Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Victa d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe CP, zastupani po branitelju Jeri Matić, odvjetniku Odvjetničkog društva Matić & Poljak iz Splita, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 1. točke 9. i stavak 2. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“ broj: 118/2018, 42/2018, 127/2020 i 52/2021), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 15. siječnja 2025., broj: Pp- 725/2022-10, na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe Victa d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe CP i potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba Victa d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 3900,00 eura, II. okrivljenik odgovorna osoba TP novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 1. točke 9. i stavak 2. Zakona o poljoprivredi, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 40,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postpka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći kako je prvostupanjski sud donio presudu u kojoj nije pravilno cijenio činjenično stanje i olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje su iznesene u pisanoj obranmi. Prvostupanjski se sud izričito vodio iskazom inspektorice ĐP, dok nije proveo dokaz saslušanjem zz CP, a niti je izveo dokaz saslušanjem zaposlenika okrivljenika CPJ u čijoj je nadležnosti odjel poslovanja koji se bavi predmetnom problematikom, dok sud nije posebno obrazložio razloge zbog kojih odbija izvesti te dokaze. Nakon nejasnog i manjkavog obrazloženja o tome da su počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret, sud zatim u nekoliko rečenica navodi kako vjeru poklanja iskazu svjedokinje ĐP, inspektorice po čijem prijedlogu je izdan nalog, a pri tom ponovo ne nudi jasne i određene razloge za takav stav, već se koristi uobičajnim frazama “istinit i vjerodostojan“, da „nema pravnog interesa ne govoriti istinu“, da je „njezin iskaz u skladu sa svim materijalnim dokazima“. Točka 5. sporne presude gdje inspektorica izbjegava odgovoriti na jednostavno postavljeno pitanje koje može dovesti do krivog tumačenja pravnih odredbi, što može utjecati na ishod postupka. Zanemaruje se članak 27. st. 1. i st. 2. Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Iz ove odredbe razvidno je iako otpremnica ne sadrži podatak o zemlji podrijetla proizvoda već sadrži druge podatke o OPG-dobavljača, može se zaključiti o kojoj zemlji je riječ ukoliko se uzme u obzir zanemareni Zakon. Dakle, opremnica broj 39 od 2. rujna 2021. ne sadrži podatak o zemlji podrijetla ali sadrži podatke o OPG-u, adresu, MIGPP i OIB vlasnika te se jasno može zaključiti o kojoj državi je riječ. Sukladno navedenom zakonu OPG niti ne može proizvoditi i stavljati na tržište proizvode koji ne bi bili proizvedeni u Hrvatskoj. Nadalje sud svoju odluku bazira na činjenici da je TP osoba koja je u sudskom registru navedena kao osnivač, član uprave i direktor a zanemaruje pojašnjenje da on nema svakodnevnog dodira s segmentom poslovanja već je za isti zadužena TPJ, koju bez posebnog obrazloženja odbija saslušati. Time je sud počinio povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, odnosno odredbi 85. st. 2. istog Zakona te te odbijanjem prijedloga da se sasluša ključna osoba sud je propustio u potpunosti utvrditi činjenično stanje. Nadalje primaran fokus tržišnih standarda Europske unije je zaštita potrošača koja u ovom slučaju nije umanjena niti ugrožena koji doprinose učinkovitom funkcioniranju tržišta. Ističu da prvostupanjski sud nije vodio računa o olakotnim okolnostima prilikom izricanja kazne Predlažu da se oslobode od optužbe, podredno prvostupanjska presuda ukine i vrati na ponovno suđenje, odnosno izrekne ublažena kazna.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

6. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona (povreda prava obrane) kao i navoda koji se općenito odnose na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenih, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je okrivljenik upoznat s optužnim prijedlogom, da mu je omogućeno da iznesu svoju obranu i da angažira branitelja, pa je evidentno da mu je bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku.

7. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud opravdano iz iskaza ispitane svjedokinje više poljoprivredne inspektorice ĐP koja je jasno, dosljedno i bez proturječja teretila okrivljenika da je predmetne zgode u navedenoj poslovnici stavljen na tržište proizvod iz sektora svježeg voća i povrća, proizvodi kivi i šljiva koji nisu označeni ni usklađeni s tržišnim standardima, nije navedena zemlja porijekla, a koji iskaz je sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan te ga pravilno doveo u odnos s provedenim materijalnim dokazima imajući dovoljno osnova za nedvojbeni zaključak da su okrivljenici ostvarili zakonska obilježja prekršaja iz čl. 172. st. 1. t. 9. i st. 2. Zakona o poljoprivredi. Žalitelji se neopravdano pozivaju na Zakon o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu i zanemaruju da je člankom 172. stavkom 1. točkom 9. i stavkom 2. Zakona o poljoprivredi propisano da će se kazniti pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi, ako stave na tržište proizvode koji nisu u skladu s utvrđenim tržišnim standardima prema sektorima ili proizvodima u skladu s člankom 51. stavcima 1., 2. i 5. tog Zakona, dok je člankom 51. stavkom 1. citiranog Zakona propisano da pravne i fizičke osobe kod stavljanja na tržište poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda moraju proizvoditi ih, označiti i uskladiti s tržišnim standardima na način kako je to propisano Uredbom (EU) br. 1308/2013 i njezinim provedbenim propisima te ovim Zakonom i njegovim provedbenim propisima.

8. Glava II., Poglavlja I., Odjeljka 1., Pododjeljka 1. Uredbe 1308/2013. člankom 75 propisuje da se tržišni standardi mogu donositi za određene sektore, uključujući voće i povrće, dok su člankom 76 propisani dodatni zahtjevi za sektor voća i povrća: Svježe voće i povrće za krajnju potrošnju mora biti dobre kvalitete, prikladno za prodaju, te označeno zemljom podrijetla, koji standardi vrijede u svim fazama stavljanja na tržište – od proizvodnje do uvoza/izvoza – i obuhvaćaju: kvalitetu, veličinu, težinu, ambalažu, označavanje, skladištenje, transport i prezentaciju.

9. Po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi kojima okrivljenik bezuspješno nastoji dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinje i priložene dokumentacije, te time pravilnost i potpunost utvrđenja svih relevantnih činjenica, su paušalni i neosnovani, zbog čega je i za ovaj sud nedvojbeno da su okrivljenici počinili terećeni prekršaj, odnosno, stavili na tržište kivi i šljivu koje nisu označeni zemljom porijekla u skladu s tržišnim standardima kako su bili u obvezi. Provedene dokaze je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice su s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza te je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.

10. Nadalje, odredbom članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona propisano je: (5) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.

10.1. Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, nove činjenice i novi dokazi mogu se u žalbi iznositi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a o čemu se ovdje nedvojbeno ne radi.

10.2. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima okrivljenik ne navodi relevantne nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

11. Ispitujući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda, te razmatrajući sve okolnosti iz članka 36. stavka 2. Prekršajnog zakona koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja, po ocjeni ovog suda okrivljenici nisu kažnjeni prestrogim kaznama.

11.1. Ovaj sud drži da će se svrha kažnjavanja postići novčanim kaznama koje su odmjerene u iznosima nešto manjim od propisanih minimalnih iznosa, kojima će se po mišljenju ovog suda na okrivljenike djelovati na način da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 21. svibnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.