REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1330/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja PL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Gašparonu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 9. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništava odredba čl. 2 Ugovora o namjenskom kreditu br.3205519025/05 od 4. listopada 2005. sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koja glasi: " … promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d."
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos 2.177,12 eur sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos 11,98 eur od 09.11.2007. do isplate;
- na iznos 11,93 eur od 10.12.2007. do isplate;
- na iznos 11,94 eur od 07.01.2008. do isplate;
- na iznos 11,77 eur od 07.02.2008.do isplate;
- na iznos 21,90 eur od 07.04.2008. do isplate;
- na iznos 21,80 eur od 08.05.2008. do isplate;
- na iznos 21,71 eur od 09.06.2008. do isplate;
- na iznos 21,66 eur od 09.06.2008. do isplate;
- na iznos 21,59 eur od 10.07.2008. do isplate;
- na iznos 21,48 eur od 07.08.2008. do isplate;
- na iznos 21,23 eur od 02.09.2008. do isplate;
- na iznos 21,02 eur od 03.10.2008. do isplate;
- na iznos 21,10 eur od 06.11.2008. do isplate;
- na iznos 20,96 eur od 01.12.2008. do isplate;
- na iznos 21,40 eur od 08.01.2009. do isplate;
- na iznos 21,56 eur od 02.02.2009. do isplate;
- na iznos 21,50 eur od 05.03.2009. do isplate;
- na iznos 21,68 eur od 06.04.2009. do isplate;
- na iznos 21,46 eur od 07.05.2009. do isplate;
- na iznos 21,18 eur od 05.06.2009. do isplate;
- na iznos 20,96 eur od 01.07.2009. do isplate;
- na iznos 34,64 eur od 04.08.2009. do isplate;
- na iznos 34,52 eur od 01.09.2009. do isplate;
- na iznos 34,00 eur od 05.10.2009. do isplate;
- na iznos 33,91 eur od 10.11.2009. do isplate;
- na iznos 33,86 eur od 09.12.2009. do isplate;
- na iznos 33,83 eur od 08.01.2010. do isplate;
- na iznos 33,82 eur od 08.02.2010. do isplate;
- na iznos 33,45 eur od 09.03.2010. do isplate;
- na iznos 33,36 eur od 09.04.2010. do isplate;
- na iznos 33,18 eur od 07.05.2010. do isplate;
- na iznos 33,08 eur od 08.06.2010. do isplate;
- na iznos 32,62 eur od 12.07.2010. do isplate;
- na iznos 32,65 eur od 11.08.2010. do isplate;
- na iznos 32,83 eur od 07.09.2010. do isplate;
- na iznos 32,77 eur od 07.10.2010. do isplate;
- na iznos 32,84 eur od 05.11.2010. do isplate;
- na iznos 33,07 eur od 02.12.2010. do isplate;
- na iznos 32,79 eur od 07.01.2011. do isplate;
- na iznos 32,75 eur od 08.02.2011. do isplate;
- na iznos 32,61 eur od 07.03.2011. do isplate;
- na iznos 32,26 eur od 07.04.2011. do isplate;
- na iznos 32,19 eur od 06.05.2011. do isplate;
- na iznos 32,37 eur od 08.06.2011. do isplate;
- na iznos 31,97 eur od 08.07.2011. do isplate;
- na iznos 26,01 eur od 09.08.2011. do isplate;
- na iznos 26,05 eur od 06.09.2011. do isplate;
- na iznos 26,03 eur od 07.10.2011. do isplate;
- na iznos 25,86 eur od 08.11.2011. do isplate;
- na iznos 25,79 eur od 08.12.2011. do isplate;
- na iznos 25,72 eur od 11.01.2012. do isplate;
- na iznos 25,75 eur od 08.02.2012. do isplate;
- na iznos 25,56 eur od 07.03.2012. do isplate;
- na iznos 25,14 eur od 10.04.2012. do isplate;
- na iznos 25,09 eur od 07.05.2012. do isplate;
- na iznos 25,12 eur od 06.06.2012. do isplate;
- na iznos 24,81 eur od 05.07.2012. do isplate;
- na iznos 24,68 eur od 09.08.2012. do isplate;
- na iznos 24,44 eur od 06.09.2012. do isplate;
- na iznos 24,18 eur od 04.10.2012. do isplate;
- na iznos 24,30 eur od 07.11.2012. do isplate;
- na iznos 24,14 eur od 07.12.2012. do isplate;
- na iznos 24,18 eur od 08.01.2013. do isplate;
- na iznos 24,05 eur od 10.02.2013. do isplate;
- na iznos 23,92 eur od 06.03.2013. do isplate;
- na iznos 23,82 eur od 10.04.2013. do isplate;
- na iznos 23,57 eur od 08.05.2013. do isplate;
- na iznos 23,28 eur od 06.06.2013. do isplate;
- na iznos 22,90 eur od 05.07.2013. do isplate;
- na iznos 22,05 eur od 12.08.2013. do isplate;
- na iznos 22,12 eur od 06.09.2013. do isplate;
- na iznos 22,07 eur od 03.10.2013. do isplate;
- na iznos 21,92 eur od 07.11.2013. do isplate;
- na iznos 21,81 eur od 09.12.2013. do isplate;
- na iznos 21,61 eur od 10.01.2014. do isplate;
- na iznos 17,60 eur od 13.02.2014. do isplate;
- na iznos 17,48 eur od 07.03.2014. do isplate;
- na iznos 17,33 eur od 04.04.2014. do isplate;
- na iznos 17,03 eur od 09.05.2014. do isplate;
- na iznos 16,86 eur od 11.06.2014. do isplate;
- na iznos 16,74 eur od 07.07.2014. do isplate;
- na iznos 11,96 eur od 12.08.2014. do isplate;
- na iznos 11,81 eur od 05.09.2014. do isplate;
- na iznos 11,73 eur od 06.10.2014. do isplate;
- na iznos 11,65 eur od 06.11.2014. do isplate;
- na iznos 11,57 eur od 08.12.2014. do isplate;
- na iznos 11,44 eur od 09.01.2015. do isplate;
- na iznos 7,76 eur od 09.02.2015. do isplate;
- na iznos 7,64 eur od 06.03.2015. do isplate;
- na iznos 7,49 eur od 09.04.2015. do isplate;
- na iznos 7,38 eur od 06.05.2015. do isplate;
- na iznos 7,28 eur od 03.06.2015. do isplate;
- na iznos 7,22 eur od 06.07.2015. do isplate;
- na iznos 3,99 eur od 01.08.2015. do isplate;
- na iznos 3,92 eur od 04.09.2015. do isplate;
- na iznos 3,91 eur od 05.10.2015. do isplate;
- na iznos 3,82 eur od 09.11.2015. do isplate;
- na iznos 3,81 eur od 04.12.2015. do isplate;
- na iznos 3,75 eur od 08.01.2016. do isplate;
- na iznos 0,50 eur od 04.02.2016. do isplate;
- na iznos 0,48 eur od 04.03.2016. do isplate;
- na iznos 0,47 eur od 05.04.2016. do isplate;
- na iznos 0,46 eur od 05.05.2016. do isplate;
- na iznos 0,45 eur od 07.06.2016. do isplate;
- na iznos 0,44 eur od 06.07.2016. do isplate;
te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 1.834,12 eur sa zateznom kamatom od 21. svibnja 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se od svakog pojedinog dospijeća do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, u razdoblju do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita, s tuženikom kao kreditorom 4. listopada 2005. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205519025/05 kojim je tuženik kao kreditor, tužitelju stavio na raspolaganje iznos 40.000,00 eur. Ugovor je zaključen na vrijeme od 15 godina. Pored iznosa glavnice 40.000,00 eur tužitelj je sukladno čl. 2. Ugovora bio dužan platiti i redovnu kamatu koja se tijekom otplate kredita mijenjala u skladu s Odlukama tuženika, a na dan sklapanja Ugovora ona je iznosila 5,90 %. Tužitelj tvrdi da je za vrijeme trajanja otplate kredita po Ugovoru, redovna kamatna stopa je s početnih 5,90 % godišnje, više puta mijenjana na štetu tužitelja te se u vezi pregovaranja o promjenjivosti kamatne stope poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i tvrdi da je predmetna ugovorna odredba ništetna. U vezi navedenog poziva se i na presudu Visokog trgovačkog suda br .Pž-7129/13-4 od 16. srpnja 2014. kojom je potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br.P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toč 1.,2.,3.,4.,5.,6. i 7 kojom se utvrđuje da je i tuženik u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koje povrede i dalje traju, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Dalje navodi da, s obzirom da je citiranom pravomoćnom presudom VTS-a utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. -31. prosinca 2008., to da je tuženik prema čl.323 Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takve odredbe Ugovora. Poziva se i na učinak kolektivne tužbe iz čl. 502c ZPP. Zahtjevom iz tužbe tužitelj predlaže utvrditi ništetnom odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa te posljedično navedenom predlaže obvezati tuženika na isplatu preplaćene kamate, sve sa zateznom kamatom na pojedine iznose do isplate kao i obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 575/16-5, jer je u tom predmetu riješeno pitanje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojima je bio ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je bila vezana glavnica te ugovorna kamata koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama banaka, koju su banke mijenjale. Ne spori da stranke sklopile Ugovor o kreditu odobren u eurima te da su parnične stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Stoga je, uzimajući u obzir naprijed iznesene navode, u potpunosti razvidno da se tužitelj ne može prilikom pokretanja ovog parničnog postupka opredijeliti za režim zaštite kolektivnih prava potrošača, pozivajući se u skladu s načelom dispozitivnosti na presudu VTSRH posl. br. Pž-7129/2013. Isto tako, tužitelj ne može temeljem iste presude implicirati ništetnost odredbe o načinu podešavanja kamatne stope, niti iz njegovih navoda proizlazi ništetnost te odredbe. Tuženik ističe da tužitelj ničime nije dokazao niti obrazložio da bi tuženik, sukladno odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu, vršio promjene stope ugovorenih kamata protivno pozitivnim propisima, već svoje navode samo potkrjepljuje pogrešno se pozivajući na citiranu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu. Stoga je razvidno da niti ne postoji osnova temeljem koje tužitelj traži isplatu navedenog iznosa. Ističe prigovor zastare te ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača i smatra da postupanje tuženika u konkretnom predmetu nije bilo nepošteno, a da je deklaratorna zaštita, koju traži tužitelj u ovoj stvari, usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora, i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope, te o načinu podešavanja kamatne stope. Ta dva dogovora samo zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi, što je uostalom i stav recentne pravne teorije. Ukoliko se iz sadržaja ugovora kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu načina njezinog podešavanja. Takav ugovor pravno je i sadržajno nepotpun, stoga odgovor na pitanje koja se kamatna stopa primjenjuje na ugovorni odnos parničnih stranaka treba potražiti u tumačenju preostalih odredbi ugovora. Odredba čl. 2. Ugovora i dalje doduše sadrži odredbu o tome da su ugovorne strane odredile primjenu promjenjive kamatne stope u početnoj visini od 5,90% godišnje, no jasno je da uslijed izostanka kriterija o načinu podešavanja njezine visine početno ugovorena visina jest njezina trajna visina, budući da druge odredbe ugovora ne daju odgovor na pitanje kako bi promjena takve stope mogla nastupiti. Tvrdi da su stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovali svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. Spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju te navodi da tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom, već da je to isključivo rezultat njegove slobodne volje te ističe da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužitelja o izmjeni kamatne stope te da je pri tome tužitelj imao pravo na raskid ugovora. Stoga, sve i da je na strani tužitelja nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti više je nego očigledan. Osporava i zatraženi tijek zatezne kamate te predlaže odbiti zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja na isplatu troškova parničnog postupka.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205519025/05 od 3. listopada 2005. (list 8-12 spisa), otplatni plan (list 13-18 i 21- 26 spisa), obavijest tuženika o promjenama kamatne stope (list 19-20 spisa), promet po kreditu (list 27-41 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. (list 141-151 spisa), iskaz tužitelja (list 252-253 spisa).
4. Temeljem tako izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Predmet spora je (1) zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu od 4. listopada 2005. i to u dijelu čl. 2. kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama banke te posljedično navedenom, (2) zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kamata jer tužitelj tvrdi da se radi o nepoštenim odredbama kojima da je povrijeđeno njegovo potrošačko pravo.
6. Iz stanja spisa proizlazi da između stranka nije sporno:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, 4. listopada 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 3205519025/02 radi kupnje stana (čl. 6. Ugovora), a kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos 40.000,00 eur;
- da je odredbom čl. 2. predmetnog Ugovora ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika i koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,90 % godišnje;
- da je tuženik isplatio iznos kredita i da je kredit u cijelosti otplaćen.
7. Među strankama je sporna valjanost odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, a posljedično tome i osnovanost i visina zahtjeva za isplatu utuženog iznosa, a koji se odnosi na, prema tvrdnji tužitelja, preplaćene iznose anuiteta zbog povećanja redovne kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu. Sporno je i je li utuženo potraživanje u zastari. U vezi s tim sporno je i je li ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Sporan je potrošački status tužitelja.
8. Tužitelj je podneskom od 25. studenog 2024. (list 174-178 spisa), a nakon provedenog financijskog vještačenja, precizirao kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva na način da potražuje isplatu preplaćenog iznosa na ime redovne kamate u visini 2.177,12 eur sve sa zateznom kamatom koja na mjesečne iznose preplaćenih kamata teče od dana pojedinih uplata.
9. Prvenstveno je valjalo utvrditi je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom da je posljedica nepoštenosti odredaba njihova ništavost (ništetnost) te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo upravo radi primjene takve odredbe Ugovora. Na pravni odnos stranaka primjenjuje se Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,112/99 i 88/01– dalje u tekstu ZOO/91),a budući da je je Ugovor sklopljen 4. listopada 2005.
10. U odnosu na okolnosti sklapanja Ugovora sud je saslušao tužitelja koji je iskazao da je predmetni ugovor o kreditu sklopio radi kupnje stana, a kojeg je koristio za život sa obitelji. Inače nije bio klijent tuženika, ali je prije sklapanja ugovora obilazio različite banke te mu je banka tuženika odobrila kredit prema uvjetima koje su tražili. Nije imao mogućnost pregovarati oko sadržaja ugovora o kreditu i zapravo je bio sretan da su mu kredit uopće i odobrili, a u vezi sporne odredbe promjenjive kamatne stope navodi da mu djelatnik banke niti to nije posebno obrazlagao. Gramatički mu je bio jasan pojam promjenjivosti kamatne stope, ali mu nije objašnjena metodologija odnosno, razlozi i način eventualne promjene kamatne stope. Dobivao je obavijesti od banke o promjeni kamatne stope i to bez ikakvog razgovora iako na iste obavijesti nije posebno reagirao jer su te promjene bile minimalne. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu tužitelj nije bio vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Navodi da nije pokušao pregovarati o spornoj odredbi kredita jer to nije bila niti tema. Dakle, tužitelj je prvenstveno morao ispuniti sve uvjete koji su se odnosili na osiguranje kredita u vidu sudužnika i upisa hipoteke. Dobio je već unaprijed sastavljen ugovor o kreditu koji je prije potpisa pročitao.
11. Sud prihvaća iskaz tužitelja iz kojeg bi proizlazilo da od strane djelatnika tuženika koji je sudjelovao u odobravanju kredita nije dobio potpunu informaciju o kamati koja je promjenjiva niti informaciju na koji način i primjenom kojih parametara i metodologije će se kamata u budućnosti moguće mijenjati. Sama okolnost što je u Ugovoru naznačeno da se radi o promjenjivoj kamati nije dovoljna za ocjenu da je tužitelj dobio punu obaviještenost o učincima takve promjenjive kamate (iako mu je načelno taj pojam gramatički bio jasan). Tuženik nije predložio saslušanje svojeg djelatnika o načinu i sadržaju informiranja tužitelja o značaju kamate koja je promjenjiva niti na okolnost da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o promjenjivoj kamatnoj stopi pa sud prihvaća iskaz tužitelja da nije bio u mogućnosti pregovarati oko sporne odredbe, a niti da je bio u potpunosti informiran i upoznat s promjenjivom kamatnom stopom i učincima takve odredbe na njegove obveze iz kreditnog odnosa.
12. Ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu jest naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu čl. 46. st. 2. i čl. 50. ZOO/91 ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.
13. U pravu je tuženik kada tvrdi da na ovaj pravni odnos nema direktnog učinka presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača jer se ta presuda bavila pitanjem kredita čija je glavnica vezana uz valutu švicarskog franka (CHF).
14. Međutim, vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatama bitno je istaknuti da je vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (pravni prednik tuženika kao V. tuženik) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
15. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14- 2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
16. Ovaj postupak značajan je iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, naveo kako je terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva.
17. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita." Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju nje potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako, temeljem čega te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati niti je tužitelj na to mogao imati bilo kakav utjecaj.
18. U ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj gramatički shvatio i razumio da je kamata promjenjiva dok mu, u pogledu razloga te promjenjivosti, nisu dana jasna i detaljna obrazloženja. Razumljivo je, životno i logično da je tužitelj postupao s povjerenjem u tuženika kao renomiranu bankarsku instituciju, vjerovao navodima djelatnika tuženika s kojim je dogovarao bitne elemente tog ugovora i razumno je bilo za očekivati da će ga tuženik upozoriti na sve bitne elemente predmetnog ugovora, a to odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi zasigurno jest, no analizom iskaza tužitelja nedvojbeno je utvrđeno da tuženik prilikom sklapanja kredita nije upozorio tužitelja na razloge ni kriterije koji bi doveli do povećanja kamatne stope, kao i da tuženik nije pružio tužiteljici niti objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope. U konačnici o toj spornoj odredbi sa tuženikom dakle, nije niti mogao pregovarati. U Obavijestima o promjeni kamatne stope koje je tuženik dostavljao tužitelju i primitak kojih tužitelj niti ne spori, samo se navodi povećana visina kamatne stope i datum od kada se tako povećana kamatna stopa obračunava, dok se uopće ne navode kriteriji ili parametri koji su doveli do takvog povećanja.
19. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužitelju. Nesporno je da su tužitelju dakle, dostavljeni podaci od tuženika vezano za mijenjanje kamatne stope, ali isti nije bila upoznat sa parametrima koji dovode do tih promjena. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u gore citiranoj odluci, jest da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača, je superiorno pa stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Takvo nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je člankom 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09. i 112/12.) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.
20. Nadalje, čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu ZZP/03.), važećim u vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
21. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o kamatnoj stopi. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao niti je predložio dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja, već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj je kamatne stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
22. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo dok se kao nepoštene odredbe mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
23. Na temelju svega gore navedenog, sud smatra da je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a čime je taj dio odredbe nepošten, a sukladno tome u tom je dijelu ugovor ništav primjenom čl. 87. ZZP/03.
24. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača, valja reći da je prema čl. 3. toč. 1. ZZP/03, potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetništvu, što znači da svojstvo potrošača ima svaka fizička osoba u svakom ugovoru koji je sa trgovcem sklopljen izvan njezine profesionalne djelatnosti ili poslovne aktivnosti. Ocjenom iskaza tužitelja i sadržaja ugovora, u ukupnosti, sud utvrđuje da se tužitelju, kao korisniku kredita, ne može odreći pravo potrošača jer se pojam potrošača tumači u skladu sa položajem fizičke osobe u ugovoru, u skladu s prirodom i svrhom ugovora i vidljivo je prema vrsti ugovorne transakcije, kako je to obrazložio sud Europske unije u svojoj odluci broj C-774/2019 od 22. listopada 2020. Iz Ugovora o kreditu ne proizlazi da bi tužitelj ugovor sklopio u vezi sa svojom profesionalnom djelatnosti ili gospodarskom aktivnosti. Osim toga, na tuženiku, kao kreditoru, je teret dokaza činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale to svojstvo, a sud smatra da takve posebne okolnosti tuženik nije dokazao (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).
25. Slijedom svega navedenoga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništav dio čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama banke tuženika te je odlučeno kao u toč. I. izreke.
26. Kako je odredba Ugovora o kreditu ništava u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 104. ZOO/91 tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koa su utvrđene ništavom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu.
27. Valja dodati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev- 308/2022-2 od 19. travnja 2022. izrazio slijedeće pravno shvaćanje: "Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika".
28. Neosnovan je prigovor zastare jer se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 104. st.1. ZOO/91, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništavosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom riješeno pitanje ništavosti odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, čime zastarni rok propisan člankom 371. ZOO/91 od pet godina nije protekao (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20).
29. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. koji je u nalazu i mišljenju naveo da ukupna razlika između iznosa mjesečnih kamata prema obračunu kreditora primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose kamata prema simuliranom početnom otplatnom planu, za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 2.212,60 eur, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 16.403,30 kn, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju iznosi 2.177,12 eur. Vještak je nadalje utvrdio nepostojanje tzv. negativne razlike.
30.Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP. Tuženik je, ne sporeći matematički obračun i nadalje osporavao osnovu potraživanja, navodeći i da se prilikom izračuna eventualne preplate moraju uračunati i tzv. negativne razlike. Ovakvi prigovori tuženika su pravne prirode i sud na okolnost istih nije posebno saslušavao vještaka, a o osnovanosti zahtjeva sud je dao obrazloženje kako je to prethodno navedeno. U odnosu na tzv. negativne razlike valja reći da je vještak utvrdio da iste, u konkretnom slučaju, uopće niti ne postoje.
31. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope sukladno nalazu i mišljenju vještaka u iznosu 2.177,12 eur te je odlučeno kao u toč. II. izreke.
32. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos koji je utvrđen vještačenjem tužitelju pripada zatezna kamata u skladu sa čl. 214. ZOO/91 i to od dana kada su izvršene uplate, a dan uplate je utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka (tabela u zaključku nalaza - list 149-150 spisa). Visina stope zatezne kamate dosuđena je primjenom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04 ) i čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje ZOO/05).
33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP i isti je suđen tužitelju u cijelosti, sastoji se od zastupanja po istog po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa), vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku.
33.1.Tužitelju je priznat trošak za: sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 10. travnja 2024., 25. studenog 2024. i 21. ožujka 2025., svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife) i za zastupanje na ročištima 11. listopada 2024. i 9. travnja 2025. svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 600 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 1.200,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (300,00 eur) i uz trošak uplaćene pristojbe na tužbu 34,12 eur te uplaćeni predujam za vještačenje 300,00 eur, sveukupno iznosi 1.834,12 eur.
34. Odluka o zateznoj kamati na trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 21. svibnja 2025.
Sudac
Vlatka Toplak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
- punom. tužitelja
- punom. tuženika
