Poslovni broj: P-892/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anja Barić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 7. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja i ZODO, dana 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I.Utvrđuje se da je ništetan dio točke III. „Odluke o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine u k. o. [katastarska općina] isplatom“, donesene od strane tuženika 10.9.2021., klasa: 940-06/19-10/82, ur. br. 531-09-01-03-01/01-21-18, kojim je utvrđeno sljedeće:

„ ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] je u roku od petnaest dana od dana zaprimanja ove Odluke dužan platiti naknadu za korištenje nekretnine iz točke I. ove Odluke u iznosu od 421.000,00 kn (slovima: četristodvadesetjednatisućakuna), obračunatu sukladno Procjembenom elaboratu, broj: 116-PD-2020 koji je izradilo društvo Brlić d.o.o., Zagreb, Dr. A. Šercera 21, po ovlaštenom inženjeru Marini Brlić dipl.ing.arh., koji je potvrdila Služba za tehničke poslove ovog ministarstva i to uplatom na žiro račun Državnog proračuna broj: IBAN [broj bankovnog računa], model 64, poziv na broj 5541-47061-OIB UPLATITELJA, a Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine obvezuje se dostaviti potvrdu o uplati odmah po izvršenom plaćanju, nakon čega će se pristupiti sklapanju ugovora o kupoprodaji.“

II.Utvrđuje se da je ništetan čl. 2. st. 2. „Sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine u k. o. [katastarska općina] isplatom, broj 451-03/2021“, sklopljen između tužitelja i tuženika te ovjeren od strane javnog bilježnika Sande Pandža iz Zagreba 14.2.2022., posl. br. OV-726/2022, klasa: 940- 06/19-10/82, ur. br. 531-09-01-03-01/01-21-20, kojim je utvrđeno sljedeće: „Sporazumne strane suglasno utvrđuju kako je naknada za korištenje nekretnine opisane u članku 1. ovog Sporazuma u cijelosti podmirena od strane suvlasnika ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 421.000,00 kuna (slovima: četiristodvadesetjednatisućakuna) plaćena.“

III.Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 55.876,30 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.11.2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do plaćanja po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je 29.1.2019. Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (odnosno tadašnjem Ministarstvu državne imovine, dalje u tekstu Ministarstvo“) uputio dopis kojim je izrazio interes za otkupom suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] B, zk. tijelo III., zk. kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak i uređeno zemljište ukupne površine 1047 m2 (dalje u tekstu „Nekretnina“), odnosno za razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnine isplatom, s obzirom na to da su u trenutku slanja predmetnog dopisa kao suvlasnici nekretnine u zemljišnim knjigama bili upisani tužitelj u 12/60 dijela te Republika Hrvatska u 48/60 dijela. Nadalje navodi da je navedeni dopis zaprimljen u Ministarstvu pod poslovnim brojem UP/I-940-06/19- 10/82 pod kojim se kasnije i vodio postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, a u kojem je Ministarstvo 10.9.2021. donijelo „Odluku o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine u k. o. [katastarska općina] isplatom“, klasa: 940-06/19-10/82, ur. br. 531-09-01- 03-01/01-21-18 (dalje u tekstu „Odluka“), kojom se u točki II. utvrđuje kako je tužitelj dužan Republici Hrvatskoj za njezin suvlasnički udio nekretnine isplatiti naknadu u visini tržišne vrijednosti u iznosu od 2.660.000,00 kuna, u točki III. među ostalim utvrđuje kako je tužitelj dužan, u roku od 15 dana od dana zaprimanja Odluke, Republici Hrvatskoj platiti 421.000,00 kuna na ime naknade za korištenje Nekretnine te o tome Ministarstvu dostaviti potvrdu o uplati, u točki IV. utvrđuje kako će se tek po evidenciji uplate naknade za korištenje nekretnine iz točke III. Odluke sklopiti ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice, temeljem kojeg bi tužitelj mogao steći vlasništvo nad suvlasničkim dijelom Republike Hrvatske čime je Republika Hrvatska mogućnost razvrgnuća suvlasničke zajednice uvjetovala isplatom naknade za korištenje nekretnine, iako nije imala nikakvih saznanja o tome je li tužitelj uopće koristio nekretninu (a kamoli suvlasnički dio Republike Hrvatske) i koliko dugo, je li nekretnina bila u njegovom posjedu te je li riječ o nekretnini koju je u tadašnjem stanju uopće bilo moguće ekonomski iskorištavati. Također navodi da je riječ o nekretnini koja je u trenutku donošenja predmetne Odluke u naravi predstavljala neobrađeno i strmo zemljište, obraslo makijom i na kojoj tužitelj za svo vrijeme trajanja suvlasničke zajednice nije niti boravio, a kamoli koristio na način od kojeg bi imao ekonomske koristi te zbog kojeg bi bio dužan Republici Hrvatskoj isplatiti naknadu za korištenje njenog suvlasničkog dijela a koje navode mogu potvrditi brojni svjedoci koji stanuju ili rade u neposrednoj blizini nekretnine i koji za potrebe ovog postupka mogu posvjedočiti o tome je li se nekretnina ikad koristila, od strane koga i na koji način. Nadalje navodi kako je iz točke III. spomenute Odluke vidljivo kako je naknada za korištenje nekretnine obračunata sukladno Procjembenom elaboratu broj: 116-PD- 2020, kojeg je po ovlaštenom inženjeru Marini Brlić izradilo društvo Brlić d.o.o. iz Zagreba, Ulica dr. A. Šercera 21 i kojeg je kasnije potvrdila Služba za tehničke poslove Ministarstva iako navedeni Procjembeni elaborat nije nikad niti dostavljen tužitelju kako bi se na njega očitovao ili kako bi ustanovio temeljem koje osnove je dužan platiti spornu naknadu a da tužitelja iako nije bio suglasan s određenom visinom predmetne naknade, kao ni s načinom na koji je ona utvrđena (bez obrazloženja i mogućnosti očitovanja) zbog kratkog roka koji mu je određen za plaćanje (svega 15 dana od dana primitka Odluke) a zbog činjenice da je spomenuta naknada predstavljala uvjet za razvrgnuće suvlasničke zajednice, bio ju je primoran platiti jer da tužitelj nije platio tako proizvoljno određenu i očigledno neosnovanu naknadu za korištenje, ne bi bio u mogućnosti steći vlasništvo nekretnine u cijelosti (iako je Republici Hrvatskoj bio spreman platiti tržišnu vrijednost njenog suvlasničkog dijela, što je kasnije i učinio) te ne bi bio u mogućnosti iskorištavati nekretninu, dok bi u konkretnoj situaciji njegov suvlasnički dio (bez suvlasničkog dijela Republike Hrvatske) bio praktički bezvrijedan. Ističe da kao što je ranije i navedeno, da je ukupna površina nekretnine iznosila 1047 m2, a da bi zemljište bilo građevinsko u području u kojem se nekretnina nalazi, površina čestice mora iznositi minimalno 1000 m2, s čim je Republika Hrvatska bila upoznata, što je i vidljivo iz korespondencije i dokumentacije koja se nalazi u spisu Ministarstva iz čega jasno proizlazi kako je Republika Hrvatska iskoristila situaciju u kojoj se tužitelj nalazio i mogućnost otkupa suvlasničkog dijela uvjetovala isplatom proizvoljno određene naknade za korištenje, iako ni na koji način nije mogla imati saznanja o tome je li tuženik koristio njen suvlasnički dio, koliko dugo niti na koji način. Dakle, iako je tužitelj (zbog opisanih okolnosti) platio spomenutu naknadu za korištenje nekretnine, kao i tržišnu vrijednost suvlasničkog dijela Republike Hrvatske, te kasnije stekao vlasništvo nekretnine u cijelosti, smatra kako postupanje Republike Hrvatske nije u skladu s pozitivnim propisima, konkretno s čl. 322. - 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, u daljnjem tekstu „ZOO“) i da je protivno moralu društva, naročito kad se uzme u obzir da tužitelj nije mogao geometrijski podijeliti nekretninu jer bi time postala praktično bezvrijedna (budući da ne bi predstavljala građevinsko zemljište) i kad se sagleda položaj Republike Hrvatske u navedenom poslu, kao i da je tužitelju dan rok od svega 15 dana za uplatu, čime ga se onemogućilo u traženju dodatnog obrazloženja ili očitovanja odnosno daljnje korespondencije kojim bi se moglo utvrditi pravo stanje stvari, te napominje kako tužitelj smatra da su ostale odredbe Odluke, kao i Sporazuma, valjane i da proizvode pravni učinak, odnosno da nisu protivne moralu društva, dok je tržišna vrijednost suvlasničkog dijela Republike Hrvatske bila ispravno i pravično određena. Imajući navedeno u vidu, tužitelj tvrdi da su Sporazum i Odluka djelomično ništetni, odnosno da je ništetan dio točke III. Odluke kojim se tužitelju nalaže platiti naknadu za korištenje nekretnine, kao i čl. 2. st. 2. Sporazuma iz kojeg proizlazi da je naknada za korištenje plaćena, zbog čega tužitelj u smislu čl. 323. ZOO-a zahtijeva da mu Republika Hrvatska vrati ono što je primila na ime spomenute naknade. Dodatno ističe i da je tužitelj sukladno odredbama čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, 18.7.2022. Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kojim je predložio sklapanje nagodbe koja meritorno odgovara tužbenom zahtjevu iznijetom u točki V. ove tužbe i da se Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku na predmetni zahtjev očitovalo 24.10.2022. pod poslovnim brojem N-Do- 38/22 istaknuvši kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za sklapanje nagodbe, odnosno istaknuvši kako je zahtjev u cijelosti neosnovan.

2. U odgovoru na tužbu Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodi kako je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine zaprimilo zahtjev ON dana 29. siječnja 2019. radi otkupa suvlasničkog dijela od 48/60 dijela prava vlasništva uknjiženog na Republiku Hrvatsku na nekretnini u Dubrovniku označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je podnositelj zahtjeva bio uknjižen kao suvlasnik te nekretnine za 12/60 suvlasničkog dijela prava vlasništva, da je u podnesenom zahtjevu navedeno da se nekretnina nalazi unutar građevinskog područja u kojem minimalna površina za gradnju iznosi 1000 m2 te da je zainteresiran za otkup suvlasničkog dijela Republike Hrvatske ukoliko predmetna čestica premašuje navedenu površinu te da će omogućiti izmjeru i procjenu vrijednosti nekretnine po ovlaštenim vještacima te da je slijedom zaprimljenog zahtjeva Ministarstvo pristupilo postupku pribave dokumentacije radi utvrđenja postojanja uvjeta za raspolaganje nekretninom sukladno Zakonu o raspolaganju državnom imovinom (NN 52/18), neposrednom pogodbom uz naknadu predviđenu člankom 14. stavkom 1. alineja 7. Navodi i da je tijekom postupka izrađen procjembeni elaborat utvrđenja tržišne vrijednosti nekretnine sukladno članku 37. stavak 1. Zakona o raspolaganju državnom imovinom po ovlaštenom vještaku Marini Brlić ing.arh., da je nekretnina procijenjena u iznosu od 3.320.000,00 kuna, a za koju procjenu i podnositelj zahtjeva u točki IV. navodi “da je tržišna vrijednost suvlasničkog dijela Republike Hrvatske bila ispravno i pravično određena“ i da je upravo temeljem gore navedene procjene, Služba za tehničke poslove Ministarstva izračunala naknadu za korištenje zemljišta u visini od 13,23 kn/mjesečno po m2 zemljišta, što od dana upisa Republike Hrvatske kao vlasnika u zemljišnim knjigama od 23. veljače 2018. do svibnja 2021. kada je obračun izrađen iznosi 421.000,00 kuna i koja visina naknade je izračunata primjenom važećeg Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/2015) prema kojem se godišnja zakupnina izračunava primjenom orijentacijske stope kapitalizacije iz priloga 313. (u ovom slučaju za stambene prostore obzirom da se prema Lokacijskoj informaciji Grada Dubrovnika od 2. rujna 2020. predmetna građevinska čestica nalazi u zoni mješovite, pretežito stambene namjene visoke gustoće), a kojom stopom se umnaža procijenjena tržišna vrijednost nekretnine. Dana 10. rujna 2021. donesena je Odluka o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine u k. o. [katastarska općina] isplatom i podnositelj zahtjeva je pozvan na uplatu obračunate naknade, što je isti bez prigovora i učinio dana 17. studenoga 2021., nakon čega je sukladno donesenoj Odluci zaključen i Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice. Navodi i da je suprotno navodima podnositelja zahtjeva to redoviti način postupanja kod raspolaganja nekretninama neposrednom pogodbom kada se podnositeljima zahtjeva obračunava naknada za korištenje nekretnine za razdoblje od najduže pet godina prije raspolaganja, a sve u skladu s ovlaštenjima i načelima upravljanja navedenim u Zakonu o upravljanju državnom imovinom jer je čl. 41. Zakona o upravljanju državnom imovinom određena iznimka od raspolaganja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske putem javnog natječaja, odnosno propisano je da se nekretninama može raspolagati neposrednom pogodbom uz naknadu utvrđenu odlukom o raspolaganju sukladno članku 37. ovoga Zakona, između ostalog, u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na prijedlog i u korist jednog ili više suvlasnika te kad nije moguća fizička dioba ili Republika Hrvatska nema gospodarskog interesa imati suvlasnički dio nekretnine, kao što su sobice, spremišta male površine, stanovi unutar stanova, a suvlasnici imaju interes kupiti taj suvlasnički dio nekretnine. Dakle, da je podnositelj zahtjeva iskazao interes za kupnju suvlasničkog dijela Republike Hrvatske te mu je nakon provedenog postupka i upućen prijedlog sporazuma na koji nije imao primjedbi i nakon potpisivanja Sporazuma i uknjižbe suvlasničkog dijela Republike Hrvatske kao vlasništvo na njegovo ime podnositelj zahtjeva traži utvrđenje ništetnosti Odluke i Sporazuma jer je prema njegovu mišljenju postupanje Republike Hrvatske protivno moralu društva i to zbog činjenice da podnositelj zahtjeva nije mogao geometrijski podijeliti nekretninu jer bi se time zbog smanjena površine izgubila mogućnost gradnje, te je radi kratkoće roka uplatio iznos naknade za korištenje zemljišta. Protivno navodima podnositelja zahtjeva navodi da postupanje nadležnog Ministarstva nije bilo protivno moralu društva jer je isto regulirano zakonskim odredbama koje podnositelju zahtjeva daju mogućnost sklapanja sporazuma neposrednom pogodbom (dakle, bez javnog natječaja), a pod uvjetima utvrđenim u provedenom postupku pred ministarstvom određenih zakonom. Također navodi da pojam „moral društva“ nije zakonom definirana kategorija zbog čega se kod ocjenjivanja je li određeno ponašanje društveno moralno ili ne treba kretati te ga ocjenjivati u okolnostima svakog pojedinog slučaja, vodeći računa o elementima koji su odlučni upravo u toj situaciji a da u konkretnom slučaju, iz sadržaja zahtjeva nedvojbeno proizlazi da se podnositelj zahtjeva prilikom prihvaćanja odredbi predloženog, a potom i sklopljenog, Sporazuma očito vodio svojim ekonomskim interesima, jednako kao i Republika Hrvatska, da podnositelj zahtjeva nije bio u obvezi prihvatiti sklapanje sporazumu o razvrgnuću po uvjetima iz Odluke i Sporazuma te se u konkretnom slučaju radi očito radi o sporazumnom, dakle dobrovoljnom načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice a u protivnom, u slučaju da podnositelju zahtjeva nisu bili prihvatljivi uvjeti iz Sporazuma imao je mogućnost pokretanja sudskog postupka razvrgnuća temeljem odredbi članka 51. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima, uz napomenu da nisu bile ispunjene pretpostavke iz st. 3. Također, protivno navodima iz zahtjeva, iz ugovora o darovanju od 13. srpnja 2017. navodi da je razvidno da je podnositelj zahtjeva danom potpisa tog ugovora ušao u posjed nekretnine koja je predmet postupka, dakle i suvlasničkog dijela koji je uknjižen kao vlasništvo Republike Hrvatske.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6-8 spisa), podnesak tužitelja od 29.siječnja 2019. (list 10 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 18.srpnja 2022. (list 11-15 spisa), tabularnu ispravu od 14.ožujka 2022. (list 16-18 spisa), podnesak od 29.rujna 2021. i Odluku o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 10.rujna 2021. (list 20-22 spisa), Odluka povodom zahtjeva za mirno rješenje spora od 24.listopada 2022. (list 23-26 spisa), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 18.travnja 2022. pod poslovnim brojem Z.4027/2022 (list 27 spisa), Ugovor o darovanju (list 28-29 spisa), Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine u k. o. [katastarska općina] isplatom broj:451-03/2021 (list 32-36 spisa), pregledom spisa UP/I-940-06/19-10/82 Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te je saslušan tužitelj ON (list 93-94 spisa).

3.1.Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan Ban Gate d.o.o. temeljem rješenja Z-5207/2022 brišući uknjiženog ON za 12/60 i 48/60 dijela prava vlasništva koji je suvlasnički dio od 48/60 dijela prava vlasništva stekao temeljem sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina nekretnine u k. o. [katastarska općina] isplatom brišući do tada uknjiženu Republiku Hrvatsku.

3.2.Nadalje, uvidom u podnesak tužitelja od 29.siječnja 2019. utvrđeno je da je tužiteljev zahtjev za otkup suvlasničkog dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] državne imovine zaprimilo 29.siječnja 2019.

3.3.Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora utvrđeno je da je isti datiran na 18.srpnja 2022. i naslovljen na ODO GUO Dubrovnik.

3.4.Pregledom tabularne isprave od 14.ožujka 2022. utvrđeno je da je istu izdalo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kojom potvrđuje da je ON u cijelosti uplatio iznos kupoprodajne cijene i troška procjene tržišne vrijednosti nekretnine iz čl. 4. Sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina nekretnine u k. o. [katastarska općina] isplatom a koja izjava je ovjerena od javnog bilježnika Sande pandža 28.ožujka 2022. pod brojem OV-1621/2022.

3.5.Uvidom u podnesak od 29.rujna 2021. i Odluku o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 10.rujna 2021., klasa:940-06/19-10/82,, urbroj:531-09-01-03-01/01-21-18 utvrđuje se da je tužitelj pozvan da sukladno točki III. Odluke izvrši plaćanje naknade za korištenje nekretnina u iznosu od 421.000,00 kuna nakon koje uplate će se pristupiti izradi Sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice.

3.6.Nadalje, uvidom u Odluku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora od 24.listopada 2022. utvrđeno je da je navedeni zahtjev neosnovan iz razloga jer podnositelj zahtjeva nije bio u obvezi prihvatiti sklapanje sporazuma o razvrgnuću po uvjetima iz Odluke i Sporazuma te da se u konkretnom slučaju radi o dobrovoljnom odnosno sporazumnom načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice kao i da u slučaju da podnositelju zahtjeva nisu bili prihvatljivi uvjeti iz Sporazuma imao je mogućnosti pokretanja sudskog postupka razvrgnuća temeljem odredbi čl. 51. st. 1 ZV-a.

3.7. Uvidom u rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 18.travnja 2022. pod poslovnim brojem Z.4027/2022 utvrđeno je da je ON temeljem sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina nekretnine u k. o. [katastarska općina] isplatom stekao pravo vlasništva kčbr. [katastarska čestica] za 48/60 dijela prava vlasništva.

3.8. Pregledom Ugovora o darovanju sklopljenog između ŽN, RN i ĐN s jedne strane kao darovatelja te ON s druge strane kao obdarenika dana 13.srpnja 2017. utvrđeno je da je predmet darovanja bila nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok iz čl. 4 proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da je obdareni ušao u posjed darovanih mu nekretnina danom potpisa predmetnog ugovora.

3.9. Nadalje, uvidom u Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine u k. o. [katastarska općina] isplatom broj:451-03/2021 sklopljenog između tuženika i tužitelja utvrđeno je da je predmet razvrgnuća bila nekretnina oznake 599/7 k. o. [katastarska općina], da su stranke suglasne da se suvlasnička zajednica nekretnine razvrgne isplatom na način da će ON isplatiti Republiku Hrvatsku za njezin suvlasnički dio kao i da je ON u cijelosti podmirio naknadu za korištenje predmetne nekretnine u iznosu od 421.000,00 kuna.

3.10. Pregledom spisa UP/I-940-06/19-10/82 Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine utvrđeno je da je Služba za tehničke poslove na traženje Odjela za raspolaganjem građevinskim zemljištem dala očitovanje o tržišnoj vrijednosti naknade za korištenje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za razdoblje od 23.veljače 2018. do 6.svibnja 2021. kao dana očitovanja, a koja za navedeno razdoblje iznosi zaokruženo 421.000,00 kuna a temeljem uvida u Elaborat procjene tržišne vrijednosti nekretnine izrađen od strane društva Brlić d.o.o. a koja procjena je izvršena sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina. Pregledom Elaborata procjene tržišne vrijednosti nekretnine izrađen od strane društva Brlić d.o.o., stalne sudske vještakinje za graditeljstvo i procjenu nekretnina Marine Brlić proizlazi utvrđeno je da je površina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 1047m2 dok je tržišna vrijednost predmetne 3.323.415,17m2 odnosno 3.174,23 kuna/m2.

3.11. Saslušan tužitelji je iskazao da nakon što je kupio suvlasnički dio predmetne nekretnine da nije koristio predmetnu nekretninu ni tada, a ni kasnije i da je nakon što je otkupio od RH suvlasnički dio otvorio firmu i dao izraditi projekat, a koju firmu i projekt je prodao 2022. Nadalje je iskazao da obzirom da je planirao graditi, a po urbanističkom planu za graditi mu je trebalo biti minimalno 1000 kvadrata, a ukupna parcela je imala 1037 m2, te s obzirom da je imao ekonomski interes nakon što se obratio Ministarstvu prvo su mu odgovorili da predmetno zemljište mora ići na vještačenje te je nakon provedenog vještačenja, a na koju tržišnu vrijednost predmetne nekretnine nisam imao primjedbi, dobio 2 uplatnice, i to jednu za korištenje i jednu uplatnicu za vrijednost zemljišta. Također je iskazao da se nije nikome u Ministarstvu obraćao vezano za naknadnu za korištenje iako je u tom trenutku smatrao da je ne bi trebao platiti jer navedeno zemljište nije niti koristio, ali kao što je već rekao s obzirom da je imao ekonomski interes odlučio je to sve platiti pa da naknadno vide što je s tom naknadnom za korištenje, da je dobio prvu uplatnicu za korištenje zemljišta koju je morao prvo platiti da bih tek naknadno mogao sklopiti Ugovor o kupnji zemljišta ali se ne sjeća u kojem je roku morao platiti naknadnu za korištenje a ugovor je potpisao kod javnog bilježnika jer su tamo bili deponirani potpisi dok je sva komunikacija sa Ministarstvom išla isključivo pisanim putem. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužitelja da li je RH znala da se na navedenom zemljištu ne može graditi odnosno da je za gradnju potrebno minimalno 1000 m2 odgovara da je to bilo poznato iz dokumentacije odnosno iz dopisa koji su poslali Ministarstvu dok je na daljnje pitanje što se nalazilo na nekretnini prije razvrgnuća odgovorio da je nekretnina prije razvrgnuća kao i dan danas obrasla šumom i da se radi o strmom zapuštenom terenu na kojoj s jedne strane postoji plato koji je susjed iz zgrade do napravio i koji koristi kao parking i legalizirao ga je. Na poseban upit ZODO da li je u bilo kakvom obliku iznosio ikakve primjedbe od trenutka podnošenja zahtjeva Ministarstvu za kupnju do trenutka podnošenja Državnom odvjetništvu zahtjevu za mirno rješenje spora, odgovorio je da nije dok je na pitanje da li je u pregovore sa Ministarstvom krenuo putem odvjetničkog ureda ili sam odgovorio je da je on sam podnio zahtjev, ali da se savjetovao naknadno sa odvjetničkim uredom i da se u trenutku kad je primio uplatnice kao i odluku iz sporazuma savjetovao sa odvjetničkim uredom. Nakon što je tužitelju pokazan nalog za plaćanje koji se nalazi na listu 19 spisa isti je odgovorio da je on dao nalog te da se na nalogu nalazi njegov potpis kao i da je nalog dao temeljem dopisa Ministarstva koji mu je pokazan a nalazi se na listu 20 spisa odnosno odluke o razvrgnuću koja je prilog tome dopisu a prileži listu 21-22 spisa. Na upit zamjenika punomoćnik tužitelja da li je tužitelj bio u kontaktu sa vještakinjom Marinom Brlić, odgovorio je da je to vještačenje bilo određeno i izvršeno bez njegovog znanja, te da mu nalaz i mišljenje nisu dostavljeni već mu je samo dostavljen iznos koje je potrebno bilo uplatiti, da nije nikada tražio od Ministarstva dostavu nalaza i mišljenja kao i da mu je kao suvlasniku predmetne nekretnine bilo poznato da može tražiti od Ministarstva razvrgnuće suvlasničke zajednice mirnim putem, neposrednom pogodbom. Nakon što su tužitelju pokazane fotografije koje su sastavi dio procjembenog elaborata naručitelja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 06. listopada 2020. tužitelj je naveo da fotografije na listu 9 spisa predmetnog procjembenog elaborata pokazuju legalizirani objekt koji koristi susjed kojeg je naveo ranije u iskazu i kojeg je taj susjed legalizirao i koji koristi za parkiranje svoga vozila dok spremište koje se nalazi također na predmetnoj nekretnini koristi taj isti susjed a da fotografije na listu 10-11 spisa prikazuju zemljište kojeg je on otkupio od RH kao i stanje zemljišta u trenutku kada je stekao darovanjem dio predmetne nekretnine, a koje stanje je otada nepromijenjeno i bilo je isto i u vrijeme otkupa suvlasničkog udjela od RH.

4. Podneskom od 29.svibnja 2023. tužitelj ističe kako tuženik u svom podnesku neistinito navodi kako je iz ugovora o darovanju sklopljenog 13.07.2017. (temeljem kojeg je tužitelj svojedobno postao suvlasnik predmetne nekretnine u 12/60 dijela) „razvidno da je tužitelj ušao u posjed nekretnine koja je predmet postupka, dakle i suvlasničkog dijela koji je uknjižen kao vlasništvo Republike Hrvatske“ međutim da iz spomenutog ugovora o darovanju od 13.07.2017., konkretno iz čl. 4., nedvojbeno proizlazi kako ugovorne strane „suglasno utvrđuju da je obdarenik ušao u posjed darovanih mu nekretnina“, dok je iz čl. 1. predmetnog ugovora jasno vidljivo da se darovane nekretnine odnose samo na suvlasnički dio koji čini 12/60 dijela nekretnine.

5. Odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje; ZOO) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

5.1. Nadalje, člankom 323. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje dok je člankom 324. propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

6. Odredbom članka 39. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine br. 52/18) propisano je da se nekretninama može raspolagati javnim natječajem ili neposrednom pogodbom dok je člankom 41. propisano da se nekretninama može raspolagati neposrednom pogodbom uz naknadu utvrđenu odlukom o raspolaganju sukladno članku 37. ovoga Zakona između ostaloga u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na prijedlog i u korist jednog ili više suvlasnika te kad nije moguća fizička dioba ili Republika Hrvatska nema gospodarskog interesa imati suvlasnički dio nekretnine, kao što su sobice, spremišta male površine, stanovi unutar stanova, a suvlasnici imaju interes kupiti taj suvlasnički dio nekretnine.

6.1. Nadalje, odredbom članka 37. istoga Zakona propisano je da će se prije svakog raspolaganja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske izvršit procjena tržišne vrijednosti tih nekretnina sukladno posebnom propisu kojim se uređuje procjena vrijednosti nekretnina, a u slučaju raspolaganja nekretninama sklapanjem drugog naplatnog pravnog posla koji podrazumijeva korištenje i/ili plodouživanje nekretnine, odnosno ograničenje prava vlasništva Republike Hrvatske, kao što je osnivanje prava građenja, osnivanje prava služnosti, zakup, najam i drugo, izvršit će se i procjena vrijednosti naknade sukladno posebnom propisu kojim se uređuje procjena vrijednosti nekretnina osim ako se nekretnina daje na uporabu a koju procjenu tržišne vrijednosti državne imovine obavlja osoba koja je za to ovlaštena posebnim propisima kojim je uređena procjena vrijednosti nekretnina i odlukom ministra nadležnog za poslove državne imovine kao i da početni iznos kupoprodajne cijene ili ukupne naknade pri prvom krugu postupka raspolaganja nekretninama ne može biti manji od procijenjenog iznosa iz stavka 1. ovoga članka.

7. Odredbom članka 1. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/2015) propisani su predmeti pravilnika i to razrada metoda procjene vrijednosti nekretnina, razrada kakvoće nekretnine i interkvalitativno izjednačenje, izvođenje nužnih podataka, odabir metode za procjenu vrijednosti nekretnina, elementi te oblik i sadržaj procjembenog elaborata kao i da su metode procjene vrijednosti nekretnina koje se razrađuju ovim Pravilnikom poredbena, prihodovna i troškovna metoda koje su propisane Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina.

8. Dakle, tijekom postupka je utvrđeno što nije niti sporno da je tužitelj Ugovorom o darovanju sklopljenog između ŽN, RN i ĐN s jedne strane kao darovatelja te tužitelja s druge strane kao obdarenika dana 13.srpnja 2017. stekao suvlasničke dijelove darovatelja na predmetnoj nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i da su stranke ugovora u čl. 4 suglasno utvrdile da je obdareni, ovdje tužitelj ušao u posjed darovanih mu nekretnina danom potpisa predmetnog ugovora kao i da je tuženica bila upisana kao suvlasnik preostalog dijela nekretnine za 48/60 dijela prava vlasništva. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj 29.siječnja 2019. podnio zahtjev za otkup suvlasničkog dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] državne imovine obzirom se radi o nekretnini koja je koja se nalazi unutar granica građevinskog naselja gdje je moguća gradnja s tim da minimalna površina građevinske čestice za gradnju iznosi 1000m2 a budući je zbog izgradnje pristupnih cesta i okolnih zgrada površina predmetne nekretnine bitno smanjena i iznosi cca 1050m2 potrebno je izvršiti geodetsko mjerenje i procijeniti vrijednost nekretnine jer je suvlasnik zainteresiran za kupnju suvlasničkog dijela ukoliko površina cijele čest.zem. premašuje minimalnu površinu građevinske čestice. Nadalje je utvrđeno i da je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine 10.rujna 2021. donijelo Odluku o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine u k. o. [katastarska općina] isplatom, klasa:940-06/19-10/82, urbroj:531-09-01-03-01/01-21-18 kojom je određeno da se suvlasnička zajednica na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1047m2 razvrgava isplatom suvlasničkih dijelova Republike Hrvatske kao i da je tužitelj pozvan da sukladno točki III. Odluke izvrši plaćanje naknade za korištenje nekretnina u iznosu od 421.000,00 kuna obračunato sukladno Procjembenom elaboratu broj 116-PD-2020 koji je izradilo društvo Brlić d.o.o. po ovlaštenom inženjeru Marini Brlić nakon koje uplate će se pristupiti izradi Sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice. Nadalje je utvrđeno i da je sklopljen Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine u k. o. [katastarska općina] isplatom broj:451-03/2021 između tuženika i tužitelja, da je predmet razvrgnuća bila nekretnina oznake 599/7 k. o. [katastarska općina] kao i da su stranke suglasne da se suvlasnička zajednica nekretnine razvrgne isplatom na način da će ON isplatiti Republiku Hrvatsku za njezin suvlasnički dio kao i da su stranke suglasno utvrdile da je ON u cijelosti podmirio naknadu za korištenje predmetne nekretnine u iznosu od 421.000,00 kuna. Također je utvrđeno i da je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine izdalo 14.ožujka 2022. tabularnu ispravu kojom potvrđuje da je ON u cijelosti uplatio iznos kupoprodajne cijene i troška procjene tržišne vrijednosti nekretnine iz čl. 4. Sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina nekretnine u k. o. [katastarska općina] isplatom a koja izjava je ovjerena od javnog bilježnika Sande pandža 28.ožujka 2022. pod brojem OV- 1621/2022 i da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 18.travnja 2022. pod poslovnim brojem Z.4027/2022 uknjiženo pravo vlasništva na 48/60 dijela kčbr. [katastarska čestica] pripadajućeg Republici Hrvatskoj na ime tužitelja ON temeljem Sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina nekretnine u k. o. [katastarska općina] i naprijed navedene Tabularne izjave dok je tužitelj 18.srpnja 2022., četiri mjeseca nakon izdavanja tabularne izjave podnio ODO GUO zahtjev za mirno rješenje spora kojim je predložio sklapanje sudske nagodbe sa sadržajem kao u točkama I., II. III. izreke ove presude. Slijedom svega navedenoga obzirom je tužitelj kao suvlasnik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podnio zahtjev Ministarstvu državne imovine za otkup suvlasničkog dijela nekretnine obzirom se radilo o nekretnini koja se nalazi unutar granica građevinskog naselja gdje je moguća gradnja jer suvlasnički udio tužitelja nije bio dovoljan za ishodovanje akta o gradnji i obzirom da je Ministarstvo postupilo sukladno odredbama Zakona o upravljanju državnom imovinom na način da je angažiralo ovlaštenog sudskog vještaka za procjenu vrijednosti predmetne nekretnine i potom temeljem nalaza i mišljenja vještaka napravilo izračun naknade sukladno članku 37 Zakona o upravljanju državnom imovinom a kojoj visini naknade kao i procijenjenoj vrijednosti zemljišta se tužitelj nije protivio već je dapače uplatio sve zatražene iznose kako bi se uknjižio kao vlasnik kat,čest. 599/7 u cijelosti iako mu je bilo poznato da je i putem suda mogao podnijeti zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice i u kojem slučaju je kad razvrgnuće provodi sud isti sukladno odredbama Zakona o vlasništvu vezan strogim zakonskim odredbama a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako takav postoji a moguć je i dopušten a i pravom na razvrgnuće isplatom koji bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili Zakona i u kojem slučaju ne bi morao platiti naknadu koja je predmet tužbenoga traženja, da bi potom nakon što se uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine podnio najprije zahtjev za mirno rješenje spora a potom i tužbu protiv Republike Hrvatske, zaključak je ovoga suda da predmetni ugovor nije sklopljen protivno odredbama članka 322. ZOO-a i da su prigovori tužitelja da nije bio u posjedu predmetne nekretnine i da istu nije nikada koristio jer se radilo o obraslom zemljištu neosnovani obzirom da su tužitelj i tuženik bili suvlasnici predmetne nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj suvlasnička zajednica nije bila razvrgnuta odnosno suvlasništvo nije bilo podijeljeno stoga suvlasnicima pripada pravo izvršavati svoje suvlasničke ovlasti koje imaju kao nositelj dijela prava vlasništva u odnosu na cijelu stvar., te je slijedom svega naprijed navedenog tužbeni zahtjev neosnovan stoga je odlučeno kao u točkama I., II. i III. tužbenog zahtjeva.

9. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 u daljnjem tekstu: ZPP). Na ročištu od 7. travnja 2025. zz tuženika zatražila je nadoknadu parničnih troškova i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR (tbr. 7. t. 1. u vezi s tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 142/12, dalje: OT), te zastupanja na ročištima održanim 28. rujna 2023. i 7. travnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR (tbr. 9. t. 5), u ukupnom iznosu od 3.000,00 EUR koje troškove je sud priznao u cijelosti s tim da nije priznao trošak zastupanja na ročištu 11. srpnja 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR obzirom da je navedeno ročište odgođeno stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

U Dubrovniku, dana 21. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- tužitelju putem punomoćnice

- ODO GUO Dubrovnik