Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-300/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, iz Zagreba, Jurišićeva 4, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7295/2024-10 od 21. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7295/2024-10 od 21. ožujka 2025. u točki

I., II. i IV izrijeke.

II Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7295/2024-10 od 21. ožujka 2025. u stavku III izrijeke i u tom dijelu sudi:

"Naleže se tuženiku da tužiteljici naknadi daljnji trošak parničnog postupka i žalbeni trošak u iznosu 413,21 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 250,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-7295/2024-10 od 21. ožujka 2025. suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7.1. Ugovora o kreditu broj 757657 od **.**.2006. sklopljenog između tužitelja KF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i prednika tuženika Volksbank d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, kao kreditora, koja glasi: „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 2,00% (slovima: dvaposto) od iznosa kredita, minimalno kn 200,00 (kn dvjesto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj.“, kao i odredba članka 7.2. predmetnog Ugovora o kreditu koja glasi: „Naknada za rizik nenaplate potraživanja: Jednokratno u visini 1% (jedanposto), od iznosa kredita, minimalno kn 300,00 (kn tristo) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj.“

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. OIB:87939104217 iz Zagreba, Jurišićeva 4, platiti tužitelju KF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 427,37 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. svibnja 2006. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.144,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2025. godine do isplate, a sve po stopi koja je za razdoblje od 05. svibnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."

2. Protiv te presude točki III izrijeke, žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da u tom dijelu drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužitelju dosudi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, te trošak sastava žalbe u iznosu 200,00 EUR uvećano za 25% PDV u iznosu 50,00 EUR i pristojbe u iznosu 92,90 EUR.

3. Protiv te presude u točki I, II i IV izrijeke, žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da sud drugog stupnja u tom dijelu preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i dosudi tuženiku trošak postupka, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 200,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 50,00 EUR što ukupno iznosi 250,00 EUR.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom odredbe članka 7. točka 1. Ugovora o kreditu broj 757657 od 4. svibnja 2006., koja glasi: „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 2,00% (slovima: dvaposto) od iznosa kredita, minimalno kn 200,00 (kn dvjesto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj.“, kao i odredba članka 7.2. predmetnog Ugovora o kreditu koja glasi: „Naknada za rizik nenaplate potraživanja: Jednokratno u visini 1% (jedanposto), od iznosa kredita, minimalno kn 300,00 (kn tristo) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj.“, te zahtjev za isplatu iznosa 427,37 EUR.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi prilikom donošenja pobijane presude bila počinjena koja od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Nesporno je između parničnih stranaka da su tužitelj i pravni prednik tuženika zaključili Ugovor o kreditu broj 757657 od 4. svibnja 2006., kojim je pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate kredita, te da su u članku 7. točka 1. ugovorile naplatu jednokratne naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita 2,00% od iznosa kredita, minimalno kn 200,00 (kn dvjesto) koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj, kao i naknadu za rizik nenaplate potraživanja jednokratno u visini 1% (jedanposto), od iznosa kredita, minimalno kn 300,00 (kn tristo) koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj.

9. U vrijeme zaključivanja tog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. – u daljnjem tekstu ZZP/03) koji u članku 81. stavak 1. propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u stavku 2. propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formuliran od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

9.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona i sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive.

9.2. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, stavak 2. ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio sljedeće činjenično stanje, koje tuženik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju :

- da je predmetni ugovor o kreditu prethodno pripremio tuženik odnosno da se radi o tipskom ugovoru,

- da između stranaka nisu vođeni pregovori o uvjetima kredita niti se moglo pregovarati pa tako niti u pogledu spornih odredbi o jednokratnoj naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita 2,00% od iznosa kredita i naknadi za rizik nenaplate potraživanja jednokratno u visini 1% (jedanposto) od iznosa kredita koje se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj,

te pravilno zaključio da su te sporne odredbe u predmetnom ugovoru o kreditu prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača ,navodeći za to sasvim određene razloge u odlomku 8. ,9. i 11. obrazloženja pobijane presude, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne, te su sporna odredbe nepoštene prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03 i posljedično tome ništetne prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/04, na tuženiku je bio teret dokaza da se o spornoj odredbi pregovaralo, no tuženik na tu okolnost nije predložio niti jedan dokaz.

11.1. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, tuženik suprotno odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03, nije dokazao da sporna naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratna 2,00% od iznosa kredita, odgovara određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi tuženika, kao i da je tužitelja prethodno sklapanju ugovora informirao o stvarnoj prirodi i osnovi obveze plaćanja tog iznosa odnosno naknade. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj bio informiran o obvezi plaćanja te naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i o kojoj visini svaki od njih) i njenoj krajnjoj svrsi. Prosječno pažljiv potrošač u pojedinačnim ugovorima ne bi pristao na plaćanje naknade koja nema stvarne osnove i nije ekvivalentna činidbi druge ugovorne strane, pa je unošenjem takve odredbe u tekst ugovora tuženik postupio protivno interesima tužitelja kao suugovaratelja i suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

11.2. Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

11.3. Odlukom Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19 i C-259/19 zauzeto je pravno stajalište o tome da ugovorna odredba o zajmu sklopljenom između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, u suprotnosti je sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

12. Člankom 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Stoga nadzor nepoštenosti može biti ograničen u skladu s navedenim člankom 84. ZZP, samo ako se odredba kojom se od potrošača zahtijeva plaćanje naknade za obradu kredita odnosi na neku od dviju u tom članku navedenih kategorija. Ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom "predmet ugovora" trebaju se shvatiti kao one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga kao takve određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Točan doseg pojmova "predmet ugovora" i "cijena" u smislu članka 84. ZZP ne mogu se odrediti pojmom "ukupni troškovi kredita za potrošača", pa se naknada za obradu i odobrenje kredita ne može smatrati bitnom činidbom ugovora o kreditu samo zato što je uključena u njegove ukupne troškove. Uzimajući u obzir prirodu predmetnog ugovora te njegov pravni i činjenični kontekst, imajući na umu da je riječ o kreditu s promjenjivom redovnom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, kao i činjenici da je riječ o obvezi koja se plaća prije korištenja kredita, prema pravnom shvaćanju ovog suda, nije riječ o odredbi koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita, niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.

12.1. Odredbu članka 84. ZZP treba tumačiti na način da se druga kategorija odredbi, čija se eventualno nepoštena priroda ne može ocijeniti ("cijena"), odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti. Ugovorne odredbe o naknadi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredbi, osim u pogledu pitanja je li iznos ugovorom utanačene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je tuženi kreditor zauzvrat pružio. Međutim, u konkretnom slučaju nepoštenost spornih odredbi ne tiče se odnosa između iznosa naknade za obradu i odobrenje kredita te zauzvrat pruženih usluga. Stoga, a imajući na umu sve navedeno, odredba članka 7.1. Ugovora o kreditu nije izuzeta iz ocjene poštenosti.

13. Odluka o parničnom trošku u stavku II izrijeke pobijane presude pravilna je jer je tuženik izgubio spor i stoga je prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 155 ZPP-a, dužan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak.

14. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženog kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izrijeci.

15. Međutim, prilikom donošenja pobijane presude u točki III izrijeke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška preko dosuđenog iznosa kao neosnovan, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a i Tbr. 9. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – u daljnjem tekstu Tarifa), kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude dana 21. ožujka 2025.

15.1.Prema Tbr. 9. točka 3. Tarife za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točka 1., 4., 7. i 8. ali ne više od 50 bodova, dok iz spisa predmeta proizlazi da je ročište za objavu presude dana 21. ožujka 2025. (zapisnik na listu 55-56 spisa)održano u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, pa tužitelju za zastupanje na tom ročištu pripada prema troškovniku na listu 54 spisa nagrada u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife u iznosu 25,00 EUR, dakle iznos 125 EUR.

15.2. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tužitelja i temeljem odredbe članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u točci III izrijeke i naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi narednih 125,00 EUR parničnog troška , te prema odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a naknadi i trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 10. točka 4. Tarife i pristojbe u iznosu 288,21 EUR, što sveukupno iznosi 413,21 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stupi iz članka 28. stavak 2. ZOO-a tekućom od 21. ožujka 2025. pa do isplate, te odlučiti kao u točki II izrijeke ove presude.

14.Tuženik nije uspio sa žalbom i stoga nema pravo na trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu 250,00 EUR, pa je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a valjalo odbiti njego zahtjev za naknadu žalbenog troška i odlučiti kao u točki III izrijeke ove presude.

U Karlovcu 21. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec