REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. P Ob-45/2019-106

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti u pravnoj stvari tužiteljice OA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku iz Poreča, protiv tuženika: 1. AA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), zastupana po punomoćnicama iz ZOU Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicama iz Labina i 2. TA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicama iz ZOU Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicama iz Labina, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i bračne stečevine, nakon glavne rasprave zaključene dana 08. travnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, drugotuženika osobno i punomoćnika oba tuženika, dana 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o darovanju od 14.06.2017., sklopljen između drugotuženika TA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], O [adresa], kao darovatelja s jedne strane, te prvotuženice AA, OIBN 43302778736, [adresa], kao daroprimateljice s druge strane, OV-2136/17, kod Aleksandre Micelli, javnog bilježnika u Novigradu pa se nalaže uspostava prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije prijenosa prava vlasništva u zemljišnu knjigu na temelju rečenog ugovora o darovanju u korist prvotuženice, tako da se briše pravo vlasništva s imena prvotuženice AA na 34/100 dijela vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] etažnog vlasništva s određenim omjerima u k. o. [katastarska općina], s kojim suvlasničkim djelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva na stanu, 5. Suvlasnički dio (E-3), posebni dio S3 – stan u prizemlju i na katu, u planu označen zelenom bojom, površine 110,82 m2, kojemu pripada dvorište oznake S3a, površine 125,65 m2 i parking oznake PS3, površine 17,15 m2, uz istodobni upis prava vlasništva na toj nekretnini u korist drugotuženika TA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

II. Utvrđuje se da 34/100 dijela vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] etažnog vlasništva s određenim omjerima u k. o. [katastarska općina], s kojim suvlasničkim djelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva na stanu, 5. Suvlasnički dio (E-3), posebni dio S3– stan u prizemlju i na katu, u planu označen zelenom bojom, površine 110,82 m2, kojemu pripada dvorište oznake S3a, površine 125,65 m2 i parking oznake PS3, površine 17,15 m2, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice OA i drugotuženika TA i to tužiteljice OA u 39/100 dijela i drugotuženika TA u 61/100 dijela, pa se nalaže prvotuženici AA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženiku TA u roku od 15 dana izdati tužiteljici OA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva rečene nekretnine u zemljišnoj knjizi u njenu korist u 39/100 dijela ili će u protivnom tu ispravu po pravomoćnosti zamijeniti ova presuda.

III. Dužni su tuženici tužiteljici solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.831,96 eura, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 28. 05. 2018. godine podnijela tužbu protiv tuženika kojom traži utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju sklopljen 14.06.2017. između prvotuženice i drugotuženika, a predmet darovanja je bila nekretnina opisana u t. I. izreke ove presude. U tužbi navodi da je prvotuženica upisana kao samovlasnica predmetne nekretnine na temelju predmetnog ugovora o darovanju, međutim, predmetna nekretnina da predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i drugotuženika, a koju nekretninu da je drugotuženik bio stekao na temelju ugovora o kupoprodaji od 07.05.2010. odnosno ugorova o ortakluku s IA i HA i na temelju odluke o uspostavi etažnog vlasništva od 07.04.2017. Tužiteljica i drugotuženik da su sklopili brak u [adresa] 17.04.2004., koji je razveden sporazumno u Švicarskoj 17.01.2013., a koja odluka je postala pravomoćna 24.01.2013. Predmetna nekretnina da je stečena zajedničkim radom tužiteljice i drugotuženika za vrijeme trajanja bračne zajednice te da predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Kao bračni drugovi su nakon boravka u [adresa] živjeli u [adresa] kod tužiteljičinih roditelja, besplatno, gdje su oboje radili, a drugotuženik da je povremeno zimi dolazio na kraće vrijeme u [adresa]. Tužiteljica je u početku radila u "Konzumu" i kao turistički vodič u tvrtki Matek d.o.o., a drugotuženik na građevinskim poslovima. Nakon tri godine boravka u [adresa] tužiteljica i drugotuženik krajem 2009. su otišli u Švicarsku kod tužiteljičinih roditelja. Tužiteljica je radila u pekarni i primala plaću cca 3.800,00 CHF, a drugotuženik kao konobar u hotelu i primao plaću od cca 2.500,00 – 3.000,00 CHF. Poslije Uskrsa 2011. drugotuženik je otišao u [adresa] gdje je bio do zime, a poslije Božića je opet otišao u Švicarsku gdje je radio do prekida bračne zajednice. Dalje navodi da su bračni drugovi zarađeni novac ulagali u kupnju i dovršenje predmetne nekretnine i to sve za vrijeme trajanja bračne zajednice i ekonomske zajednice, a zajednički novac da je držao i njime upravljao najviše drugotuženik. Prilikom razvoda braka u Švicarskoj, u odluci o sporazumnom razvodu braka tužiteljica i drugotuženik da su se sporazumjeli o podjeli imovine u Švicarskoj dok su vezano za imovinu u Hrvatskoj odredili da zadržavaju pravo na raspodjelu imovine. Tužiteljica tvrdi da je drugotuženik znao da je predmetna nekretnina njihova bračna stečevina te da bez njezine suglasnosti nije mogao otuđiti predmetnu nekretninu, a prvotuženica, koja je majka drugotuženika, da je to znala i bila svjesna toga i zato da se ne može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige i zato da prvotuženica nema pravo na zaštitu stečenog prava jer nije poštena treća osoba. Tužiteljica se poziva na odredbe čl. 36., 37. i 38. Obiteljskog zakona i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Zato tužiteljica predlaže da se prethodno utvrdi ništetnim darovni ugovor između prvotuženica i drugotuženika te da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo prije darovnog ugovora uz istodobni upis prava vlasništva u korist drugotuženika, a potom da se utvrdi da je predmetna nekretnina bračna stečevina tužiteljice i drugotuženika, svakog u ½ dijela.

1.1. Nakon provedenog građevinskog vještačenja tužiteljica je ispravila tužbeni zahtjev u odnosu na suvlasnički dio koji bi pripadao bivšim bračnim drugovima tako da umjesto suvlasničkog dijela u ½ dijela tužiteljica potražuje 39/100 dijela predmetne nekretnine po osnovi bračne stečevine.

1.2. Tijekom postupka podneskom od 13.03.2019. tužiteljica je, za slučaj da sud ne nađe osnovanim prvo postavljeni tužbeni zahtjev, postavila eventualno kumulirani tužbni zahtjev te je predložila donošenje presude kojom će utvrditi da je predmetna nekretnina bračna stečevina tužiteljice i drugotuženika, u ½ dijela te da je tužiteljica ovlaštena po pravomoćnosti te presude izvršiti uknjižbu svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u ½ dijela, a što da su tuženici dužni trpjeti. Istim podneskom tužiteljica ističe da je s drugotuženikom prije sklapanja braka bila u vezi više od 7 godina, na početku veze tuženik da je stanovao u [adresa], a tužiteljica u Švicarskoj, zatim jedno vrijeme da su stanovali zajedno u [adresa] u kući roditelja drugotuženika te da im je bila namjera kupiti ili sagraditi kuću ili stan u [adresa]. Zbog loših financijskih prilika drugotuženik da je odselio u Švicarsku kod tužiteljice gdje se i zaposlio, sezonski u hotelu. U braku da je rođeno zajedničko dijete te da je tužiteljica pored zaposlenja vodila brigu i o kućanstvu i o odgoju i podizanju djeteta i zarađeni novac od rada u Švicarskoj tužiteljica i drugotuženik da su uložili u izgradnju stana u [adresa] u koji su trebali useliti po dovršetku gradnje. Imali su zajednički bankovni račun otvoren u Graubundner Kantonalbank Chur broj CK 073.254.000. i oboje da su primali plaću na taj bankovni račun i zajedno raspolagali novcem na tom računu. Sa tog računa u razdoblju zajednice da je "podignuto" više od 135.000,00 CHF, koji novac je bio namijenjen za izgradnju predmetnog stana, te isplate su označene pod nazivom "Barbesung". Ugovorom od 07.05.2010. drugotuženik da je stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva te je provedena i predbilježba prava vlasništva u zemljišnim knjigama pod br. Z-2651/10. Tužiteljica smatra da je povod za sklapanje darovnog ugovora između prvotuženice i drugotuženika bilo onemogućiti tužiteljici ostvarenja njezinih prava na predmetnoj nekretnini budući da između prvo i drugotuženika nije bilo nikakvog zajma, a čak i da je i takav ugovor da bi bio ništetan, ističe da bračni drugovi drugih nekretnina u Hrvatskoj nisu imali, a u odluci o razvodu braka da se navodi da su bračni drugovi utvrdili da pitanje imovine koja je stečena u braku i koja se nalazi u Hrvatskoj ostavljaju otvorenim.

1.3. Na pripremnom ročištu 24.05.2019. tužitelj je, priloženim podneskom, predložio, ukoliko sud nađe da nisu osnovani prvo i drugo postavljeni tužbeni zahtjevi, da se naloži tuženicima da isplate tužiteljici iznosom od 100.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom 24.05.2019. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Podneskom dostavljenog prilikom pripremnog ročišta 10. listopada 2018. tuženici ne osporavaju da je prvotuženica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, ali osporavaju da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu tužiteljice i drugotuženika kao što osporavaju da bi predmetni darovni ugovor bio ništav. Tuženici tvrde da je bračna zajednica između tužiteljice i drugotuženika faktički prestala u listopadu 2011. jer da je tužiteljica tada napustila drugotuženika i njihovo zajedničko dijete te odselila u Njemačku sa trećom osobom. Iz Njemačke da je povremeno dolazila vidjeti dijete, a u ožujku 2012. da je zasnovala radni odnos u Njemačkoj. Za to razdoblje da bračna zajednica nije postojala, a drugotuženik da je živio u [adresa] i uzdržavao dijete. Drugotuženik da je u Švicarskoj bio do Uskrsa 2012., kada je odselio u Hrvatsku, a dijete je ostalo živjeti u [adresa] sa tužiteljičinom majkom, kojoj je drugotuženik ostavio 3.500,00 CHF za uzdržavanje djeteta. Nakon toga drugotuženik da se nije vraćao u stan u kojem je živjelo dijete sa bakom po majci, već kada je dolazio u Švicarsku u prosincu 2012. da je iznajmio sobu u hotelu. Od listopada 2011. drugotuženik i tužiteljica da ne održavaju nikakve odnose. Dalje navodi da prilikom sklapanja ugovora o ortakluku 07.05.2010. drugotuženik nije platio kupoprodajnu cijenu niti je tada provedena uknjižba prava vlasništva budući da je u ugovoru navedeno da će do uknjižbe prava vlasništva doći nakon uplate kupoprodajne cijene, a drugotuženik da je upisan kao vlasnik tek 2017. Iz navedenog da se zaključuje da za vrijeme trajanja braka nije plaćena kupoprodajna cijena niti stečeno vlasništvo. A s obzirom da je nekretnina stečena temeljem ortačkog ugovora, prema odredbama ZOO-a vlasništvo da se stječe tek diobom ortačke imovine, a do tada da je imovina zajednička. Dioba ortačke imovine da je provedena 2017. tj. nakon prestanka bračne zajednice i tek tada da je drugotuženik stekao vlasništvo. Dalje navodi da su ugovor o ortakluku zaključili IA, koji je uložio nekretninu, zatim HA i drugotuženik koji su trebali izvesti radove do faze izgrađenosti roh-bau, 07.05.2010., ali sa radovima da se započelo u studenom 2011., obzirom da je građevinska dozvola izdana 20.09.2011. Ortaci su kasnije gradili, ali ni do formalnog prestanka braka zgrada nije bila dovršena, već je zgrada dovršena tek 2016. kada je ishođena uporabna dozvola i nakon toga provedena dioba i tek nakon toga da je drugotuženik stekao predmetnu nekretninu u vlasništvo. Za dovršenje zgrade novac mu je pozajmila majka i zbog toga da je majka tj. prvotuženica tražila da se istoj prenese predmetna nekretnina u vlasništvo. Tuženici tvrde da je predmetna nekretnina bila vlastita imovina drugotuženika koju je stekao nakon prestanka bračne zajednice s tužiteljicom, a radi izgradnje nekretnine sredstva da je uložila prvotužena. Svi radovi izvođeni na predmetnoj nekretnini da su izvođeni po prestanku bračne zajednice, a tužiteljica da nije ni vidjela nekretninu na kojoj se gradi ni stan niti projektnu dokumentaciju.

2.2. Tuženici su podneskom od 21.05.2019. osporili navode tužiteljice da bi bračna zajednica trajala do 20.03.2013. već ustraju kod svojih tvrdnji danih prethodnim podneskom. Iznos kojeg navodi tužiteljica od 135.000,00 CHF da su bračni drugovi trošili za svoje životne potrebe, a ne za gradnju. Drugotuženik da je platio porez za promet nekretnine koje mu je darovala sestra i to 23.895,12 kn, a radi se o stanu u [adresa] u kojem su stranke boravile dok su živjele u [adresa]. U to vrijeme da je otplaćeno i vozilo prema ugovoru o liesingu u studenom 2010. i to iznos od 38.119,00 kn i 2.784,75 kn. Također da je plaćena i naknada za priključenje na sustav javne odvodnje 3.858,00 kn, medicinske usluge Poliklinike za kirurgiju "Arcardia" u iznosu od 2.212,24 CHF, a zajednički račun da je, na zahtjev tužiteljice, odvojen 20.02.2012. Prvotuženica da je bila vlasnica više nekretnina na području [adresa] i od prodaje tih nekretnina da je pozajmila drugotuženiku novac jer nije mogao dovršiti radove kako se obvezao ugovorom o ortakluku. Drugotuženik da je nakon povratka iz Švicarske, nakon prestanka bračne zajednice, započeo sa izvođenjem radova. Za dovršetak radova da je bio određen rok od 18 mjeseci, ali tuženik da to nije mogao učiniti jer da nije imao novaca. Iz ugovora o ortaštvu da je vidljivo da je IA uložio nekretninu, da drugotuženik nije stekao nekretninu temeljem ugovora o kupoprodaji, novčana sredstva koja su prema zaključenom ugovoru trebali uložiti drugotuženik i HA u visini od 100.000,00 eura te rad u vidu vođenja i upravljanja gradilišta, sve do faze izgrađenosti roh-bau sa završnom fasadom te vanjskom stolarijom. Novčana sredstva da je ulagao HA, a drugotuženik rad u vidu vođenja i upravljanja gradilištem i to sve po prestanku bračne zajednice.

2.3. Tuženici se protive eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, osporavaju da bi tužiteljica ulagala bilo kakva novčana sredstva u gradnju predmetne nekretnine.

2.4. Tuženici, nakon što je tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev po provedenom građevinskom vještačenju odnosno nakon što je smanjila tužbeni zahtjev u odnosu na suvlasnički dio, smatraju da je tužiteljica preinačila tužbu te se protive preinaci.

3. Sud je odlučio raspravljati o tužbenom zahtjevu preciziranom nakon provođenja građevinskog vještačenja iz razloga jer se ne radi o preinaci već o smanjenju tužbenog zahtjeva, a ne o povišenju, u kojem slučaju bi se radilo o preinaci.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (6-7), ugovor o darovanju (8-10), ugovor o kupoprodaji nekretnine (11-14), vjenčani list (15), odluku o razvodu braka sa sporazumom o razvodu braka (16-26), potvrdu o boravku (42-43), potvrdu o prebivalištu (54-57), potvrda banke (58-128), poziv za mirno rješavanje spora (129), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (130-131), ugovor o ortakluku (134-139), izvadak iz zemljišne knjige (146), porezno rješenje (147-148), informativni obračun po ugovoru (149-150), ponudu (151), račun (152), rješenje o priključenju na sustav javne odvodnje (153-156), obračun za priključak na javnu kanalizaciju (157), prijavu gradnje (158), preslik bankovne kartice i priloge (159-163), nalog za plaćanje (171), otplatni plan (172), ponuda i računi (173-175), prikaz računa drugotuženika otvoren u Graubundner Kantonabank (176-189), fotografije (202-204), elaborat etažiranja (230-232), izvršen je očevid lica mjesta u prisustvu vještaka mjerničke i građevinske struke, izvršen je uvid u orto foto snimak (236), prijepis posjedovnog lista (237), pročitan je nalaz i mišljenje graditeljskog vještaka ĆA (258-287), očitovanje vještaka (304-311), pročitan je nalaz i mišljenje graditeljskog vještaka Ane Vinkerlić Dujmović iz tvrtke ALTA PLAN d.o.o. (346-367) te je ista obrazložila na ročištu svoj nalaz i mišljenje kada je i saslušana kao vještak te su saslušani svjedoci IA, GA, ŽA, DA, LA, RA, BA, FA, PA, EA, ŠA, NA, SA NA i tužiteljica i tuženici kao parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice preciziran na ročištu 08. travnja 2025. je osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je da li je Ugovor o darovanju sklopljen 14.06.2017. između prvotuženice i drugotuženika, a predmet kojeg je bila predmetna nekretnina, ništetan, da li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i drugotuženika te da li po osnovi bračne stečevine tužiteljici pripada suvlasnički dio opisan u točki II. izreke ove presude.

7. Uvidom u Vjenčani list (15) utvrđeno je da su tužiteljica i drugotuženik sklopili brak 17.04.2004. u [adresa].

8. Između stranaka je nesporno da je u braku rođeno zajedničko dijete, sin JA rođen **.**.2005.

9. Uvidom u Odluku o razvodu braka sa sporazumom o razvodu braka (16-26) utvrđeno je da je brak tužiteljice i drugotuženika razveden sporazumno, u Švicarskoj, 17.01.2013., da je maloljetno dijete stranaka povjereno na skrb i odgoj majci, tužiteljici, da je ocu, drugotuženiku, dodijeljeno pravo posjećivanja mldb. djeteta prema sporazumu stranaka, da će otac doprinositi za uzdržavanje djeteta 400,00 CHF mjesečno plus eventualno ugovorno regulirane i zakonski utvrđene dječje i obrazovne dodatke, da su se strane sporazumile u svezi s imovinom koja se nalazi u Švicarskoj dok su zadržale pravo na raspodjelu imovine koja se nalazi u Hrvatskoj.

10. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige (6-7) koji se odnosi na stanje na dan 25.05.2018. utvrđeno je da u istome dolazi upisana k. č. [katastarska čestica] kao kuća i dvorište, ukupne površine 964 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] etažnog vlasništva s određenim omjerima te da je 5. suvlasnički dio: 34/100 etažno vlasništvo (E-3) kao posebni dio S3 - stan u prizemlju i na katu u planu označen zelenom bojom površine 110,82 m2 posebnom dijelu S3 pripada dvorište oznake S3a površine 125,65 m2, parking oznake PS3 površine 17,15 m2 te da je kao samovlasnica na tom suvlasničkom dijelu upisana prvotuženica. Za k. č. [katastarska čestica] je 06.06.2017. izvršena zabilježba da je na temelju čl. 149. Zakona o gradnji za građevinu sagrađenu na toj katastarskoj čestici priložen akt za uporabu građevine – Potvrda o dostavi završnog izvješća Upravnog odjela za komunalni sustav, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Grada Novigrada.

11. Uvidom u Ugovor o darovanju (8-10) od 14.06.2017. utvrđeno je da je isti sklopljen između drugotuženika kao darodavatelja i prvotuženice kao daroprimateljice, (ugovorne strane su sin i majka), a predmet darovanja je predmetna nekretnina. U članku 2. Ugovora stranke utvrđuju da je prvotuženica pozajmljivala drugotuženiku novčana sredstva za gradnju predmetne nekretnine i to od 2013. godine na dalje radi dovršenja gradnje u rokovima. Člankom 4. Ugovora o darovanju drugotuženik je izdao prvotuženici tabularnu ispravu, a člankom 5. je ugovoreno da prvotuženica stupa u posjed nekretnine potpisom Ugovora. Ugovorne strane su ovjerile potpis pred javnim bilježnikom u [adresa]. Ugovor o darovanju nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

12. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (11-14) utvrđeno je da je isti sklopljen 07.05.2010. između ZA u svojstvu prodavatelja te drugotuženika i HA kao kupaca, a predmet kupoprodaje bilo je 2/4 dijela k. č. [katastarska čestica] (ukupna površina cijele k.č. je 998 m2) iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kupci su kupili svaki ¼ dijela, a ukupna kupoprodajna cijena za 2/4 dijela ugovorena je u iznosu od 60.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, odnosno za svakog od kupca po 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, te su se kupci obvezali kupoprodajnu cijenu platiti prodavatelju u roku od godine dana od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora. Istog dana prodavatelj je kod javnog bilježnika u Poreču ovjerio potpis. A Ugovorom je ugovoreno da će prodavatelj predati suposjed predmetne nekretnine kupcima odmah po sklapanju ugovora. Također je ugovoreno da će prodavatelj kupcu izdati tabularnu ispravu za uknjižbu odmah čim pojedini kupac isplati ukupnu kupoprodajnu cijenu. Troškove (struje, vode, telefona, odvoz smeća, komunalije, naknade, doprinose) koje terete predmetnu nekretninu od trenutka predaje suposjeda (07.05.2010. na dalje) snose ugovorne strane. Radi osiguranja vraćanja uplaćene kupoprodajne cijene kupaca u visini od 100.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti (ugovorna kazna) ugovoreno je osnivanje založnog prava na nekretnini prodavatelja. Također je ugovoreno da se u zemljišnim knjigama upiše predbilježba prava vlasništva u korist kupaca.

13. Uvidom u Ugovor o ortakluku (134-139) utvrđeno je da je isti sklopljen 07.05.2010. između ZA, drugotuženika i HA, kojim su ugovorne strane suglasno utvrdile da je IA samovlasnik k. č. [katastarska čestica] površine 998 m2 k. o. [katastarska općina], da su ugovorne strane suglasno utvrdile da su prije ovog Ugovora sklopile Ugovor o kupoprodaji 07.05.2010. (list 11-13), da su ugovorne strane suglasno utvrdile postojanje interesa za zajedničku izgradnju stambene zgrade s tri stana na predmetnoj nekretnini do faze izgrađenosti "roh bau" nakon čega da će svaka stranka upisati svoje pravo vlasništva i zasebno dovršiti svoj dio i sa njime raspolagati po vlastitom nahođenju. Istim Ugovorom ugovorne strane su ugovorile da će se izgraditi stambena zgrada sa tri dvoetažna stana u nizu u roku od 18 mjeseci od dana izdavanja dozvole potrebne za gradnju, ali rok da nije bitan sastojak ugovora. Pod pojmom "roh bau" izgrađenosti, kako je ugovoreno, da se smatra sa završenom fasadom, vanjskom stolarijom, a unutar zgrade unutarnje pregrade na grubo bez bojenja i pokrivanje krova sa crijepom da su obaveza drugotuženika i HA. Člankom 3. ugovoreno je da će ugovorne strane kao ortaci u imovinu ortakluka unijeti i to IA 60.000,00 eura, odnosno predmetnu nekretninu te vrijednosti, a drugotuženik i HA novčani iznos do 100.000,00 eura protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB- a i njihov rad – vođenje i upravljanje gradilištem. Uneseni novac i rad da će se odnositi na sveukupne radove potrebne do faze izgrađenosti "roh bau" sa završenom fasadom te vanjskom stolarijom kao na novac i rad potrebne za dio zgrade koji će po diobi pripasti u vlasništvo ZA, za izradu unutarnjih pregrada na grubo bez bojanja i za radove pokrivanja krova crijepom. Imovinu ortakluka da predstavljaju i dodatna materijalna ili novčana sredstva koju stranke budu naknadno uložile u ortakluk u cilju dovršenja zgrade do faze "roh bau". Ovlaštenje za vođenje poslova ortakluka povjereno je drugotuženiku i HA te su ovlašteni, uz suglasnost ZA, odrediti osobu koja će biti nadzor prilikom gradnje. Povjereno im je da su dužni uredno voditi poslovne knjige i polagati račun ZA. Ukupne vrijednosti unesene u ortakluk od ortaka uložiti će se u izgradnju nekretnine. Trošak gradnje objekta ugovoreno je da će snositi drugotuženik i HA na jednake dijelove te su dužni ishoditi račun i platiti bez odgode. Fakturu na iznos 100.000,00 kuna ili više da će biti plaćena nakon što istu potvrde sve ugovorne strane. Nadalje je utvrđeno da su istim Ugovorom ugovorne strane ugovorile podjelu dobiti na način da nakon prestanka ortaštva izvrše diobu i to na način da se u zemljišnu knjigu upiše suvlasništvo predmetne nekretnine svakog od ortaka u 1/3 dijela, da se izvrši etažiranje na način da, relevantno za ovu pravnu stvar, drugotuženiku pripadne poseban dio zgrade (po etaži 52,92 m2), označen brojkom 2 u prilogu C, te drugotuženiku i VA da će naknadno urediti način razvrgnuća okućnice u prilogu A označene žutom bojom. IA da će po ispunjenju obveza od strane drugotuženika i HA izdati im tabularnu ispravu za uknjižbu njihova prava vlasništva i nakon što se u zemljišnoj knjizi upiše pravo suvlasništva u korist svakoga ortaka da se gasi obveza drugotuženika i HA za isplatu kupoprodajne cijene u visini od 60.000,00 eura. Ugovorom su ugovorne strane uredile i druge odnose, koje nisu relevantne za ovu pravnu stvar.

14. Uvidom u Dopis (158) utvrđeno je da je drugotuženik u ime ostalih ortaka iz Ugovora o ortaštvu dana 25.10.2011. obavijestio Odsjek za prostorno građenje i graditeljstvo u Novigradu da 02.11.2011. započinju sa građenjem slobodnostojeće stambene zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa], za koju je izdano Rješenje o uvjetima građenja 20. rujna 2011. i koje je postalo pravomoćno 12.10.2011.

15. Uvidom u Potvrdu prebivališta izdanu u [adresa] 02.11.2018. godine (54- 57) utvrđeno je da je prema službenim podacima izdavatelja Potvrde tužiteljica od 01.07.1991. godine (kada je iz Jugoslavije odselila u Njemačku) do 30.04.2012. bila prijavljena u Njemačkoj, kao i od 20.08.2012. do 30.11.2015. Od 01.07.2017. do 30.04.2018. bila je prijavljena u Švicarskoj, tj. upisana u Registru stanovnika. U istom kućanstvu na adresi [adresa] u [adresa] stanovali su i ŽA od **.**.1990., GA od **.**.1991., ŽA (rođen **.**.1991.) od rođenja, TA od 24.11.2009. do **.**.2013. i JA od rođenja **.**.2005.

15.1. Navedeni službeni podaci ne odgovaraju i stvarnom stanju, a što je utvrđeno iz iskaza tužiteljice i drugotuženika budući da su iskazali da su u Švicarskoj zajedno živjeli od 2009. i to prema iskazu tužiteljice do listopada 2012., a prema iskazu drugotuženika do kraja rujna 2011.

16. Iz ispisa podataka Graubundner Kantonal Bank (58-128) utvrđeno je da se navedeni podaci odnose na tužiteljicu odnosno na njezine račune, da je sa navedenih računa plaćala i primala uplate, da su uz službene podatke na određeni datum i određeni iznos ručno dodana imena A, DA, GA, a koja se odnose na razdoblje 2010., 2011. i 2012. godinu, iz kojih podataka proizlazi da je na predmetnom računu kroz svo to razdoblje naznačen i Gutschrift Hotel Valbella Inn AG Postfach Valbella, a uz koje iznose ručno stoji ime A (nesporno da je isti radio u predmetnom hotelu koji mu je isplaćivao plaću).

17. Iz Poziva za mirno rješavanje spora (129) proizlazi da se tužiteljica putem punomoćnice (odvjetnice) obratila drugotuženiku pisanim dopisom od 18.05.2017. godine, kojim ga poziva na mirno rješenje podjele bračne stečevine – imovine koja se nalazi u Hrvatskoj.

18. S obzirom na datum kada je tužiteljica pozvala drugotuženika na mirno rješavanje spora oko podjele bračne stečevine – imovine u Hrvatskoj (predmetne nekretnine), a koji poziv je datiran 18.05.2017., i odaslan drugotuženiku iz [adresa], budući da je punomoćnica odvjetnica tužiteljice tada imala Odvjetnički ured u Novigradu, u ulici Lako 1, te s obzirom na datum sklapanja Ugovora o darovanju upravo predmetne nekretnine između drugotuženika i prvotuženice 14.06.2017., sud zaključuje da je predmetni ugovor o darovanju između drugotuženika i prvotuženice sklopljen radi osujećenja tužiteljice u ostvarivanju svojih prava koja joj pripadaju po osnovi bračne stečevine na predmetnoj nekretnini, budući da je do predmetnog Ugovora o darovanju došlo ubrzo nakon što je tužiteljica pozvala drugotuženika za dogovor o podjeli bračne stečevine koja se nalazi u Hrvatskoj, a radi se o nekretnini koja je predmet ovog postupka (druge imovine u RH nisu imali).

19. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (130-131) utvrđeno je da je drugotuženik temeljem Ugovora o prodaji nekretnine od 07.05.2010., od 20.05.2010. predbilježio pravo vlasništva na nekretnini u svoju korist i na svoje ime Rješenjem Z-2651/10, da bi Rješenjem Z-17791/2017 od 16.06.2017. temeljem Ugovora o darovanju od 14.06.2017. prvotuženica upisala pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime. Nadalje je utvrđeno da je 05.05.2017. predlagatelj zatražio upis posebnih dijelova zgrade na k. č. [katastarska čestica] temeljem Potvrde o samostalnoj uporabnoj cjelini posebnih dijelova zgrade i Odluke o uspostavi etažnog vlasništva i plana posebnog dijela zgrade.

20. Uvidom u Porezno rješenje (147) utvrđeno je da je isto izdano 29.05.2010. kojim je drugotuženik porezni obveznik za plaćanje poreza na promet nekretnine, u naravi stan površine 47 m2, izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Ugovor o darovanju sklopljen 06.06.2007. između MA kao darovateljice i drugotuženika kao daroprimatelja kojim je drugotuženik stekao predmetni stan). Porez na promet iznosio je 23.895,12 kuna.

21. Iz naloga za plaćanje (148 i 149) proizlazi da je drugotuženik VB Leasing-u d.o.o. Zagreb platio 2.784,75 kuna – uplata rate po ugovoru broj 23132. Uvidom u Informativni obračun po ugovoru 23132 izdan od strane VB Leasing prema drugotuženiku utvrđeno je da se kao dan obračuna navodi 11.11.2010., a kao datum raskida ugovora 15.11.2010., da ukupni iznos obračuna na dan obračuna iznosi 78.843,15 kuna, kao neplaćene obveze ukupni iznos 2.205,03 kune, kao naknada za prijevremeni raskid ugovora 579,72 kune, a kao uplaćena jamčevina -41.723,45 kuna. A iz naloga za plaćanje (150) proizlazi da je tužiteljica platila VB Leasing-u 12.11.2010. iznos od 38.119,71 kunu, a koji iznos se odnosi na uplatu u cijelosti po ponudi broj 42947, a koja ponuda je na listu 151 spisa i koja je označena prema tužiteljici, a sve se odnosi na automobil Škoda.

22. Uvidom u račun (152) utvrđeno je da je istog dana 03.05.2010. izdala Poliklinika za kirurgiju, ginekologiju i plastičnu kirurgiju Arcadia Daruvar na ime tužiteljice na iznos od 11.193,00 kuna, a za medicinske usluge (plaćanje preko deviznog žiro-računa 2.212,24 CHF).

23. Uvidom u Rješenje o priključenju na sustav javne odvodnje Grada Novigrada broj 237, izdano 13.08.2010. utvrđeno je da se odobrava priključenje građevine stambene namjene na objekte komunalne infrastrukture za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda Grada Novigrada, za građevinu u [adresa] u [adresa] u [adresa], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a vlasnik građevine je drugotuženik te mu je obračunata naknada u iznosu od 3.858,00 kuna (radi se o nekretnini koja je bila predmet darovanja između drugotuženika i MA, a ne o predmetnoj nekretnini).

24. Uvidom u Obračun za priključak na javnu kanalizaciju izdan 14.07.2010. utvrđeno je da se isti odnosi na nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu drugotuženika te obračunati iznos iznosi 3.858,00 kuna (radi se o nekretnini koja je bila predmet darovanja između drugotuženika i MA, a ne o predmetnoj nekretnini).

25. Iz ispisa Graubundner Kantonal Bank od 20.02.2012. (160-163) utvrđeno je da je drugotuženik imao otvoren račun kod te banke te je kao ovlaštenik bila i tužiteljica.

26. Iz Otplatnog plana obveza komunalnog doprinosa (172) proizlazi da se otplata vršila na 12 rata, da je početak otplate bio 15.09.2011., a završetak 15.08.2012. te da ukupna obveza iznosi 46.360,02 kuna.

27. Iz naloga za plaćanje (171) proizlazi da je drugotuženik (za ZA) dana 06.07.2011. uplatio 12.560,00 kuna N.O.V.I.N.G. d.o.o. Novigrad (prema računu koji je N.O.V.I.N.G. d.o.o. izdao ZA za izradu glavnog projekta za izgradnju stambene zgrade sa tri stana na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

28. Iz ponude i otpremnice (173 i 174) proizlazi da se u istima navode određeni artikli (građevni materijal) u kojoj ponudi se navodi ukupan iznos 28.857,61 kuna, međutim iz samog sadržaja ponude nije vidljivo da bi se isti odnosio na koju od stranaka u postupku, a ponuda je izdana 04.09.2012. A iz otpremnice koja glasi na ČA proizlazi da se radi o "greda smreka lamelirana" bez iznosa.

29. Iz ispisa prometa računa otvorenog kod Graubudner Kantonal Bank (176- 184, 186, 189) utvrđeno je da se radi o računu drugotuženika za razdoblje od 01.01.2009. do 31.12.2013., s time da se radi o prometu samo za 2013. godinu (radi se o podizanju određenih novčanih sredstava na bankomatu te isplatama Hotel Valbella Inn AG.

30. Iz ispisa prometa računa otvorenog kod Graubudner Kantonal Bank (185, 187-188) utvrđeno je da se radi o računu tužiteljice za razdoblje od 01.01.2010. do 20.02.2013. te da se saldo odnosio na sve godine.

31. Uvidom u fotografije (202-204) proizlazi da su iste fotografirane 17.10.2011., na istima se vidi gradilište na kojem je izvršeno betoniranje temelja, izgrađenog dijela ukopanog ispod površine zemlje i na kojem se nalazi određeni građevinski materijal, a na dvije fotografije (203 i 204) jedno dijete (nesporno između stranaka da se radi o zajedničkom djetetu tužiteljice i drugotuženika).

32. U postupku je izvršen očevid lica mjesta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na zapisniku 09.02.2021. omaškom je upisano k. č. [katastarska čestica]) u prisutnosti vještaka mjerničke i građevinske struke. Po vještaku mjerničke struke utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je u naravi kuća u nizu s pripadajućim dvorištem, da tlocrtna površina predmetne parcele prema službenom katastarskom stanju iznosi 964 m2, sporna nekretnina da je dio koji je krajnje istočna obiteljska kuća i dvorište sa južne, istočne i sjeverne strane. Prilikom očevida sporna nekretnina je bila izgrađena te je vještaku graditeljske struke dan zadatak da izradi pisani nalaz i mišljenje te procjeni:

-vrijednost radova i materijala tj. ulaganja građevinskih, obrtničkih i drugih radova u predmetni stambeni objekt prema stanju kakvo je danas zatečeno, bez pokretnina, uvećano za tržišnu vrijednost zemljišne čestice predmetne nekretnine u ¼ dijela tj. zemljine površine na kojem je sagrađen predmetni stambeni objekt s pripadajućim dvorištem i parkirnim mjestom (vrijednost A),

- da utvrdi vrijednost radova i materijala tj. ulaganja građevinskih, obrtničkih i drugih radova u predmetni stambeni objekt do faze izgrađenosti roh bau sa završenom fasadom i vanjskom stolarijom (plastična aluminijska stolarija sa roletnama – čl. 2. Ugovora o ortakluku – 07.05.2010.), uvećano za tržišnu vrijednost zemljine površine kako je to već gore navedeno (vrijednost B),

- da vještak stavi omjer te dvije vrijednosti odnosno da utvrdi kolika je vrijednost B označena u postotku u odnosu na vrijednost A,

- s obzirom na zaključeni Ugovor o ortakluku da procijeni vrijednost radova izvedenih po drugotuženiku, a sve do kraja 2011. godine uzimajući u obzir iskaze svjedoka koji su radili i pomagali tuženiku u gradnji, kao i iskaz same tužiteljice i tuženika, u spornom objektu (te da vještak uzme u obzir činjenicu da do prestanka faktičke zajednice tužiteljice i drugotuženika, tuženik nije bio vlasnik zemljišta), te da se procijeni vrijednost radova odnosno obaveza koje je imao drugotuženik prema Ugovoru o ortaštvu sa onim što je stvarno izvedeno do dana prestanka bračne zajednice.

32.1. Vještak graditeljske struke (ĆA dipl. ing. građ.) je izradio Nalaz i mišljenje u kojem je iznio da vrijednost radova na izgradnji kompletnog objekta roh bau iznosi 1.197.466,43 kuna, vrijednost zemljišta bez izvršenih ulaganja 1.107.866,93 kuna i vrijednost radova na dovršenju sporne nekretnine 459.076,91 kuna.

32.2. Na Nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke ĆA tužiteljica se očitovala podneskom od 27.02.2023. navodeći da djelomično prihvaća Nalaz i mišljenje vještaka, ali je predložila dopunu istog sukladno nalogu suda na raspravnom Rješenju od 09. veljače 2021.

32.3. Vještak je 11.04.2023. dostavio Dodatak nalaza i mišljenja kojim je rekapitulirao da radovi do pod krov ukupno iznose 232.367,93, a završni radovi ukupno iznose 103.937,50, odnosno ukupno 336.305,43, sa PDV-om ukupno 420.381,79 kuna odnosno 55.794,25 eura. Ukupan iznos vrijednosti radova na dovršetku predmetnog dijela da iznosi 459.076,91 kuna/60.629,98 eura, ukupna vrijednost zemljišta 147.046,96 eura (a 1/4 vrijednosti zemljišta 36.761,74 eura). Vrijednost radova prema zatečenom stanju uvećana za vrijednost zemljišta da iznosi (vrijednost A) 153.485,97 eura, a vrijednost radova do faze roh bau uvećane za fasadu i vanjsku stolariju uvećana za vrijednost zemljišta (vrijednost B) da iznosi 92.555,99 eura. Odnosno vrijednost B u odnosu na vrijednost A da iznosi 60,30 %.

32.4. Tuženici nisu prihvatili Dopunu nalaza vještaka jer da vještak nije dopunio Nalaz sukladno nalogu suda kako je određeno Rješenjem na raspravnom zapisniku od 09.02.2021. Prigovor na dopunu Nalaza vještaka odnosio se i na procjenu i na opis izvedenih radova.

32.5. Tužiteljica se podneskom od 04.05.2023. očitovala na Dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 11.04.2023., u kojem podnesku iznosi što je vještak u nalazu opisao, ali ne navodeći da bi imala primjedbe na isto.

33. Sud je pozvao vještaka na Dopunu nalaza i mišljenja, međutim kako vještak ni nakon više požurnica nije dostavio traženo sud je razriješio dotadašnjeg vještaka ĆA te je određen novi vještak, stalni sudski vještak za građevinarstvo i procjenu nekretnina Ana Vinkerlić Dujmović, dipl. ing. građ. (Alta Plan d.o.o.), kojemu je Rješenjem od 19. kolovoza 2024. naloženo da dostavi pisani nalaz i mišljenje te procjenu sukladno opisano u navedenom Rješenju. Vještak je 12.12.2024. dostavila Nalaz i mišljenje u kojem je iznijela podatke o nekretnini, sažetak vrijednosti oznake A, B te omjer A u odnosu na B i vrijednost D koja podrazumijeva radove i materijal do listopada 2011. (bez cijene zemljišta i priključka), izvršila tehnički opis, sa priključcima i iskazom površina na predmetnoj nekretnini te zasebno izvršila izračun vrijednosti te procjenu tržišne vrijednosti zemljišta. Tako je izvršila procjenu troškova gradnje vrijednost A (zasebno vrijednost radova i materijala prema zatečenom stanju, komunalni i vodni doprinosi, uzgredni troškovi, i zemljište) sveukupno 146.534,00 eura, vrijednost B (zasebno vrijednost građevine – roh-bau sa izvedenom vanjskom ovojnicom, komunalni i vodni doprinosi, uzgredni troškovi i zemljište) sveukupno 114.726,00 eura, omjer A u odnosu na B 65% i vrijednost D (radovi i materijal, radovi do listopada 2011. - bez cijene zemljišta i priključaka) ukupno 12.244,00 eura.

33.1. I tužiteljica i tuženici su se očitovali na Nalaz i mišljenje vještakinje te su imali određene primjedbe na istog, zato je vještakinja pozvana na ročište za glavnu raspravu radi usmenog obrazlaganja svog pisanog Nalaza i mišljenja te procjene i radi očitovanja na primjedbe stranaka. Vještakinja je prilikom usmenog obrazlaganja iskazala da je u pisanom Nalazu i mišljenju, na str. 15, prilikom obračuna vrijednosti odnosno omjera iznosa B u odnosu na iznos A, krivo iskazala, zato u usmenom obrazloženju nalaza opisuje kako i gdje je nastala omaška. Iskazala je da traženi omjer vrijednosti iznosa B označena u postotku u odnosu na vrijednost A iskazanu u postocima iznosi 78,28 % umjesto krivo iskazanog iznosa od 65 %. Prilikom kontrole Nalaza i mišljenja utvrdila je da je omaškom na str. 12 i 14 kod izračuna vrijednosti B odnosno vrijednosti A kao trošak gradnje krivo napisala da je iznos prikazan bez PDV- a, a zapravo da ispravno treba pisati sa PDV-om. Na ostale primjedbe tužitelja iznijete u podnesku od 27. siječnja 2025. smatra da je procjena do određenog stupnja dovršenosti (iz rohbau sa izvedenom fasadom i stolarijom) da postotak dovršenosti iznosi 66 %. U pisanom Nalazu i mišljenju unijela je 70% na radovima konstrukcije u drugoj fazi, a umanjenje iz razloga što u tim radovima su obuhvaćeni i stolarski radovi, unutarnja vrata koja se ne smatraju rohbau. Dakle, smanjila je 30% na račun te grupe radova, a procijenila da je ukupna dovršenost 66%. Nadalje iskazuje da tužitelj u podnesku spominje izraz "visoki rohbau", a sa stručne strane graditeljstva pojam rohbau ne postoji u zakonu. Udio u ukupnom trošku gradnje za nosive zidove i konstrukciju u koju su uključeni zemljani, betonski, zidarski radovi iznosi 55%. Druga faza radova koja se odnosi na krovopokrivačke radove, stolarske, bravarske itd. iznosi 16% udjela u ukupnom trošku gradnje. Navedene grupe radova bi se mogle smatrati stupnjem dovršenosti od 71% što je umanjeno zbog dijelova radova koji nisu izvođeni, a odnose se osobito na unutarnje stolarske radove. Prema uzancama pojam "rohbau" da može predstavljati izgradnja nosive konstrukcije sa izvedenim nosivim zidovima, armirano betonskim ojačanjima u vidu greda, serklaža, zemljano armirano betonski radovi, krovna konstrukcija i međukatne konstrukcije. To bi bilo 55% izvršenosti. U odnosu koliki postotak se odnosi na fasadu i vanjsku stolariju iskazala je da bi to bilo oko 11-15% te da se egzaktni podatak odnosno postotak ne može precizirati. Procjenu tržne vrijednosti zemljišta izvršila je prema sadašnjoj vrijednosti, a procjenu izvedenih radova do kraja 2011. izvršila je prema dostupnim podacima troškova gradnje iz 2011.

34. Sud je prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka Ane Vinkerlić Dujmović iz tvrtke Alta plan d.o.o. koji je ispravljen prilikom usmenog ispitivanja vještakinje 08. travnja 2025., tj. sud je prihvatio iskaz vještakinje jer je isti stručan, obrazložen, razumljiv i dan u skladu sa pravilima struke, sukladno materijalnim dokazima u spisu.

35. Tužiteljica je nakon saslušanog vještaka građevinske struke precizirala tužbeni zahtjev u odnosu na suvlasnički dio koji potražuje tužiteljica i to na način kako je i opisano u točki 2. izreke ove Presude. Tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev odnosno izvršila ispravak i u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev iz podneska od 13.03.2019. također u odnosu na veličinu suvlasničkog djela kojeg potražuje.

36. Tuženici su prihvatili Nalaz i mišljenje vještaka u točki D u kojoj je vještak obračunao izvedene radove za vrijeme trajanja bračne zajednice kao i obračun pripremnih radova što obuhvaća projektnu dokumentaciju, geodetsku izmjeru i ostalo. Dalje ističu da troškovi izvedenih radova do faze rohbaua ne odgovaraju omjeru od 55% nego je to manji udio. Iz nalaza vještaka proizlazi da bi vrijednost i procjena troškova gradnje, dakle vrijednost A bez zemljišta bila 112.256,00 eura (str. 12) dok bi procjena vrijednosti B prema nalazu vještaka bila 74.000,00 eura pa bi stavljanjem u omjer ovih vrijednosti proizlazilo da je dovršeno bilo 66%.

37. Prema utvrđenom iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da postotak vrijednosti B, u odnosu na vrijednost A iznosi 78,28%, slijedom čega tužiteljica ima pravo na 78% od ½ cijele nekretnine odnosno 39% u odnosu na cijelu katastarsku česticu slijedom čega tužiteljici, po osnovi bračne stečevine, prema nalazu i mišljenju vještaka graditeljske struke pripada 39/100 dijela, a drugotuženiku po osnovi bračne stečevine pripada 61/100 dijela. Temeljem tako utvrđenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice preciziran nakon provođenja građevinskog vještačenja, a koji je smanjen u odnosu na prvotno postavljen tužbeni zahtjev, tako da je presuđeno kao u t. II izreke presude.

38. S obzirom da je u postupku utvrđeno (kako je kasnije u obrazloženju i obrazloženo) da je ugovor o darovanju sklopljen između prvo i drugotuženika ništetan, postoji pravni osnov za utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka i to u omjerima kako je i presuđeno u t. II izreke odnosno utvrđenog graditeljskim vještačenjem u odnosu na fazu i postotak izgrađenosti do vremena postojanja bračne zajednice između tužiteljice i drugotuženika.

39. Svjedok IA iskazao je: "Ja poznajem TA i HA i sa njima sam bio u ugovornom odnosu. Ja sam bio vlasnik građevinske parcele u površini od oko 1000 m2, i dogovor između nas troje bio je da ja kao vlasnik građevinske parcele ½ parcele ustupim A i HA, a da mi oni za kompenzaciju izgrade na mojoj ½ kuću u visokom roh bau sistemu. Radilo se o k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Moja obveza prema ugovoru bila je da ja ustupim ½ dijelu A i HA i ja sam tu svoju obvezu u cijelosti ispunio. Njihova obveza je bila da oni meni naprave kuću u visokom roh bau sistemu i oni su to napravili. Dopunio bi tu rečenicu na način da kažem da je A bio operativniji, da je najviše bio na terenu, da je realizirao radove, a i sam je jedan dio radova obavio jer je po struci građevinar. Ja sam također obilazio gradilište i nadzirao radove. Radovi sa gradnjom kuće su počeli na jesen 2011. godine i u 2012. godini radovi su bili gotovi sa cca 95%. To se odnosi i na moju ½ kat. čestice i na drugu polovinu kat. čestice od A i HA. Radovi su se sinkronizirano radili i na mojoj kući i na njihovoj kući. U to vrijeme koliko se sjećam A je djelom bio u [adresa], djelom u Švicarskoj, ali ne mogu preciznije reći gdje je koliko bio. Projektnu dokumentaciju i drugu papirologiju prikupljao je TA. Ja sam zaključio ugovor o ortakluku sa A i HA. Prema tom Ugovoru o ortakluku se krenulo u gradnju. Izgradnja je izvršena u rokovima propisanim Ugovorom. Kada sam iskazao da je 2012. godine izgradnja bila izvršena u cca 95%, pod time sam mislio da je bila izvršena izgradnja u roh bau sistemu jer je već bilo napravljeno sve osim fasade i unutarnjih zidova odnosno da budem precizniji bila je napravljena fasada u jednom malom dijelu. Uporabna dozvola je ishođena 2017. godine. Kuća u potpunosti je završena 2016. godine. Ja želim naglasiti da sam ja Ugovor sa A i HA imao vezano za izgradnju do visokog roh bau sistema i kako sam već iskazao oni su svoju obvezu ispunili do 2012. godine. Nakon toga, na svom dijelu ja sam nastavio radove prema svom angažiranju, a A i HA su nastavili radove u svom angažiranju. A je na svojoj kući uglavnom nastavio radove obavljati sam, skoro sve je sam radio. I ponavljam kuća u potpunosti je završena 2016. godine. Moja kuća bila je završena prije nego od A. Kada sam spominjao moju kuću, Almirovu i Ratkovu, da sudu bude jasnije u naravi to izgledaju tri kuće u nizu. Ja se točno ne sjećam kada se A upisao kao suvlasnik svog djela nekretnine odnosno ne sjećam se kada sam izdao A ispravu da se može uknjižiti, ali za to postoje papiri na sudu, pa se može provjeriti. U svakom slučaju bilo je po završetku gradnje kuće. Na mom djelu zemljišta bio je upisan teret, pa ja nisam imao što njima uvjetovati i zato kada su oni izvršili svoju obvezu ja sam ih ovlastio da se mogu upisati na svoj dio kojeg sam im ustupio. Sa A i HA sam sklopio i Ugovor o ortakluku i Ugovor o kupoprodaji jer su nas tako savjetovali odvjetnici. U Ugovoru o kupoprodaji je navedena kupoprodajna cijena, ali po osnovi Ugovora o kupoprodaji ja nisam primio kupoprodajnu cijenu već sam na ime toga kompenzacijom ustupio A i HA ½ dijela nekretnine. Osim Ugovora o ortakluku i Ugovora o kupoprodaji mi nismo sklopili ugovor o kompenzaciji jer nije bilo potrebe budući da sve piše u ta dva Ugovora, naročito u Ugovoru o ortakluku u kojem sve piše. Na temelju etažnog elaborata ja sam se uknjižio na svoj dio, sve prema onome kako smo se prethodno dogovorili. Jer kada napravite kuću odnosno tri kuće na jednoj parceli kao što smo mi morali smo napraviti etažni elaborat i na bazi njega smo se uknjižili svako na svoj dio kako smo se prethodno dogovorili. Na upit zašto se u Ugovoru o ortakluku navodi da će nam pripasti svakome 1/3 ja još jednom želim pojasniti da dogovor je bio i on je realiziran da pola parcele ostane moje i na toj ½ parcele da ja izgradim kuću za sebe, a na drugoj polovini da izgrade svaki svoju kuću T i HA. S obzirom da se radilo o tri kuće, samo u tom smislu se je navela 1/3, ali pod time nije bio dogovor 1/3 cijele parcele, već da se radi o 3 kuće. Ja sam sada uknjižen shodno elaboratu, a za elaborat smo se zajednički suglasili i dogovorili. Ne mogu se sjetiti imena osobe koja je bila nadzornik radova. A i HA bili su zaduženi za osobu nadzornika. Ja se ne sjećam da li smo nakon etažiranja A, HA i ja potpisivali još koje ugovore. Ja ne znam u kojem postotku izgrađenosti je bila kuća A početkom 2014. godine. A uz to što ne znam, ja ni nisam građevinski ekspert da bi mogao procijeniti."

39.1. Iz iskaza navedenog svjedoka utvrđeno je da je zajedno sa drugotuženikom i HA sklopio i ugovor o kupoprodaji i ugovor o ortakluku kojim je dogovoreno da on kao vlasnik građevinske parcele ½ parcele ustupi A i HA, a da oni za kompenzaciju izgrade na njegovom dijelu parcele kuću u roh – bau sistemu odnosno da na parceli izgrade u nizu tri samostalne stambene jedinice, za svakog od njih jedna. On da je u cijelosti ispunio svoju obvezu po ugovorima, a tu obvezu da su ispunili i drugotuženik i HA. Radovi sa gradnjom kuće da su počeli na jesen 2011. i 2012. izgradnja da je bila završena u cca 95% roh-bau sistema. Izgradnja da je izvršena u propisanim rokovima, prema Ugovoru. Dakle, iz iskaza tog svjedoka utvrđeno je da je izgradnja kuće izvršena u propisanim rokovima, da je 2012. izgradnja bila izvršena u cca 95% roh-bau sistema. Dalje je utvrđeno da su za sve tri stambene jedinice radovi izvođeni sinkronizirano, tj. istovremeno u jednakim fazama.

40. Svjedok GA, majka tužiteljice, iskazala je: "Tužiteljica i drugotuženik su sklopili brak 17. travnja 2004. godine, a prije braka su se dugo poznavali otprilike 6 godina. Prije braka tužiteljica je živjela u [adresa], a drugotuženik u [adresa]. Prije braka oni su se posjećivali tijekom ljeta, odnosno DA je tijekom ljeta bila ovdje, a ponekad je A dolazio tijekom ljeta u Švicarsku. Kad su sklopili brak živjeli su u [adresa] otprilike 4 godine i nakon te 4 godine DA je u 10-om mjesecu ili 11-om mjesecu 2008. godine došla u Švicarsku sa djetetom i rekla je da ne štima bračni odnos sa A. Moj muž je pozvao A u [adresa] i A je došao za Božić 2008. godine i A je tada neko vrijeme ostao u [adresa]. A i DA su se pomirili i 2009. godine A je došao raditi u Švicarsku u jedan hotel gdje sam mu ja pronašla posao. U Švicarskoj je ostao raditi i godinama kasnije ali samo tijekom zime, od otprilike polovinom 12-om mjeseca pa negdje do Uskrsa. Živjeli su kod nas. A je živio kod nas i zajedno sa DA i djetetom negdje do 4. mjeseca 2012. godine. Do tada DA i on spavali su u istoj sobi. U 4. mjesecu 2012. godine kada je završila zimska sezona A je otišao u [adresa], ali je ostao u kontaktu sa DA i djetetom koji su ostali živjeti u [adresa]. U 4. mjesecu 2012. godine A je otišao jer je završila zimska sezona, a ne zato jer je prekinuta zajednica života između njega i DA. Prema mojem saznanju zajednica života između DA i A prestala je u 10-om mjesecu 2012. godine. Naime, tada je A, sa ocem, otišao i nekretninu upisao samo na svoje ime iako je između njega i DA bio dogovor da nekretnina bude upisana na svakog u 1/2 dijela. I kada je DA u 10-om mjesecu 2012. godine saznala da je A nekretninu upisao samo na svoje ime DA je rekla da ona više nema šta sa njime. A je inače tijekom zimskog perioda radio u Švicarskoj, a tijekom ljetnog perioda dolazio je u Hrvatsku. Koliko se sjećam jedne godine za vrijeme trajanja braka ostao je i tijekom ljetnog perioda raditi u Švicarskoj i radio je u jednoj građevinskoj tvrtki. Kada je u ljetnom periodu odlazio u [adresa] govorio je da je razlog tome gradnja predmetne kuće. DA je tijekom ljetne sezone dolazila u [adresa] gdje su živjeli po 2 tjedna na godišnji odmor. Na upit da li su DA i A prekinuli bračnu vezu u razdoblju od 2009. do studenog 2012. godine iskazujem da oni nisu prekidali vezu, imali su određenih problema, ali veza nije nikada prekinuta. DA je tijekom cijelog razdoblja i cijele godine radila u pekari i primila je mjesečnu plaću u iznosu od 3.100,00 do 3.200,00 CHF, a A je radio u razdoblju kako sam prije navela u hotelu Valbela Im i primao je minimalnu plaću u iznosu od 2.300,00 CHF. DA je u zimskom periodu radila i dodatni posao subotom, čistila je apartmane i svake subote je zaradila između 500,00 do 600,00 CHF. Te novce primala je DA na ruke i ja ne znam za što su novci korišteni ali DA i A su se dogovarali o trošenju njihovih zarađenih novaca. Ja sam vidjela papire koji se odnose na račune koje je advokat od DA predao u spis i ja sam te račune izvadila za DA, pa zato znam da je bio zajednički račun DA i A. Na dodatan upit iskazujem da se radi o prometu po zajedničkom računu. Pojašnjavam što znači zajednički račun, jer na primjer ja i moj muž također imamo zajednički račun. Pa tako konkretno znam da zajedničkim računom mogu raspolagati i DA i A svatko sa svojom karticom i kad se podiže novac ili plaća vidi se sa čijom karticom je raspolagano. Dok su živjeli kod nas DA i A nisu plaćali nikakve troškove, režije, ni hrane, ni stanarinu, ni čuvanje djeteta, ništa nisu plaćali. DA i A živjeli su kod nas kako ne bi trošili za stanarinu i druge troškove i novac sa zajedničkog računa su trošili za gradnju kuće. A je svaki puta kada je odlazio iz Švicarske za [adresa] dizao novac sa zajedničkog računa i rekao je da mu novac treba za papire za gradnju kuće, za obaveze vezano za gradnju kuće. Na početku je gradnja kuće krenula sporo. Podizanje novaca sa zajedničkog računa kada je odlazio iz Švicarske u Novigrad Almir je vršio od 2 do 3 godine. Ja ne znam u kakvom stanju izgrađenosti je bila kuća u listopadu 2012. godine kada je prestala zajednica života između DA i A. Meni nije poznato da je prvotuženica posuđivala odnosno pozajmljivala novac A drugotuženiku za gradnju kuće. DA je operirala nos i ja osobno sam za operaciju nosa uplatila na zajednički račun DA i A iznos od cca 2.000,00 CHF, i to najprije 1.000,00 CHF jer je DA rekla da će toliko iznositi operacija, a nakon toga je rekla da je iznos veći pa sam izvršila još jednu uplatu, uglavnom zajedno oko 2.000,00 CHF. DA nije nikada otišla u Njemačku ni živjeti, ni raditi. Ja sam čula da DA i A pričaju, jer smo svi zajedno živjeli, pa sam čula da pričaju zajedno o imovini u Hrvatskoj, konkretno o predmetnoj kući. Konkretno čula sam da je DA više puta pitala A kada će se podijeliti kuća u [adresa]. A je govorio da kada god DA hoće dođe u Hrvatsku i da će se podijeliti, međutim godinama je to govorio, ali do podjele nije došlo. Ja sam na gradilištu bila 17. listopada 2011., a taj datum znam jer imam fotografije sa tim datumom. Tada je na gradilištu bio A, gradio je na kući. A je puno sam osobno radio na kući. Najvjerojatnije, je morao imati još nekoga da mu je pomogao raditi. U početku svog iskaza rekla sam da je DA 2008. godine sa djetetom došla u Švicarsku jer da su se poremetili bračni odnosi i tada je bila napustila A. Drugi puta prekid je bio kada su se razveli. Do 10. -tog mjeseca 2012. godine DA i A imali su zajednički – spojeni krevet. A je, nakon što je najprije za Uskrs 2012.g. iz Švicarske otišao u Hrvatsku, u Švicarsku je ponovno došao u 12. mjesecu 2012. godine. Za Uskrs 2012. godine bračni odnosi između DA i A bili su dosta zategnuti. Ne sjećam se da li je DA u ljeti 2012. godine bila u [adresa] sa A tj. ne sjećam se da li su to ljeto bilo zajedno u [adresa]. Ja se ne mogu sjetiti da li je DA u ljeti 2011. godine bila u [adresa] u stanu sa A. Ja sam jednom prilikom sa DA bila kada je DA iz stana u [adresa] uzela neke svoje osobne stvari iz stana. Ja sam iskazala da sam fotografije koje su u spisu na listu 202 do 204 slikala 17.10.2011.g. i da sam u tom istom periodu bila sa kćerkom DA u [adresa] kada si je ona uzela osobne stvari iz stana. Ali sada iskazujem da nisam sigurna da li sam bila sa DA kada je uzela svoje osobne stvari iz stana, da li je to bilo u istom tom razdoblju tj. u 10. mjesecu 2011. godine. Na upit gdje su DA i A slavili doček Nove godine 2011. na 2012. iskazujem da oni nisu nikad zajednički dočekali Novu godinu jer je A uvijek radio i to konkretno u hotelu u Švicarskoj. Ja ne znam koliko godina je A dolazio u ljeti u Hrvatsku za vrijeme dok je živio u [adresa], radi gradnje kuće. Ja ne znam kada je počela gradnja kuće. Ja nemam saznanja i ne znam da bi DA bila prijavljena u Njemačkoj da tamo živi. Ja ne znam da je DA ikad odselila iz Švicarske, za vrijeme trajanja braka između nje i A. Kada je A u prosincu 2012. došao u Švicarsku on više nije došao kod nas živjeti već je otišao u hotel. Od Uskrsa 2012. pa nadalje A više nije došao živjeti kod nas. Nakon Uskrsa 2012. godine DA i A su kontaktirali, ja sam mislila da će se pomiriti ali svađe su se nastavile i nakon toga više nisu imali zajednicu života. Ja bi zaključno samo rekla da kada sam sa DA bila u stanu u [adresa] i kada je DA uzela svoje osobne stvari, to je bilo u 10. mjesecu 2012. godine."

40.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da su tužiteljica i drugotuženik sklopili brak 17.04.2004., da su prve 4 godine živjeli u [adresa], u [adresa], u stanu drugotuženika, da je u 10. ili 11. mj. 2008. tužiteljica, zbog narušenih odnosa između nje i drugotuženika, došla živjeti u [adresa], a drugotuženik je došao u Švicarsku za Božić 2008. i ostao u Švicarskoj. Te godine i narednih godina da je drugotuženik u zimskom periodu radio u Švicarskoj, da su se njihovi narušeni odnosi stabilizirali te da su živjeli zajedno do 10.mj. 2012. iako su imali problema u braku. Drugotuženik je za svo razdoblje u zimskom periodu dolazio u Švicarsku gdje je radio te da je živio kod njih zajedno sa tužiteljicom i zajedničkim sinom. Dalje iz iskaza svjedokinje proizlazi da tužiteljica nije nikada išla živjeti ni raditi u Njemačku već da je za cijelo razdoblje kada su tužiteljica i drugotuženik živjeli zajedno u Švicarskoj, živjeli u istom stanu tj. sa roditeljima tužiteljice. Svjedokinja je iskazala da je bila na gradilištu predmetne nekretnine 17.10.2011. i tada da je na gradilištu bio drugotuženik koji je gradio. Iz iskaza se dakle može zaključiti da su tužiteljica i drugotuženik još bili u bračnoj zajednici u 10. mj 2012. Iskaz te svjedokinje da su tužiteljica i drugotuženik u Švicarskoj živjeli od 2008. nije vjerodostojan budući da su oni sami iskazivali da su u Švicarsku otišli živjeti 2009.

41. Svjedok ŽA, otac tužiteljice, iskazao je: "Ja sam otac tužiteljice i poznato mi je da su DA i A zajednički pokušali dogovoriti gradnju kuće u [adresa]. Oni su u to vrijeme bili u braku. Ja sam dolazio ovdje u [adresa]. Ja mislim da je kuća možda bila pod krovom kada je prestao brak između DA i A. Između DA i A za vrijeme braka imali su krizu, zbog te bračne krize kćer je došla živjeti u [adresa] budući da je nakon sklapanja braka živjela sa A u [adresa]. Kada je kćerka došla živjeti u [adresa] neko vrijeme kasnije došao je i A, pa su se pomirili ali ne znam koje godine je sve to bilo. Ja nisam vodio evidenciju kada je to bilo, pa ne znam. Ali postoje neke činjenice koje se znaju i koje se mogu provjeriti po papirima. DA i A su živjeli kod nas u [adresa], DA je cijelo vrijeme živjela, a A je živio samo u vrijeme kada je radio u Švicarskoj, a to je bilo u zimskom periodu. Dok su živjeli kod nas najamninu nisu plaćali. Tu i tamo vjerojatno su ženi nešto dali, ja ne znam puno o tome jer sam radio. Prekid između DA i A bio je prvi put kad je DA iz [adresa] došla živjeti u [adresa]. Na upit da li je kasnije bio još koji prekid prije razvoda braka iskazujem da je među njima bilo neke rasprave, ali ja se nisam htio miješati u njihov odnos. Na upit punomoćnice tuženika da li je bilo kojeg perioda da je samo A živio sa nama, a da DA nije bilo, odnosno da ona nije živjela s nama, iskazujem da takvog razdoblja nije bilo. DA je uvijek živjela s nama za vrijeme trajanja braka. Ja se ne sjećam do kada je A živio zajedno kod nas sa DA. Ja ne znam da li su DA ili A kod nas dok su živjeli zajedno živjeli kao bračni par. Ja nisam ulazio u njihovu intimu. DA nije pričala o razvodu braka pred mnom. Ja sam više puta bio na parceli gdje se gradila kuća, zadnji puta bio sam ili 2011. ili 2012. godine. Tada je kuća bila izgrađena u smislu da je bilo pokriveno, bila je zaključana, u smislu da ju se moglo zatvoriti. Ne sjećam se da li je bila fasada. Ja sam i ušao u kuću, bio je prisutan i A, pa to može i sam potvrditi. Sjećam se kada sam bio da se radilo podno grijanje i bila je roh bau faza. U to vrijeme kada sam j a bio DA i A su još bili zajedno. Ja inače ne bi došao da nisu bili zajedno. Ja se ne sjećam da li je u to isto vrijeme DA bila u Hrvatskoj. Ona je inače u Hrvatsku dolazila kada je imala ferije. Ja imam stan u [adresa] i ja dolazim u svoj stan i DA dolazi i ona može doći kad god hoće. Ja se ne sjećam da li je DA dolazila u Maredu 2011. ili 2012. godine. Ona ima ključ od mog stana u [adresa] i može doći kad god hoće. Ja ne znam da li ima ključ od predmetne kuće. Ne znam da li je imala ključ od stana u [adresa]. Ključ od stana u [adresa] uvijek je bio kod svekrve odnosno prvotuženice. Ja ne znam da li je DA uzimala neke stvari iz stana u [adresa]. Ja ne znam kada je započela gradnja kuće u [adresa]. Ja nisam financijski pomogao izgradnju kuće jer su DA i A radili, imali su zajednički račun i oni su radili odnosno plaćali gradnju kuće. Ja ne znam da li je prvotuženica plaćala što za gradnju kuće. Kada sam ja zadnji puta bio na nekretnini u [adresa] DA i A su međusobno razgovarali i nije među njima bila neka mržnja, oni su tada još bili zajedno. Kada sam ja dolazio u Hrvatsku dolazio sam u 4. mjesecu i ostao sam otprilike 2 ili 3 tjedna, zatim sam dolazio u 8-om mjesecu i u 10-om mjesecu."

41.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je predmetna nekretnina bila izgrađena pod krov kada je prestao brak tužiteljice i drugotuženika, da su u braku imali krizu i zato da je tužiteljica došla živjeti u [adresa], a neko vrijeme nakon toga da je došao i drugotuženik. Tužiteljica i drugotuženik su živjeli kod njih tj. u stanu roditelja tužiteljice, zajedno s njima, drugotuženik je samo u zimskom periodu radio u Švicarskoj, a tužiteljica tijekom cijele godine, da je on 2011. ili 2012. bio na predmetnoj nekretnini i tada da je kuća bila pokrivena i zaključena, ali ne sjeća se da li je bila fasada. U to vrijeme kada je bio radilo se podno grijanje i kuća da je bila izgrađena u roh-bau sistemu i u to vrijeme tužiteljica i drugotuženik da su još bili zajedno. Svjedok je iskazao da ne zna kada je počela gradnja. Dolazio je tijekom godine u 4. mj. te ostajao dva do tri tjedna, zatim je tijekom godine dolazio i u 8. i u 10. mj. Iz iskaza se dakle može zaključiti da su tužiteljica i drugotuženik još bili u bračnoj zajednici kada je kuća bila izgrađena u roh-bau sistemu.

42. Svjedok DA iskazao je: "Ja sam za drugotuženika odnosno konkretno moja tvrtka Noving d.o.o. obavljala konkretno glavni projekt, zatim elaborat etažiranja, te nadzor vezano za nekretninu koja je predmet rasprave. Po sjećanju to je bilo prije otprilike 8 godina, pa do provedbe etažnog elaborata. Konkretno, datume i godine se ne sjećam, ali to je sve provjerljivo u nadležnim uredima. Sjećam se da se radilo o više obiteljskoj kući sa tri stambene jedinice u nizu. Meni su se obratili IA tadašnji vlasnik zemljišta i TA. Definirali smo idejni projekt . Nakon dobivene građevinske dozvole započelo se sa radovima. Ja se točno ne sjećam tko je bio izvođač radova, ali za to postoje podaci u završnom izvješću. Fizički su radove izvodili TA i neki njegovi suradnici. Moji roditelji žive dvije kuće iznad mjesta gdje su se izvodili radovi, pa kada sam ja odlazio kod mojih roditelja prolazio sam uz predmetnu nekretninu i viđao sam A. Nisam viđao druge. Sve što sam iskazivao odnosi se na radove izvođene po roh bau sistemu. Nakon roh bau sistema, uglavnom je TA sam bio tamo. Što se tiče roh bau sistema sve tri stambene jedinice su na isti način bile zgotovljene. Ja se ne sjećam kada je završila gradnja roh bau. Ja sam jako rijetko dolazio na teren jer je zapravo neposredni nadzor vršio moj kolega KA, ali sam redovito vidio gradilište budući da sam odlazio kod roditelja koji su u neposrednoj blizini. Koliko se ja sjećam glavni projekt i idejni projekt platio je A. On je platio i geodetu. Ja sada ne bi mogao reći točno koliko je platio. Za to bi trebalo pogledati papire. Koliko se ja sjećam OA nije bila prisutna razgovorima kada su radili glavni projekt i idejni projekt. Nju nisam vidio ni na gradilištu. Ne bi znao kada je dobivena uporabna nakon dovršetka gradnje. Možda prije nekoliko godina. I IA me je puno puta gnjavio u vezi dobivanje uporabne, ali ne sjećam se što je još trebalo da se ta uporabna dobije. Nakon što mi se pokazuje račun sa lista 175 i na upit da li je glavni projekt bio gotov kada je izdan taj račun iskazujem da nekad izdamo račun na kraju, a nekada i ranije tako da ne mogu sa sigurnošću odgovoriti da li je glavni projekt bio gotov kada je izdan taj račun. Ja ne znam kada je započela gradnja nakon izrade glavnog projekta. Idejni projekt se napravi par mjeseci prije glavnog projekta, dva, tri pa do pet mjeseci prije. Na računu je navedeno ime ZA iz razloga jer je on bio vlasnik zemljišta, ali ja sam račune ispostavljao A. Od iskopa pa do izgradnje roh bau sistema moglo je proći nekoliko godina, vrijeme se razvuklo posebno od završetka roh bau sistema pa dalje. Ne računajući zemljište i gledajući samo zgradu kada se kaže roh bau sistem to podrazumijeva izgrađenost objekta 1/4 do 1/3 dijela. Sa gradnjom nije se počelo prije ishođenja građevinske dozvole, eventualno se mogla očistiti trava. Iskopi se nisu smjeli napraviti, ali ja sigurno ne bi potpisao da se rade iskopi bez građevinske dozvole."

42.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je on odnosno njegova tvrtka radila glavni projekt za nekretninu koja je predmet spora kao i plan etažiranja, da je to bilo pred cca 8 godina (iskaz je dao u listopadu 2020.), da su sve tri stambene jedinice na isti način zgotovljene (u istom vremenskom razdoblju), da je drugotuženik platio troškove izrade glavnog projekta, geometra, da prilikom razgovora o projektu kao ni na gradilištu nije bila tužiteljica, da je od iskopa pa do gradnje prošlo nekoliko godina te da se pod pojmom roh-bau sistemom smatra 1/4 do 1/3 izgrađenosti.

43. Svjedok LA, nećakinja prvotuženice i rođakinja drugotuženika, iskazala je: "Meni je poznato da je A bio u Švicarskoj do 2011. godine, ali je dolazio u Hrvatsku često. OA i A živjeli su zajedno do kraja 2011. godine. A je i nakon toga još odlazio u Švicarsku zbog sina naravno. Da su OA i A živjeli zajedno do kraja 2011. godine znam zato jer smo si u rodu pa neke stvari znam. Sa OA nisam kontaktirala. Ali sam je viđala sa majkom u gradu u ljetnom periodu i ona je svake godine dolazila u ljetnom periodu ovdje u Hrvatsku. Ona je dolazila u [adresa] u stan od svoje majke. OA i A nisu nikad živjeli zajedno ovdje u Hrvatskoj. Živjeli su zajedno dok su bili u braku. OA je 2008. godine otišla u Švicarsku, a toga se sjećam jer sam ja počela raditi na njezinom radnom mjestu na kojem je do tada radila. Do te 2008. godine živjeli su zajedno u stanu u kojem je živio A prije vjenčanja. Nakon toga, dolazili su u [adresa] u taj stan 2009. i 2010. godine, u ljetnim mjesecima. OA nakon 2010. godine više nije dolazila u stan u [adresa] jer je nakon toga počela odlaziti u stan kod majke u [adresa]. Gradnja nekretnine za koju me pitate započela je 2011. godine, radi se o zgradi sa tri stana i zato je gradnja dugo trajala. Ja sam bila tamo, prolazila sam jer se predmetna nekretnina nalazi blizu gdje je A imao stan u kojem je živio. Bila sam više puta na predmetnoj nekretnini i dok je radio A na njoj. OA nisam nikad vidjela prisutnu na gradilištu. Mi smo bili u dobrim odnosima dapače OA mi je preporučila radno mjesto na kojem je ona radila, pa tako kada je otišla u Švicarsku ja sam otišla na njezino radno mjesto. Nikada nisam vidjela da su se ispred mene svađali OA i A. U početku je njihova veza bila dobra. Kasnije, nakon 2008. godine kada je OA otišla u Švicarsku i kada je nakon toga A otišao za njom u Švicarsku, ja tada nisam toliko znala o njihovom odnosu ali kada je A dolazio, dolazio je sam, a znala je i OA dolaziti sama pa odnosi OA i A više nisu bili dobri kao za vrijeme kada su živjeli u [adresa]. Ja ne znam koji automobil je A vozio kada je počela gradnja. Oni su, OA i A, imali zajedničko vozilo čini mi se Škodu, sive boje. Tu Škodu prodao je A i novce dobivene od prodaje tog auta dao je OA. Meni je to poznato jer sam o tome čula. Nakon rastave braka A više nije vozio to auto. U predmetnoj nekretnini ne živi nitko, jer ona još uvijek nije ni završena. Ja ne znam točno koje godine su se rastali OA i A, pa tako ne znam koje godine je prodan auto. Od kada OA i A nisu bili u dobrim odnosima, to auto je stajalo neko vrijeme u [adresa] na parkiralištu. Odnosi između OA i A nisu bili dobri već 2010.g. a 2011. godine OA više nije ni dolazila u [adresa] u stan gdje su prije živjeli. Dolazila je u stan u [adresa] kod svoje majke. OA je stvari iz stana u [adresa] u kojem su živjeli ona i A uzela u 9. mjesecu 2011. godine. Ja nisam vidjela ali sam čula da je uzela."

43.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je drugotuženik u Švicarskoj bio do 2011., da su tužiteljica i drugotuženik živjeli zajedno do kraja 2011., da je tužiteljica 2008. otišla živjeti u [adresa], da tužiteljica nakon 2010. više nije dolazila u stan u [adresa] gdje su živjeli dok su bili u RH, da je gradnja kuće započela 2011., da tužiteljicu nije nikada vidjela na gradilištu, da se tužiteljica i drugotuženik nisu nikada svađali pred njom, da su imali zajedničko vozilo Škodu, koju da je drugotuženik prodao, ali da je novac dao tužiteljici. Dakle iz iskaza svjedokinje proizlazi da su tužiteljica i drugotuženik živjeli zajedno do kraja 2011. te da je gradnja kuće počela 2011., te da je trajala dugo. Iz iskaza nije bilo moguće utvrditi do kada je gradnja kuće trajala. Iz materijalnih dokaza (računa), proizlazi da su tužiteljica i drugotuženik i nakon 2011. imali zajednički račun iz čega se zaključuje da su i nakon 2011. živjeli zajedno.

44. Svjedok MA rođ. TA, kćerka prvotuženice i sestra drugotuženika, iskazala je: "Na upit kada su prestali živjeti zajedno OA i A iskazujem da je to bilo krajem 9. mjeseca 2011. godine kada je OA sa svojom majkom došla u stan u [adresa] gdje su prije živjeli I i ona i tada su one svašta počele govoriti mojoj majci jer odmah blizu tog stana je i stan gdje živi moja majka, pa kada sam čula da svašta govore ja sam se povukla u majčinu kuću da niti ne čujem što govore. OA i njezina majka počele su iznositi Vanjine stvari iz stana i pobacale u auto. One su pričale, OA i njezina majka, su pričale da je moja majka kriva za sve, pa tako i za narušenje odnosa OA i A. Nakon tog rujna 2011. OA više nije nikada dolazila u stan u [adresa]. Niti u ljeti 2011. OA nije boravila u stanu u [adresa], već je bila u stanu u [adresa] kod svoje majke. A je bio u ljeti 2011. godine u stanu u [adresa] u kojem su prije živjeli OA i A. A je i ljetnu i zimsku sezonu radio u Švicarskoj, pa tako se on vratio u Švicarsku i nakon što je OA bila uzela stvari iz stana u [adresa]. Kada se A vratio u Švicarsku živio je kod Vanjine majke. Ona nije živjela u stanu svoje majke, već je otišla živjeti sa drugim čovjekom. Ja to znam jer je moj muž radio u USKOK-u i on je sve te informacije prikupio. Ja znam da je to ilegalno, ali ja to znam. U stanu u [adresa] živjeli su Vanjini roditelji, A i Vanjin brat. I sin A i OA živio je u tom stanu u [adresa]. I nakon toga je A je živio u stanu Vanjinih roditelja u Švicarskoj jer kada je A radio u Švicarskoj tada nije bilo slobodnih soba u hotelu. Na gradnji predmetne nekretnine radio je A, naš otac, rođaci. Sjećam se da je A jednom došao u moju obitelj i zaplakao i ja sam mu rekla da neka ne brine da ćemo mu svi pomoći na gradnji kuće. Ja sam podigla kredit 2012. godine kod PBZ 23.600,00 eura i sa tim iznosom sam pomagala A koliko mu je trebalo, plaćala sam materijal i sve što mu je trebalo. Ja sam njemu davala gotovinu u kunama. 2011. g. je očišćen teren za gradnju kuće. U 12. mjesecu 2011. godine A je morao otići u Švicarsku raditi, tamo je radio do Uskrsa 2012. godine. Do Uskrsa 2012.g. ništa se nije radilo na terenu. Nije se radilo ništa dok A ne dođe iz Švicarske. Tada tj. nakon Uskrsa 2012. godine počelo se raditi od temelja. Kada je A kod mene bio zaplakao i kada sam mu rekla da ne brine da ćemo mu mi pomoći u gradnji tada još nije niti bila započela gradnja. Tada kada je A zaplakao kod mene on i OA više nisu bili zajedno. Moja majka je davala sve novce A. Moja majka je novce imala na računu, ona je cijelo vrijeme radila, radila je kao kuharica u hotelu Marina, [adresa], tijekom čitave godine, prodavali smo prije toga stanove pa je imala novaca, stanovi su bili u [adresa], tri stana, od 50 do 60 m2. Vlasnik stanova bila je majka. Ja ne znam kada su se ti stanovi prodavali, ne sjećam se. Prije svega toga, su se ti stanovi prodavali. Cijela moja obitelj su građevinari. Stan u kojem su živjeli OA i A u [adresa] bio je moj stan i ja sam ga prepisala A. Porez se morao platiti, jer kao braća nismo bili oslobođeni. Ne sjećam se koje godine sam mu prepisala stan i koje godine je A platio porez. Kao što sam i ja davala novce za brata za gradnju kuće tako je i moja majka davala A novce za materijal za gradnju kuće. OA nije sudjelovala u gradnji niti je dolazila dok se gradilo. OA je 2011. na 2012. godinu ne znam točno kada, otišla u [adresa] sa H. Ona se vratila iz Bosne u Švicarsku također sa H, u stan svoje majke u Švicarsku. A H je bio u drugom stanu u [adresa]. To znam jer je taj H bio petljao sa mojom sestričnom. Nakon toga je OA sa H otišla u Njemačku i tamo su živjeli dvije godine. Ja ne znam točno kada se OA zvanično preselila sa Selimom u Njemačku. Moja majka ima ključ stana koji je predmet spora. Kada sam ja davala novce A od kredita kojeg sam podigla bio je prisutan sada moj pok. muž kojeg sam prije spominjala da je radio u USKOK-u. A je u Švicarskoj zarađivao, radio je u hotelu. Zarađeni novac je ulagao u kuću i davao ga djetetu. Ja ne znam koliko sam ukupno novaca dala A. Ne znam ni koliko je moja majka davala A novaca. A nam nije vratio taj novac. Ja očekujem da mi on vrati taj novac. Kada su OA i njezina majka uzimale Vanjine stvari iz stana u [adresa] nitko nije bio prisutan jer je OA imala ključ od stana u [adresa]. A je tada bio u Švicarskoj. Ja ne znam kada smo mi imali zajednički ručak sa OA. Na početku imali smo zajedničke ručkove, dakle moja obitelj i obitelj OA."

44.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je bračna zajednica tužiteljice i drugotuženika prestala u 9. mj. 2011., da i u vrijeme nakon toga kada je drugotuženik živio u [adresa] da je živio odvojeno od tužiteljice jer da je tužiteljica sa dečkom (H) dvije godine živjela u [adresa] za to razdoblje kada je drugotuženik bio u Švicarskoj, da do Uskrsa 2012. se ništa nije radilo na nekretnini te da su i započeti temelji nakon Uskrsa 2012. 2012. da je ona podigla kredit u iznosu od 23.600,00 eura te da je davala novac drugotuženiku, a i majka da mu je davala novce za gradnju kuće. Iskaz te svjedokinje u dijelu kada je iskazivala da su radovi na predmetnoj nekretnini započeli nakon Uskrsa 2012. nije vjerodostojan budući da iz materijalnih dokaza u spisu (fotografija) i iz iskaza svjedoka ZA proizlazi da je gradnja započela 2011. i da je u proljeće 2012. bila završena u roh – bau sistemu 95%.

45. Svjedok BA rođ. Ć, iskazala je: "Ja poznajem OA i A i bila sam sa OA jako dobra prijateljica. Ja sam u lipnju 2011. godine rodila i kod mene su tim povodom došle OA i njezina majka. Tada sam shvatila da su odnosi između OA i A počeli zahuktavati. U ljeto 2012.godine OA je došla u [adresa] sa dečkom i tada mi je rekla da traži od A stan u kojem su oni živjeli po osnovi bračne stečevine. Ja sam joj tada rekla kako ju nije sram tražiti od A nešto kada je došla kod njega živjeti na gotovo, već u gotov stan. U to vrijeme, dakle u ljeto 2012. godine ja ne znam da li su počeli temelji na gradnji nove kuće. Ja sam OA rekla, ako već nešto traži neka taj stan u kojem su živjeli stavi na dijete. 2011. godine kada su došle OA i njezina majka kod mene za babinje, OA je bila u [adresa] kod svoje majke. U ljeto 2012. godine OA je meni predstavila dečka s kojim je došla. Bili smo na kavi. Najprije smo bile samo OA i ja, a kasnije nam se pridružio i taj dečko. Čini mi se da se zvao G, sa S počinje ime, ali nisam sasvim sigurno o imenu. Ja sam OA rekla kako ju nije sram, kako se još papirnato nisu ni razveli kako ju nije sramota dovesti drugog čovjeka pod nos A. OA mi je pričala da kada je A u [adresa] da oni nisu bili zajedno, ali kako A nije imao gdje spavati da je spavao u stanu Vanjinih roditelja. OA je sa tim novim dečkom otišla živjeti u [adresa], ne znam kada. OA meni tada nije spominjala ništa vezano za predmetnu nekretninu jer tada još ništa nije ni bilo osim temelja. Spominjala je samo stan u [adresa] u kojem su živjeli. U vezi gradnje predmetne nekretnine znam da su bili trojica, A, IA i HA. IA je dao zemlju, HA novce, a A je morao graditi. U vezi same gradnje ja dalje ne znam. OA mi je pričala da se sa G upoznala u Maglaju, ne znam kada. Ona je puno stvari krila od mene dok je živjela sa A jer je znala da ja neke stvari ne odobravam. Ja ne znam gdje je bio A dok smo OA i ja bile na kavi u ljeto 2012. godine. Ja OA nisam ni pitala gdje je A kada sam znala da više ne žive zajedno. Ja ne znam da li su OA i A imali planove da se vrate u Hrvatsku. Nikada nisu ni OA ni A spominjali gdje bi se vratili ako se vrate u Hrvatsku. Ja ne znam kada sam zadnji put vidjela zajedno OA i A."

45.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je bila dobra prijateljica sa tužiteljicom, da je tužiteljica u ljeto 2012. sa dečkom došla u [adresa] (mjesto kod [adresa] gdje je otac imao stan), da ne zna da li su tada bili napravljeni temelji kuće odnosno ne zna ništa vezano za gradnju kuće.

46. Svjedok FA iskazao je: "Ja sam bio kućni prijatelj TA, pa mi je poznato nešto u vezi stvari za koju ćete me ispitivati. OA i A živjeli su u stanu u [adresa] i imali su želju praviti kuću. Gledali su teren i idejni projekt. Između ZA, HA i TA postignut je dogovor da će ZA dati teren, da će HA financirati, a TA graditi. Gradnja objekta počela je jedno ljeto, ali ne sjećam se točno koje godine. Ja sam pomagao u izgradnji objekta, na humanitarnoj osnovi, a radio sam za A i HA. A je nešto meni pomagao oko moje kuće. Na gradnji radio A, ja i možda još netko nam je pomagao od prijatelja. Kada je A bio u Švicarskoj u principu nije se ništa radilo na izgradnji. Od početka roh bau sistema razvuklo se vrijeme jer se čekalo da se A vrati iz Švicarske, čekalo se novac od HA. Osim A i njegov otac je tu i tamo bio na gradnji. Ja sam vidio, kada sam i ja bio na gradnji da je bio i NA, SA, UA. Roh bauh se dugo gradio, ne mogu točno reći kada je završila gradnja roh bau, mislim da je bilo drugo proljeće. Vidio sam jednom prilikom da je OA prošla pored gradilišta i mahnula nam. Ja ne znam do kada su OA i A živjeli zajedno. Čini mi se kada je OA mahnula i prošla pored gradilišta da je to bilo na početku kada su se gradili temelji. Sin OA i A dolazio je na teren kada se gradilo, par puta, kada je bio kod TA. Ja nisam vidio Vanjine roditelje da su bili na gradilištu, zapravo možda sam ih vidio na samom početku kada su se radili temelji. A nije imao novaca, da je imao to bi bilo prije završeno."

46.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je bio kućni prijatelj tuženika, da je gradnja predmetne kuće počela u ljeto (prema fotografijama u spisu na listu 202-204 i sa materijalnim dokazima u spisu 2011.), da je pomagao u izgradnji od početka do roh- bau sistema koji je bio završen drugo proljeće (2012.). Iz iskaza tog svjedoka nije utvrđeno do kada su tužiteljica i drugotuženik živjeli zajedno, a tužiteljicu da je vidio kada je prošla pored gradilišta kada su se gradili temelji te da im je nam mahnula, a njihov sin da je par puta bio na gradilištu u vrijeme kada je bio kod tuženika.

47. Svjedok PA iskazala je: "Ja poznajem tužiteljicu i tuženike i znam da su OA i A bili u braku jer su živjeli u stanu u [adresa] u blizini gdje imam i ja stan. Dakle, susjedi smo bili. OA sam zadnji puta vidjela kada je nosila dvije velike vreće iz stana u kojem su živjeli i pitala sam ju što to nosi i rekla mi je da nosi neku robu. Ja sam joj čak i rekla neka ne baca robu ako je od sina jer da će imati još djece, a ona mi je odgovorila da više neće imati djece. To je bilo krajem 9-tog mjeseca ili početkom 10-tog mjeseca 2011. godine. Nakon toga, nikada više ju nisam vidjela u tom stanu. Ja sam tih godina tj. 2010., 2011., 2012., u [adresa] u mom stanu bila tijekom cijelog ljeta. A je dolazio u taj stan gdje su prije živjeli. Da je to bilo točno 2011. g. sam sigurna jer je 2009. godine umro moj izvanbračni suprug, a iduće 2010.g. sam još viđala OA i onda te 2011. godine krajem 9. ili početkom 10. mjeseca sam je zadnji puta vidjela i sigurna sam da se to odnosi baš na tu 2011. godine. Znam da je OA 2010. godine bila jer je bio i njihov sin, a djeca se međusobno igraju i toga se sjećam.Te 2011. g. ona nije spominjala A. Ja sam kasnije saznala da oni više ne žive zajedno. Ne sjećam se od koga sam saznala, od susjeda. Te dvije velike vreće koje sam prije spominjala da je OA nosila, nosila ih je u kontenjer. Od tih stvari od dvije vreće nije uzela ništa sa sobom. Ja nisam vidjela da bi nešto drugo uzela iz stana i da bi odnijela sa sobom. Ja ju nisam pitala kamo ide. Ja ne znam ništa vezano za gradnju kuće."

47.1. Iz iskaza svjedokinje, susjede u [adresa], gdje su živjeli tužiteljica i drugotuženik, proizlazi da je tužiteljicu vidjela krajem 9. ili početkom 10. mj. 2011. kada je iz stana gdje su živjeli nosila dvije velike vreće u kontejner i tada da tužiteljica nije ništa ponijela sa sobom. Svjedokinja nema apsolutno nikakvih saznanja vezano za gradnju predmetne nekretnine niti do kada su tužiteljica i drugotuženik živjeli zajedno.

48. Svjedok EA, suprug prvotuženice, otac drugotuženika, iskazao je: "Do kada su OA i A živjeli zajedno to morate pitati njih, ja vam na to pitanje ne mogu odgovoriti jer ne znam. Mogu govoriti samo za ono što znam, a znam vezano za gradnju predmetne nekretnine. A i ja počeli smo graditi na način da smo najprije počeli krajem 2011. godine čistiti teren te smo pripremali teren za gradnju, napravili smo strehu i stol za kojim će se marendati. U sklopu pripreme za gradnju postavili smo nanosnu skelu, definirali parcelu gdje će biti objekat. To je sve bilo krajem 2011. godine. Tada je mene telefonom nazvala Vanjina majka, GA, i rekla mi je da se A već tri dana ne javlja OA i pitala je gdje sam i gdje je A i kada sam joj rekao da je A tu sa mnom rekla mi je da joj ga dam na telefon. A i GA su pričali dugo, 45 minuta. Nakon toga ja sam shvatio da nešto nije u redu između OA i A i htio sam sinu ukazati na to ali me sin odgovorio da još živim u 17. st. U vezi predmetne nekretnine poznato mi je da je IA bio vlasnik zemljišta, da je HA bio invenstitor odnosno koperant, a A je bio izvođač radova i graditelj svog djela odnosno djela obitelji EA. A je gradio sve tri stambene jedinice, tj. i od IA i od HA i našu. A nitko ništa nije plaćao za taj rad što je radio. U gradnju ulagao je A novac, a najviše i njegova majka odnosno moja žena. Mi smo građevinska obitelj i imali smo 15 stanova od kojih smo 12 prodali. Četri stana glasila su na ime moje žene i ona je prodala te stanove, tri stana su glasila na našu kćerku MA. AA je davala novac A za dovršiti gradnju na predmetnim nekretninama. U mojoj obitelji nema izraza moje, tvoje, mi svi zajednički za stolom raspravimo što imamo, što možemo. A pod mojom obitelji smatram i ženu i djecu. Ja osobno sam radio na gradilištu. Građevina još ni danas nije završena. Ja sam gotovo svaki, odnosno svaki drugi dan bio na gradilištu. Radove je fizički izvodio i A, a pomagali su mu i familija SA, UA, FA. A njima nije plaćao već je među njima bio dogovor da će A njima napraviti drugo što ga oni pitaju. OA je na gradilištu bila samo jedanput i to prije nego se je počelo graditi, za vrijeme kada je bila samo streha. Tada je bila neka fešta. Vanjini roditelji nisu nikada dolazili pomagati u gradnji. Ja ne znam koliko su trajali radovi od početka pa do roh bau sistema. A je ljetne i zimske sezone radio u Švicarskoj, a kada je bio u Hrvatskoj tada se radilo na gradnji. Dok je bio u Švicarskoj nije se ništa radilo na gradnji. A je u Švicarskoj primao plaću ali je od te plaće dio je dao sinu, a morao je A od nečeg i živjeti. Moja supruga je na skrivečki da ja ne znam davala A novac. Ja nisam bio prisutan ali znam iz bankarskih računa. Ja ponavljam da u mojoj obitelji nema tvoje, moje. Ja i sada tj. i dan danas svojom obitelji smatram ženu, A i MA i mi sve zajednički imamo i svi znamo što imamo od novaca i koliko imamo."

48.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je krajem 2011. on i drugotuženik počeo čistiti teren i pripremati za gradnju kuće, i tada da je shvatio da između tužiteljice i drugotuženika nešto nije u redu, da su u izgradnju kuće ulagali prvotuženica i drugotuženik, da on ne zna koliko su trajali radovi od početka gradnje do roh-bau sistema te da je tužiteljica prije početka gradnje bila samo jednom na gradilištu, te da on ne zna do kada su tužiteljica i drugotuženik živjeli zajedno. Prema fotografijama u spisu sud zaključuje da nije moguće da se teren počeo čistiti i pripremati tek krajem 2011., budući da su u listopadu 2011. već bili napravljeni i betonirani temelji.

49. Svjedok ŠA, bratić drugotuženika, odnosno nećak prvotuženice, iskazao je: "Ja san po zanimanju zidar i rođak tuženicima. Drugotuženik i mi kao rod sa njima gradili smo kuću u [adresa]. Kuća koja se gradila bila je u nizu. Te radove sjećam se da smo radili ili krajem 2011. ili početkom 2012. godine kada je A bio ovdje u Hrvatskoj. Kada je bio u Švicarskoj tada se nisu izvodili radovi na kući. Te radove koje sam ja izvodio radili smo za A. Sa A smo se dogovarali što i kako ćemo raditi. Prvi radovi na kojima sam ja radio bilo je šalovanje temelja jer su iskop već postojali. Dakle, šalovali su se temelji, izbetonirali temelji, postavila prva ploča. Ja sam bio uključen u izvođenje svih radova non stop od šalovanja temelja pa sve do uređenja unutrašnjosti kuće. Pod time mislim završne zidarske radove, žbukanje. Ta kuća još uvijek nije gotova. Ja nisam bio plaćen za to što sam radio, mi smo rod i kod nas je to običaj da pomažemo jedan drugome. Ne sjećam se koliko dugo su se radovi izvodili, ne sjećam se kada je završena izgradnja do pod krov. Za vrijeme dok sam ja izvodio radove OA nije dolazila na gradnju. Drugotuženik nije spominjao tužiteljicu za vrijeme dok smo gradili kuću."

49.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je gradnja kuće na predmetnoj nekrenini počela krajem 2011. ili početkom 2012., da su se radovi izvodili za vrijeme dok je drugotuženik bio u RH, da je iskop već postojao i on da je pomagao, kao zidar, raditi na šalovanju temelja, betoniranju temelja i prve ploče, ali ne zna kada je izgradnja do pod krov završena, a tužiteljica da nije dolazila na gradilište.

50. Svjedok NA u daljnjem srodstvu sa tuženicima, bake su u bližem srodstvu, iskazao je: "Ja sam i susjed i prijatelj tuženicima. Početkom 2012. godine na poziv drugotuženika izvodio sam radove na kući koja je udaljena 300 m cca od moje kuće. U vrijeme kada se počela graditi kuća ja sam već živio tamo. Ja sam u gradnji kuće tuženika bio od početka gradnje pa do završetka. Izvodio sam sa drugim radnicima temelje, zidanja. Na gradilištu sa nama je uvijek bio drugotuženik A. On je dio godine bio u Švicarskoj, a dio godine u Hrvatskoj. Dok je bio u Švicarskoj na kući se nisu izvodili nikakvi radovi. I nakon početka 2012. godine kada su se počeli izvoditi radovi A je odlazio u Švicarsku raditi. Na kući A radove su izvodili svi svjedoci koji su danas došli, a to su ŠA, SA, UA. Pomagao je i otac od A, EA. Čini mi se da je radio i FA. AA je non stop dolazila na gradilište. Donosila je hranu i piće. Na gradilištu nisam nikada vidio OA. Nju poznajem malo, iz viđenja. Radovi na kući još uvijek nisu završeni, završni radovi u unutrašnjosti još uvijek nisu završeni. Ja se ne mogu sjetiti kada je točno fasada napravljena. Ja ne znam kada su se OA i A definitivno razišli. Kuća se gradila u fazama kako je A dolazio u Hrvatsku. Ne znam kada je kuća završena do pod krov. "

50.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su radovi na izgradnji kuće počeli početkom 2012., on da je radio na izgradnji od početka do kraja, radovi da su se izvodili samo u vrijeme kada je drugotuženik bio u RH, prvotuženica da je donosila na gradilište hranu i piće, tužiteljicu da nije vidio na gradilištu te da ne zna kada je kuća izgrađena pod krov ni kada su tužiteljica i drugotuženik prestali živjeti zajedno. Nije logičan iskaz tog svjedoka u dijelu kada je iskazao da su radovi započeli početkom 2012. budući da je drugotuženik sam iskazao da je iz Švicarske došao za Uskrs 2012. (a Uskrs je bio u 4. mj.), a prije toga su već bili izgrađeni temelji.

51. Svjedok ĐA u daljnjem srodstvu sa tuženicima, iskazao je: "Ja sam u daljnjem srodstvu sa AA i građevinski sam radnik. Otac i majka od A pitali su me da pomognem raditi na kući. Prvi radovi koji su započeti na gradnji kuće 2012. godine bili su temelji, te sam počeo već od radova na temeljima pa sve dalje sa zidanjem. Kad sam imao vremena pomagao sam na gradnji kuće. Za to nisam bio plaćen. Ja nisam ni tražio da mi plate jer kod nas je običaj da si pomognemo jedan drugome u onome što znamo. I meni kada nešto treba A mi pomogne, kada je to u mogućnosti. Ja sam zaposlen u jednoj privatnoj građevinskoj tvrtki i kada god mogu pomažem. Ne mogu točno precizirati koliko sam radio na gradnji kuće tuženika, nisam baš uvijek mogao jer sam zaposlen u privatnoj građevinskoj firmi. Ali kada god sam mogao sam pomogao kada je A bio ovdje u Hrvatskoj. Na gradilište je dolazila i AA ona je donosila kavu, piće i hranu. Ja ne znam čija je ta kuća sada. Dok sam ja bio na gradilištu nikada nisam vidio da je došla OA. Ja ne znam od kada nisu zajedno OA i A. Kuća je u nizu i odmah do te kuće ima kuću i IA i njega poznajem jer je dolazio na svoj dio kuće, a ovog trećeg HA ne poznajem. IA sam vidio jer je bio prisutan kada sam ja navlačio fasadu na kući od AA. Ja nisam radio fasadu na kući ostalih (IA i HA). Ja ne znam kada je rađena fasada na kući AA, možda prije 5 do 6 godina. Kada je rađena fasada unutrašnjost još nije bila završena. Ne sjećam se da li je tada bila ožbukana iznutra. Ja ne znam kada je kuća bila završena do pod krov. Ja nisam baš sa datumima siguran. Da je kuća započeta 2012. godine povezujem sa time jer sam ja 2 godine prije toga kupio stan. Ja ne znam da li je OA dolazila na gradilište. Ja ju nisam nikad vidio na gradilištu. Ja OA poznajem. Ja sam radove izvodio samo kada je A bio prisutan ovdje. Mene je zvao A kada je bio ovdje u Hrvatskoj za izvođenje nekih konkretnih radova. Ja ne znam da li su se izvodili koji radovi, a da ja nisam bio prisutan i da je A bio u Švicarskoj."

51.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je on bio zaposlen u jednoj privatnoj tvrtki ali da je kao građevinski radnik pomagao na izgradnji predmetne kuće, da su temelji i zidanje izvođeni 2012., da je prvotuženica donosila piće i hranu na gradilište, da na gradilištu nije vidio tužiteljicu, niti zna kada je prestala bračna zajednica između tužiteljice i drugotuženika kao što ne zna niti kada je izgrađena kuća pod krov.

51.2. Iskazi svjedoka ĐA i NA su identični, što ukazuje, a s obzirom da su neki od svjedoka, koji nisu u srodstvu sa bilo kojom od stranaka, iskazali da je gradnja na predmetnoj nekretnini započela 2011. te da je već u proljeće 2012. bila izgrađena kuća u roh-bau sistemu. Tako je konkretno svjedok IA, koji je neposredno prema ugovoru o kupoprodaji i ortakluku kao jedna od strana, bio involviran u izgradnju budući da je drugotuženik imao obvezu i za ZA izgraditi kuću u roh-bau sistemu i koja je izgrađena u dogovorenom roku.

52. Tužiteljica OA, bivša supruga drugotuženika, i bivša nevjesta prvotuženice, iskazuje: "Drugotuženika upoznala sam 1996. ili 1997. godine u [adresa] pokraj [adresa] gdje sam ja dolazila na godišnji odmor, gdje su moji roditelji bili kupili stan. Dolazila sam ljeti. Tada sam imala 17 godina. Zajednicu sa drugotuženikom odnosno ozbiljniju vezu započeli smo 2000. godine kada je drugotuženik dolazio kod mene u Švicarsku i ostao po mjesec do dva, a ja sam često dolazila kod njega u Novigrad. 2003. godine započeli smo živjeti zajedno u stanu u [adresa], a taj stan je u sastavu zgrade koje je bio vlasnik otac drugotuženika. U tom stanu drugotuženik i ja smo živjeli od 2003. godine. Taj stan je otac drugotuženika bio poklonio drugotuženiku. Vjenčali smo se 17. travnja 2004. godine, a 1.10.2005. godine rodio nam se sin. 2003. godine kada sam došla živjeti s drugotuženikom u [adresa] radila sam tijekom ljetne sezone u hotelu Maestral kao servirka, a iduće godine radila sam kao turistički vodič. Kao turistički vodič radila sam i za vrijeme trudnoće. Tijekom ljetne sezone radila sam ovdje u [adresa], a zimi u Švicarskoj gdje sam živjela kod mame. Zimi sam u Švicarskoj čistila stanove. Za cijelo vrijeme naše zajednice ja sam zimi bila u Švicarskoj i tamo radila. Moja majka se bavi time da čisti stanove zimi, pa sam joj ja u sastavu njezinog posla pomagala i radila. Čak je i prvotuženica jedne sezone došla raditi u Švicarsku zimi. Dakle, zimi sam radila u Švicarskoj, čistila stanove i to u razdoblju od 2003. do 2009. godine. U tom istom razdoblju ljeti sam radila u [adresa], kao turistički vodič, u početku za Hrvatsku, a kasnije za švicarsku turističku agenciju Kuoni. Ta agencija je sa Atlasom imala ugovor. U tom razdoblju od 2003. godine do 2009. godine ljeti sam zarađivala i primala plaću u kunama protuvrijednosti 1.500,00 eura, a zimi je plaća varirala između 3.000,00 do 5.000,00 CHF. U razdoblju od 2003. do 2009. godine drugotuženik je radio u nekoj građevinskoj firmi. Ja se ne sjećam koliko je on primao plaću, ali znam da je bila manja od moje. Krajem 2009. (zimi) drugotuženik i ja zajedno sa djetetom otišli smo živjeti u [adresa] kod mojih roditelja. Otišli smo živjeti na adresu mojih roditelja, kod mojih roditelja, Pradafenzerwag 2, 7075 Churwalden. Kada smo došli u Švicarsku ja sam počela raditi u jednoj pekari i mjesečno primala plaću početno 3.100,00 CHF, a mjesecima se plaća povećavala tako da sam plaću dobila do 3.800,00 CHF. Drugotuženik je radio u hotelu i taj posao našla mu je moja majka. Plaću je imao 2.300,00 CHF. Na prometu po računu točno se vidi koliku smo plaću primali ja i drugotuženik. Ja sam u pekari radila kroz cijelu godinu, a drugotuženik je radio samo tijekom zimske sezone. Oko Uskrsa kada je prestajala zimska sezona drugotuženik je dolazio u Hrvatsku. On je podizao novce sa našeg zajedničkog računa i rekao mi je da kupuje materijal za kuću smo htjeli početi graditi i rekao mi je da tim novcem plaća dozvole tj. papir, priključke za kanalizaciju i vodu i sve što treba za izgradnju kuće. Razlog zašto smo otišli živjeti u [adresa] je taj što je stan u [adresa] u kojem smo živjeli bio jako mali, bilo je čak i dogovora da ćemo naš stan zamijeniti sa stanom svekra i svekrve koji je veći, jer zbog našeg djeteta stan je bio mali, ali do te zamjene nije došlo, pa smo odlučili graditi kuću. Drugotuženik nije htio da podignemo kredit u švicarskim francima jer je tada već ovdje u Hrvatskoj već bilo riječi o "švicarcu". Ja sam predložila da 3 do 4 godine idemo raditi u Švicarsku i zaradimo za kuću. Tako smo i odlučili da idemo živjeti u [adresa] kod mojih roditelja, kako ne bila plaćali za stan i kako bi što više novaca skupili za kuću. Kod mojih roditelja nismo plaćali ni režije ni najamninu, ni hranu, apsolutno ništa. Do kraja 2012. godine živjeli smo kod mojih roditelja u Švicarskoj svi zajedno tj. drugotuženik, dijete i ja. Krajem 2012. godine predali smo zahtjev za razvod braka, ali kod mojih roditelja nastavili smo živjeti sve do 2013. godine, ali ne sjećam se kojeg mjeseca. Drugotuženik i ja smo u Švicarskoj imali zajednički račun, kojeg smo otvorili odmah kada smo došli živjeti u [adresa] 2009. godine u 12. mjesecu 2009. godine. Nisam sigurna, ali mislim da u ožujku 2013. godine račun prestao biti zajednički. Drugotuženik je do ožujka 2013. godine primao plaću na zajednički račun. Nakon što mi se pokazuje list 60 iskazujem da je to zajednički račun drugotuženika i mene. Oboje smo mogli podizati novac sa tog računa. Ja nisam znala da je drugotuženik otvorio drugi račun u banci u Švicarskoj za vrijeme trajanja braka. Ja sam bila upoznata o ugovoru o ortaštvu. Poznajem i druge sudionike ugovora o ortaštvu. IA je bio prijatelj i s njime smo pričali da bi gradili kuću. IA je bio naslijedio nekretninu. HA je također bio familijarni prijatelj i on se bio ponudio da invenstira, a Adrugotuženik da će graditi. Drugotuženik je bio zadužen također i plaćati priključke i drugo, građevinski materijal, a ne samo graditi. Znam da su se HA i A nešto bili posvađali. HA je bio obećao A dati nešto novaca za materijal, ali nije bio dao. Tako je meni A rekao. Zato je A podizao novce sa zajedničkog računa i plaćao materijal. taj dogovor o ortaštvu bio je u vrijeme kada smo još bili u Hrvatskoj, negdje 2008. godine. Ja nisam nikada bila prisutna sa tim IA i HA kada su sklapali i dogovarali ugovor o ortaštvu. Ja sam bila prisutna s IA, HA i A kada smo bili kao prijatelji, ali ne kada se dogovaralo o ortaštvu. Drugotuženik je bio vlasnik stana u [adresa] u kojem smo živjeli i kada smo se posvađali znao mi je reći to je moj stan. Ja sam mu odgovorila kada budemo gradili kuću da će kuća biti upisana i na mene i na njega. Ideju o ortaštvu dao je A i ja sam bila prisutna kada je on tu ideju dao IA i HA. Ja sam sa time bila suglasna. Moje ime na ugovoru nije iz razloga jer me drugotuženik nije poveo sa sobom kada se potpisivao ugovor. Inače, mi je obećavao da će me povesti sa sobom kada se bude ugovor potpisivao. Sjećam se dana kada je ugovor bio potpisan jer sam ja htjela ići sa njime, ali on mi je rekao da tog dana se neće ugovor potpisivati odnosno da se neće ići kod advokata. Međutim kada je došao kući tog dana došao je sa potpisanim ugovorom u kojem je bilo samo njegovo ime, a na moje pitanje zašto nema mog imena odgovorio mi je da ja sam mu žena i da je ionako pola moje. Ja se ne sjećam kada je počela izgradnja kuće. Prije izgradnje kuće kupovalo se željezo, to mi je A stalno spominjao da treba kupiti, željezo, cigle, dozvole, komunalije, priključci, to se sve plaćalo prije izgradnje kuće i projekat se platio prije izgradnje kuće. To je platio drugotuženik kada je došao u Hrvatsku, a prethodno je novac uzimao sa zajedničkog računa. Ja sam brinula o zajedničkom kućanstvu i odgoju djeteta. I A se brinuo za svoje dijete. Kada smo se u Švicarskoj razveli i dogovorili o imovini tada je sudac u Švicarskoj pitao što je sa imovinom u Hrvatskoj. A me molio da ga tamo u Švicarskoj ne tužim za to jer da su veliki troškovi i da ćemo se za imovinu u Hrvatskoj dogovoriti i zato je sudac u Švicarskoj napisao da će se za imovinu u Hrvatskoj stranke dogovoriti naknadno. Kada sam iskazala za imovinu u Hrvatskoj mislila sam na kuću u [adresa] odnosno na spornu nekretninu. Tuženici tvrde da sam ja napustila dijete i da sam 2011. godine otišla u Njemačku, ali to nije istina. U razdoblju od 2009. do 2013. godine ja sam u Švicarskoj zaradila od plaće 100.000,00 CHF i taj iznos je u cijelosti utrošen za predmetnu nekretninu. Ja moju plaću nisam podizala za ništa drugo. Osim rada u pekari ja sam čistila stanove zimi. I dan danas to radim. Prema računima drugotuženik je zaradio oko 60.000,00 CHF za to isto razdoblje. Prvotuženica je znala da mi tj. ja i drugotuženik gradimo kuću u [adresa]. Meni nije poznato da li je prvotuženica posuđivala novac drugotuženiku. Meni je nelogično da bi prvotuženica koja radi u Hrvatskoj posuđivala novac nekome tko radi u Švicarskoj. Prvotuženica, bar za vrijeme dok smo živjeli u [adresa] i dok smo bili u kontaktu radila je kao kuharica u kuhinji. Drugotuženik i ja imali smo namjeru vratiti se u Hrvatsku jer smo gradili kuću ovdje u [adresa]. Kada je drugotuženik odlazio u Hrvatsku za vrijeme ljetne sezone uvijek mi je govorio da odlazi kupovati materijal, sređivati papire za gradnju. Meni je bilo čudno zašto se još nije započelo sa gradnjom, a stalno mi je drugotuženik govorio da kupuje materijal, da radi. Ja sam mu vjerovala jer smo željeli što prije izgraditi našu kuću. 2013. godine kada smo se razveli drugotuženik i ja smo razgovarali kada će se riješiti prijenos vlasništva kuće. On je meni rekao da malo sačekam, da će me isplatiti, zamolio me da ga ne tužim, da ne idemo po sudovima. Kako je vrijeme prolazilo, a on nije ništa poduzimao ja sam se obratila odvjetnici i ona se dopisom obratila drugotuženiku i nedugo nakon toga drugotuženik je prepisao nekretninu na svoju majku, prvotuženicu. Na upit da li je otišla u Njemačku, kada, iskazujem da ja nisam nikada otišla u Njemačku. Na upit gdje sam bila u razdoblju od 23. studenog 2011. godine do 15. siječnja 2012. iskazujem u stanu moje majke u Švicarskoj. Ne sjećam se gdje sam dočekala Novu godinu 2012. Ja se ne sjećam da sam u Švicarskoj uopće Novu godinu dočekala sa drugotuženikom budući da je on za doček Nove godine uvijek radio. Ja se stvarno ne sjećam da li smo se drugotuženik i ja viđali oko završetka 2011. i početka 2012. Drugotuženik je i nakon ožujka 2012. godine dolazio u Švicarsku i živio u stanu mojih roditelja. Ja se ne sjećam da je A ljetnu sezonu 2012.g. radio u Hrvatskoj. On je inače ljetne sezone radio u Hrvatskoj ali ne sjećam se da li je i 2012. Krajem 2012.g. sam ja pokrenula postupak razvoda braka. Ja ponavljam da smo drugotuženik i ja živjeli zajedno svo vrijeme do 2013., ali opet ističem da je on tijekom ljeta odlazio raditi u Hrvatskoj. Ja sam drugotuženiku krajem 2012. godine govorila da ide spavati u hotel u Švicarskoj ali on nije htio i dalje je ostao živjeti u stanu moje majke. Ja sam drugotuženiku, s obzirom da se radi o različitim generacijama između nas i mojih roditelja predlagala da se odvojimo od njih i da idemo sami živjeti, ali on to nije htio. Ja opetovno tvrdim da ja uopće nisam otišla u Njemačku, pa tako nisam otišla ni u ožujku. Stan u [adresa], vlasništvo drugotuženika ja sam osobno koristila do 2009. godine kada smo zajedno A, dijete i ja otišli živjeti u [adresa] i nakon toga ja više nisam dolazila živjeti u stan u [adresa] jer smo nastavili živjeti u [adresa]. Meni je drugotuženik rekao da kada je on u Hrvatskoj da živi kod majke jer da je svoj stan u [adresa] iznajmio turistima. Ja jesam tijekom ljeta dolazila u Hrvatsku, ali dolazila sam kod svojih roditelja, moguće je da sam kada je sin bio mali dolazila i u stan u [adresa] gdje smo živjeli prije nego što smo otišli i Švicarsku ali ne mogu se točno sjetiti koliko. To je moglo biti 2010. godine. Iznos od 100.000,00 CHF kojeg sam prije spominjala da sam zaradila u razdoblju od 2009. do 2013. to se odnosi isključivo na plaću koju sam primala u pekari. Kada sam radila u Hrvatskoj ja jesam imala sklopljen ugovor o radu. Preciznije želim reći kada sam radila kao vodič na brodu na relaciji [adresa] – [adresa] tada nisam imala ugovor, ali za sve ostalo sam imala. Za sve druge stvari imala sam ugovor. U Švicarskoj ja nisam imala drugi račun osim onog što sam dala u spis. Ja drugu ušteđevinu nisam imala. Nakon što mi se pokazuju računi sa listova 60 pa nadalje, i nakon što me se pita da pojasnim neke račune u kojima se na primjer navodi bankomat, Mestro kartica i sl. datumi 08.01.2010., 14.1.2010., 15.1.2010., 28.1.2010. i slično iskazujem da prema onome što vidim moguće je da sam kupila hranu, neku robu, podigla novac na bankomatu. Meni nije jasno na primjer za datum 29.1.2010. na listu 61, mislim da to nije moja kartica. Ja sam mjesečno na cigarete trošila cca 100,00 CHF. Na upit da pojasnim isprave koja je u spisu na listu 163 iskazujem da to je neka punomoć, i potpis koji se navodi na listu 163 CA, to je moj potpis. Ja se ne mogu sjetiti da li se to odnosi na razdvajanje računa. Ja sam drugotuženiku dala punomoć za nešto, ali se ne sjećam za što. To odgovaram na upit vezano za L 163. Na upit da li je drugotuženik plaćao neki porez u Hrvatskoj iskazujem da je stan u kojem smo živjeli i koji je bio njegov znam da nešto nije bilo u redu s tim stanom, da je trebalo legalizirati ili nešto slično i da je on to morao platiti. Ja nisam vidjela porezno rješenje vezano za darovanja između MA i A. Ja ne znam da je plaćen porez, meni drugotuženik ništa nije govorio (to govorim na upit vezano za L 147). Drugotuženik je imao auto audi, ali u taj auto nam nisu stala kolica za dijete i ja sam negdje 2006. ili 2007. godine htjela za sebe kupiti auto da mi stanu dječja kolica i kupila sam auto Škoda Romster. Nakon što mi se pokazuju listovi 149 i 151 i nakon što mi se ukazuje na datum 11. mjesec 2010. godine iskazujem da nije moguće da sam ja Škodu kupila 2010. godine u Hrvatskoj jer mi smo tada već živjeli u [adresa]. Ponavljam to nije moguće da je bilo 2010. godine jer tada je dijete već imalo 5 godina prema tim papirima što me pitate. Ja uopće nisam nikada vidjela te listove 149, 150, 151. Svu papirologiju za kupnju radio je drugotuženik. Ja nisam imala apsolutno uvida u papirologiju vezano za kupnju auta Škode, ni za išta drugo. Na upit da pojasnim račun na listu 152, kojeg je tuženik priložio u spis, iskazujem to je račun koji se odnosio na operaciju mog nosa, a koju operaciju sam izvršila u Hrvatskoj. Taj iznos koji se u računu navodi 2.212,24 CHF taj iznos sam ja platila iz Švicarske budući da sam ih pitala da li ja to mogu platiti iz Švicarske i nakon što sam potvrdila da to mogu, to sam platila. Radi se o iznosu 11.193,00 kn, datum je 3.5.2010. Ja sam bila na gradilištu, bio je napravljen krov, fasada, bila sam sa svojim sinom, ne sjećam se točno kada, otprilike 2011. godine. Ja nisam sudjelovala kod izrade projekata i dogovora, o svemu tome odlučivao je drugotuženik. Ja sam drugotuženiku rekla što bi htjela vezano za raspored prostorija. Ispalo je malo manje od onoga što sam ja htjela. Sjećam se kada sam sa sinom bila, bili smo na katu i tada je drugotuženik rekao sinu "evo, iznad tog kata biti će ti igraonica". Ne sjećam se točno kada je to bilo, da li kada smo bili u braku ili nakon razvoda. Ja nisam nikada imala ključ od kuće – sporne nekretnine. Na upit zašto nisam od 2010. godine, kada sam saznala da nisam u ugovoru, zašto nisam tražila da se upišem iskazujem da sam bila u braku i da sam vjerovala drugotuženiku i zbog toga nisam već tada tražila da se upiše kao suvlasnik. Na upit zašto nisam tražila od 2013. godine, nakon razvoda braka pa do 2018. godine iskazujem da smo drugotuženik i ja ostali u dobrim odnosima, bili smo zajedno sa sinom, njemu je sud dodijelio da svaka dva tjedna vidi sina i tako da mi smo stalno bili u kontaktu, brinuo je za dijete kad god je mogao i budući je govorio da će me isplatiti i da smo si ostali dobri prijatelji. Nakon razvoda braka drugotuženik bi bio izgubio papire da može ostati u Švicarskoj i upravo kako sam mu ja omogućila da ne izgubi papire ostali smo u dobrim odnosima. Cijelo vrijeme sam mu govorila da meni i sinu nađe neki stan u [adresa] da imamo gdje doći kada dođemo u Hrvatsku i uvijek je obećavao ili da će isplatiti, međutim do toga nije došlo. Kada kažem da bi on bio izgubio papire ja pojašnjavam da ja imam švicarsko državljanstvo, a drugotuženik je bio prijavljen samo kao sezonac i svake godine je produžavao boravak, a koji je bio dobio po osnovi braka sa mnom. On je morao imati osiguran i stan i posao, a kako je stan imao kod mene, odnosno mojih roditelja i posao mu je naša moja majka i kada je on trebao napustiti Švicarsku ja sam pisala i molila ih da on ostane jer da imamo zajedničko dijete. Sve to pojašnjavam da smo nakon razvoda braka bili u dobrim odnosima. On je morao biti prijavljen kod nas. Ja se ne sjećam točno kada je drugotuženik prestao biti prijavljen kod mojih roditelja. Ja sam na izgradnji kuće bila u jednom slučaju kojeg sam prije opisala. U računima koji su u spisu vidi se da su podizani veći iznosi novca na primjer kada je podizana veća svota novca od npr. 20.000,00 CHF, te iznose je podizao drugotuženik kada je odlazio u Hrvatsku i on je meni rekao da te novce podiže radi kuće. On je meni spominjao da troši za željezo, materijal, priključci, projekat. Meni se drugotuženik nije požalio ništa vezano za utrošeni novac, u smislu da bi bio neki problem. Na upit da li je drugotuženik kupio zemljište ja sam na samom početku objasnila da je zemljište bio naslijedio IA. Ja se ne mogu sjetiti koliko je godina imalo dijete kada sam sa djetetom bila u kući i kada je na katu kuće drugtuženik rekao djetetu da će iznad imati igraonicu. Meni se drugotuženik nije nikada požalio da nema novaca za gradnju. Nakon što mi se pokazuje L 58 iskazujem na tom listu je ručno ispisan broj 86044627, a to je broj moje kartice na zajedničkom računu. Na upit koliko iznosi mjesečno zdravstveno osiguranje u Švicarskoj za tročlanu obitelj, ne sjećam se koliko je iznosilo. Ja sada imam drugačije zdravstveno osiguranje. Na upit koliko se u Švicarskoj plaća porez na dobit godišnje iskazujem da sve zavisi od plaće. Na ispravama – računima koji su priloženi u spisu na njima se ne vidi koliko se plaćao porez. Na računima se vidi koliko smo plaćali za zdravstveno osiguranje. Oznaka za zdravstveno osiguranje u računima je OEKK. Porez u Švicarskoj se plaća familijarno, a ne pojedino za svakog člana. Mi nismo nikada plaćali vrtić za dijete u Švicarskoj. Dijete nije nikada išlo u privatni vrtić, a državni se ne plaća. Zdravstveno osiguranje se plaća.

52.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sa drugotuženikom počela živjeti 2003. u [adresa] u stanu u vlasništvu oca drugotuženika, da su se vjenčali 17.04.2004., da je dana 01.10.2005. rođen zajednički sin, da je ona radila u hotelu "Maestral" u [adresa], jednu godinu kao servirka, a kasnijih godina kao turistički vodič, za RH, a potom i za švicarsku tvrtku, da je u razdoblju od 2003. do 2009. tijekom ljeta zarađivala 1.500,00 eura mjesečno, a zimi između 3.000,00 – 5.000,00 CHF, a u 12. mj. 2009. da su otišli živjeti u [adresa], da je radila u pekari tijekom cijele godine i primala plaću od 3.100,00 CHF u početku, a kasnije do 3.800,00 CHF. Drugotuženik da je u zimskom periodu radio u hotelu i primao plaću 2.300,00 CHF, a na kraju zimske sezone da je otišao raditi u RH. Drugotuženik da je sa zajedničkog računa podizao novac za potrebe dokumentacije za gradnju kuće, za građevni materijal i drugo potrebno za gradnju te da su živjeli zajedno do kraja 2012. u Švicarskoj kod njezinih roditelja. Tužiteljica je predala zahtjev za razvod braka 2012. ali drugotuženik da je nastavio živjeti u stanu njezinih roditelja do 2013. i do 3. mj. 2013. da je primao plaću na zajednički račun. Dalje proizlazi da je bila upoznata sa Ugovorom o ortakluku još 2008. i drugotuženik da je obećavao da će predmetnu nekretninu u ½ dijela upisati i na njezino ime. Ona da se brinula o kućanstvu i odgoju djeteta i cijeli zarađeni novac u Švicarskoj od 2009. do 2013. da je utrošen za gradnju predmetne nekretnine. Nadalje, iz njezinog iskaza proizlazi da nikada nije otišla živjeti ni raditi u Njemačku i da je uvijek živjela u stanu svojih roditelja. Iskaz tužiteljice u dijelu da je drugotuženik do 3. mj. 2013. primao plaću na zajednički račun nije logičan niti vjerodostojan jer iz materijalnih dokaza u spisu proizlazi da je to bilo do ožujka 2012., a u konačnici brak je razveden u siječnju 2013.

53. Prvotuženica AA rođ. Ž, bivša svekrva tužiteljice, majka drugotuženika, iskazala je: "Tužiteljica i drugotuženik živjeli su iznad nas u stanu. Oni su bili na bračnom putovanju i tada otac drugotuženika nije mogao prepisati stan drugotuženiku, pa ga je prepisao na njegovu sestru MA i kasnije je MA darovala A stan u kojem su živjeli tužiteljica i drugotuženik. Oni su se u početku zabavljali, pa su počeli živjeti u tom stanu, ne znam točno kada su počeli živjeti u tom stanu. Negdje oko 2008. ili 2009. oni su otišli u Švicarsku, najprije jednu sezonu, pa onda i drugu. Nakon što su otišli u Švicarsku oni su u Švicarskoj bili za vrijeme zimske sezone, a ljetne sezone bili su ovdje u Hrvatskoj u [adresa], svo troje. Od kad su otišli u Švicarsku svi troje dolazili su za vrijeme ljetne sezone u Hrvatsku, tužiteljica je zadnji puta u stan drugotuženika došla u 9. mjesecu 2011. godine i nakon toga više nije dolazila u stan. Tada je tužena iz stana uzela sve što je mogla. Ja nisam vidjela što je sve tužiteljica uzela iz stana. Susjeda mi je rekla da je cijelu noć nešto nosila. Tada drugotuženik nije bio s njome. Sa tužiteljicom je bila njena majka. Drugotuženik je tada bio u Švicarskoj. Ljeti 2011. drugotuženik je bio došao u Hrvatsku i bio je ostao negdje do 20-tog rujna 2011. kada je morao otići u Švicarsku. 5, 6 dana kasnije došla je tužiteljica sa majkom i iz stana su nešto iznosile. Od 2011. godine pa nadalje drugotuženik je morao biti u Švicarskoj. Kada je u ljeti 2011. drugotuženik morao doći ovdje u Hrvatsku morao doći u vezi sređivanja papira za kuću. Nakon rujna 2011. godine ja sa tužiteljicom više nisam bila u kontaktu. Ona nije htjela doći ovdje, ja nisam imala pristupa za doći kod njih u Švicarsku. Ja se nikad nisam miješala odnosno nisam puno znala o odnosu tužiteljice i drugotuženika, saznala sam da su prekinuli, A nije ništa ružno rekao za tužiteljicu, on samo u sebi pati. Po ponašanju tužiteljice, kako su mi rekli susjedi da je tužiteljice u 9. mjesecu 2011. iznosila iz stana sve, dakle po takvom ponašanju tužiteljice ja sam saznala da su A i tužiteljica prekinuli. Kuća se počela graditi u proljeće 2012. godine, tada su se počeli raditi temelji. Kada su oni, a pod tim oni mislim na ZA, HA i A, kada su počeli iskopi, ja sam im donosila hranu, jer su počeli raditi. Na rodovima su radili ŠA, OO, i pomagali su raditi A na njegovu stanu. A se morao boriti s novcem da plati sve te radnike i da ih ja sve nahranim. Drugotuženik nije imao novaca i ja sam uskočila s novcem. Ja imam svjedoke da sam ja A davala novce, osim u novcima davala sam i što sam kuhala za radnike i smještala radnike. Ja sam 2002.g. bila prodala stan u [adresa] i dobila sam na ruke 35.000,00 eura. 10.000,00 eura sam čuvala na banci, nešto sam čuvala u kući. Ja sam pomagala i zetu i kćerki jer su i oni gradili kuća, pa sam njima davala novce. A sam dala 35.000,00 eura. Taj iznos sam mu počela davati od 2012. pa mu dajem i nadalje sve do 2015. godine. Ja nisam računala koliko sam A dala do 2013., ako koliko nakon toga. Na upit da li sam mu poklonila, pozajmila ili nešto drugo iskazujem: "Tražila sam da on na mene stavi spornu nekretninu pa da ću ja dalje ulagati što treba." Na upit što ja smatram nakon što je meni drugotuženik prenio vlasništvo iskazujem: "Sve što su oni zaradili u Švicarskoj ja s tim nikad nisam ništa imala, niti znala". Kada sam ja posuđivala novac ja sam smatrala da kuću gradi moj sin koji je ostavljen i da on mora ispoštovati rok koji je bio ljudima obećan. Ja sam drugotuženiku novac davala u valuti, ovisno kako sam kada imala. Sa mog računa ja sam podigla iznos od 10.000,00 eura i taj iznos sam dala drugotuženiku podigavši novac iz računa, a ostale iznose nisam podizala sa računa. Ja sam ostale novce davala od svoje plaće. Ja imam dobru plaću, a dobivam i novce od iznajmljivanja turistima. Tako sam ja i više od 35.000,00 eura dala drugotuženiku. Kada sam ja drugotuženiku davala novce vidjeli su sada moj pok. zet, moja kćerka, moj muž, D kojem sam davala novce u ruke, jer kada je trebalo donijeti materijal davala sam Namiku novce za materijal. A sam novce davala kod kuće, u našoj kući, tužiteljica zna kako smo mi u obitelji funkcionirali. Kada sam prije iskazala da je tužiteljica u rujnu 2011. došla zadnji put u stan u kojem su živjeli, sjećam se da je to bio rujan 2011. jer ja još nisam prestala raditi u ljetnoj sezoni, već je bilo jako hladno, tužiteljica nije htjela ući kod nas u kuću. Ja sam ju zvala da dođe kod nas u kuću. Ja nisam znala o čemu se radi i bilo mi je jako teško. U spornom razdoblju ja sam radila 9 mjeseci u godini, a 3 mjeseca sam bila na Zavodu zapošljavanja. Konkretno u vrijeme kada s gradila kuća sam radila po 9 mjeseci u godini, a 3 mjeseca sam bila na Zavodu. Kada je tužiteljica u 9. mjesecu 2011. sa majkom došla u stan u [adresa] došla je sa svojim autom, ja ne znam da li je bio veći ili manji. Uvijek je isti auto Pasat. Sporna kuća još uvijek nije završena. Nakon što sam ja postala vlasnica počeli smo uređivati parking, postavljati kamen, u kući žbukati, postavili smo grijanje, struju, vodu, podne izolacije. Ove radnike sam angažirala ja, a radnici su sve moji rođaci i ja im platim. Unutar kuće radove sam počela raditi prije 3 godine. Ja ne znam da li su u ljeti 2010. godine došli tužiteljica, drugotuženik i dijete ovdje u [adresa]. Kada sam spominjala ljetnu sezonu da su dolazili ovdje pod tim mislim razdoblje od 01.5. pa sve do 20.12. "

53.1. Iz iskaza prvotuženice proizlazi da su tužiteljica i drugotuženik otišli živjeti u [adresa] 2008. ili 2009. tijekom zimske sezone, a ljeti da je drugotuženik dolazio raditi u RH, tužiteljica da je zadnji puta u stanu u [adresa] gdje su živjeli kao bračni par, bila u 9. mj. 2011. i tada da je uzela sve što je mogla uzeti, da je gradnja kuće počela u proljeće 2012. i to sa izgradnjom temelja te da je drugotuženiku davala novac za gradnju kuće kojeg je imala od prodaje stana u [adresa]. i kojeg je u iznosu od 10.000,00 eura čuvala u banci, a nešto u kući, da je osim drugotuženiku pomagala i svojoj kćeri i zetu, u svakom slučaju da je od 2012. do 2015. drugotuženiku dala 35.000,00 eura i te 2012. da mu je počela davati novce. Iskaz prvotuženice u dijelu da je gradnja počela 2012. nije vjerodostojan budući da je u ukupnosti svih provedenih dokaza nesporno utvrđeno da je gradnja počela 2011.

54. Drugotuženik TA, bivši suprug tužiteljice, sin prvotuženice, iskazao je: "Sa tužiteljicom sam počeo živjeti 2003.g. u mom stanu u [adresa]. U tom stanu živjeli smo do 2009.g. 2009. godine odselili smo u Švicarsku kod njezinih roditelja. Da bi mogli živjeti u [adresa] treba imati osigurani stan, smještaj sa određenom kvadraturom i zbog toga imali smo sklopljen "crni ugovor", a zapravo smo živjeli kod roditelja tužiteljice. Kao obitelj zajedno sa tužiteljicom živjeli smo do kraja rujna 2011. godine kod roditelja tužiteljice u Švicarskoj. Krajem rujna 2011. tužiteljica je otišla u Maglaj i tamo se našla sa tipom pod imenom H. Po povratku iz Maglaja ja sam vidio tužiteljicu zadnji puta u [adresa] u mom stanu, 14. ili 15.10.2011.g. i stan je bio prazan. Ja sam ju pokušao pitati zašto napušta stan, zašto je uzela stvari, zašto ide, dobio sam neki glupi odgovor da je razlog moja mama. Ja ne znam šta joj je to značilo. Iz stana ponijela svu našu zajedničku imovinu, sve što je bilo vrijednije. Ona je bila ostavila nešto svojih stvari, koje vjerojatno nije mogla ponijeti, pa sam ja to kasnije sve bacio. U Švicarsku sam se vratio 22.12.2011.g. u stan njezinih roditelja, gdje bila i tužiteljica sa djetetom. U stanu su bili i H i njegovo dijete. Sa tužiteljicom sam razgovarao što dalje i nisam dobio nikakav odgovor. Rekao sam joj da nemamo novaca da bi se ispoštovao dio iz ugovora jer se kuća morala završiti u roh bau, u određenom roku, ali tužiteljica se ponašala kao da nju to ne interesira. Tjerala me iz stana njezinih roditelja. Ja sam se raspitivao u hotelu gdje sam radio da li mogu naći slobodnu sobu ali već je bilo kasno jer hotel je unaprijed imao rezervirane sobe za personal. Na ponudu majke tužiteljice ostao sam u njihovom stanu još tu zimu tj., do početka Uskrsa 2012. godine. Tužiteljica je bila ostala u stanu u [adresa] i ona mi je predstavila L i rekla mi je da se oni poznaju, rekla mi je zapravo da je on neki turista i da majka njezina mu je iznajmila stan kojeg je imala na održavanju u Švicarskoj. Za Božić i Novu godinu tj. 2011. na 2012. tužiteljica je otišla u Njemačku, u Berlin, a to znam jer sam vidio karte da su bukirane na hotel i let, na ime tog L. Kada se ona vratila iz Njemačke ona se vratila u stan kod roditelja gdje smo živjeli, spavali smo u istoj sobi jer nismo imali gdje drugdje spavati ali smo imali razdvojene krevete. Ja sam inače radio cijelu noć i cijeli dan u Švicarskoj, naravno u smjenama tako da sam malo viđao tužiteljicu. Tužiteljica je u stanu kod svojih roditelja ostala živjeti do ožujka 2012. godine. Tada je tužiteljica otišla – preselila se kod L u [adresa]. Nakon 10. mjeseca 2011.g. ja više nisam imao kontakata intimnih sa tužiteljicom, konstantno smo se svađali. Kada ste u Švicarskoj plaća vam ide na račun. Tužiteljica je mene prijavila na svoj račun i ja sam dobio duplikat, vjerojatno sa drugim brojem za taj isti račun. Plaća je dolazila sva na isti račun, i plaća tužiteljice i moja plaća. Ni tužiteljica ni ja ne znamo tko je što plaćao. Veći računi koji su navedeni u računu podizani su isključivo za troškove u Hrvatskoj. Ti troškovi jesu: za kupnju Škode koja je koštala 27.172,00 CHF (s time da je škoda uzeta na leasing, a dali smo dio učešća u visini 38.000,00 do 40.000,00 kn. Rate leasinga smo plaćali iz novaca kojeg smo podizali u Švicarskoj. Imali smo kasko osiguranje, obavezno plus redovno), zatim smo plaćali porez na moj stan u kojem smo živjeli, troškove za priključak na infrastrukturu tog mog stana, redovne troškove za struju i vodu tog mog stana, zatim za pripremu projekta na kojem smo radili za izgradnju kuće, platili smo vodni doprinos oko 18.000,00 kn, projekat smo platili oko 5.000,00 eura, (dio preko banke, a dio preko ruke), geodetske troškove koji su iznosili oko 10.000,00 kn, zatim smo oko 10.000,00 CHF dali jednom čovjeku za materijal ali nikad materijal nismo dobili, firma tog čovjeka otišla je u stečaj. U Hrvatsku sam došao poslije Uskrsa 2012. negdje oko 18.4. i ostao sam do 12. mjeseca 2012. godine. U tom razdoblju nisam imao nikakvog kontakta sa tužiteljicom, sa računima u Švicarskoj, ništa nisam podizao sa računa u Švicarskoj. Tužiteljica mi je prijetila da će mi uzeti stan u kojem smo živjeli, moj stan. U 12. mjesecu 2012. kada sam došao u Švicarsku nisam otišao živjeti u stan roditelja tužiteljice, već sam otišao u hotelsku sobu. Tužiteljica sa djetetom nije došla u stan u [adresa] jer je ja nisam pustio, zaprijetio sam joj i rekao sam joj da je ne želim vidjeti jer da je sa drugim tipom. Ona je bila u Hrvatskoj u ljeti 2012., ali u stanu kod njezinih roditelja u [adresa]. Prije ljeta 2012. ljetnu sezonu provodili smo u [adresa] u mom stanu, odnosno da budem precizniji za vrijeme godišnjih odmora. Iz Švicarske u Hrvatsku dolazili smo minimum dva puta godišnje. Moj stan u [adresa] kada nije koristila tužiteljica i ja, koristila je i moja obitelj i obitelj tužiteljice, njezina rodbina iz Njemačke. Zadnji puta obitelj tužiteljice koristila je moj stan u [adresa] u ljeti 2011. Gradnja kuće u [adresa] započela je u studenom 2011.g. Kada su radovi započeti ja sam bio ovdje u Hrvatskoj, bio sam zaposlen u građevinskoj firmi Bi maris. Ugovor o ortaštvu odnosio se na to da sam ja bio zadužen za građenje tj. izvođenje radova kompletne kuće, IA je dao zemljište u zalog, a HA je dao financijska sredstva za svoj dio i dio koji smo mi trebali izgraditi za ZA. O svemu tome bila je upoznata tužiteljica. Radilo se o sveukupnom iznosu od 180.000,00 eura koji smo trebali mi dionici ugovora uložiti u roku od 2 godine, u tu kuću, po ugovorenoj stavci. Po ugovoru nije napravljeno ništa u vrijeme dok smo tužiteljica i ja bili zajedno. Tužiteljica od mene nije nikada tražila da bi polagala bilo koje pravo na tu kuću. Tužiteljica je na uvid imala milijon puta ugovor i što sve po njemu treba napraviti. Kada sam tužiteljicu zadnji puta vidio u Švicarskoj rekao sam joj da je ta kuća prevelik zalogaj za mene. Ja sam imao loš predosjećaj tj. imao sam predosjećaj da s njom neću moći riješiti pa sam zato imao plan B a plan B bio je da ja to prepišem na moju majku i da moja obitelj završi financirati tu kuću. Tužiteljica nije tražila ništa sve do 2018. godine. Ja sam tužiteljici nudio da joj vratim novac za trošak kojeg smo imali iz predulaganja u spornu nekretninu, ona je tražila više novaca, a nije htjela prihvatiti ono što sam joj ja ponudio. Ja sam joj rekao da joj ne dajem više od onoga što sam joj ponudio. Ja sam tužiteljici to ponudio kada sam dobio od njezine odvjetnice pismo 2017. Zadnju plaću od travnja 2012. godine ja sam primio na zajedničkom računu. Nakon toga moja plaća više nije dolazila na zajednički račun. Ja tada više nisam ni radio u Švicarskoj. Tužiteljica je nakon postojanja zajedničkog računa meni otvorila novi račun pod drugim brojem. Ostatak novaca koji je bio na zajedničkom računu ja sam sa karticom predao majci tužiteljice za troškove uzdržavanja djeteta. Tužiteljica je otvorila novi račun, a to je račun kojeg imam i sada koji počinje sa CH87. Sve radnje sa tog zajedničkog računa, otvaranjem, zatvaranjem radila je majka tužiteljice odnosno tužiteljica i njezina majka. Tužiteljica je trajni nalog sa mojeg računa prenijela na svoj račun, a to je učinila bez mog potpisa. Za R, L znam sve, to su mi rekli svjedoci, vidio sam kada sam se vratio u [adresa] i CA i L i njihovu djecu, družili su se bez mene. Škoda Ramstar je kupljena u 2. mjesecu 2007. g. na leasing, na hrvatsku registraciju. Na avionskim kartama koje sam prije spominjao za Berlin bile su naznačene dvije osobe. Na upit gdje je bilo dijete od L s obzirom da su bile samo dvije osobe na karti, iskazujem da ne znam, ja sam u to vrijeme bio van sebe. Ja niti ne znam niti želim znati kako se zvalo dijete od L. Znam da je JA cijelo vrijeme spominjao dijete od L, a ne znam ime. Ja ne znam niti me interesira kada se tužiteljica vratila iz Njemačke. Tužiteljica za mene više ne postoji od 10. mjeseca 2011. U hotelu u Švicarskoj ja sam bio službeno prijavljen, na adresu tog hotela. Na upit zašto je moja adresa prebivališta glasila još na adresu stana majke tužiteljice kada sam službeno bio prijavljen na adresu u hotelu iskazujem da budući da sam bio vjenčan sa tužiteljicom kao švicarskom državljankom bio sam dobio boravak na dvije godine i onda se taj boravak opet produžavao. Drugi puta se produžio boravak na moju inicijativu. Hotel nije prethodno tražio da ja budem odjavljen sa adrese majke tužiteljice prije prijave na adresu hotela. Kada sam ja otišao u Švicarsku ja nisam znao ništa na njemačkom, sada nešto znam i razumijem. Kada smo se razvodili bilo je prevoditeljica i ona je nešto fiktivno prevađala. Pitala me da li sam razumio i ja sam joj odgovorio da jesam. To odgovaram na pitanje zašto je u Švicarskoj prilikom razvoda braka navedeno da će se pitanje podjele imovine u Hrvatskoj riješiti u Hrvatskoj. Prije nego smo otišli na sud u Švicarsku i prije potpisivanja u Švicarskoj, tužiteljica i ja se nismo ništa dogovarali vezano za imovinu u Hrvatskoj. Nismo imali što dijeliti, zar da dijelimo gaće, đemper. Tužiteljica je u kući koja je predmet spora, a to je bilo 2016. i 2017.g. bila kada je kuća bila završena, bila je sa sinom i tada je govorila da je ½ njezina. Prije toga ona nije dolazila na kuću. Nakon što mi se pokazuje L 163 iskazujem da je to nalog kojeg je tužiteljica podnijela banci za otvaranje mog novog računa. Ja sam bio suglasan da se zajednički naš račun razdvoji u veljači 2012. godine."

54.1. Iz iskaza drugotuženika proizlazi da je sa tužiteljicom počeo živjeti 2003. i to do 2009. u [adresa], te da su odselili u Švicarsku kod tužiteljičinih roditelja, gdje da su živjeli zajedno do kraja rujna 2011. Tužiteljicu da je u [adresa] zadnji puta vidio u 10. mj. 2011. U Švicarsku se vratio 22.12.2011. u stan tužiteljičinih roditelja gdje je bila i tužiteljica sa djetetom i tu da je ostao živjeti do Uskrsa 2012. (2012. Uskrs je bio 08.04.), a tužiteljica da je ostala u stanu svojih roditelja do ožujka 2012. Iz iskaza dalje proizlazi da veće iznose sa zajedničkog računa je koristio za troškove u RH pa tako npr. za auto Škodu, za plaćanje poreza na promet za stan kojeg je dobio od sestre, za priključak infrastrukture, za projekt, za vodni doprinos, za geodetske troškove, za materijal, kao i za troškove struje i vode za njegov stan. Iz navedenog proizlazi da je sa zajedničkog računa tužiteljice i drugotuženika, između ostalog veće iznose koristio za gradnju kuće na predmetnoj nekretnini, ali i za vlastite potrebe npr. za plaćanje poreza na promet stana u [adresa] kojeg je dobio od sestre. Nadalje, iz iskaza proizlazi da je u 2012. u RH bio od oko 18.04.2012. do 12. mj. 2012., a gradnja kuće da je započela u 11. mj. 2011. Vezano za bračnu stečevinu, tužiteljici da je nudio određeni dio novca, ali tužiteljica da je tražila više od onog što je on nudio. Plaću na zajednički račun da je primao do zaključno za 4. mj. 2012.

55. U ukupnosti saslušanih svjedoka i stranaka proizlazi da su svjedoci koji su blisko rodbinski povezani sa strankama iskazivali subjektivno, iskazujući u prilog one strane koja ih je predložila za svjedoka te da su, iako nemaju neposrednih saznanja, iskazivali su da su čuli iako za to nisu imali potvrde, kao npr. da bi tužiteljica dvije godine radila i živjela u [adresa], međutim osim navoda da to znaju i da su to čuli, nisu bili uvjerljivi u svojim iskazima. Tako npr. bliski svjedoci predloženi od strane tuženika su iskazivali da je gradnja temelja i gradnja uopće započela 2012. godine iako iz iskaza samog drugotuženika i svjedoka ZA, koji nema nikakav interes za uspjeh bilo koje strane u postupku (IA i za kojeg se osobno vršila izgradnja) iskazao je da je izgradnja započela 2011. u jesen, te da su 2012. radovi u roh-bau sistemu bili gotovi 95%.

56. Nadalje je utvrđeno da su se radovi izvodili isključivo u vrijeme kada je drugotuženik bio u RH, a to je bilo u ljetnom periodu budući da je drugotuženik od Božića 2011. do Uskrsa 2012. bio u Švicarskoj, a 2012., kako je to utvrđeno iz iskaza svjedoka ZA, izgradnja kuće u roh-bau sistemu 2012. je bila gotova u 95%. Iz iskaza tužiteljice i njezinih roditelja utvrđeno je da je bračna zajednice tužiteljice i drugotuženika trajala do 10. mj. 2012., odnosno da je, prema iskazu oca tužiteljice kuća bila pod krov i zaključana te da se u kući postavljalo podno grijanje kada je on bio na predmetnoj nekretnini i tada da su tužiteljica i drugotuženik još bili zajedno.

57. Svjedoci koji su pomagali drugotuženiku na izgradnji kuće nemaju neposredna, ali ni druga saznanja do kada je trajala bračna zajednica tužiteljice i drugotuženika. Svjedoci koji su iskazivali da je gradnja na predmetnoj nekretnini počela 2012., nisu iskazivali točno budući da je iz iskaza svjedoka ZA, te samog tuženika i fotografija na listu 202 do 204 utvrđeno da su u listopadu 2011. radovi već započeli, da su temelji već bili betonirani, da se na terenu već nalazi građevni materijal kao i strojevi (miješalica), te konačno na fotografiji se vidi i dijete stranaka (između stranaka nesporno da se radi o djetetu stranaka). A tuženik je u Švicarsku te 2011. otišao tek za Božić 2011., prema njegovom iskazu 22.12.2011. te se vratio u travnju 2012. te su se radovi na gradnji kuće tada nastavili. Opetovano se ističe da je 95% roh-bau sistema bilo dovršeno u (proljeće 2012.) kako je to iskazao svjedok IA, koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio jer je iskazivao nepristrano, sigurno, jasno, a sve s obzirom na činjenicu da se radilo o izgradnji i njegovog dijela kuće na istoj kat. čestici, a izgradnja sve tri kuće je tekla istovremeno u istim fazama.

58. Dakle, u ukupnosti svih provedenih dokaza sud je utvrdio da su tužtieljica i drugotuženik počeli živjeti zajedno 2003., da su brak sklopili 17.04.2004., da je u braku rođeno zajedničko dijete 01.10.2005., da su do 2009. živjeli u [adresa], a nakon toga u Švicarskoj do listopada 2012., kada je prestala bračna zajednica, da je tijekom trajanja bračne zajednice u ljetnom periodu (nakon završetka zimske sezone pa do početka nove zimske sezone) drugotuženik boravio u [adresa] u koje vrijeme je izvodio radove na izgradnji predmetne nekretnine, da su do travnja 2012. imali zajednički račun, da je drugotuženik do tada primao plaću iz Švicarske na zajednički račun, da je brak stranaka razveden u Švicarskoj 17.01.2013., da je maloljetno dijete povjereno na skrb i odgoj majci, a ocu da je dodijeljeno pravo posjećivanja maloljetnog djeteta prema dogovoru roditelja, da je otac dužan doprinositi za uzdržavanje djeteta 400,00 CHF mjesečno plus eventualno ugovorno regulirane i zakonske utvrđene dječje i obrazovne dodatke te da su se sporazumjeli u svezi s imovinom u Švicarskoj, dok su zadržale pravo na raspodjelu imovine u RH. Iz tako utvrđenog sud zaključuje da su oba bračna partnera znali da imaju bračnu stečevinu i u RH te da će do raspodjele doći nakon razvoda braka u Švicarskoj.

59. Iz datuma kada se tužiteljica putem svog punomoćnika obratila drugotuženiku radi dogovora i podjele imovine u RH te datuma sklapanja darovnog ugovora između prvotuženice i drugotuženika sud je nesporno utvrdio da je do sklapanja predmetnog ugovora o darovanju došlo nakon što se tužiteljica obratila drugotuženiku za rješavanje podjele bračne stečevine imovine u RH te da je drugotuženik sigurno znao da predmetna nekretnina koja je do prestanka bračne zajednice predstavljala bračnu stečevinu. Da je drugotuženik smatrao da predmetna nekretnina ne bi predstavljala bračnu stečevinu odnosno da bi ona bila njegova vlastita imovina odnosno da je drugotuženik smatrao da je predmetna nekretnina stvarno vlasništvo prvotuženice, njegove majke, zasigurno bi prijenos vlasništva sa svog imena bio izvršio na prvotuženicu i prije tog dana kada je sklopljen darovni ugovor. Međutim, drugotuženik je to učinio tek kada je tužiteljica i nadalje ustrajala o podjeli bračne stečevine imovine u RH, dakle, drugotuženik je bio svjestan da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu te je tužiteljici i nudio novčani iznos, očito nedostatan s obzirom na postojanje ovog spora.

60. Ugovor koji je sklopljen radi zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba ili u kakvu drugu svrhu je prividan (fiktivan) ugovor.

61. Prema čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

62. U ukupnosti provedenih dokaza sud zaključuje da volja ugovornih strana tj. prvotuženice i drugotuženika nije bila da prvotuženica stekne vlasništvo predmetne nekretnine, već je sklapanje tog ugovora imalo drugu svrhu, a to je onemogućavanje tužiteljici da se raspodjeli imovina u RH, kako je to u postupku razvoda braka u Švicarskoj i odlukom o razvodu braka utvrđeno da stranke zadržavaju pravo na raspodjelu imovine koja se nalazi u RH, a druge imovine u RH stranke nisu imale.

63. S obzirom da je sporni ugovor o darovanju sklopljen između prvotuženice i drugotuženika prividan, isti nema učinka, a posljedica toga je da je ugovor ništetan sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a.

64. Prema odredbi čl. 482. st. 1. Ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku. Prema st. 2. istog članka Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

65. Iz ugovora o darovanju od 14.06.2017. sklopljen između prvotuženice i drugotuženika vidljivo je da taj ugovor nije sklopljen ni u obliku javnobilježničkog akta niti ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. U ugovoru o darovanju samo se navodi da prvotuženica stupa u posjed nekretnine danom potpisa ugovora međutim iz ugovora nije utvrđeno da je prvotuženici izvršena prava predaja posjeda predmetne nekretnine što znači da nije ni došlo do predaje posjeda i zato isti ugovor nije sklopljen u zakonom propisanom obliku, pa je i iz tog razloga, u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, ugovor ništetan.

66. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga prvotuženica je dužna trpjeti da se u zemljišnim knjigama izvrši povrat u stanje kakvo je postojalo prije upisa temeljem spornog Ugovora o darovanju.

67. Nadalje, u Ugovoru o darovanju u t. 2. se navodi da je prvotuženica pozajmljivala drugotuženiku novčana sredstva za gradnju i to od 2013. nadalje. A provedenim dokazima nesporno je utvrđeno, posebno iz iskaza svjedoka ZA, jednog od najrelevantnijih svjedoka, jer se radilo i o njegovom dijelu nekretnine, da je izgradnja do roh – bau sistema do 2013. već bila završena, a roh – bau sistem znači da je zgrada do pod krov izgrađena te se zgrada kao takva smatra izgrađenom u smislu da se može govoriti o postojanju uvjeta za stvarno - pravni zahtjev. S obzirom da je utvrđeno da je bračna zajednica stranaka prestala u listopadu 2012. i da je do tada objekat u roh – bau sistemu bio izgrađen, osnovan je zahtjev tužiteljice glede stvarno-pravnog zahtjeva. Ali s obzirom na utvrđenja iz građevinskog vještačenja po vještaku Ani Vinkerlić Dujmović, iz tvrtke ALTA PLAN d.o.o., glede izračuna vrijednosti predmetne nekretnine što uključuje procjenu troškova gradnje i omjer vrijednosti, tužiteljici pripada udio sukladno presuđenom u t. II izreke ove presude.

68. S obzirom da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu imovine u RH između tužiteljice i drugotuženika, drugotuženik nije poštivao odredbe Obiteljskog zakona koje propisuju da bračni drugovi zajedničko poduzimaju posao odnosno da ne može dolaziti do otuđenja stvari odnosno da se ne mogu obavljati izvanredni poslovi na nekretninama poput promjene namjene, otuđenja, te da je za te izvanredne poslove potrebno zajedničko poduzimanje posla ili pisani pristanak drugog bračnog druga ovjeren od strane javnog bilježnika.

69. Predmetna nekretnina stečena je u vrijeme kada su stranke bile u braku i bračnoj zajednici kada je na snazi bio Obiteljski zakon (Narodne novine 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11 i (25/13 – Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku), dalje: OBZ). Prema odredbi čl. 248. OBZ-a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, time da su prema čl. 249. st. 1. OBZ-a bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili. Imovinu koju bračni drug stekne tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od onog koji je naveden u čl. 248. OBZ-a (nasljeđivanje, darovanje i sl.) predstavlja vlastitu imovinu po čl. 253. st. 2. OBZ-a.

70. Neosnovane su tvrdnje tuženika da je drugotuženik vlasništvo stekao tek upisom u zemljišne knjige i to nakon prestanka braka, iz razloga jer osim zemljišnoknjižnog vlasništva postoji i izvanknjižno vlasništvo te su tužiteljica i drugotuženik bili izvanknjižni vlasnici , tužiteljica i drugotuženik kao bračni drugovi tj. imali su tada bračnu stečevinu nekretninu za koju su stekli pravni osnov – titulus temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine 07.05.2010., koja nekretnina je i plaćena prodavatelju kako je i sam prodavatelj IA iskazao da je drugotuženik ispunio obveze iz Ugovora o kupoprodaji i Ugovora o ortakluku, a u Ugovoru o kupoprodaji u t. 2. od 07.05.2010. bilo je propisano da će kupci među kojima je bio drugotuženik platiti prodavatelju kupoprodajnu cijenu u roku od godine dana od dana sklapanja tog ugovora, a prodavatelj IA je u svom iskazu potvrdio da je drugotuženik ispunio svoju obvezu tj. već tada su drugotuženik i tužiteljica, kao bračni drug, stekli pravni osnov za stjecanje vlasništva zemljišta na kojem je kasnije do prestanka bračne zajednice izgrađen objekat do faze roh – bau sistema kako je i dogovoreno prema Ugovoru o ortakluku kojeg je drugotuženik poštivao, prema iskazu svjedoka ZA.

71. Nije sporno da je predmetna građevina, nakon roh- bau sistema, dovršavana, ali je s obzirom na to tužiteljici suvlasnički dio umanjen sukladno nalazu i mišljenju vještaka graditeljske struke.

72. I prema važećem Obiteljskom zakonu (NN 103/2015, 98/2019, 47/2020…, dalje: OBZ) za odlučivanje o bračnoj stečevini primjenjuju se odredbe kojima se određuju stvarno pravni i obvezno pravni odnosi, ako odredbom čl. 38. Obiteljskog zakona nije drugačije određeno. Glede bračne stečevine zakonska presumpcija je da su stranke suvlasnici u jednakim suvlasničkim udjelima u bračnoj stečevini, zato je drugotuženik sklapanjem ugovora o darovanju s prvotuženicom postupio suprotno odredbi čl. 37. u svezi s čl. 36. st. 3. Obiteljskog zakona, pa je stoga predmetni ugovor o darovanju ništetan, a prvotuženica je znala da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i drugotuženika. Upravo zbog toga prvo tuženica se ne može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige budući da je bila nesavjesna strana u pravnom poslu u ugovoru o darovanju i zato kao treća osoba nije bila savjesna kod sklapanja ugovora o darovanju i nema pravo na zaštitu stečenog prava po osnovi ugovora o darovanju.

73. Dakle, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je da li je ništetan ugovor o darovanju sklopljen između prvo i drugotuženika 14.06.2017., a predmet kojeg je bila predmetna nekretnina, da li je tužiteljica po osnovi bračne stečevine stekla pravo suvlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u dijelu kako je opisano u t. II izreke ove presude te, da se briše pravo vlasništva sa imena prvotuženice uz istodoban upis prava vlasništva na drugotuženika te da je drugotuženik dužan izdati tužiteljici tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva suvlasničkog dijela opisanog u t. II izreke presude.

74. Odredba čl. 34. OBZ-a propisuje da se na imovinske odnose bračnih drugova primjenjuju odredbe tog zakona o uređenju imovinskih odnosa, bračnih drugova ako bračni drugovi nisu imovinske odnose uredili bračnim ugovorom. Ponovno se ističe da u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine tužiteljica i drugotuženik su bili u braku i bračnoj zajednici, nisu imali sklopljen bilo kakav ugovor pa tako ni bračni ni izvanbračni, a kojim bi podijelili bračnu stečevinu odnosno ugovorili što bi predstavljalo bračnu stečevinu, a što vlastitu imovinu. A pretpostavka za valjanost takvog ugovora je da mora biti sklopljen u pisanom obliku i da potpisi moraju biti ovjereni.

75. Odredba čl. 35. OBZ-a propisuje da bračni drugovi mogu imati bračnu imovinu i vlastitu imovinu. A odredba čl. 36. st. 1. OBZ-a propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili (čl. 36. st. 3. OBZ-a).

76. Bračna stečevina prema odredbi čl. 36. st. 1. OBZ-a, dakle, je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Rad je konstitutivni element za nastanak bračne stečevine. U obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost odnosno koji je jedan od bračnih drugova upotrijebio za stvaranje imovine koja ima status bračne stečevine. To može biti rad na temelju kojega se ostvaruje i pravo na plaću ili na naknadu, ostvarivanjem prihoda samozapošljavanjem, udjel u radu u kućanstvu, u odgoju djeteta te svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju, održanju i povećanju zajedničke imovine.

77. Tijekom trajanja braka i bračne zajednice tužiteljice i drugotuženika tužiteljica i drugotuženik su radili, primali su plaću ili naknadu, drugotuženik kada je radio u Švicarskoj tijekom zimskog perioda, a u ljetnom periodu je radio u RH u obavljanju građevinskih radova, a tužiteljica je u vrijeme kada je stečena predmetna nekretnina 2010. radila u Švicarskoj tijekom cijele godine, zajednički su koristili novce dobivene od plaća u Švicarskoj.

78. Dakle, obilježja zajednički stečene imovine su rad, trajanje bračne zajednice i predmet bračne stečevine. U obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost odnosno koji je jedan od bračnih drugova upotrijebio za stvaranje imovine koja ima status bračne stečevine odnosno zajednički stečene imovine.

79. Sud u parničnom postupku odlučne činjenice utvrđuje sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

80. Sud je utvrdio da tijekom postupka tužiteljica je dokazala da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i drugotuženika te da joj po toj osnovi pripada suvlasnički dio predmetne nekretnine kako je to opisano u t. II izreke ove presude, te je sud donio odluku temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja u svijetlu tog instituta, a sud je mišljenja da prvotuženica nije dokazala da je predmetna nekretnina njezino vlasništvo koje da je stekla Ugovorom o darovanju.

81. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da ona strana koja izgubi parnicu je dužna protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužiteljica je potraživala trošak za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 13.03.2019., 24.05.2019., 01.09.2020., 04.10.2020., 27.02.2023., 04.05.2023., 27.01.2025., te za zastupanje na ročištima 10.10.2018., 14.03.2019., 24.05.2019., 02.09.2020., 06.10.2020., 07.12.2020., i 08.04.2025. za svaku radnju po 500,00 eura te za zastupanje na ročištu 09.02.2021. 550,00 eura to sve plus PDV te trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu, za svaku po 314,00 eura, za očevid i vještačenje 643,00 eura te trošak svjedoka 50,00 eura.

81.1. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima 10.10.2018., 14.03.2019., 24.05.2019., 02.09.2020., 06.10.2020., 07.12.2020. i 08.04.2025. za svako po 500,00 eura, a za ročište od 09.02.2021. 550,00 eura te za sastav podnesaka od 27.02.2023., 04.05.2023. i 27.01.2025. za svaku radnju po 500,00 eura to sve plus PDV u iznosu od 6.050,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu 313,23 eura i presudu 313,23 eura te trošak očevida i vještačenja 643,00 eura, a što sveukupno iznosi 8.831,96 eura.

81.2. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od 13.03.2019., 24.05.2019. i 01.09.2020. jer je sadržaj navedenih podnesaka obrazložen na ročištu, a predan je ili istog dana kada je bilo ročište ili dan ranije, a nije prethodno bio uručen drugoj strani. Tužiteljici nije priznat niti trošak podneska od 04.10.2020. jer nije ni bio nužan, a navodi su iznijeti na ročištu 06.10.2020. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe u iznosu od 313,23 eura jer je navedeni iznos sudske pristojbe na tužbu i platila, a ne 314,00 eura kako je i tražila. Tužiteljici također nije priznat trošak svjedoka (ZA) 50,00 eura jer navedeni trošak nije niti platila.

81.3. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7., 8.1., 9.1., 9.7. u svezi s Tbr. 39., 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika.

82. Tuženicima nije priznat parnični trošak jer nisu uspjeli u ovoj parnici.

83. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 21. svibnja 2025.

S u t k i n j a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika.