Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-936/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vesne Britvec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćenici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženog Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2342/2023-35 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2342/2023-35 od 20. lipnja 2024. u pobijanom dijelu od točkom I izreke,

dok se djelomičnim usvajanjem presuda preinačava u pobijanom dijelu pod točkom II izreke (odluka o troškovima postupka) i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.234,00 EUR/15.487,62 HRK sa zateznim kamatama tekućim od 20. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana. S ostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.234,00 EUR do iznosa od 2.055,56 EUR tužitelj se odbija.

r i j e š i o  j e

I Žalba tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2342/2023-35 od 20. lipnja 2024. u dijelu pod točkom II izreke odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2342/2023-35 od 20. lipnja 2024. pod točkom I izreke tuženik je dužan s osnova naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 975,51 EUR/7.350,00 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počam od 27. siječnja 2021. pa do isplate, po odgovarajućoj kamatnoj stopi. Pod točkom II izreke tužitelj je odbijen s ostalim dijelom tužbenog zahtjeva, kojim se zahtjeva naknada štete u iznosu od 1.526,32 EUR, dakle prvotno postavljenog zahtjeva tužitelja za naknadu štetu u iznosu od 3.583,52 EUR do konačno postavljenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 2.057,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovanim. Pod točkom III izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.055,56 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od 29. lipnja 2024. pa do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi, sve to u ruku od 15 dana.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tuženi. Žalbu ulaže zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U žalbi navodi u bitnome da je prvostupanjski sud unatoč činjenici što je tužitelju nakon donošenja ukidne odluke u predmetu isplatio iznos od 471,16 EUR tužitelju ponovno dosudio identičan iznos naknade u ukinutoj presudi (975,51 EUR). Kako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama to je ostvaren i žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točak 11. ZPP-a. Smatra da je i pogrešna točka II izreke presude u povodu odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva. Navodi da je tijekom postupka platio 8.000,00 kn za neimovinsku štetu, 150,00 kn za tuđu pomoć i njegu nakon ukidne presude i iznos od 3.550,00 kn pa je navedenom isplatom (od ukupno 1.552,80 EUR) tužitelj nadoknadio cjelokupnu štetu. Dosuđivanjem višeg iznosa prvostupanjski da je pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu iz članka 1100. ZOO-a. Prvostupanjski sud da je pri dosuđivanju naknade štete pogrešno cijenio nalaz vještaka te da mu nije jasno zbog čega je cijenio dobi i zanimanje tužitelja. Osporava pravilnost odluke o troškovima postupka, ističe da je pogrešno ocijenjen uspjeh tužitelja u sporu, smatra da tužitelju kao parnični trošak nije trebalo priznati trošak pristupa ročištu za objavu presude, te da se pri obračunu troška nije mogla primijeniti vrijednost boda od 2,00 EUR. Predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku preinačiti u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju dana 4. kolovoza 2020. za koji je prema navodima tužbe u cijelosti odgovoran osiguranik tuženika.

5. U predmetu nije sporan štetni događaja, pasivna legitimacija tuženika kao osiguravatelja štetnika, te isključiva odgovornost štetnika za nastalu štetu. Nadalje, neprijeporno je da je tuženik tužitelju nakon podnošenja tužbe u predmetu sa osnova naknade neimovinske štete isplatio iznos od 8.000,00 kn/1.061,78 EUR i iznos od 150,00 kn/19,91 EUR s osnova naknade štete zbog potrebne tuđe pomoći i njege.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporna je visina dosuđene naknade.

7. Ispitujući zakonitost odluke u pobijanom dijelu pod točkom I izreke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da odluka u pobijanom dijelu nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2, 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika odluka je u ovome dijelu jasna i razumljiva, sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. Provedenim liječničkim vještačenjem u postupku utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, te natučenje lijeve strane prsišta, da je zbog ozljeda trpio strah primarni jakog intenziteta i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg u trajanju od 5 dana i u manjem od 10 dana, a nakon toga kasniji strah u trajanju od 30 dana koji se manifestirao kao zabrinutost za daljnji tok liječenja. Tužitelj je pretrpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju do 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg oko 20 dana te mu je bila potrebna tuđa pomoć za vrijeme liječenja kod kuće u vremenu od 30 dana po 2 sata dnevno.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pri donošenju odluke o visini pravične novčane naknade pravilno u skladu s odredbom iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO) vodio računa o jačini i trajanju fizičkih bolova koje je tužitelj pretrpio, pretrpljenom strahu, te svim okolnostima konkretnog slučaja, te je pravilno cijenio i dugotrajnost liječenja, težinu zadobivenih ozlijeda i njihov lokalitet, dugotrajnost rehabilitacije, a naposljetku i dob tužitelja, odnosno vodio je računa i svim specifičnostima i okolnostima konkretnog slučaja, te primjenom orijentacijskih kriterija za naknadu štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske pravilno utvrdio da je pravična novčana naknada koja tužitelju pripada u visini od oko 1.865,00 EUR.

11. Obzirom na ranije isplaćeni novčani iznos naknade s osnova neimovinske štete od 1.067,78 EUR prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženika na plateža daljnjeg iznosa neimovinske štete u visini od 796,34 EUR.

12. Pravilnost primjene materijalnoga prava u odnosu na visinu dosuđene neimovinske štete nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tuženika prema kojima je nakon donošenja ukine odluke u ovome predmetu tuženiku s osnova neimovinske štete isplatio iznos od 3.500,00 kn odnosno iznos od 464,53 EUR. Naime, iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik tvrdnju o isplati ovog novčanog iznosa iznosio u daljnjem nastavku postupka, a obzirom na određenja iz članka 353. ZPP-a ne može više u žalbi iznositi ovu novu činjenicu.

13. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno obzirom na utvrđeni broj sati za koje je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega (60 sati) po slobodnoj ocjeni na temelju odredbe iz članka 223. ZPP-a utvrdio vrijednost sata tuđe pomoći i njege u iznosu 3,02 EUR odnosno utvrdio kako tužitelju s ove osnove u smislu odredbe iz članka 1095. stavak 1. ZOO-a propada naknada imovinske štete u iznosu od 199,08 EUR. Obzirom je tuženik tužitelju za trajanja postupka s tog osnova isplatio iznos od 150,00 kn/19,91 EUR prvostupanjski sud je pravilno po tom osnovu tužitelju dosudio razliku u visini od 179,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe.

14. Slijedom navedenog neosnovano tuženik osporava pravilnost odluke u dijelu pod točkom I izreke kojim je obvezan nadoknaditi tužitelju s osnova naknade štete daljnji novčani iznos od 975,51 EUR.

15. O žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka (točka III izreke).

16. Tuženik u bitnom ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio uspjeh tužitelja u postupku.

17. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na platež novčanog iznosa od 27.000,00 kn. Nakon podnošenja tužbe po tuženiku mu je isplaćen s osnova naknade neimovinske štete iznos od 8.000,00 kn/1.061,78 EUR te osnova naknade imovinske štete iznos od 150,00 kn/19,91 EUR (sveukupno 1.081,69 EUR). Nakon izvršene isplate po tuženiku tužitelj je podneskom od 14. srpnja 2021. za isplaćeni dio snizio tužbeni zahtjev potažujući od tužitelja naknadu štete u ukupnom iznosu od 18.500,00 kn/2.455,37 EUR. Podnesak sa sniženim tuženim zahtjevom dostavljen je tuženiku uz poziv za ročište za dan 16. rujan i tuženik se ovom sniženju tužbenog zahtjeva nije protivio.

18. Nakon provedenog liječničkog vještačenja tuženik ponovno snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje od tuženika naknadu štete u visini od 7.350,00 kn/975,51 EUR. Tuženik se podneskom od 15. travnja 2022. protivio sniženju tužbenog zahtjeva.

19. U situaciji protivljenja tuženiku sniženju tužbenog zahtjeva, uspjeh tužitelja u parnici trebalo je računati u odnosu na postavljeni zahtjev od 18.500,00 kn/2.455,37 EUR.

20. Tužitelju je dosuđen ukupan iznos naknade imovinske i neimovinske štete u visini od 975,51 EUR, čemu radi utvrđenja uspjeha tužitelja u parnici treba pridodati i iznos koji je tuženik isplatio tužitelju nakon podnošenja tužbe odnosno iznos od 8.000,00 kn/1.061,78 EUR isplaćen s osnova naknade neimovinske štete te iznos od 150,00 kn/19,91 EUR, sveukupno 1.081,69 EUR, tako da je tužitelj u postupku uspio sa visinom od 2.057,20 EUR.

21. U odnosu na tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 21. ožujka 2022. tužitelj je u parnici uspio u visini od 83%.

22. Pravilnom primjenom odredbe iz članka 154. stavak 1. ZPP-a ovaj uspjeh tužitelja trebalo je umanjiti za uspjeh tuženika u postupku (koji iznosi 17%) pa je tako ukupan uspjeh tužitelja u parnici 66%.

23. Navedeno znači da je parnični trošač obređen po prvostupanjskom sudu i to trošak zastupanja (uključivši i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude koji u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a predstavlja trošak potreban za vođenje postupka) uvećan za iznos PDV-a i iznos troškova liječničkog vještačenja u ukupnom iznosu od 2.055,56 EUR valjalo tužitelju priznati u omjeru od 66% odnosno iznos od 1.234,00 EUR pa je odluka u ovome dijelu preinačena.

24. I naposljetku neosnovano tuženik tvrdi da nije bilo mjesta primjeni vrijednosti boda od 2,00 EUR. Presuda u ovome predmetu donesena je 20. lipnja 2024., nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 126/22.). U situaciji kada sud odluku o naknadi parničnog troška donosi nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika od 5. studenog 2022. kojim je izmijenjan vrijednost boda valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja oduke o troškovima parničnog postupka, pa je prvostupanjski sud pravilno odredio parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 EUR i za radnje koje su poduzete prije izmijene vrijednosti boda 5. studenog 2022. (upućuje se na stavove Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. siječnja 2024. i Rev-562/2024-2).

25. O žalbi tuženika protiv točke II izreke (kojom je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva).

26. Prema odredbi iz članka 358. stavak 3. ZPP-a žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koje je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje zahtjeva.

27. Tuženik nema pravni interes pobijati odluku u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom, pa je u skladu s odredbom iz članka 358. stavak 1. ZPP-a žalba u ovome dijelu odbačena.

28. I naposljetku valjalo je odlučiti o troškovima žalbenog postupka. Tuženik nije uspio sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari a kako oko dijela žalbe protiv odluke o troškovima postupka nisu nastali posebni troškovi, to mu po stajalištu ovog suda ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

29. Slijedom svega iznesenog na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1., članka 380. stavak 3. i članka 358. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu 21. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo