Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-30/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Zinki Bulka, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka, OIB: 52966791065, protiv 1. protustranke RE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. protustranke NE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po punomoćniku Gordanu Maroviću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici ZE iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, odlučujući o žalbi 1. protustranke RE i 2. protustranke NE te o žalbi Gordana Marovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Marović i partneri iz Zagreba, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-363/2025-2 od 14. veljače 2025., 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. protustranke ŽE i 2. protustranke NE kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-363/2025-2 od 14. veljače 2025.

II. Odbacuje se žalba Gordana Marovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Marović i partneri iz Zagreba izjavljena protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-363/2025-2 od 14. veljače 2025., kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja riješeno je:

"I. Roditeljima RE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ocu NE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i nadalje se oduzima pravo na stanovanje s njihovim zajedničkim djetetom mlt. DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.2019.

II. Mlt. DE povjerava se na svakodnevnu skrb Centru za rehabilitaciju Varaždin, Podružnica Pustodol, OIB: 15576505643, Donja Stubica, Pustodol 29G.

III. Osobni odnosi mlt. DE s majkom RE i ocem NE ostvarivat će se dva puta tjedno, radnim danima od ponedjeljka do petka u razdoblju od 7,00 do 15,00 sati u trajanju od dva sata, u skladu s kućnim redom ustanove odnosno u skladu s dogovorom roditelja i djelatnika ustanove, a ako isti nije moguće postići utorkom i četvrtkom od 9,00 do 11,00 sati.

IV. Ova mjera stupa na snagu odmah i traje najduže do pravomoćnog okončanja postupka radi lišenja prava na roditeljsku skrb koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem R1 Ob-234/2025

V. Izricanjem mjere iz točke I. rješenja ne prestaje odgovornost i ostale dužnosti i prava roditelja u ostvarivanju roditeljske skrbi o maloljetnom djetetu, osim prava na stanovanje s djetetom i s tim u vezi na svakodnevnu skrb o djetetu.

VI. Obvezuje se roditelje da o svakoj promjeni adrese stanovanja obavještavaju nadležni Područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad. VII. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu."

2. Protiv navedenog rješenja žale se 1. protustranka RE i 2. protustranka NE ne navodeći određeno žalbene razloge. Predlažu da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine.

2.1. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio i Gordan Marović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marović i partneri iz Zagreba. U žalbi navodi da nije punomoćnik stranaka ali da žalbu ulaže opreza radi te pobija navedeno rješenje zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje.

3. Žalba 1. protustranke RE i 2. protustranke NE nije osnovana.

3.1. Žalba Gordana Marovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Marović i partneri iz Zagreba nije dopuštena.

4. Predmet ovoga postupka je odlučivanje o prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka, radi donošenja odluke o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi o maloljetnoj DE socijalnoj ustanovi na godinu dana sukladno čl. 155. st. 1. i čl. 158. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje ObZ).

5. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, a sve primjenom čl. 346. ObZ.

6. Iz sadržaja spisa i navoda prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka proizlazi da je pobijanom rješenju prethodilo rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. R1 Ob-480/23-9 od 17. veljače 2013. kojim je roditeljima RE i NE oduzeto pravo na stanovanje s mlt. DE te je dijete povjereno Centru za rehabilitaciju Varaždin, Podružnica Pustodol. Rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob- 392/2024 od 16. veljače 2024. kojim je sud ponovno oduzeo pravo na stanovanje s mlt. djetetom.

7. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio i odredbu čl. 158. st. 2. ObZ kojom je propisano da se mjere oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi mogu produžiti za najviše još jednu godinu (što je i učinjeno rješenjem poslovni broj R1 Ob-480/23-9 od 17. veljače 2013.), a nakon toga iznimno može trajati do okončanja sudskog postupka pokrenutog radi nadomještanja pristanka za posvojenje djeteta odnosno postupka radi lišenja prava na roditeljsku skrb te imenovanja skrbnika, što je ovdje slučaj.

8. Sud prvog stupnja je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio relevantne činjenice i na njima utemeljio svoje pravne zaključke, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a stranke vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nisu uspjele dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

9. Vezano uz žalbene navode protustranaka da je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku, a da nije provedena rasprava, valja istaći da se u ovom predmetu radi o izvanparničnom postupku propisanom odredbama ObZ, te saslušanje stranaka nije uvjet a niti obveza u navedenim postupcima.

10. Naime, pravilno je sud prvog stupnja činjenično stanje utvrdio temeljem dokaza u spisu i to poglavito temeljem sveobuhvatne obiteljske procjene, da se u obitelji nisu dogodile planirane promjene iz prethodno određenih mjera za zaštitu djece, odnosno da na strani roditelja nije došlo do pozitivnih promjena u pogledu stabilizacije životnog stila te i nadalje egzistiraju rizični čimbenici: nedostatni roditeljski kapaciteti, kao i neodgovarajući ponašajni postupci. Roditelji su u posljednje vrijeme mirniji, evidentno manje kontaktiraju ustanovu i rjeđe dolaze u posjete, a suradnja s istima se opisuje otežanom. Liste za procjenu razvojnih rizika pokazuju visoku razinu rizika na strani obiteljskih okolnosti i obilježja roditelja.

11. Nadalje, na strani samog djeteta prepoznata je srednja razina razvojnog rizika (utvrđena čimbenicima tjelesnog invaliditeta, usporenog motoričkog, kognitivnog i jezičnog razvoja). Naime, mlt. DE je dijete s razvojnim teškoćama kod koje su utvrđene dijagnoze: Down sindrom, perimebranozni VSD, otvoren foramen ovale, plućna hipertenzija, malrotacija crijeva, atrezija duodenuma, stanje nakon zatvaranja perimembranoznog VSD-a Biointegral zakrpom, zatvaranja PFO-a direktnim šavom, mikrocefalija te stoga mlt. DE zahtjeva pojačanu skrb, koju joj roditelji uslijed nedostatnih kapaciteta ne mogu osigurati. Pravilno je stoga sud prvog stupnja utvrdio da je nužno radi zaštite prava i dobrobiti mlt. djeteta da i nadalje bude smješteno u ustanovi. Stoga je pravilno sud prvoga stupnja ocijenivši dokaze donio odluku da se roditeljima oduzima pravo na stanovanje sa njihovim djetetom.

12. Žalbene navode protustranaka u kojima navode da je prvostupanjski sud načinom vođenja postupka povrijedio odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda ("Narodne novine" MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) odnosno čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) "jer nitko ne može dva puta biti suđen" potpuno je neosnovana i bez ikakve podloge u sadržaju spisa. Prvostupanjski sud je vodio postupak u skladu s odredbama ObZ kao mjerodavnim materijalnim i procesno-pravnim propisom. Žalitelji u žalbi, osim navođenja da je odluka donesena bez da je održana rasprava, ne ukazuju na bilo kakove konkretne propuste suda prvog stupnja koji su doveli do navedenih povreda. Stoga se nameće zaključak da su žalbeni prigovori protustranaka isključivo rezultat njihovog nezadovoljstva sadržajem pobijane odluke. Međutim, donošenje odluke u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ObZ ne može se smatrati povredom ljudskih prava niti nemogućnosti ostvarivanja prava na pošteno i nepristrano suđenje.

13. Odredbom čl. 155. st. 1. ObZ je propisano da će sud u izvanparničnom postupku rješenjem roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi: 1. na temelju obiteljske procjene centra za socijalnu skrb da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili

2. kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djeteta, s time da se oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom, roditelj lišava i prava na svakodnevnu skrb o djetetu.

14. S obzirom na navedeno, suprotno tvrdnjama žalitelja, odlučne činjenice u postupku pred sudom prvog stupnja su potpuno i pravilno utvrđene te je prvostupanjski sud, imajući u vidu procjenu i zaključak stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Trešnjevka te sveobuhvatnu obiteljsku procjenu, utvrdio da djetetu povratkom u obitelj i dalje prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj, te je primjenom odredbi čl. 155. ObZ, pravilno odlučio o predmetu spora.

15. U odnosu na tvrdnju žalitelja da prilikom donošenja pobijane odluke prvostupanjski sud nije pokazao empatiju prema roditeljima već je iskazao očitu antipatiju, valja istaći da Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo je obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (NN 108/14) i U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014. (NN 34/14), zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom, Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.). Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio koji je najbolji interes mlt. DE te se rukovodio istim principom prilikom donošenja odluke u ovom predmetu.

16. Iako je sadržajno žalba koncipirana na način da se pobija sama odluka o izricanju mjere te smještaj mlt. DE u ustanovu, sadržaj odluke koji se odnosi na kontakte kao i uzdržavanje je sadržajno obvezan, sukladno čl. 157. st. 1. ObZ te ga je ovaj sud i ispitao. Naime, čl. 157. ObZ propisano je da će sud rješenjem o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi odlučiti o smještaju djeteta i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, odnosno o nadzoru nad ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa ako je to potrebno i ako to predlažu dijete, roditelj ili Centar za socijalnu skrb.

17. Pravilno je sud prvog stupnja riješio da će se kontakti mlt. DE sa svojim roditeljima odvijati dva puta tjedno, radnim danima od ponedjeljka do petka u razdoblju od 7,00 do 15,00 sati u trajanju od dva sata, u skladu s kućnim redom ustanove odnosno u skladu s dogovorom roditelja i djelatnika ustanove, a ako isti nije moguće postići utorkom i četvrtkom od 9,00 do 11,00 sati. Za svoju odluku je dao jasne i razumljive razloge sa kojima je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

18. Slijedom iznesenog, valjalo je žalbu protustranaka temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

19. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio i Gordan Marović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marović i partneri iz Zagreba, kojemu je navedena odluka i dostavljena.

20. Međutim, kako to navodi i sam žalitelj, on nije punomoćnik stranaka u navedenom predmetu, a isto je utvrđeno i uvidom u spis u kojem se ne nalazi punomoć za zastupanje.

21. Kako Gordan Marović nije punomoćnik stranaka u navedenom predmetu, to nije ovlašten podnositi žalbu na rješenje. Pri tome okolnost da je zastupao stranke u ranijim predmetima te da mu je pobijano rješenje i dostavljeno ne utječe na njegovo ovlaštenje za podnošenje žalbe.

22. Kako je žalba Gordana Marovića podnesena od strane neovlaštene osobe, to je istu temeljem čl. 366. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 358. st. 3. ZPP valjalo odbaciti.

U Velikoj Gorici 21. svibnja 2025.

Sudac

Zinka Bulka