REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl.br. P-329/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja ZR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lana Roje, odvjetnica u Rijeci, Trpimirova 3, protiv tuženika 1.

RAIFFEISENLANDESBANK KARNTEN – Rechenzentrum und Revisionsverband, registierte Genossenschaft mit beschrankter Haftung, Raiffeisenplatz 1, 9020 Klagenfurt, Republika Austrija, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Buterin i partneri u Zagrebu, Masarykova ulica 3 i tuženika 2. Stečajna masa iza SKIN – CRUMENA d.o.o. u stečaju, Rijeka, Strossmayerova 9, OIB: 49744010088, kojeg zastupa punomoćnica Tea Žunić, odvjetnica u Rijeci, Strossmayerova 9, radi utvrđenja, 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari od dana 25. svibnja 2023. u odnosu na tuženika 1. RAIFFEISENLANDESBANK KARNTEN-Rechenzentrum und

Revisionsverband, registierte Genossenschaft mit beschrankter Haftung, Raiffeisenplatz 1, 9020, Klagenfurt (R. Austrija), OIB: 46870001221 i 2. Stečajna masa iza SKIN – CRUMENA d.o.o. u stečaju, Rijeka, Strossmayerova 9, OIB: 49744010088.

II. Nalaže se tužitelju ZR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku 1. RAIFFEISENLANDESBANK KARNTEN- Rechenzentrum und Revisionsverband, registierte Genossenschaft mit beschrankter Haftung, Raiffeisenplatz 1, 9020, Klagenfurt (R. Austrija), OIB: 46870001221, trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 21. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju ZR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku 2. Stečajna masa iza SKIN – CRUMENA d.o.o. u stečaju (Rijeka, Strossmayerova 9), OIB: 49744010088, trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura (sedamsto pedeset eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je tuženik 1. kao vjerovnik, s trgovačkim društvom Skin-Crumena d.o.o. (iza kojeg je kao stečajna masa nastao tuženik 2.) kao založnim dužnikom te sa trgovačkim društvom Skin podjetje za trženje zastopanje i svetovanje kao dužnikom zaključio kod javnog bilježnika Željka Krajine iz Umaga, dana 3. rujna 2010. Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama. Na temelju navedenog Sporazuma provedena je uknjižba založnog prava osnovanog u korist tuženika 1. na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk, označena kao kč. br. [katastarska čestica]/G, u naravi kuća, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Baška radi osiguranja novčane tražbine tuženika 1. prema dužniku Skin podjetje za trženje zastopanje i svetovanje u iznosu 125.000,00 eura. Založno pravo je po ovdje navedenoj osnovi zasnovano na nekretnini ranije navedenog založnog dužnika. Tužitelj je istaknuo kako je tuženika 1. u sklapanju ugovora (Sporazuma o zasnivanju založnog prava) zastupao punomoćnik ŽR, temeljem specijalne punomoći od 1. rujna 2010. izdane od strane tuženika 1. na koju je stavljena ovjera potpisa zakonskih zastupnika tuženika 1. od strane javnog bilježnika dr. Stefana Lindnera, Herrengasse 10/1, Klagenfurt pod registarskim brojem [registarska oznaka]/2008, dok je ugovor (Sporazum) sklopljen 3. rujna 2010. pred javnim bilježnikom Željkom Krajinom iz Umaga, u obliku javnobilježničke isprave pod poslovnim brojem OU-497/10. Tužitelj je naveo kako je predmetni ugovor ništetan, a svoj pravni interes za podnošenje ove tužbe pojasnio je ističući da je on bio imatelj udjela u trgovačkom društvu SKIN-CRUMENA d.o.o. čiji je pravni sljednik tuženik 2. Utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora izvršit će se brisanje uknjižbe hipoteke osnovane na nekretnini u vlasništvu tuženika 2., a što će rezultirati povećanjem vrijednosti tužiteljevih udjela, odnosno imovine iz koje se mogu naplatiti vjerovnici. U odnosu na ništetnost ugovora (Sporazuma) isticao je kako je specijalna punomoć izdana za njegovo sklapanje morala biti izdana ili u obliku javnobilježničke isprave ili solemnizirane privatne isprave, odnosno u istom obliku kao i ugovor za čije je sklapanje izdana. Međutim, specijalna punomoć izdana punomoćniku tuženika 1., FR, nije izdana u propisanom obliku javnobilježničke isprave ili privatne solemnizirane isprave već je na istoj tek ovjeren potpis zakonskih zastupnika tuženika 1. od strane javnog bilježnika. Kako specijalna punomoć izdana punomoćniku tuženika 1. za sklapanje predmetnog ugovora nije izdana u propisanom obliku sukladno odredbi čl. 314. Zakona o obveznim odnosima, predmetni ugovor je, sukladno odredbi članka 290. Zakona o obveznim odnosima, ništetan te ne proizvodi pravne učinke. Tužitelj se pozvao na odgovarajuću sudsku praksu te je predložio donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnost predmetnog Sporazuma, uknjižba založnog prava bez valjanog pravnog temelja u zemljišne knjige te posljedično tome, brisanje upisanog založnog prava.

2. U odgovoru na tužbu tuženik 1. je osporavao postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe od strane tužitelja. Isticao je kako tužitelj koji nesporno nije ni stranka Sporazuma, kao ni vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Baška, na kojoj je predmetnim Sporazumom zasnovano založno pravo, svoj pravni interes u ovom postupku temelji na tvrdnji da bi usvajanje tužbenog zahtjeva te posljedično brisanje založnog prava rezultiralo povećanjem vrijednosti tužiteljevih udjela u društvu SKIN – CRUMENA d.o.o. te povećanjem imovine iz koje se mogu naplatiti vjerovnici. Međutim, društvo SKIN-CRUMENA d.o.o. je nakon zaključenja stečajnog postupka brisano rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Tt- 23/87-2 od 11. siječnja 2023. te je imateljima poslovnih udjela uslijed prestanka društva prestalo i članstvo u društvu te su prestali postojati i njihovi poslovni udjeli, dok je tužitelju preostalo imovinsko pravo sukladno čl. 285. Stečajnog zakona. Svoje pravo u odnosu na eventualni višak pri završnoj diobi tužitelj može ostvariti isključivo ako taj višak bude postojao nakon namirenja svih vjerovnika. Zato, kako tužitelj ne dovodi u pitanje samu tražbinu radi čijeg je osiguranja uknjiženo založno pravo, već samo založno pravo te kako postojanje založnog prava nema utjecaja na to hoće li, nakon namirenja svih vjerovnika, ostati višak pri završnoj (odnosno naknadnoj) diobi, već isključivo na položaj vjerovnika, prednosni red i način namirenja vjerovnika, očito je da tužitelj ne može ostvariti nikakvu pravnu korist. U odnosu na pobijani Sporazum o osiguranju novčane tražbine isticao je kako se radi o pravnom poslu s dvojnim karakterom jer taj Sporazum predstavlja Ugovor o osnivanju založnog prava sukladno odredbi čl. 307. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te ovršnu ispravu koja ovlašćuje vjerovnika na neposrednu ovrhu na založenoj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja u smislu čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu. Dakle, za zasnivanje založnog prava temeljem predmetnog Sporazuma dovoljan je sporazum o založnom pravu u pisanom obliku koji će sadržavati točnu oznaku zemljišta u odnosu na koje se uknjižba založnog prava zahtijeva te izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu (čl. 309. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl. 59. Zakona o zemljišnim knjigama). Ovim pretpostavkama je udovoljeno. Prema navodima ovog tuženika, punomoć ne mora biti potvrđena te prema zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne mora biti ni izdana u vrijeme sklapanja ugovora od strane punomoćnika, ako je naknadnim izdavanjem ovjerene punomoći odobrena takva radnja punomoćnika. Niti ugovor o založnom pravu ne mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta. Zato je predložio tužbu odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti tužbu i tužbene zahtjeve kao neosnovane.

3. U odgovoru na tužbu tuženik 2. je također osporavao tužiteljeve pravni interes za podnošenje ove tužbe. Isticao je da je Sporazum čija se ništetnost zahtijeva sklopljen između tuženika 1. kao vjerovnika, tuženika 2. kao založnog dužnika te društva Skin podjetje za trženje zastopanje i svetovanje (prije tuženika 3.). Stranka predmetnog Sporazuma nije i tužitelj pa već tu izostaje njegov pravni interes za podnošenje ove tužbe. Ukazao je neosnovanost tužiteljevih navoda kojima obrazlaže svoj pravni interes. Naime, čak i kada bi se radilo o ništetnom Sporazum, tužitelj od toga ne bi imao pravne koristi. Usvajanje tužbenog zahtjeva dovelo bi do prestanka založnog prava, no obveza koja proizlazi iz Ugovora o kreditu i dalje bi opstala. Osim toga, tužitelj ne samo da nije potpisnik Sporazuma, već nije niti stečajni vjerovnik u stečajnom postupku nad tuženikom 2. koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem St-54/2023. Prema tome, ishod ovog postupka nema utjecaja na tužiteljeva prava pa tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Tužitelj nije založni dužnik, već je to isključivo ovdje tuženik 2. Tužitelj nema veze sa Sporazumom i nekretninom na kojoj je hipoteka upisana. U odnosu na meritum stvari ovaj tuženik je također osporavao tužiteljeve navode o ništetnosti Sporazuma, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima, Ovršnog zakona i Zakona o trgovačkim društvima. Predložio je da sud odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-329/2023-25 od 9. prosinca 2024. tužba je odbačena u odnosu na tuženika 3. – društvo Skin podjetje za trženje zastopanje i svetovanje jer tužitelj nije postupio sukladno rješenju ovog suda od 8. listopada 2024. i predujmio iznos od 1.250,00 eura na ime sredstava za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tom tuženiku, sukladno odredbi čl. 85. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP). Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 11. siječnja 2025.

5. U nastavku postupka stranka su ustrajale kod svojih navoda. Tužitelj je pojašnjavao kako ugovorne strane ništetnog ugovora nisu nužni suparničari već eventualno jedinstveni suparničari pa činjenica prema kojoj je u odnosu na jednog tuženika tužba odbačena nije prepreka za donošenje odluke kojom se prihvaća tužbeni zahtjev. Tuženik 2. je dodatno isticao kako je nekretnina na kojoj je upisano založno pravo prodana u stečajnom postupku nad tuženikom 2.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.

7. U konkretnom slučaju tužba nije dopuštena zbog nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja.

8. Postojanje pravnog interesa za traženje pravne zaštite je opća procesna pretpostavka za svaki zahtjev stranke da se sud u njezinoj pravnoj stvari angažira. Tužitelj od kojega se traži da dokaže svoj pravni interes za podnošenje tužbe ne mora dokazivati da mu određeno pravo pripada, već da (u pretpostavci da mu to pravo pripada), ima razloga da se za ostvarenje tog prava obrati sudu jer će, kad i ako njegov tužbeni zahtjev bude prihvaćen, to za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi koju bez povoljne sudske presude ne bi mogao ostvariti. Iako se ovdje radi o tužbi radi utvrđenja ništetnosti Ugovora (Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama) na koju ništetnost se može pozivati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), tužitelj je dužan dokazati da je on u konkretnom slučaju zainteresirana osoba i da ima pravni interes za podnošenje takve tužbe. Naime, tužitelj je u svakom postupku dužan dokazati konkretan pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora, o čemu je pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-504/2023- 2 od 18. srpnja 2023.

9. Dakle, predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti Sporazuma kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini pravnog prednika tuženika 2. (stranica 9. i 10. spisa). Tužitelj nije stranka tog Sporazuma već su stranke tuženik 1. kao založni vjerovnik, pravni prednik tuženika 2. kao založni dužnik (i vlasnik nekretnine) te društvo Skin podjetje za trženje zastopanje i svetovanje kao dužnik (prethodno tuženik 3.). Pri tom se ovdje ističe da tuženici nisu nužni već jedinstveni suparničari. Tužitelj je isticao kako je njegov pravni interes za podnošenje ove tužbe u tome što je on bio član društva tuženika 2. pa bi u slučaju utvrđenja ništetnosti predmetnog Sporazuma tj. brisanja hipoteke sa nekretnine tuženika 2. došlo do povećanja imovine tuženika 2., a posljedično tome i do povećanja imovine iz koje bi se mogli namiriti vjerovnici tuženika 2. Takvi navodi tužitelja o postojanju pravnog interesa su kontradiktorni i bez pravnog smisla. Naime, u slučaju ništetnosti spornog Sporazuma i posljedično, brisanja hipoteke s nekretnine koja je u vlasništvu tuženika 2., prije svega ne bi došlo do povećanja imovine tuženika 2. jer bi ta imovina ostala identična, samo bez tereta. Osim toga, hipoteka na predmetnoj nekretnini tuženika 2. koji je u stečaju i nad kojim se provodi postupak radi naknadne diobe stečajne mase iz čl. 289. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15, 104/17, 36/22, 27/24; dalje: SZ) pred ovim sudom, pod poslovnim brojem St-54/2023 (stranica 18 do 20 spisa) utječe isključivo na način namirenja stečajnih vjerovnika. Naime, s obzirom na postojanje založnog prava na nekretnini, na toj nekretnini pravo odvojenog namirenja ima založni (razlučni) vjerovnik, ovdje tuženik 1., sukladno odredbi čl. 149. SZ-a. Za slučaj da se taj vjerovnik u cijelosti namiri iz vrijednosti založene nekretnine, pristupa se namirenju stečajnih vjerovnika sukladno čl. 137. st. 2. SZ-a. Da na nekretnini nije upisano založno pravo (ili da se Sporazum kojim je zasnovano založno pravo utvrdi ništetnim), svi vjerovnici namirivali bi se iz vrijednosti nekretnina razmjerno veličini svojih tražbina. U konkretnom slučaju, tuženik 1. je kao založni (razlučni) vjerovnik prijavio svoju tražbinu i kao stečajni vjerovnik (stranica 65 spisa) pa bi se taj vjerovnik namirivao i u slučaju nepostojanja založnog prava na nekretnini, razmjerno veličini svoje tražbine, zajedno s preostala dva vjerovnika prema tablici utvrđenih tražbina (stranica 65 spisa). Pri tom se napominje da tužitelj, osim što nije stranka Sporazuma o zasnivanju založnog prava, isti nije ni vjerovnik stečajnog dužnika – tuženika 2., a kako to proizlazi iz spomenute tablice stečajnih vjerovnika. Prema tome, neosnovano tužitelj obrazlaže postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti konkretnog Sporazuma ističući kako će se povećati imovina dužnika iz koje će se moći namiriti vjerovnici. Suprotno tome, imovina će ostati ista, a jedino bi se (eventualno) mogao izmijeniti način namirenja vjerovnika. Način namirenja vjerovnika ne utječe na tužitelja koji u stečajnom postupku nije prijavio svoju tražbinu. Tužitelj kao (bivši) član društva tuženika 2. bi eventualno imao pravo na sudjelovanje u isplati viška pri završnoj diobi stečajne mase u smislu odredbe čl. 285. SZ-a (da određeni višak nastane), ali to njegovo pravo ne ovisi o (ne)postojanju hipoteke na nekretnini koja je u vlasništvu tuženika 2. već samo o tome hoće li se iz nekretnine namiriti svi vjerovnici i hoće li nakon njihovog namirenja preostati višak. Drugim riječima, tužitelj je trebao dokazati da bi se dobivanje pozitivne presude odrazilo na njegovu pravnu situaciju, a što u konkretnom slučaju nije učinio niti navedeno proizlazi iz njegovih navoda i nespornih činjenica u ovom postupku. Ovdje se dodaje i da je predmetna nekretnina prodana u stečajnom postupku nad tuženikom 2. (postupku naknadne diobe) te je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-54/2023-66 od 28. veljače 2025. naloženo brisanje založnog prava ustanovljenog ovdje pobijanim Sporazumom čime je u suštini odlučeno i o točki 3. petita tužiteljevog zahtjeva pa je tužitelj i zato izgubio pravni interes zahtijevati brisanje upisanog založnog prava.

10. Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije dokazao da ima pravni interes pobijati predmetni Sporazum i u tom smislu na koji način predmetni Sporazum (tj. njegova eventualna ništetnost) može utjecati na njegova subjektivna prava, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a te čl. 327. st. 1. ZOO-a riješio kao u izreci ovog rješenja.

11. Odluku o troškovima parničnog postupka (točka II. i III. izreke) sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

12. Tuženik 1. ima pravo na naknadu troškova na ime nagrade za rad punomoćnika – odvjetnika (sukladno troškovniku na stranici 342 spisa) u iznosu od po 200,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa) te za pristup ročištu od 17. travnja 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i pripadajući PDV u visini od 100,00 eura (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 500,00 eura. O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke.

13. Tuženik 2. ima pravo na naknadu troškova na ime nagrade za rad punomoćnika – odvjetnika u iznosu od po 200,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 4. travnja 2025. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za pristup ročištu od 17. travnja 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i pripadajući PDV u visini od 150,00 eura (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 750,00 eura. Zato je odlučeno kao u točki III. izreke. Podredno se napominje da ovaj tuženik nije tražio zakonske zatezne kamate na trošak parničnog postupka.

U Rijeci 21. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog presude rješenja stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.