u članku 185. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 214. stavak 4. Zakona o strancima. Zaključno se navodi da je netočna tvrdnja da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama da se kao takvo ne može ispitati, jer se radi o formi rješenja koje se izdaje na obrascu, kako je propisano Zakonom o strancima. Strancu da je data mogućnost da se očituje o odlučnim činjenicama, o čemu je sastavljen zapisnik o saslušanja strancima sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, na kojem priznaje počinjenje prekršaja, kao i obavezni prekršajni nalog kojeg je platio u propisanom iznosu i na koji nema uložen prigovor.

4.Tužitelj se podneskom od 22. travnja 2024. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu u bitnome ponavljajući navode tužbe posebno ustrajući u tome da osporavano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da se kao takvo ne može ispitati.

5.U sporu je održavanjem rasprave 25. travnja 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tužitelj odnosno opunomoćenik tužitelja nije pristupio na raspravu, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tužitelja odnosno opunomoćenika istoga.

7.Tuženik je po svom opunomoćeniku ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu te je predložio da se tužbeni zahtjev odbije.

8.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te istom priležećih isprava. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja o protjerivanju.

12.Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj osporavanim rješenjem protjeran iz Republike Hrvatske, zabranjen mu je ulazak i boravak u EGP u trajanju od jedne godine te je određeno da će se prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu ili, ako to nije moguće u zemlju čiji je državljanin, uz obrazloženje da je utvrđeno da tužitelj, državljanin treće zemlje, nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te da rok za dragovoljni odlazak nije određen jer su ispunjeni uvjeti iz članka 185. stavak 1. Zakona o strancima.

13.Osporavano rješenje doneseno je na obrascu sukladno odredbi članka 193. stavak 4. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20., 114/22. i 151/22 ) kojom je propisano da se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći vanjsku granicu rješenje o protjerivanju može donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.

14. I Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP) u članku 97. stavku 1. propisuje da se rješenje može izdati na propisanom obrascu.

15.Odredbom članka 190. stavak 1. Zakona o strancima je propisano da će se državljanin treće zemlje protjerati ako: 1. nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem, 2. je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka, 3. se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavak 1. ovog Zakona. Stavkom 2. istog članka je propisano da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska državne granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovog članka.

16.Odredbom članka 192. stavkom 1. Zakona o strancima je propisano da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da je dužan napustiti EGP te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak i boravak u EGP-u.

17.Odredbom članka 193. stavkom 3. Zakona o strancima je propisano da će se ako se rješenjem o protjerivanju ne određuje rok za dragovoljni odlazak sukladno članku 185. stavku 1.ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit rok za prisilno udaljenje i država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

18.Odredbom članka 183.stavak 1. točka 1. Zakona o strancima državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nije na kratkotrajnom boravku.

19.Prema odredbi članka 55. stavak 2. točka 2. državljanin treće zemlje nije na kratkotrajnom boravku ako je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku.

20.Odredbom članka 45. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima je propisano da se nezakonitim ulaskom u Republiku Hrvatsku smatra ako državljanin treće zemlje: 1. prijeđe vanjsku granicu izvan mjesta ili vremena određenog za prelazak vanjske granice, 2. izbjegne graničnu kontrolu, 3. uđe prije isteka zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj odnosno u EGP-u, 4. uđe na temelju tuđe ili krivotvorene putne ili druge isprave koja služi za prelazak vanjske granice odnosno vize ili odobrenja boravka.

21.Prema odredbi članka 21. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj 136/21. i 145/23, dalje: Pravilnik) rješenje o protjerivanju koje se donosi zbog prekršaja ili kaznenog djela, mora biti utemeljeno na izvršnoj odluci državnog tijela (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, rješenje o protjerivanju ne mora biti utemeljeno na pravomoćnoj sudskoj odluci ako je državljanin treće zemlje nezakonito prešao ili pokušao prijeći vanjsku granicu ili nezakonito boravi (stavak 2.)

22.Za postojanje razloga protjerivanja tužitelja, nedvojbeno govore navodi i prilozi odgovora na tužbu uz koji je tuženik dostavio zapisnik o saslušanju stranca od 11.siječnja 2025., službenu zabilješku istog datuma te službenu zabilješku od 13.siječnja 2025. kao i obvezni prekršajni nalog od 11. siječnja 2025. Proizlazi da je osporavano rješenje doneseno pravilnom primjenom gore navedenih odredbi Zakona o strancima na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a što prigovorima tužitelja nije dovedeno u sumnju.

23.Naime, iz podataka spisa proizlazi nespornim da je tužitelj državljanin treće zemlje te da je isti nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku. Svoj nezakoniti ulazak u Republiku Hrvatsku tužitelj je detaljno opisao prilikom saslušanja istog o čemu je sačinjen zapisnik koji prileži spisu tuženog tijela te je detaljno naveo razloge svog nezakonitog ulaska u Republiku Hrvatsku kao i mjesto i vrijeme nezakonitog ulaska te je ujedno potvrdio je da mu je prethodno dana 07. siječnja 2025. odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku. Taj zapisnik je tužitelju pročitan, tužitelj na zapisnik nije imao nikakvih primjedbi te je isti vlastoručno potpisao.

24.Uzevši u obzir izloženo, te imajući u vidu citirane odredbe Zakona o strancima, ovaj sud drži neosnovanim navode tužitelja u tužbi i tijekom ovog spora koji se odnose na manjkavost obrazloženja osporavanog rješenja. Isto je doneseno sukladno gore navedenim mjerodavnim zakonskim odredbama a činjenica je da tužitelj tijekom ovoga spora nije predložio izvođenje niti jednog dokaza koji bi doveo u sumnju utvrđenja iz osporavanog rješenja da je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku.

25.Nadalje, suprotno navodima tužitelja iz osporavanog rješenja jasno proizlazi da rok za dragovoljni odlazak nije određen jer su ispunjeni uvjeti iz članka 185. stavak 1. Zakona o strancima.

26.Slijedom navedenog, ovaj sud prigovore tužitelja cijeni neosnovanim a osporavano rješenje pravilnim i zakonitim. Isto je doneseno u zakonito provedenom postupku, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

27.Stoga je, te budući nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu, 21. svibnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju, putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.