Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-92/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1.LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju SL, dipl. iur (Su-997/2023) radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-884/2023 od 22. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tuženika se te ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-884/2023 od 22. siječnja 2025. u točkama I, II, III i IV izreke, te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da 1. tužiteljici LL isplati iznos od 188,07 eur bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate, izuzev isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima kao i parnični trošak u iznosu od 325,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22. siječnja 2025. pa do isplate.
1.1.U točki II izreke naloženo je tuženiku da 2. tužiteljici ŠL isplati iznos od 317,16 eura bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate, izuzev isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 325,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 22. siječnja 2025. pa do isplate.
1.2. U točki III izreke naloženo je tuženiku da 3. tužiteljici UL isplati iznos od 1.371,09 eura bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate, izuzev isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 325,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22. siječnja 2025. pa do isplate.
1.3. U točki IV izreke naloženo je tuženiku da 4. tužiteljici OL isplati iznos od 261,69 eura bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate, izuzev isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i da 4. tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 325,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 22. siječnja 2025. pa do isplate.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljica te da se tuženiku nadoknade troškovi plaćanja sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 500,00 eura.
3. Navodi tuženik da tužiteljice nisu dokazale visinu tužbenog zahtjeva i da je primjenom pravila o teretu dokazivanja trebao sud tužbene zahtjeve tužiteljica odbiti kao neosnovane.
4. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje kada navodi da tuženik nije prigovorio visini konačno specificiranih tužbenih zahtjeva iz podneska od 29. studenoga 2024., jer da je tuženik još u odgovoru na tužbu istakao da osporava osnovu i visinu tužbenih zahtjeva i da tijekom postupka nije naveo da čini nespornim visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi da uz odgovoru na tužbu nije dostavio svoje izračune visine potraživanja tužiteljica i da se visina tužbenog zahtjeva jedino mogla utvrditi provođenjem financijskog vještačenja jer da sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, da bi samostalno mogao utvrditi osnovanost visine tužbenih zahtjeva tužiteljica.
5.U odgovoru na žalbu tužiteljice u cijelosti osporavaju navode iz žalbe tuženika predlažući da se ista odbije kao neosnovana, te da se presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrdi.
6. Žalba je osnovana.
7. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužiteljica za isplatu dodataka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada jer tvrde da tuženik nije platio tužiteljicama dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za sve odrađene sate te im nije obračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.
8.Sud prvog stupnja smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljica osnovan jer da im pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada i za redovne i za prekovremene sate a sve temeljem čl. 57. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13) odnosno čl. 55. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18) a koji propisuju da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.
9. Stoga zaključuje da su tražbine tužiteljica osnovane jer da im pripadaju navedeni dodaci za redovni i prekovremeni rad, jer da tužiteljice imaju jednaku odgovornost za život i zdravlje ljudi kad su radile u redovnom radnom vremenu i kad su radile prekovremeno.
10. Uvidom u platne liste sud prvog stupnja je utvrdio da u spornom razdoblju tužiteljicama nisu isplaćeni dodaci za posebne uvjete i za iznimnu odgovornost za sve odrađene sate, da je stoga došlo i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad tužiteljica.
11. Stoga sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljica koji je u skladu s priležećom dokumentacijom navodeći da tuženik nije prigovorio visini konačno specificiranih tužbenih zahtjeva u podnesku od 29. studenoga 2024., te nadalje navodi da prigovor zastare nije osnovan jer je prošao petogodišnji rok zastare kako je to propisano u čl. 139. Zakona o radu.
12.Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
13. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer iz priložene dokumentacije ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljica jer se ne može utvrditi visina postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljica.
14. Ne može se također prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik nije prigovorio visini konačno specificiranog tužbenog zahtjeva u podnesku od 29. studenoga 2024. jer je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, a tijekom postupka nije izričito izjavio da je tražbina tužiteljica u odnosu na visinu nesporna.
15. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da su tužiteljice u tužbi predložile da se provede financijsko vještačenje, da tijekom postupka tužiteljice nisu odustale od tog dokaznog prijedloga, a sud prvog stupnja nije dao razloge zbog čega nije proveo navedeni dokaz.
16. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja odlučiti o potrebi provođenja financijskog vještačenja a kojim se jedino može utvrditi osnovanost visine postavljenog tužbenih zahtjeva tužiteljica u odnosu na činjenicu da li je tuženik plaćao za utuženo razdoblje dodatke za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenoga rada i da li im je obračunao pravilno naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad, a nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljica.
17. Slijedom obrazloženog, žalbu tuženika je trebalo uvažiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu ukinuti, pa je stoga primjenom odredbe čl. 370. ZPP- a odlučeno kao u toč. I izreke ovog rješenja.
18. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. II izreke ovog rješenja.
U Rijeci, 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Vukelić Aničić
