Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj Ovr-136/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Sisku, po sutkinji toga suda Editi Jelčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OTP banka d.d., OIB 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Žurić i Partneri iz Zagreba, protiv ovršenika AI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, dana 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od 26. veljače 2024. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Marković iz Siska, poslovni broj Ovrv-97/2013 od dana 10. siječnja 2013.

II. Odbacuje se prijedlog ovršenika od 26. veljače 2024 za obustavu ovrhe i odbacivanje zahtjeva za naplatu, kao nedopušten.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Marković iz Siska, poslovni broj Ovrv-97/2013 od dana 10. siječnja 2013. iz razloga propisanih odredbom čl. 50 st. 1. toč. 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 26. veljače 2024. podnio ovom sudu prijedlog za obustavu ovrhe i odbacivanje zahtjeva za naplatu temeljem ovršne isprave (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB Ivana Marković posl. broj Ovrv-97/13 od 10. siječnja 2013.), te prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate potraživanja iz ovršne isprave - rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB Ivana Marković poslovni broj Ovrv-97/13 od 10. siječnja 2013.

2. U prijedlogu navodi da je ovrhovoditelj 28. travnja 2023.pokrenuo postupak pred Finom i zatražio naplatu na temelju rješenja o ovrsi Javnog bilježnika od 10. siječnja 2013., a da iz zahtjeva za naplatu proizlazi da to nije prvi pokušaj ovrhovoditelja da putem Fine ostvari naplatu potraživanja. Ističe kako je predmetna osnova za plaćanje prethodno već bila zaprimljena i evidentirana u Očevidnik osnova za plaćanje, te je Fina postupajući prema članku 12. Zakona o provedbi ovrhe ( NN 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20; dalje ZOPNS) na novčanim sredstvima isknjižila istu zbog nemogućnosti naplate. U bitnome navodi da nakon što je ovrhovoditelj već jednom pokušao naplatiti tražbinu izravnim putem preko Fine, da ovrhovoditelj ne može ponovno zahtijevati naplatu na isti način, da je stoga zahtjev za naplatu od 28. travnja 2023. nedopušten, a ovrha nemoguća, te se poziva na stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019., na kojem sastanku je zaključeno da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija nakon što je na temelju čl. 12. ZOPNS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istom. Nadalje, navodi da je ovrhovoditelj takvim nedopuštenim pokušajem naplate na Fini, unatoč ispunjenju pretpostavki iz čl. 12 ZPONS-a uspio naplatiti iznos od 400,83 eura, a da je takva ovrha nemoguća i da ju treba obustaviti sukladno čl. 72.st. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ-a).

3. U prijedlogu ovršenica osporava mogućnost provedbe ovrhe izravnom naplatom, ili bilo kojim predmetom i sredstvom ovrhe iz žalbenog razloga propisanog u članku 50. stavku 1. točki 11. OZ-a. Ističe da ovrhovoditelj traži plaćanje novčanog iznosa prema ovršnoj ispravi iz 2013. godine čija je pravomoćnost i ovršnost nastupila 7. veljače 2013. godine, poziva se na desetgodišnji rok zastare, čak i u slučaju kad se ima u vidu da je ovrhovoditelj ranije pokretao postupak pred Finom, smatrajući da nije došlo do prekida zastare.

4. Prijedlog ovršenika od 26. veljače 2024. dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, ali se ovrhovoditelj na isti nije očitovao.

5. Prijedlog ovršenika od 26. veljače 2024. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nije dopušten.

6. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

7. Člankom 209. st. 1. OZ-a propisano je ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

8. Slijedom navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju ovršeniku temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a - prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim - dopušteno isključivo u postupku izravne naplate koja je pokrenuta sukladno odredbi čl. 209. OZ-a.

9. S obzirom na navode ovršenika sadržane u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 26. veljače 2024., kao i uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, posebno zahtjev za naplatu podnesen Fini 28. travnja 2023., sud je utvrdio da je ovrhovoditelj sukladno odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a Financijskoj agenciji dostavio na provedbu rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Marković iz [adresa] poslovni broj Ovrv-97/2013 od 10. siječnja 2013., a kojim rješenjem o ovrsi je određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

10. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari ne radi se o postupku izravne naplate predviđene odredbom čl. 209. OZ-a, već se radi o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primjenjuju odredbe čl. 284. OZ-a, stoga ovršenik ne može koristiti pravna sredstva zaštite u postupku izravne naplate iz čl. 210. OZ-a, već jedino i isključivo može koristiti pravna sredstva propisana odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a.

11. Slijedom navedenog, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim nije dopušten, obzirom u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate, pa stoga ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvom zaštite sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

12. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

13. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o izvansudskoj ovrsi iz čl. 284. OZ-a, sud je prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 26. veljače 2024. cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, (kojeg je sud cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a) ovršenik navodi da osporava provedbu ovrhe iz žalbenog razloga propisanog u čl.50. st.1.toč.11. OZ-a.

14. Dakle, protiv gore navedenog rješenja o ovrsi ovršenik sukladno odredbi čl. 284. st. 5. OZ-a podnosi žalbu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

15. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

16. Obzirom da se ovrhovoditelj nije očitovao na navode žalbe, a ovršenik nije dokazao osnovanost svojih navoda javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, sud je temeljem članka 52. stavak 3. OZ-a 1. ovršenika uputio u parnicu kako je odlučeno u izreci ovog zaključka.

17. U dijelu prijedloga u kojem predlaže obustaviti ovrhu i odbaciti zahtjev za naplatu od 28. travnja 2023., ovršenik upućuje na odredbu članka 72. st. 2 OZ-a, ističući da je zahtjev za novu naplatu po osnovi za plaćanje (predmetno rješenje o ovrsi) koja je već prethodno bila zaprimljena i evidentirana u Očevidnik osnova za plaćanje, te koju je Fina postupajući po čl. 12. ZPONS isknjižila zbog nemogućnosti naplate, nedopušten i ovrha nemoguća.

18. Prijedlog za obustavu ovrhe i odbacivanje zahtjeva za naplatu nije dopušten.

19. Sukladno već navedenom, obzirom da se protiv ovršenika vodi postupak izvansudske ovrhe, ovršenik ne može koristiti pravna sredstva koja se odnose isključivo na sudsku ovrhu, kao što je to slučaj iz čl. 72.st.2. OZ-a. Citirani članak primjenjuje se samo na ovrhu koju je odredio sud, dok je odredbom čl. 284. st.5 OZ-a propisano koje radnje ovršenik može poduzimati pred sudom u postupku izvansudske ovrhe, a među kojima nije podnošenje prijedloga za obustavu postupka, dok ni odredba čl. 72. st.2 OZ-a ne propisuje mogućnost obustave izvansudskog postupka ovrhe po prijedlogu ovršenika, a ne radi se o primjeni odredbe čl. 72.st.4 OZ-a.

20. Međutim, na navode ovršenika da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija nakon što je na temelju čl. 12. ZOPNS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istom, treba istaknuti da se isto odnosi isključivo na sudsku ovrhu, odnosno nije dopušteno u istom sudskom ovršnom postupku predložiti da se rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika ponovno zavede u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje nakon što Financijska agencija temeljem članka 12. ZPONS-a prestane s izvršavanjem tog rješenja o ovrsi, već je tada, u postupku pred sudom, moguće predložiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe.

21. U konkretnom slučaju radi se o izvansudskoj ovrsi, dakle ovrhovoditelj je zahtijevao novu izvansudsku ovrhu na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, što nije nedozvoljeno, a činjenica da je Financijska agencija prestala s izvršavanjem predmetne osnove zbog nastupanja uvjeta iz članka 12. ZPONS-a ne znači da ovrhovoditelj na temelju iste osnove ne može protiv ovršenika pokrenuti novi postupak izvansudske ovrhe, odnosno ne znači da je ovrhovoditelj ovlašten ovršnu ispravu podnijeti na naplatu samo jednom.

22. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Sisku, 21. svibnja 2025.

Sutkinja

Edita Jelčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek

Dna:

1. Ovrhovoditelju po punom. OD A i partneri

2. Ovršeniku