REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-2180/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Davor Popović, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: NK- UP/II-114-04/24-02/98, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 31. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, KLASA: NK-UP/I-114-04/23-02/243, URBROJ: 511-01-158-24-7 od 4. rujna 2024. utvrđeno je da je tužitelj odgovoran što je: dana 24. svibnja 2022. godine u 13;57;24 sati i 14;01;05 (UTC) s IP adrese [IP adresa] te dana 26. svibnja 2022. godine u 03;52;14 sati (UTC) s IP adrese [IP adresa] putem svog korisničkog računa na aplikaciji „Kik Messenger“ naziva „ivan.gicro“ korisnički ID „ivan.gicro_ivv“, elektroničke adrese [adresa elektroničke pošte] izvršio učitavanje odnosno dijeljenje sadržaja koji je kategoriziran kao dječja pornografija sa drugim korisnikom ili grupom korisnika, te što je na memorijskoj kartici koja se nalazila u mobilnom telefonu marke Samsung, modela SM-G988B/DS, IMEI broja [IMEI broj], koji mu je temeljem Naloga o pretrazi doma i drugih prostorija privremeno oduzet na adresi prebivališta u [adresa], dana 5. svibnja 2023. godine, pohranio odnosno posjedovao ukupno 5 fotografija i jedan video koji pokazuje djecu u seksualno eksplicitnom ponašanju s fokusom na njihove spolne organe, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u čl. 96. t. 7. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., 155/23.; dalje: ZOP) kao „kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“, zbog čega mu je temeljem čl. 110. st. 2. t. 6. ZOP izrečena kazna prestanka državne službe.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/II-114-04/24-02/98, URBROJ: 511- 01-158-24-5 od 31. listopada 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. Ne osporava da disciplinska odgovornost postoji neovisno o eventualnoj kaznenoj ili prekršajnoj odgovornosti, no osporava da bi on pribavio i pohranio sporni sadržaj na svoj mobitel. Kako tuženik nije utvrdio je li sporni sadržaj na aparatu posljedica „hakiranja“, predlaže sudu poništiti rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Dodatno ističe da Zakon o policiji propisuje da kaznena odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti i da oslobođenje od kaznene odnosno prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobođenje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti. Napominje da je svrha disciplinskog postupka osiguranje urednog i učinkovitog djelovanja službe kroz održavanje radne discipline uz zaštitu ugleda i časti službe unutarnjih poslova te se po tome znatno razlikuje od kaznenog postupka. Samim tim da u disciplinskom postupku ne dolazi do opasnosti kršenja ljudskih prava u opsegu u kojem je to moguće u kaznenom postupku te su posljedice u disciplinskom postupku bitno drukčije nego posljedice u kaznenom postupku (stav Ustavnog suda izražen u odluci broj: U-lll-2601/2004 od 23. studenog 2006.). U prvostupanjskom postupku da je pravilno i u cijelosti proveden dokazni postupak, analizirani izvedeni dokazi pojedinačno i u međusobnoj povezanosti te u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje na temelju kojeg je nesporno utvrđeno da je svojim ponašanjem policijski službenik, ovdje tužitelj, počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 7. Zakona o policiji. Tuženik smatra da je tužitelj ponašajući se na opisani način ugrozio vrijednosti koje je kao policijski službenik dužan štiti te je takvim ponašanjem naštetio svom ugledu kao djelatnika unutarnjih poslova, ugledu ostalih policijskih službenika koji uzorno i časno obnašaju svoju službu, kao i ugledu službe u cjelini. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Među strankama je sporno je li tužitelj počinio disciplinsko djelo, odnosno težu povredu službene dužnosti, kako je ona činjenično opisana i pravno okvalificirana.

7. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članaka 93. do 114. ZOP-a i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (Narodne novine broj 141/11.; dalje: Pravilnik), a podredno odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP), što slijedi iz normi članka 100. ZOP-a te čl. 3. st. 1. ZUP-a.

9. Prema odredbi čl. 93. st. 2. ZOP-a policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

10. Nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije (čl. 96. t. 7. ZOP) teža je povreda službene dužnosti. Kazne za teže povrede službene dužnosti propisane su odredbom čl. 110. st. 2. toga Zakona, a među predviđenim kaznama je i prestanak državne službe (t. 6.).

11. Disciplinske kazne izriču se u svrhu odgojnog utjecaja na počinitelja i druge policijske službenike u Ministarstvu te održavanja radne discipline i pravila ponašanja u službi i izvan službe (čl. 6. Pravilnika).

12. Disciplinski sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju povrede službene dužnosti, ali je vezan za činjenični opis povrede službene dužnosti (čl. 106. ZOP).

13. Valja naglasiti i da je sukladno odredbi čl. 3. st. 1. t. 1. ZUS-a predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari. Dakle, uloga upravnog suda je ispitati je li upravni postupak pravilno proveden, dakle jesu li u upravnom postupka ispoštovana pravila postupka, jesu li u tom postupku izvedeni svi potrebni dokazi i jesu li ti dokazi valjano ocjenjeni i utvrđene sve odlučne činjenice. Tek podredno, ukoliko se utvrdi da postoji neki od navedenih nedostataka, sud će u upravnom sporu upotpuniti upravni postupak ukoliko ocjeni da je to moguće s obzirom na vrstu tog nedostatka. Dakle, uloga upravnog suda nije ponovo provoditi upravni postupak.

14. Pregledom spisa predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo provelo sve relevantne dokaze, da je iste detaljno analiziralo pojedinačno i u međusobnoj povezanosti kako je to i propisano odredbom čl. 9. t. 2. ZUP-a, te da je logično obrazložilo koji dokazi su dokazivali koje odlučne činjenice te je po ocjeni suda na temelju tih dokaza pravilno utvrdilo činjenično stanje, kao i disciplinsku odgovornost tužitelja.

15. Iz dopisa Uprave kriminalističke policije, Klasa: 214-17/22-02/114, Urbroj:

511-01-4-23-29 od 5. svibnja 2023., i dopisa Službe kriminalističke policije, Klasa: NK- 214-17/23-02/125, Urbroj: 511-05-04-23-1 od 3. svibnja 2023., proizlazi da je od Europola primljena obavijest s izvješćima da je od strane KIK Messenger zaprimljena obavijest o distribuciji materijala spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece (dječja pornografija) s IP adresnog područja Republike Hrvatske, da je zaprimljen CyberTipline report broj 126666148 s korisničkim podacima temeljem kojih je Služba kibernetičke sigurnosti u suradnji s PU karlovačkom provela kriminalističko istraživanje slijedom čega je utvrđeno da je sporni materijal vezan uz pretinac elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte] te kako je vjerojatni korisnik KIK Messenger računa „ivan.gicro“ i mobitela koji se veže na spornu adresu spajanja tužitelj. Nadalje, iz Izvješća Službe kriminalističke policije, Klasa: 214-17/23-04/31, Urbroj: 511-05-04-23- 30 od 12. svibnja 2023. je razvidno da je prilikom pretrage uređaja oduzetih od tužitelja na mobilnom uređaju pronađena video snimka i šest fotografija eksplicitnog sadržaja u kojima su djeca sudionici, da se na uređaju koriste dvije adrese elektroničke pošte ([adresa elektroničke pošte]) od kojih je jedna korištena za registraciju i kreiranje korisničkog računa „ivan.gicro“ putem koje su dijeljeni sporni sadržaji na KIK Messengeru.

16. Iz podataka u spisu upravnog postupka (zapisnik od 5. svibnja 2023.) je vidljivo da je tužitelju omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari te da je isti izjavio kako nema ništa za izjaviti po navedenom. Nadalje proizlazi da je u svom iskazu na usmenoj raspravi pred disciplinskim sudom (zapisnik od 4. rujna 2024.) osporio počinjenje djela te potvrdio da su ranije navedene adrese elektroničke pošte njegove te da se oduzetim mobilnim uređajem ne koristi nitko osim njega, kao i da ne može objasniti kako su se predmetne snimke našle na njegovom uređaju.

17. Analizirajući sadržaj iskaza tužitelja te ga uspoređujući s ostalim izvedenim pisanim dokazima, sud ga ne može prihvatiti vjerodostojnim dokazom u dijelu u kojem osporava odgovornost za počinjenje djela, dok je u ostalom dijelu (vlasništvo spornog mobilnog uređaja i adresa elektroničke pošte) suglasan ostalim dokazima.

18. Među strankama nije sporno da se na mobilnom uređaju nalazio sporan sadržaj označen kao dječja pornografija (fotografije i snimka), ni da je isti dijeljen, već je tužitelj pokušao otkloniti svoju odgovornost navodima da mu je mobitel „hakiran“, a koju okolnost je tužitelj istaknuo tek u žalbi u upravnom postupku te je takav navod kontradiktoran vlastitom iskazu na usmenoj raspravi kada je izjavio da ne može objasniti kako su se snimke našle na uređaju, slijedom čega i ovaj sud cijeni da je takav navod o „hakiranju“ usmjeren samo ka odugovlačenju spora i otklanjanju odgovornosti. Stoga nije u sporu proveo informatičko vještačenje na tu okolnost niti je odredio rok do kojeg će se čekati izvođenje tog dokaza u kaznenom postupku. Ovdje se ujedno ukazuje i na određenje iz čl. 93. st. 4. ZOP prema kojem oslobođenje od kaznene, odnosno prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti. Stoga ni rezultati dokaznog postupka izvedeni u kaznenom postupku nisu od utjecaja na ovaj spor kraj utvrđenja i ovog suda da je nedvojbeno tužitelj počinio povredu činjenično opisanu i pravno okvalificiranu u prvostupanjskom rješenju.

19. Slijedom svega iznesenog, sud je suglasan s elaboracijom javnopravnih tijela da je svojim ponašanjem počinio težu povredu službene dužnosti opisane u izreci prvostupanjskog rješenja. Sud ocjenjuje osnovanima razloge koji su u prilog tome izneseni u obrazloženjima prvostupanjskoga i drugostupanjskog rješenja, te u odgovoru tuženika na tužbu, uključujući razloge što se tiču izbora disciplinske kazne za navedenu povredu. U odnosu na povredu službene dužnosti disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a u obzir su uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela. Sud je suglasan s ocjenom da iz svih provedenih dokaza proizlazi odgovornost tužitelja za počinjenje djela kako je to opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, a koje u bitnim obilježjima udovoljava konkretnoj teškoj povredi službene dužnosti, dok je obrana tužitelja usmjerena na otklanjanje odgovornosti. U odnosu na postupanje s izravnom namjerom, kao i na ostale tužbene prigovore, tijelo je dalo valjane i dovoljno obrazložene i pravno utemeljene razloge koje u cijelosti prihvaća i sud.

20. Analizirajući sadržaj same izreke, ali i uspoređujući izreku i obrazloženje, sud utvrđuje da je izreka osporavane odluke jasna, razumljiva te da sadrži razloge o svim ključnim činjenicama o kojima je ovisila i opstojnost disciplinskog djela i tužiteljeve odgovornost uključujući i razloge vezano za ocjenu navoda i prigovora tužitelja, dakle da je tuženik cjelovito i pravilno utvrdio pravo stanje stvari te pravilno primijenio odredbe materijalnoga i postupovnog prava.

21. Iako tužitelj nije posebno osporio vrstu i težinu disciplinske kazne u predmetnom slučaju, sud ističe da spomenuto podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela (tako i sudska praksa, primjerice presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1023/2022 od 4. svibnja 2022.), kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2. ZUS-a).

22. Sud utvrđuje da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti (čl. 110. st. 2. u svezi čl. 111. st. 1. ZOP) i da je odluka o istoj dostatno obrazložena. Pored toga, imajući na umu karakter predmetne povrede službene dužnosti, sud ne nalazi da bi izrečena kazna bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana, koja svrha je normativno definirana prethodno citiranom odredbom članka 6. Pravilnika.

23. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, te je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

24. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

25. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).