Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Povrv-390/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Antei Barešić, u pravnoj stvari tužiteljice ČISTOĆA d.o.o., OIB: 84923155727, Stjepana Radića 33, Zadar, kojeg zastupa zakonski zastupnik JSL, a ovoga punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d., Zadar, protiv tuženika JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, izvanraspravno 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Davora Miškovića iz Zadra, poslovni broj Ovrv-14469/2023, UPP/OS-Ovrv-1308/2023 od 27. studenog 2023. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica, prije ovrhovoditeljica, podnijela je javnom bilježniku protiv tuženika, prije ovršenika, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate iznosa od 57,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik mr. sc. Davora Miškovića iz [adresa] donio je rješenje o ovrsi poslovni broj poslovni Ovrv-14469/2023, UPP/OS-Ovrv-1308/2023 dana 27. studenog 2023.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik, sada tuženik je pravodobno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu navodeći kako uredno izvršava svoju zakonsku obvezu plaćanja usluge zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada na adresi [adresa]. Pozvao se na prigovore koje je podnio u ranije pokrenutim postupcima a iz kojih u bitnome slijedi kako ga tužiteljica nezakonito prisiljava na plaćanje 13 puta veće naknade nego što je to bilo do kraja 2018. za istu razinu usluge i za istu zgradu iako se zakonski propisi nisu naknadno promijenili. Predmetna kuća da je etažirana te da je on jedini vlasnik svih posebnih dijelova nekretnine, kao i do 2018. kada ga je tužiteljica tretirala jednim vlasnikom sa samo jednom potrebom za javnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada. Naveo je da pravni temelj potraživanja tužiteljice može biti samo ugovor buduči da izjavu nikada nije dao, dok glede ugovora kao pravnog temelja navodi da je prilikom zaprimanja i korištenja spremnika posljednjih godina bio tretiran kao jedan korisnik slijedom čega se može smatrati da je ugovor sklopljen samo za njega kao jednog korisnika. Zaključno, tuženik je naveo da ne može biti prihvatljivo da sam postupak etažiranja nekretnine kada vlasništvo svih posebnih dijelova ostaje vlasništvo jedne osobe donosi automatizmom davatelju usluge extra profit bez ikakve nove usluge.

P o v

r v - 3 9 0 / 2 0 2 4 - 5

4. Stoga je ovaj sud rješenjem gornji poslovni broj od 10. srpnja 2024. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se daljnji postupak nastaviti kao u prigovoru protiv platnog naloga. U navedenom rješenju su stranke upozorene na odredbu članka 461. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).

5. Tužiteljica je u podnesku od 7. studenog 2024. istaknula da su navodi tuženika neutemeljeni i usmjereni na odugovlačenje postupka. Sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom javna komunalna usluga prikupljanja mješovitog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada da se smatra uslugom od općeg interesa. Cijenu obvezno minimalne usluge da je potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom mogao uspostaviti i održati te da sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada. Tuženik da ima zakonsku obvezu plaćanja javne usluge a budući da se radi o etažiranoj nekretnini tuženik da je dužan za sve etažne jedinice podmirivati svoje obveze. Na predmetnoj adresi da se nalazi vila i da je doista nevjerojatno da je za 13 stanova dovoljna jedna kanta. Navela je da je obveza tužiteljice prikupljanje miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i reciklažnog komunalnog otpada od tuženika dok da je obveza tuženika predaja otpada na području na kojem se nekretnine nalaze i plaćanje cijene javne usluge u skladu s važećim cjenikom.

6. U odnosu na prednje navedeno, tuženik je naveo da je predmet mnogostrukih višegodišnjih identičnih sporova između tužiteljice i tuženika pitanje treba li tuženik kao korisnik javne usluge zbrinjavanja komunalnog otpada na konkretnoj adresi nekretnine odnosno obračunskom mjestu u [adresa] plaćati jedan ili višestruki paušal odnosno jednu obveznu minimalnu javnu usluge ili višestruku zato što je kuća etažirana. Za period 2017. i 2018. da nije bilo nikakvih sporova neovisno što je nekretnina puno ranije bila etažirana kao i sada. Danom 1. siječnja 2019. tužiteljica da je jednostruko raskida tadašnji ugovor te dostavila tuženiku na potpis 13 izjava odnosno za istu razinu učinkovitosti, kvalitetu i obim javne usluge zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada podigla mjesečnu naknadu 13 puta (za svaki apartman zasebno). Sve to unatoč činjenici kako tri apartmana nikada nisu korištena u stambene niti u druge svrhe. Dostavljene izjave da nije potpisao niti prihvatio. Naveo je da prihvaća obvezu plaćanja zbrinjavanja ukupne količine proizvedenog miješanog komunalnog otpada na njegovoj adresi, neovisno o jediničnoj cijeni, te samo jednu obveznu minimalnu javnu uslugu (fiksni dio) budući da je on jedan vlasnik i korisnik usluge. Naveo je da uredno podmiruje svoje obveze za izvršenu javnu uslugu i da tužiteljica može dokazati vršenje jedne javne usluge kroz pražnjenje i odvoz samo jednog spremnika tijekom cijele godine odnosno dodatnog spremnika za srpanj i kolovoz što tuženik ne spor i uredno plaća, ali sve ostalo pobija. Pozvao se na odluke donesene u njegovu korist u drugim istovrsnim postupcima te na mišljenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: 011-01/23-01/825, URBROJ: 517-14-23-2 od 27. prosinca 2023.

7. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem priloženih isprava, i to: izvatka otvorenih stavki na dan 24. listopada 2023. (l.s. 14), cjenika tužiteljice C-253/18 od 25. listopada 2018. (l.s. 48-62), uplatnica za utuženo razdoblje (l.s. 63-66), Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Zadra od 24. siječnja 2018. (l.s. 76-85), potvrde o uplati (l.s.

P o v

r v - 3 9 0 / 2 0 2 4 - 5

96-97), mišljenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: 011-01/23- 01/825, URBROJ: 517-14-23-2 od 27. prosinca 2023. (89-100), kartice kupca od 6. studenog 2024. (l.s. 67-68).

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužiteljice se odnosi na potraživanje u novcu od 57,98 eura slijedom čega se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 458. stavak 1. ZPP-a. Na temelju ovlasti iz članka 461. a stavka 3. i 4. ZPP-a, sud je odlučio bez održavanja rasprave jer stranke nisu predlagale održavanje iste niti je sud smatrao da je to potrebno u konkretnom slučaju jer se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja rasprave.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi isplate iznosa koji se odnosi na cijenu obvezne minimalne javne usluge, uvećan za pripadajuće kamate i troškove postupka, na temelju izvatka iz poslovnih knjiga tužiteljice.

11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica ovlaštena pružati javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada, da je tuženik vlasnik kuće na adresi [adresa] koja je etažirana na više etažnih jedinca koje su u vlasništvu tuženika i da tuženik plaća račune tužiteljice samo za jednu etažnu jedinicu.

12. Sporno je treba li tuženik kao vlasnik više etažnih jedinica na jednoj adresi platiti cijenu obvezne minimalne javne usluge za svaku od etažnih jedinica ili samo jednu cijenu obvezne minimalne javne usluge za sve posebne dijelove u njegovom vlasništvu na istoj adresi.

13. Odredbom članka 4. stavka 1. točka 35. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine 84/2021, 142/2023, dalje: ZGO) propisano je da je obračunsko mjesto adresa nekretnine korisnika javne usluge.

14. Člankom 70. stavak 1. ZGO propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Stavkom 4. navedenog članka su propisane obveze korisnika javne usluge te je, između ostalog, točkom 5. navedenog stavka propisano da je korisnik javne usluge dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

15. Odredbom članka 75. stavak 2. ZGO propisano je da strukturu cijene javne usluge čini cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge.

16. Obvezna minimalna javna usluga definirana je kao iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu (članak 76. stavak 1. ZGO) a cijena obvezne minimalne javne usluge je dio cijene javne usluge (članak 76. stavak 2. ZGO). U situaciji kada se na istom obračunskom mjestu isti korisnik može razvrstati i u kategoriju kućanstvo i u kategoriju korisnika koji nije

P o v

r v - 3 9 0 / 2 0 2 4 - 5

kućanstvo, korisnik je dužan plaćati samo cijenu obvezne minimalne javne usluge obračunanu za kategoriju korisnika koji nije kućanstvo (članak 76. stavak 4. ZGO).

17. Iz izvoda otvorenih stavki na dan 24. listopada 2023. slijedi da tužiteljica ima prema tuženiku potraživanje u ukupnom iznosu od 57,98 eura koje se odnosi na račune s dospijećem od studenog 2022. do rujna 2023. Iz navedene isprave nije razvidno na koju točno etažnu jedinicu tuženika se odnosi predmetno potraživanje tužiteljice.

18. Uz izvod otvorenih stavki tužiteljica je dostavila uplatnice koje se odnose na predmetno potraživanje (l.s. 63-66) iz kojih slijedi da tužiteljica potražuje od tuženika iznos od 5,14 eura mjesečno od listopada 2022. do prosinca 2022. te od veljače 2023. do kolovoza 2023. kao i iznos od 6,58 za siječanj 2023. Tužiteljica je dostavila karticu kupca za tuženika iz koje je vidljivo predmetno potraživanje tužiteljice i da je kao opis na uplatnicama navedeno „odvoz smeća – građani“, međutim iz iste nije razvidno na koju etažnu jedinicu od njih više na istom mjernom mjestu se odnosi predmetno potraživanje.

19. Iz mišljenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja klasa: 011-01/23-01/825, urbroj: 517-14-32-2 od 27. prosinca 2023. (l.s. 184-186) slijedi da relevantne odredbe Zakona o gospodarenju otpadom stavljaju naglasak na osobu koja proizvodi otpad na nekoj lokaciji a ne na prostor koji ta osoba zauzima te da se višestrukom naplatom obvezne minimalne javne usluge temeljem činjenice vlasništva više posebnih dijelova nekretnine iste osobe na istom obračunskom mjestu neosnovano proširuje obveza plaćanja cijene javne usluge iz ZGO te da navedeno nije u skladu s odredbom članka 70. stavak 4. točka 5. toga zakona.

20. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, obvezna minimalna javna usluga se naplaćuje prema obračunskom mjestu koje je adresa nekretnine korisnika usluge, konkretno [adresa]. Iako korisnik na predmetnom obračunskom mjestu ima u svom vlasništvu više posebnih dijelova nekretnine isti je u obvezi plaćanja samo jednog iznosa obvezne minimalne javne usluge jer se iz odredbe članka 76. stavak 4. ZGO može zaključiti da nije intencija zakonodavca višestruko naplaćivanje obvezne minimalne javne usluge jednom korisniku na istom obračunskom mjestu, neovisno je li nekretnina etažirana. Nadalje, svrha obvezne minimalne javne usluge je omogućavanje stabilnog i minimalnog prihoda potrebnog za pružanje javne usluge na određenom obračunskom mjestu, koji iznos osigurava ekonomski održivo poslovanje tužiteljice te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge. Naplaćivanje više obveznih minimalnih javnih usluga jednom korisniku koji koristi više posebnih dijelova nekretnine bi bilo suprotno svrsi propisanom člankom 76. stavak 1. ZGO jer na predmetnom obračunskom mjestu ne postoji novi/drugi korisnik javne usluge koji stvara otpad te bi se navedenim postupkom korisnicima javne usluge nametnuli neopravdano visoki troškovi. Zaključno se napominje da bi naplaćivanje obvezne minimalne javne usluge prema broju etaža koje koristi jedan korisnik na jednom obračunskom mjestu bilo protivno i načelu "onečišćivač plaća" propisanom člankom 7. točka 1. ZGO jer bi se takvim postupanje u praksu uvela naplata odvoza otada prema veličini prostora korisnika javne usluge umjesto prema količini proizvedenog otpada koju proizvede korisnik. Navedeno slijedi i iz mišljenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: 011-01/23-01/825, URBROJ: 517-14-23-2 od 27. prosinca 2023. koje je dostavio tuženik te je takav pravni stav zauzeo i viši sud (vidi presudu i rješenje Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-965/2024-3 od 10. ožujka 2025. i presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-491/2024-3 od 24. rujna 2024.).

P o v

r v - 3 9 0 / 2 0 2 4 - 5

Podredno se ukazuje da se iz isprava koje je dostavila tužiteljica tijekom postupka ne može utvrditi na koju se točno etažnu jedinicu odnosi potraživanje pa isto nije niti dovoljno jasno određeno.

21. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (tako: presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž – 1370/2021 od 20. prosinca 2021.).

22. Tuženik, kao stranka koja je u cijelosti uspjela u sporu, nije zatražio naknadu troškova postupka slijedom čega je odluka o trošku izostala.

Zadar, 21. svibnja 2025.

Sutkinja

Antea Barešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke. Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (članak 467. stavak 1. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnicima,

2. Tuženiku.