Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-40/2023-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja I. N. T. P. d.o.o., Kostrena, Rožmanići 19, OIB: 14762243304, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Ogulinu, Ivana bana Mažuranića 7, protiv tuženika KEPOL TERMINAL d.o.o., Zadar, Gaženička cesta 3, OIB: 46875965831, kojeg zastupa punomoćnica Daria Krajina Štivičić, odvjetnica u Zadru, Stomorica 1/III, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 28. travnja 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu stranaka i njihovih punomoćnika te nakon objave presude 21. svibnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz Zadra, Sv. Vinka Paulskog 34, poslovni broj Ovrv-7600/2022, UPP/OS-Ovrv-764/2022 od 15. rujna 2022., u dijelu kojim se nalaže tuženiku KEPOL TERMINAL d.o.o., Zadar, Gaženička cesta 3, OIB: 46875965831, isplatiti tužitelju I. N. T. P. d.o.o., Kostrena, Rožmanići 19, OIB: 14762243304, iznos od 11.203,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 505,18 EUR od 16. travnja 2019.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. svibnja 2019.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. lipnja 2019.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. srpnja 2019.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. kolovoza 2019.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. rujna 2019.

- na iznos od 505,18 EUR od 15. listopada 2019.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. studenog 2019.

- na iznos od 505,18 EUR od 15. prosinca 2019.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. siječnja 2020.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. veljače 2020.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. ožujka 2020.

- na iznos od 594,76 EUR od 16. travnja 2020.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. svibnja 2020.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. lipnja 2020.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. srpnja 2020.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. kolovoza 2020.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. rujna 2020.

- na iznos od 505,18 EUR od 15. listopada 2020.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. studenog 2020.

- na iznos od 505,18 EUR od 15. prosinca 2020.

- na iznos od 505,18 EUR od 16. siječnja 2021.

pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 266,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz Zadra, Sv. Vinka Paulskog 34, poslovni broj Ovrv-7600/2022, UPP/OS-Ovrv-764/2022 od 15. rujna 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri iznos glavnog potraživanja od 1.515,54 EUR sa zateznom kamatom kao i zateznu kamatu koja bi na iznos od 11.203,54 EUR tekla po stopi većoj od one dosuđene u toč. I izreke ove presude; i utvrđuje se da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.884,75 EUR, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev na naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 426,39 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 15. travnja 2022. podnio protiv tuženika javnom bilježniku Silvani Grdović iz Zadra prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 12.719,08 EUR sa zateznim kamatama, a povodom kojega je javni bilježnik 15. rujna 2022. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-7600/2022, UPP/OS-Ovrv-764/2022.

2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor kojim označeno rješenje pobija u cijelosti u bitnom navodeći da je tuženik temeljem postignutog dogovora i zaključenog Ugovora bio u obvezi tužiteljevu uslugu plaćati u visini od 30%, Tankerkomerc d.d. TTTR 60%, a Luka Zadar u visini od 10% te vrijednosti. Tuženik da je od 2008. tužitelju blagovremeno plaćao iznos od 350,39 EUR (2.640,00 HRK), uvećan za PDV od 25% odnosno 87,60 EUR (660,00 HRK) ili ukupno iznos od 437,99 EUR (3.300,00 HRK). Međutim, zaključno sa prosincem 2019. tuženik da je prestao s poslovanjem, a ugovorne stranke da su otkazale ovu uslugu tako da tužitelj od tada za njega ne obavlja nikakve radove u vezi protupožarnog sustava, niti mu dostavlja izvod iz otvorenih stavki međusobnih potraživanja kao niti opomenu. Da tužitelj nije obavljao poslove procjene stanja i održavanja protupožarnog sustava na gatu u Gaženici da dokazuje i činjenica da nikome od ugovornih stranaka nije dostavio ocjenu niti specifikaciju obavljenih radova, a što je bio dužan po Ugovoru. Predlaže izvesti dokaz stranačkim saslušanjem.

3. Javni bilježnik je predmet proslijedio Općinskom sudu u Zadru koji se rješenjem poslovni broj Povrv-329/2022-2 od 13. siječnja 2023. oglasio stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja spis dostavio ovom sudu na daljnje rješavanje. Ovaj sud nastavno rješenjem poslovni broj Povrv-40/2023-5 od 29. ožujka 2023. (koje rješenje je postalo pravomoćno), stavio je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo ovršne radnje te odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u nastavku postupka pojašnjava da je pobijano rješenje javnog bilježnika doneseno na temelju vjerodostojne isprave KONTO KARTICA od 1. siječnja 2015. – 31. ožujka 2022. iz koje da je razvidno kako se otvorene stavke odnose na neplaćene obveze tuženika. Tuženikove uplate da su bile 8. srpnja 2015., 25. kolovoza 2015., 20. listopada 2015., 22. veljače 2016. i 11. kolovoza 2016., a uplate Tankerkomerca 14. kolovoza 2018., 13. srpnja 2020., 12. kolovoza 2020. i 19. listopada 2020. Iz dostavljene kartice, protivno navodima tuženika, da je razvidno da se usluga nije plaćala zbog čega je tužitelj i pokrenuo ovršne postupke protiv tuženika i društva Tankerkomerc d.d. u odnosu na koje je doneseno rješenje o ovrsi koje je postalo pravomoćno i ovršno. Iz dostavljenih ponuda od 6. ožujka 2021., 4. ožujka 2016. i 4. ožujka 2018. da je razvidno kako je usluga vršena i u utuženom periodu. U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio otvorene stavke za tuženika, prijedlog za ovrhu te iskazanu pravomoćnost i ovršnost na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vere Maričina iz Zadra, 112. brigade br. 3, poslovni broj Ovrv-7597/2022, UPP/OS-Ovrv-764/2022 od 14. lipnja 2022. (ovršenik Tankerkomerc d.d.), otvorene stavke za Tankerkomerc d.d. TTTR, izvatke po transakcijskom računu, ponude, dopis iz studenog 2008., Ugovor o održavanju protupožarne pumpne stanice od 13. travnja 2004., Potvrdu o izvršenim radovima i Pismo preporuke, utužene račune te je u nastavku postupka predložio izvesti dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka ZG, TG, OG i EG kao i provesti vještačenje po vještaku financijske struke.

5. U nastavku postupka tuženik ističe prigovore zastare potraživanja te promašene pasivne legitimacije navodeći da utuženi računi nisu potkrijepljeni dokumentacijom sukladno Ugovoru na koji se tužitelj poziva. Tužitelj tako da nije dostavio dokaz da bi tuženiku kroz utuženo razdoblje dostavljao servisne izvještaje kao ni da bi tuženik odobravao radne naloge. U svojstvu svjedoka predlaže saslušati djelatnice tuženika HG te ČG.

6. Tužitelj uzvraća da su osnova ovog spora predmetni Ugovor kao i dostavljeni računi koji glase na dio ugovorne obveze koju se tuženik obvezao plaćati po izvršenom poslu. Potraživanje tužitelja prema Tankerkomerc d.d. da je u cijelosti namireno u prisilnom ovršnom postupku.

Nakon što je tuženik istakao prigovor zastare tužitelj je snizio tužbeni zahtjev za iznos od 1.515,54 EUR (prve tri rate koje dospijevaju 16. siječnja 2019., 16. veljače 2019. i 16. ožujka 2019.) ističući u nastavku kako su navodi tuženika da je prestao s radom zaključno sa prosincem 2019. nebitni obzirom da su u čl. 7. Ugovora o održavanju protupožarne pumpne stanice od 13. travnja 2004. stranke ugovorile da ugovor vrijedi dok ga jedna od strana ne raskine. Pored navedenog zakonska obveza tuženika, sukladno čl. 36. Zakona o zaštiti od požara, da je bila imati osobu za održavanje takve protupožarne stanice, a u spornom razdoblju takve poslove jedino da je vršio tužitelj. Ističe da su stranke, u odnosu na osnovni Ugovor iz 2004., podignule mjesečnu cijenu, a da tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je cijena iznosila 1.167,96 EUR što da je tek neznatna razlika u odnosu na ono što tužitelj potražuje u ovom postupku s tim da je iz samog Ugovora razvidno koliki postotak je tko u obvezi plaćati.

7. Tuženik se nije protivio smanjenju tužbenog zahtjeva ističući kako je u nastavku postupka potrebno utvrditi spornu, a odlučnu činjenicu postojanja ugovorne suradnje među ovim strankama. Po ocjeni tuženika tužitelj nije dokazao da je postupio sukladno čl. 5. Ugovora odnosno nije dokazao što čini temeljnice za knjiženje u njegovim poslovnim knjigama obzirom da svoje potraživanje temelji isključivo na njima.

8. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu, saslušao je stranke te svjedoke ZG, RG, ČG, HG i EG te je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstveno struke Maji Kostijal. Sud nije provodio dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka OG obzirom je tužitelj tijekom postupka odustao od ovog dokaza.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Isplatu iznosa od 11.203,54 EUR potražuje tužitelj kao izvođač radova od tuženika kao naručitelja, na ime neplaćenog iznosa po 22 dospjela, a neplaćena računa izdana temeljem Ugovora o održavanju protupožarne pumpne stanice zaključenog 13. travnja 2004.

11. Budući je tuženik istakao materijalno-pravni prigovor zastare sud je prije svega cijenio osnovanost tog prigovora.

Čl. 214. st. 1.-3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Odredba čl. 228. ZOO-a propisuje da: (1) međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine; (2) zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

Nadalje, čl. 14. st. 2. ZOO-a propisuje da su trgovački ugovori prema tom Zakonu, ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. Kako se radi o potraživanju koje neminovno potječe iz trgovačkog ugovora, odnosno iz djelatnosti u okviru predmeta poslovanja stranaka, razmatrajući dospijeće (nakon povlačenja) najstarije tražbine 16. travnja 2019. kao i trenutak kada je podnesen prijedlog za ovrhu kojim se prekida tijek zastare (15. travnja 2022.) zaključuje se kako prigovor zastare nije osnovan jer je prijedlog za ovrhu podnesen unutar trogodišnjeg zastarnog roka.

12. Sukladno čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje dok se prema čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

13. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

14. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o održavanju protupožarne pumpne stanice (u daljnjem tekstu: Ugovor; stranica 187 – 190 spisa) koji nije mijenjan anexom i za koji je tijekom postupka postalo nesporno da nije otkazan pa sud i prigovor promašene pasivne legitimacije ocjenjuje neosnovanim. Ovim Ugovorom tužitelj se kao izvođač obvezao društvima Luka Zadar b.b., Kepol – Terminal d.o.o. i Tankerkomerc d.d. TTTR kao naručiteljima održavati protupožarnu pumpnu stanicu, a uslugu fakturirati prema ključu: Luka Zadar b.b. u omjeru od 14,285 %, ovdje tuženiku u omjeru od 42,855 % i Tankerkomerc d.d. TTTR u omjeru od 42,855 %. Visina naknade ugovorena je čl. 3. prema kojem će tužitelju za izvršeni rad kontinuirane kontrole postrojenja naručitelji plaćati naknadu u vrijednosti od 5.200,00 HRK mjesečno. Ugovor je sklopljen dana 13. travnja 2004. na vremensko razdoblje od jedne godine od dana potpisa i produžuje se na slijedeću godinu pod uvjetom da ga niti jedna strana pismenim putem nije otkazala.

15. Sporno je je li tužitelj u cijelosti ispunio obveze iz predmetnog Ugovora u odnosu na ovdje tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da ima svoj protupožarni sustav, da u utuženom razdoblju nije radio pa da tužitelj za njega nije ni imao što održavati, da ga tužitelj nije obavještavao o navodno učinjenom poslu niti kroz ugovorom propisanu dokumentaciju (servisne izvještaje i naloge) niti kroz račune, knjigovodstvenu dokumentaciju, opomene, kakva praksa da je bila u periodu u kojem je tuženik radio i tužitelju uredno plaćao.

16. Na okolnost pružanja usluge sud je izveo dokaz saslušanjem ZG i TG zaposlenika Tankerkomerca, EG zaposlenika tužitelja kao i dokaz saslušanjem stranaka.

Iz iskaza svih saslušanih svjedoka/stranaka proizlazi da tuženik zaista ima svoj protupožarni sustav (za terminal, koji je nevezan za predmetni sustav) međutim predmet ovog postupka je usluga održavanja protupožarne pumpne stanice (gat i pumpaona) kao jedinstvenog sustava koju uslugu je tužitelj objedinjeno pružao svima trima suugovarateljima. Da bi tuženik mogao obavljati svoju djelatnost i zaprimati brodove sukladno Zakonu bio je dužan imati ispravan zaštitni sistem kod gata, što je održavao upravo tužitelj. Prema iskazima saslušanih svjedoka RG i EG radi se o starom sistemu s kraja 80-ih godina koji je trebao pažnju stručnjaka u održavanju, a to da je u tom periodu bio jedino tužitelj. Pružanje usluge iz iskaza ovih svjedoka proizlazi da je bilo temeljeno na sklopljenom Ugovoru i to na poziv i riječ, bez popratne dokumentacije koja je pratila tek veće zahvate. Svjedok LG koji na postrojenju radi od 1995. godine se ne sjeća radnih naloga niti servisnih izvještaja, kojih se ne sjećaju niti svjedoci ZG i RG. Usluga se pružala jednom tjedno, jednom godišnje i po potrebi ali nikad nije bilo prigovora na nju. Tijekom utuženog razdoblja uredno da su se izdavali certifikati.

Sud je poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka ZG, TG i LG. Iskazi ovih svjedoka, koji imaju neposrednih saznanja o predmetu spora, podudarni su međusobno i u skladu su sa ostalom dokumentacijom koja prileži spisu. Stoga dovodeći u svezi iskaze ovih svjedoka sa dokumentacijom koja prileži spisu ali i iskazima samih stranaka sud zaključuje da je tužitelj u utuženom razdoblju izvršavao ugovorom preuzetu obvezu koja, kao ni ranije, nije bila praćena dokumentacijom iz čl. 5. Ugovora odnosno servisnim izvještajima i radnim nalozima.

17. Pruženu uslugu tužitelj je obračunavao u izdanim (utuženim) računima čija visina je različita od iznosa naznačenog u sklopljenom Ugovoru.

Zastupnik po zakonu tužitelja GG u svom iskazu je pojasnio da je cijena usluge rasla, a da se mijenjao i omjer postotka sudjelovanja u plaćanju ove naknade, što su potvrdili i saslušani svjedoci ZG i RG. Svaka promjena da je dogovorena između sva tri naručitelja s jedne strane i ranijeg direktora OG s druge strane koji da ga je o tome i obavijestio. Stavke iz utuženih računa da se odnose na fiksnu uslugu održavanja sustava kojeg je tužitelj označavao kao PPS što da je pumpaona i PP protupožarni sustav na gatu, koje jedno bez drugoga ne može. Račun da se sastojao od dolaska servisera 1 x mjesečno (1.350,00 HRK), održavanje PP 1 mjesec (5.200,00 HRK), održavanje PPS 1 mjesec (3.600,00 HRK) što daje ukupnu osnovicu od 10.150,00 HRK uvećano za 2.537,50 HRK što ukupno iznosi 12.687,50 HRK. Od toga 60 % za Tankerkomerc da mjesečno iznosi 7.612,50 HRK, za tuženika 30 % mjesečno iznosi 3.806,25 HRK, a za Luku 10 % mjesečno iznosi 1.268,75 HRK. Ukoliko tuženik smatra da to nije bila formula obračuna onda bi obzirom na činjenicu (priznatu još u prigovoru protiv platnog naloga) da je cijena bila 8.800,00 HRK kada se uzme omjer od 42.855 % iz Ugovora ugovorena naknada za tuženika iznosila 3.771,24 HRK uvećano za PDV.

Zastupnik po zakonu tuženika NG osporio je prednje navode GG navodeći da je sa OG dogovarao jedino da će mu plaćati ukoliko bude imao posla, u protivnom ne, stoga da mu nisu poznate nove cijene i omjeri postotka različiti od ugovorenih.

18. Povodom osporene visine, na prijedlog tužitelja, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno Maji Kostijal stalnoj sudskoj vještakinji za knjigovodstvo i financije.

Za potrebe predmetnog vještačenja vještakinja je izvršila uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je od stranaka zatražila i dodatnu dokumentaciju. Tužitelj je dostavio traženu dokumentaciju dok tuženik nije. Temeljem raspoložive dokumentacije vještakinja u nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao potraživanja prema tuženiku u iznosu od 11.203,46 EUR a kako tuženik nije dostavio analitičku karticu dobavljača I.N.T.P. d.o.o. te karticu pretporeza po ulaznim računima, konto 1400, da se ne može izjasniti je li tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao dugovanje prema tužitelju odnosno je li temeljem ulaznih faktura tužitelja koristio pretporez pri obračunu poreza na dodatnu vrijednost.

Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka ističući kako držanje tuženika sud svakako mora uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.

Tuženik po pozivu nije dostavio očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, već je na ročištu stavio primjedbu kako je isti nepotpun. Posebno upitan zašto nije dostavio vještaku traženu dokumentaciju zastupnik po zakonu tuženika je odgovorio da je dio tuženika na koji se odnosi predmet spora prodan tako da više ne zna gdje se ista nalazi.

Tužiteljeve tvrdnje da je utužene račune slao tuženiku potvrdile su i djelatnice tuženika ČG i HG. Prema iskazu ovih svjedokinja računi su zaprimani sa stavkom održavanja po ugovoru, dakle bez popratne dokumentacije za koju tuženik tvrdi da se ranije (dok je radio) dostavljala u prilogu računa, ali ove navode nije ničim tijekom postupka dokazao. Stoga je sud poklonio vjeru iskazima ovih svjedokinja koje su obzirom na radno mjesto imale saznanja o ovom Ugovoru i zaprimljenim računima.

Tuženik je još u prigovoru potvrdio da se cijena kao i omjer plaćanja ugovorene usluge mijenjao, a sud je tijekom postupka utvrdio i da je zaprimao račune tužitelja. Na ovaj način tuženik je bio obaviješten o kontinuiranom pružanju usluge od strane tužitelja kao i cijeni te usluge koju tuženik nije otkazao, čijoj kvaliteti nije prigovorio kao što nije prigovorio ni tako izdanim računima. Stoga je sud prihvatio tužiteljev obračun ove usluge kao i ključ njenog podmirenja. Nadalje, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama uredno zavodio svaki račun po poslovnom događaju, a dostavljenom dokumentacijom dokazao je da na isti način (u omjeru od 60%) to isto radio i za poslovnog partnera Tankerkomerc d.d. TTTR. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći da je isti sačinjen savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a temeljem dokumentacije koja mu je dostavljena od samih stranaka.

Tuženik, s druge strane, ničim nije dokazao da je sa OG postigao drugačiji dogovor. Čak štoviše nije istoga niti predložio za svjedoka u ovom postupku stoga njegovim navodima sud nije mogao pokloniti vjeru. Tuženik je nesporno zaprimio brod u utuženom razdoblju i nadao se idućima, a što ne bi mogao bez urednog certifikata kojeg su naručitelji imali tijekom utuženog razdoblja kao posljedici tužiteljeve kontinuirane kontrole postrojenja.

19. Ocjenom svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je tužitelj dokazao da je pružio tuženiku uslugu iz utuženog računa koju je on bez prigovora primio ali koju nije podmirio pa je primjenom naprijed navedenih materijalnih odredbi ZOO-a održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP- a), u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 11.203,54 EUR kao iznos dugovane glavnice. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate. Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a, po stopi koja vrijedi za ostale odnose, kako je i zatraženo (stranica 95 spisa).

20. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 266,82 EUR kao osnovan tužitelju se priznaje zatraženi trošak na ime predujma naknade koji uvećan za PDV 25% iznosi 12,44 EUR, zatim ostatak iznosa naknade koji uvećan za PDV iznosi 88,48 EUR sve sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22 i 154/22). Nadalje, priznat je tužitelju i trošak na ime sastava prijedloga za ovrhu koji uvećan za PDV iznosi 165,90 EUR, sukladno Tbr. 11. toč. 1. u sv. Tbr. 46 i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa). Dakle, ukupno je tužitelju priznat iznos od 266,82 EUR kako je to i zatraženo. Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a, po stopi koja vrijedi za ostale odnose, kako je to i zatraženo.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a, Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima ("Narodne novine" broj: 8/88, 3/94, 150/05) i Odluci Vlade Republike Hrvatske o visini dnevnice za službeno putovanje u zemlji i visini naknade za državne dužnosnike, suce i druge pravosudne dužnosnike, te ostale zaposlene koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna, a čija prava nisu uređena kolektivnim ugovorima ("Narodne novine" broj:

117/12, 139/12, 152/13, 148/14, 26/16, 119/16, 124/17, 117/19, 135/20, 140/21, 62/22, 145/22, 149/23, 149/24), pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: trošak sastava obrazloženih podnesaka od 2. lipnja 2023. i 23. ožujka 2025. u iznosu od po 100 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife (vrijednost boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR), zatim za sastav podneska od 25. veljače 2024. u visini od 25 boda, sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, za zastupanje na ročištima održanima 22. rujna 2023., 10. studenog 2023., 14. prosinca 2023., 9. veljače 2024., 9. travnja 2024. i 28. travnja 2025. u iznosima od po 100 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sve uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi ukupno 2.062,50 EUR, na koji iznos valja nadodati putni trošak stranke na relaciji Zadar-Rijeka- Zadar (dva puta) u iznosu od 243,00 EUR (225 km x 4 x 0,27 EUR), zatim materijalni trošak vještačenja u visini od 500,00 EUR kao i trošak na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,25 EUR, sukladno čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23) i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23); što sveukupno iznosi 2.884,75 EUR (točka II. izreke rješenja) što sveukupno iznosi 2.884,75 EUR.

22. Sud tužitelju nije priznao putni trošak u daljnjem iznosu od 207,00 EUR kao ni trošak sudske pristojbe na presudu u daljnjem iznosu od 94,39 EUR, a nije mu priznao ni trošak pristupa na ročište radi objave presude u visini od 125,00 EUR jer mu ovaj trošak nije niti nastao (točka III. izreke rješenja).

U Zadru 21. svibnja 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz poziv za plaćanje sudske pristojbe na presudu,

- tuženiku po punomoćnici,

- u spis.