REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3122/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 14. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Borisa Juga, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika DŠ, odvjetničke vježbenice, 21. svibnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

Nalaže s tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici ŠŠ iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5.289,33 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:

- 0,01 EUR od 01.02.2008.

- 1,93 EUR od 01.02.2008.

- 0,21 EUR od 03.03.2008

- 6,41 EUR od 03.03.2009

- 0,78 EUR od 01.04.2008.

- 10,57 EUR od 01.04.2008.

- 0,26 EUR od 18.04.2008.

- 1,25 EUR od 02.05.2008.

- 0,03 EUR od 02.05.2008.

- 2,42 EUR od 01.07.2008.

- 0,22 EUR od 01.07.2008.

- 0,92 EUR od 01.10.2008.

- 0,21 EUR od 01.10.2008.

- 20,91 EUR od 04.11.2008.

- 3,95 EUR od 04.11.2008.

- 11,43 EUR od 03.12.2008.

- 1,92 EUR od 03.12.2008.

- 30,86 EUR od 05.01.2009.

- 2,38 EUR od 05.01.2009.

- 34,00 EUR od 02.02.2009.

- 0,43 EUR od 02.03.2009.

- 34,94 EUR od 02.03.2009.

- 3,33 EUR od 02.04.2009.

- 29,84 EUR od 02.04.2009.

- 5,63 EUR od 05.05.2009.

- 24,14 EUR od 05.05.2009.

- 7,30 EUR od 27.05.2009.

- 29,27 EUR od 03.06.2009.

- 27,46 EUR od 09.07.2009.

- 22,26 EUR od 12.08.2009.

- 27,85 EUR od 14.09.2009.

- 16,95 EUR od 07.11.2009.

- 8,80 EUR od 24.11.2009.

- 7,42 EUR od 07.11.2009.

- 19,69 EUR od 24. l 1.2009.

- 29,01 EUR od 23.12.2009.

- 35,80 EUR od 19.01.2010.

- 38,40 EUR od 15.03.2010.

- 38,40 EUR od 15.03.2010.

- 53,06 EUR od 16.06.2010.

- 37,02 EUR od 16.06.2010.

- 20,84 EUR od 29.06.2010.

- 14,35 EUR od 16.06.2010.

- 23,06 EUR od 29.06.2010.

- 27,55 EUR od 07.07.2010.

- 36,42 EUR od 07.07.2010.

- 13,79 EUR od 04.08.2010.

- 9,77 EUR od 01.09.2010.

- 13,22 EUR od 09.09.2010.

- 15,93 EUR od 04.08.2010.

- 42,33 EUR od 09.09.2010.

- 21,96 EUR od 14.10.2010.

- 22,81 EUR od 01.09.2010.

- 44,31 EUR od 14.10.2010.

- 12,13 EUR od 08.11.2010.

- 18,34 EUR od 13.10.2010.

- 1,31 EUR od 14.10.2010.

- 33,31 EUR od 08.11.2010.

- 28,55 EUR od 07.02.2011.

- 18,20 EUR od 08.11.2010

- 60,75 EUR od 07.02.2011

- 11,40 EUR od 10.02.2011

- 1,17 EUR od 10.12.2010.

- 22,44 EUR od 07.02.2011

- 60,98 EUR od 10.02.2011.

- 7,33 EUR od 24.02.2011.

- 23,23 EUR od 07.02.2011.

- 74,63 EUR od 24.02.2011.

- 22,78 EUR od 07.02.2011.

- 5,57 EUR od 24.02.2011.

- 46,20 EUR od 01.03.2011.

- 24,19 EUR od 14.03.2011.

- 23,04 EUR od 01.03.2011.

- 39,97 EUR od 14.03.2011.

- 6,16 EUR od 28.03.2011.

- 6,17 EUR od 08.04.2011.

- 20,42 EUR od 13.04.2011.

- 19,95 EUR od 08.04.2011.

- 27,85 EUR od 13.04.2011.

- 23,10 EUR od 11.05.2011.

- 29,04 EUR od 25.05.2011.

- 23,51 EUR od 11.05.2011.

- 3,81 EUR od 25.05.2011.

- 41,87 EUR od 15.06.2011.

- 52,77 EUR od 01.07.2011.

- 27,18 EUR od 15.06.2011.

- 99,77 EUR od 01.07.2011.

- 127,16 EUR od 01.07.2011.

- 90,85 EUR od 01.07.2011.

- 45,27 EUR od 01.08.2011.

- 144,65 EUR od 31.08.2011.

- 129,45 EUR od 30.09.2011.

- 127,82 EUR od 31.10.2011.

- 126,65 EUR od 30.11.2011.

- 133,90 EUR od 31.12.2011.

- 140,22 EUR od 31.01.2012.

- 141,06 EUR od 29.02.2012.

- 53,44 EUR od 31.03.2012.

- 83,10 EUR od 03.04.2012.

- 84,07 EUR od 15.05.2012.

- 53,61 EUR od 30.05.2012.

- 0,96 EUR od 13.06.2012.

- 83,20 EUR od 13.06.2012.

- 37,10 EUR od 11.07.2012.

- 18,27 EUR od 13.08.2012.

- 20,55 EUR od 11.07.2012.

- 116,17 EUR od 13.08.2012.

- 136,84 EUR od 13.08.2012.

- 63,24 EUR od 31.08.2012.

- 66,81 EUR od 17.09.2012.

- 10,76 EUR od 01.10.2012.

- 80,60 EUR od 02.10.2012.

- 40,99 EUR od 13.11.2012.

- 42,36 EUR od 13.11.2012.

- 64,54 EUR od 13.12.2012.

- 14,88 EUR od 15.01.2013.

- 12,43 EUR od 25.01.2013.

- 16,79 EUR od 13.12.2012.

- 60,92 EUR od 25.01.2013.

- 12,45 EUR od 19.02.2013.

- 39,84 EUR od 20.03.2013.

- 15,74 EUR od 15.01.2013.

- 14,39 EUR od 20.03.2013.

- 83,07 EUR od 22.03.2013.

- 21,40 EUR od 19.04.2013.

- 14,83 EUR od 19.02.2013.

- 41,48 EUR od 19.04.2013.

- 57,21 EUR od 21.05.2013.

- 15,04 EUR od 20.06.2013.

- 14,53 EUR od 20.03.2013.

- 50,44 EUR od 20.06.2013.

- 8,77 EUR od 22.07.2013.

- 12,20 EUR od 18.10.2013.

- 23,08 EUR od 10.12.2020.

- 34,37 EUR od 10.02.2021.

- 4,06 EUR od 10.03.2021.

- 14,28 EUR od 19.04.2013.

- 33,62 EUR od 10.03.2021.

- 37,86 EUR od 09.04.2021.

- 39,38 EUR od 10.05.2021.

- 38,17 EUR od 10.06.2021.

- 16,31 EUR od 09.07.2021.

- 12,10 EUR od 21.05.2013.

- 12,68 EUR od 09.07.2021.

- 30,42 EUR od 21.07.2021.

- 40,66 EUR od 10.08.2021.

- 38,01 EUR od 10.09.2021.

- 40,85 EUR od 11.10.2021.

- 9,29 EUR od 10.11.2021.

- 11,38 EUR od 20.06.2013.

- 20,45 EUR od 10.11.2021.

- 3,71 EUR od 10.12.2021.

- 25,70 EUR od 10.01.2022.

- 10,44 EUR od 11.02.2022.

- 31,57 EUR od 10.03.2022.

- 30,09 EUR od 13.04.2022.

- 42,92 EUR od 10.05.2022.

- 30,56 EUR od 10.06.2022.

- 10,72 EUR od 22.07.2013.

- 14,70 EUR od 10.06.2022.

- 10,77 EUR od 18.10.2013.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.748,84 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 21. svibnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 21. kolovoza 2007. sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 306-421/2007, kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 38.614,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Čl. 4. tog Ugovora o kreditu, ugovorena je za tužiteljicu obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Prilikom sklapanja ugovora tužiteljici nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja i promjenjive kamatne stope. Poziva se na utvrđenja iz presuda donijetih u postupku kolektivne zaštite, presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik, među ostalim bankama, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Stoga ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom uređenim u podnesku od 18. prosinca 2024. (list 280- 284 spisa) kojim traži isplatu preplaćenog iznosa s naslova promjene tečaja u iznosu 5.289,33 EUR, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu troška postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogla izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama, te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tvrdi da je u vrijeme sklapanja prijepornog ugovora, kao i cijelo vrijeme njegova trajanja, u potpunosti postupao sukladno svim važećim prisilnim propisima. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Ugovor o kreditu od 21. kolovoza 2007. (stranica 9-13 spisa), ponuda za vozilo od 3. kolovoza 2007. (stranica 14 spisa), potvrda (solemnizacija) privatne isprave (stranica 15 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (stranica 17, 171 spisa), otplatni plan (stranica 19-21, 168- 170, 177-178 spisa), pregled prometa za klijenta (stranica 23-37, 185-199 spisa), specifikacija uplata (stranica 39-43, 172-176 spisa), financijskim vještačenjem po Koraljki Cesarec Noršić, stalnom sudskom vještaku (stranica 104-109, 162-164, 201- 206, 265-274 spisa), email svjedokinje ŠŠT (stranica 123 spisa), realizirani otplatni plan (stranica 127-129, 216-218 spisa), saslušana je tužiteljica (stranica 165-166 spisa), pročitan je nalog za arhiviranje (stranica 179 spisa), tablica client info (stranica 180 spisa), nalozi o isplatama (stranica 181-183 spisa), podaci o kreditu (stranica 184 spisa), te je saslušana vještakinja Koraljka Cesarec Noršić (stranica 257-258 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da su 21. kolovoza 2007. zaključile Ugovor o kreditu br. 306-421/2007., kojim je ugovoren iznos kredita od 38.614,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, radi kupnje novog vozila s otplatom u jednakim mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju u CHF na dan dospjelosti prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita tj. tužitelju po isplati kredita, te ti obroci dospijevaju na otplatu zadnjeg dana u mjesecu

- da je rok otplate kredita je određen na 7 godina, ,

- da je Ugovor raskinut 30. srpnja 2013. i dospjeli dug još nije u cijelosti podmiren.

6. Prijeporno je:

- jesu li odredbe navedenog Ugovora o kreditu koje određuje valutnu klauzulu u valuti CHF i visinu mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF ništetne,

- pa posljedično tomu,

- je li tužiteljica preplatila svoje dugovanje po Ugovoru o kreditu,

- osnovanost tužbenog zahtjeva,

- zastara tražbine tužiteljice.

7. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), dalje ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.

8. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je kupovala osobni automobil nakon što je isti izabrala u auto kući, te su poslali u banku, ovdje tuženika, koja inače nije bila njezina banka, radi potpisa ugovora. Kada je došla je u banku, ugovor je već bio pripremljen. Bilo joj je uvjetovano da sklopi ugovor u valuti CHF, iako je tražila kredit u kunama, no međutim, rečeno joj je da ne može dobiti kredit u kunama nego jedino u valuti CHF, na što je pristala i potpisala je ugovor. Po zanimanju je cvjećarka i u vrijeme zaključenja ugovora nije imala trgovačko društvo ili obrt u svom vlasništvu. Vozilo joj je trebalo za osobne potrebe. Kredit je otplatila isključivo ona. Pročitala je Ugovor prilikom potpisivanja. Sjeća se da je pitala koliko može utjecati promjenjiva kamatna stopa i tečaj valute na njezin mjesečni anuitet i službenik joj je odgovorio koliko bi to bilo u kunama, a radilo se o nekih 5-7% više ili manje. Nakon zaključenja ugovora njoj je mjesečni anuitet znao rasti i dvostruko.

9. Sud prihvaća iskaz tužiteljice jer je logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužiteljica bila prosječan potrošač u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, jer je fizička osoba i sklapala je pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, uzevši u obzir namjenu ovog Ugovora tj. kupnju novog vozila. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njezine obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužiteljici što znači ugovaranje valute CHF, kao i rizike koje ona preuzima na sebe.

10. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske, (dalje u tekstu VSRH) je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2221/2018 prihvatio obrazloženje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu VTSRH) u presudi poslovni broj Pž-6632/2017 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi, te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci, te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja, a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu. Po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke, pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužiteljicu o svim rizicima koje ona prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog Ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužiteljica mogla razumjeti što joj donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sama o tomu, sve sukladno obveznopravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda su sami trgovci tj. banke znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svim bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla, pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama, a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama.

11. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da su potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve, te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižim tečajem, u početku, što je samo po sebi nepošteno.

12. Na osnovi odredbe čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO-a, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer valutna klauzula nije bila uvjet ugovora, niti je bila odlučna pobuda. Sve i da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl. 324. st. 2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. ZZP-om ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a se ne primjenjuje, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, jer uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa.

13. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Tužiteljici je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti i informirati je o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, što je izostalo i imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužiteljice), što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a, koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa koji tužiteljica mora vratiti tuženiku.

14. Pri tome valja istaknuti da se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, međutim, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

15. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda VSRH, vrijedi odredba čl. 502. c ZPP-a radi čega je taj prigovor neosnovan. Sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a, opravdano se tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici za isplatu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača. Naime, u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, ovaj je sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen.

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da je VSRH u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. izrazio stajalište da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl. 241. ZOO, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kondikcijski zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina pa je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja je podnesena 4. travnja 2012., prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka prekinula je zastarijevanje. Presuda u kolektivnom sporu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Individualnu je tužbu tužiteljica je u ovom predmetu podnijela 31. svibnja 2022., dakle očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, a koji je istekao 14. lipnja 2023. Osim toga, prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

17. Na okolnost visine iznosa pretplate na ime porasta tečaja valute CHF u odnosu na početno ugovoreni prema Ugovoru o kreditu, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Koraljki Cesarec Noršić, stalnom sudskom vještaku financijske struke.

18. Iz njezina nalaza i mišljenja proizlazi da visina iznosa preplate na ime porasta tečaja valute CHF u odnosu na početno ugovoreni prema Ugovoru o kreditu od 8. ožujka 2007. kao i razlike u razdoblju kada je tečaj valute CHF bio niži u odnosu na početno ugovoreni; “negativna” razlika -4,83 kn, tj. -0,64 EUR, “pozitivna” razlika 55.509,80 kn, tj 7.367,42 EUR iz čega slijedi da je neto tečajna razlika 7.366,78 EUR.

19. U svom pisanom očitovanju od 28. studenog 2023. vještakinja se očituje na podnesak tuženika od 9. studenog 2023. u kojem tvrdi da je kredit isplaćen 21. srpnja 2008. na način da iz dokumentacije koja prileži spisu nije vidljiv datum isplate kredita pa je vještakinja koristila datum dospijeća prvog anuiteta. Navodi da nije uobičajeno da je kredit isplaćen 21. srpnja 2008., a Ugovor o kreditu sklopljen 21. kolovoza 2007., a što je gotovo jedna godina od sklapanja kredita do isplate istog, niti je uobičajeno da prvi anuitet otplate kredita dospijeva godinu dana prije isplate istog tj. 30. rujna 2007. Ističe da tuženik traži korištenje tečaja na dan plaćanja, a ne na dan dospijeća anuiteta. Vještak koristi tečaj na dan dospijeća jer od tog dana kreditor zaračunava zakonske zatezne kamate korisniku kredita, jer iz priložene dokumentacije nije vidljivo iznos i dan zatvaranja pojedinog anuiteta, tj. je li kreditor s pojedinim uplatama zatvarao troškove naknada, opomena, zakonskih zateznih kamata ili sam anuitet, te radi ekonomičnosti postupka jer tako nastale tečajne razlike su minimalne i iznose manje od 1% iznosa. U dopuni nalaza od 15. svibnja 2024. proizlazi da visina iznosa preplate na ime porasta tečaja valute CHF u odnosu na početno ugovoreni prema Ugovoru o kreditu od 8. ožujka 2007. kao i razlike u razdoblju kada je tečaj valute CHF bio niži u odnosu na početno ugovoreni; “negativna” razlika -234,73 kn, “pozitivne” razlike 51.395,65 kn, iz čega slijedi da je neto razlika tečajnih razlika 6.790,22 EUR. U dopuni nalaza od 11. prosinca 2024. proizlazi da visina iznosa preplate na ime porasta tečaja valute CHF u odnosu na početno ugovoreni prema Ugovoru o kreditu od 8. ožujka 2007., kao i razlike u razdoblju kada je tečaj valute CHF bio niži u odnosu na početno ugovoreni; “Negativne” tečajne razlike iznose 35,25 EUR, dok “pozitivne” tečajne razlike iznose 5.289,33 EUR, iz čega slijedi da je neto razlika tečajnih razlika 5.254,08 EUR.

20. U svom usmenom očitovanju vještakinja navodi da je doista izračun rađen kao da je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit iz razloga jer u sklopu financijske struke u praksi se vjerovnik uvijek naplati dogovorno, putem ovrhe, preko jamaca i sl. te time procjenjuje da je tužiteljica platila ili će platiti. Glede prigovora da je koristila tečaj na dan dospijeća, što je suprotno ugovoru (čl. 4. st. 3.) budući da je predviđena otplata kredita prema tečaju važećem na dan plaćanja navodim da je isti izračun moguće izraditi u slučaju da banka dostavi dodatnu dokumentaciju iz koje je razvidno dinamika plaćanja, iznosi uplata, da li zatvaraju glavnicu, redovnu kamatu, zateznu kamatu ili neku drugu naknadu, te isto tako dodatni specificirani obračun zakonskih zateznih kamata na dospjela dugovanja. Banka je dostavila svoj tzv. "povjerljivi dokument" iz kojeg je vidljivo da je banka na naknadne uplate tužiteljica koji su uslijedili nakon 30. srpnja 2013. zaračunavala još veći tečaj koji je i nadalje rastao. Npr. 30. srpnja 2013. srednji tečaj HRK-CHF iznosio je 6,089141 kn dok je 10. siječnja 2022. iznosio 7,220386, što je bio srednji tečaj tuženika na te dane. Glede navoda da se zadnja uplata u izračunu treba odnositi na lipanj 2022. što proizlazi iz specifikacija uplata odgovara da je sama banka dostavila dokument iz kojeg je razvidno da je zadnja uplata bila 11. srpnja 2022.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i njezino pisano i usmeno očitovanje jer je jasan, detaljno obrazložen, stručan i izrađen na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije.

22. Kako je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužiteljici dosuđen traženi iznos od 5.254,08 EUR po osnovi preplaćenih anuiteta zbog preplaćene tečajne razlike u valuti CHF i promjenjive kamatne stope.

23. Zatezne kamate na pojedine svote su dosuđene od dana dospjelosti tj. prvog dana nakon toga, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

24. Glede stava tuženika kako plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli treba umanjiti za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio niži od onoga na dan isplate, ističe se da je tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 18. prosinca 2024. to i učinila.

25. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (5.254,08 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

26. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištu održanom dana 4.4.2023., 28.6.2023., 18.4.2024., 15.10.2024., 14.4.2025. i 21.5.2025. (Tbr. 9. toč. 1. i 3. OT 500 bodova), sastava podneska od 23.8.2022., 12.5.2023., 22.11.2023. i 18.12.2024. (Tbr. 8. toč. 1. OT 400 bodova), odnosno 1.000,00 bodova ili 2.000,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 500,00 EUR, što ukupno iznosi 2.500,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 200,00 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu 48,84 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 2.748,84 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

27. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 21. svibnja 2024. do isplate.

28. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu, 21. svibnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika