Poslovni broj P-2299/2020-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli br. 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužiteljice UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po Dariji Krajina Štivičić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Trgovačko društvo BEI – Institut 13514, Brezovica Na grivi br. 10, Dragomer, Republika Slovenija, zastupano po direktoru TV, a ovaj po punomoćniku Šimi Petriću, odvjetniku u Zadru, radi uklanjanja objekta, nakon održane glavne i javne rasprave dana 10. travnja 2025. godine, te objave presude, dana 21. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Trgovačkog društvo BE I – Institut 13514, Brezovica Na grivi br. 10, Dragomer, Republika Slovenija, da poruši dograđenu građevinu, koja je izgrađena na kat. čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], područje Sabunike, u Općini Privlaka, dužine 0,98 i 3,27 metara, sveukupno 4.27 metara, neutvrđene visine i širine 2,07 metara sve sukladno skici sudskog očevida izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića od dana 17. lipnja 2024., a nalazi se na ogradnom zidu koji je u suvlasništvu tužiteljice, čestice zemlje broj [katastarska čestica], uknjižene u zk. ul. broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], u skladu sa grafičkim prilogom i u skladu sa prerisom katastarskog plana, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak postupka u iznosu od 1.312,50 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 31. prosinca 2020. navodi da je stvarna vlasnica stana na prvom katu predmetne zgrade i kao takva uknjižena u zemljišnim knjigama, na dvorištu i stambenoj zgradi u njenom suvlasničkom udjelu etažnog vlasništva /E-6/, dok su na preostalom dijelu uknjiženi drugi suvlasnici. Na nekretnine čest. zem. katastarskog broja 6034/3 k. o. [katastarska općina] zv. Busje izgrađen je objekt za stanovanje u naravi zgrada površine 336 m2 i dvorišta 775 m2, sveukupne površine 1111 m2 u k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], na ime etažnih suvlasnika za njihov suvlasnički udio – cijelo. Suvlasnik nekretnine spomenutoj čestici zemlje broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], je i tuženik u svom suvlasničkom udjelu, a ta nekretnina ima površinu od 1111 m2. Zid odnosno sada objekt koji se nalazi na spomenutoj nekretnini da je dužine 13,55 m, visine 1,10 m i širine 0,12 m, a nalazi se u suposjedu tuženika koji je samovlasno i nezakonito te na štetu tužitelja i ostalih vlasnika objekta i dvorišta, izgradio predmetni građevinski objekt. Geodezija d.o.o. Šibenik je izradio grafički prilog, sve u svrhu rješavanja imovinsko pravnih odnosa. Iz grafičkog priloga da je vidljivo da se prijeporni zid nalazi po svoj dužini i širini u cijelosti na nekretnini vlasništvo tužiteljice. Tužiteljica navodi da je izgrađeni objekt izgrađen protivno propisima o gradnji te da se radi o objektu izgrađenom na zajedničkom dijelu nekretnine na kojem da i tužiteljica ima suvlasničkih prava. Tužiteljica konačno uređuje tužbeni zahtjev na ročištu dana 10. travnja 2025. (l.s. 107).

2. Tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva podneskom od 12. veljače 2021. (l.s. 45-46), navodeći da je iz Elaborata o etažiranju, Orbis-Zadar iz svibnja 2009. godine, koji se odnosi na predmetnu nekretninu, razvidno da je predmetni objekt sagrađen na dijelu označenom kao „Vrt 2“, a koji pripada Apartmanu 2, odnosno etaži E-2, koja je u vlasništvu tuženika. Nadalje ne samo da je predmetni objekt izgrađen na dijelu nekretnine koja je u isključivom vlasništvu tuženika, već da je za predmetni objekt ishođen Glavni arhitektonski projekt, pa da se stoga radi o legalnom objektu. Pomoćne građevine do određene kvadrature mogu se graditi bez ishođenja građevinske dozvole, odnosno postoje slučajevi u kojima je potrebna izrada glavnog projekta, te je stoga tuženik u skladu s važećim propisima ishodio Glavni arhitektonski projekt. Stoga se slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužiteljicu s postavljenim tužbenim zahtjevom.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijavu koju je tužiteljica podnijela Građevinskoj inspekciji Zadar 28. listopada 2019. (l.s. 4-5), elaborat etažiranja potvrđen 22. srpnja 2009. (l.s. 8-27), fotografije lica mjesta (l.s. 32-39), održao očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika 17. lipnja 2024. (l.s. 80-92), na ročištu održanom pred ovim sudom dana 9. prosinca 2024. izveo dokaz saslušanjem svjedokinje FV (l.s. 102-106), na ročištu 10. travnja 2025. izveo dokaz saslušanjem stranaka (l.s. 107-111).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži da poruši dograđenu građevinu izgrađenu na čest. 6034/3 k. o. [katastarska općina]. Poziva se pritom na odredbe čl. 152. i 155. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZVDSP), navodeći kako je tuženik objekt sagradio uz zid koji da se nalazi na njezinoj nekretnini, odnosno na zajedničkom dijelu nekretnine na kojem da tužiteljica ima suvlasnička prava.

5. Odredbom čl. 155. ZVDSP propisano je da vlasnik susjednog zemljišta ima pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja ako je građenjem zgrade prekoračena međa i zahvaćen dio susjednoga zemljišta uz među. S obzirom na utvrđenje da u konkretnom slučaju tuženik izgradnjom objekta rušenje kojega ovdje tužiteljica tužbom traži, nije prekoračio među ili zahvatio dio susjednog zemljišta, a imajući u vidu tvrdnje tužiteljice da ju je tuženik izgradnjom ovog objekta uznemirio u vršenju vlasničkih ovlasti na svojoj nekretnini – stanu na prvom katu zgrade, to je ovaj sud zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži da poruši dograđenu građevinu prosuđivao i prema odredbama ZVDSP koje se odnose na zahtjev za prestanak uznemiravanja (negatorijska tužba iz čl. 167. ZVDSP).

6. Istom odredbom propisano je da vlasnik može putem suda zahtijevati da uznemiravanje prestane, ako ga treća osoba bespravno uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. Da bi vlasnik ustupio sa svojim zahtjevom, mora dokazati da je stvar njegovog vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

7. Uznemiravanje vlasnika stvari u odnosu na njegova vlasnička ovlaštenja može biti ostvareno na razne načine, a da pri tome nije došlo do oduzimanja posjeda stvari. Tako je moguće da netko faktično izvršava sadržaj nekoga prava koje mu ne pripada (npr. izvršava sadržaj stvarne služnosti provoza koja mu ne pripada), proširuje ili mijenja neko pravo koje mu pripada (npr. proširuje pravo služnosti prolaza pješice tuđim zemljištem na način da prolazi vozilom), ili uopće ne izvršava sadržaj nekog prava u odnosu na vlasnikovu stvar, ali poduzima radnje kojima ograničava ili smeta vlasnika u ostvarivanju vlasničkih ovlaštenja u cijelosti (npr. poduzima na svojoj nekretnini određene radnje kojima proizvodi buku preko dozvoljene mjere i time uznemirava vlasnika susjedne nekretnine), kako u radu „Tužbe za zaštitu prava vlasništva“, navodi dr. sc. Jadranko Jug, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8. Ovaj sud je održao očevid na licu mjesta dana 17. lipnja 2024. uz sudjelovanje vještaka mjernika koji je sačinio skicu sudskog očevida (l.s. 90-93) na kojoj je identificiran dio nekretnine koju tuženik drži u posjedu te na kojoj je sagrađena sporna građevina, sukladno kojoj skici je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev. Tako je utvrđeno da se sporni objekt označen na skici lica mjesta kao spremište, u cijelosti nalazi na nekretnini koja predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] površina 102 m2 i predstavlja dio koji je tuženik ogradio i drži u svom posjedu, odnosno dio označen u Elaboratu etažiranja kao posebni dio, pripadak apartmana 2, u vlasništvu tuženika.

9. Tužiteljica je, a kako to slijedi iz tužbe te između stranaka nije sporno, stvarna vlasnica stana na prvom katu zgrade sagrađene na čest. 6034/3 k. o. [katastarska općina] s kojim je povezan njezin suvlasnički udio (E-6). Na temelju uvida u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je tužiteljica upisana kao vlasnica za cijelo apartmana na prvom katu zgrade oznake A6, ukupne neto površine 64,79 m2 kojemu pripada parkirališno mjesto oznake P6, površine 13,20 m2, u elaboratu obojano modrom bojom, dok je tuženik upisan kao vlasnik apartmana u prizemlju zgrade oznake A2 ukupne neto površine 64,78 m2 kojemu pripada vrt 2 površine 94 m2 i parkirališno mjesto oznake P2 površine 13,20 m2, u elaboratu obojano zelenom bojom.

10. Radi se o Elaboratu etažiranja potvrđenom od strane Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije od 22. srpnja 2009. (l.s. 8-27), na temelju kojeg je provedeno etažiranje na nekretnini 6034/3 k. o. [katastarska općina], a iz koje slijedi da apartmanu broj 2 u vlasništvu ovdje tuženika, pripada vrt broj 2 površine 94 m2 i parkirno mjesto broj 2 površine 13,20 m2. Apartmanu broj 6 u vlasništvu tužiteljice, koji se nalazi na prvom katu, pripada parkirno mjesto broj 6 površine 13,20 m2. Također je utvrđeno da vrt broj 2 u površini od 94 m2 pripada apartmanu 2 u vlasništvu tuženika te ne predstavlja zajedničke dijelove nekretnine, već je isti u vlasništvu ovdje tuženika.

11. U konkretnom slučaju uspostavljeno je vlasništvo posebnih dijelova nekretnine; etažno vlasništvo, koje prema odredbi čl. 66. ZVDSP proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno. Vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno, da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi.

12. Sud je na ročištu 9. prosinca 2024. izveo dokaz saslušanjem svjedokinje FV, vlasnice apartmana u [adresa] u zgradi u kojoj se nalaze apartmani u vlasništvu ovdje stranaka. Ista je stan kupila prije tužiteljice te je navela da je kupila već etažirani stan, direktno od investitora te da se radi o prizemnom stanu kojem pripada vrt. Prizemni stan da ima svoj dio vrta, a stanovi na prvom i drugom katu da nemaju vrt. Vrtni dijelovi koji pripadaju prizemnim stanovima, ograđeni su zidićem, izgrađenim još po investitoru. Ova svjedokinja je na predočenoj skici lica mjesta označila svoj stan u prizemlju i pripada mu vrt broj 3, dok je navela da tuženicima pripada vrt broj 2. Nije joj poznato postoji li u tuženikovom vrtu kakav šaht. Ogradni zid da je onaj od vrta u vlasništvu tuženika. Što se tiče šahta označenog na parkingu, navodi da pretpostavlja da se radi o odvodu za septičku jamu jer joj je poznato da se vozilo koji septičku jamu crpi parkira na parkingu. Nikada da nije bilo problema među suvlasnicima u smislu da bi se radi izvođenja kakvih radova trebalo pristupiti u vrt svjedokinje, kao ni u vrt tuženika. Potvrđuje da su postojali problemi sa odštopavanjem odvoda, na koje probleme da su se tužili i tužiteljica i tuženik. Što se tiče građevine sagrađene u dvorištu tuženika, poznao joj je da je tužiteljica bila uznemirena i to zbog toga jer se ova kućica nalazi pred tužiteljičinim balkonom. Navodi da je tužiteljicu uznemiravalo to što je kućica imala dimnjak, pa je pretpostavljala da će tu biti neki roštilj koji bi joj mogao štetiti. Ova svjedokinja da nikada nije vidjela da bi se u toj kućici roštiljalo. Nije joj poznato je li tuženik tražio suglasnost susjeda radi izgradnje kućice, ali pretpostavlja da nije jer je ona u vrijeme izgradnje te kućice još uvijek bila predstavnik suvlasnika. Potvrđuje da je kućica sagrađena isključivo na dijelu koji pripada tuženiku.

13. Stranke su saslušane na ročištu pred ovim sudom 10. travnja 2025. (l.s. 107-111), pa je tako tužiteljica opisala da je u vrijeme kada je ona kupila stan na prvom katu zgrade, dio vrta u posjedu tuženika već bio ograđen na način kako je to viđeno i prikazano na sudskom očevidu te da u taj dio ograđenog dvorišta nije mogao pristupiti nitko osim vlasnika stana u prizemlju. Misli da je u to vrijeme zgrada već bila etažirana na način kako je i sada. Tvrdi da bi trebala pristupiti u vrt tuženika zbog problema s kanalizacijom te je opisala da već par godina ima problem sa odvodom od sudopera u kuhinji o čemu da je obavještavala i predstavnika stanara i majstore. Majstor da joj je rekao da bi trebalo pogledati u prizemlju u vrtu postoji li kakav šaht. Potvrdila je da na parkingu ispred nekretnine postoji šaht koji pripada septičkoj. Majstor koji je dolazio čistiti odvode u kuhinji da joj je rekao da taj šaht nema veze sa odvodom u kuhinji. Potvrdila je da i tuženik ima problema sa odvodom, ali ne zna u koji šaht je on gledao da bi to otklonio. Majstor da bi uspio odštopati njezin kuhinjski odvod. Navela je da nju zapravo muči kućica koju je tuženik sagradio u svom vrtu u prizemlju jer da je kućica sagrađena do visine njezine terase te da iako ima dovoljno prostora u svom vrtu u prizemlju, tuženik da je tu kućicu namjestio baš ispred njezine terase, tako da se s krova te kućice može pristupiti na njezinu terasu. Također da ju je sagradio na kanalizacijskom odvodu od zgrade. Nije joj poznato jesu li ostali stanari imali primjedbe na činjenicu da je tuženik sagradio objekt u prizemlju, ali navodi da joj je prilikom kupnje stana u zgradi inženjer rekao da ako bi mu netko htio graditi što u tom vrtu, da bi mu bila potrebna suglasnost stanara.

14. Na istom ročištu saslušan je i zz tuženika te je opisao da je njegov apartman kupila još njegova majka, već kada je nekretnina bila etažirana. Potvrdio je navode tužiteljice u dijelu u kojem ona iskazuje o problemima s odvodom u kuhinji te je naveo da se jedan ogranak cijevi koji ide u septičku jamu, uistinu nalazi ispod popločanog dijela unutar njihovog dvorišta koji predstavlja parking, ali ne i ispod kućice. Naveo je da je i kod njega prisutan problem sa zaštopavanjem sudopera te da gotovo svake godine zovu službu za sanaciju. Što se tiče sporne kućice, da su prilikom izgradnje iste vodili računa o tome da ista ne bude smještena iznad cijevi, odnosno na poziciju na kojoj bi trebalo postaviti revizijski šaht. Potvrdio je da postoji šaht s jedne strane u njihovom dvorištu, a od tog šahta da vode cijevi prema šahtu koji bi trebao biti na vanjskom dijelu parkirališta, ali taj šaht da još nije izgrađen te da se o tome tek vode pregovori između stanara. Problem sa zaštopavanjem odvoda da bi trebao biti riješen izgradnjom revizijskog šahta izvan njegovog dvorišta. Potvrdio je da se ispod kućice nalaze cijevi za koje navodi da se odnose na septičku jamu te navodi da iz svih stanova cijevi vode u septičku jamu. Također je naveo da je po pozivu nekog od stanara na teren izašla inspekcija, ali iz Općine Privlaka, kada da su utvrdili da nema problema i da ne treba zabraniti ništa jer su imali svu urednu dokumentaciju.

15. Na temelju iskaza saslušane svjedokinje te stranaka kojima ovaj sud u cijelosti vjeruje jer su iskazivali logično i uvjerljivo o činjenicama koje su im osobno poznate, ovaj sud utvrdio je da je i tužiteljici, već prilikom kupnje stana na prvom katu zgrade, bilo poznato da stanu u prizemlju iste zgrade pripada vrt te da sam tuženik ni na koji način nije intervenirao u već ograđeno dvorište.

16. Iz činjeničnih navoda u tužbi slijedi da tužiteljica kao čin uznemiravanja zapravo označava činjenicu da je tuženik bespravno sagradio objekt na svojoj nekretnini. Isti zaključak slijedi iz sadržaja tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim ista od tuženika traži uklanjanje ovog objekta, kao i iz dokaza izvođenje kojih tužiteljica predlaže, a koji se odnose na prijavu bespravne gradnje nadležnim tijelima koja tijela očito nisu poduzela radnje u cilju odlučivanja o osnovanosti tužiteljičine prijave. Što se tiče izgradnje pomoćnog objekta u dvorištu koje predstavlja vlasništvo tuženika, navesti je da ovaj sud nije ovlašten odlučivati o pitanjima u domeni upravnih tijela (građevinske inspekcije) te utvrđenje radi li se o nezakonito izgrađenom objektu na nekretnini tuženika, nije pravno odlučno u ovoj pravnoj stvari.

17. Imajući u vidu utvrđenje da je tuženik vlasnik posebnog dijela nekretnine na kojemu je u cijelosti sagrađen sporni objekt, to tužiteljica, koja osim traženja da tuženik ukloni – poruši objekt, ne tvrdi i ne dokazuje da bi joj pripadalo kakvo pravo negativne služnosti na nekretnini tuženika, koje bi vlasnika nekretnine eventualno ograničavalo u postavljanju kućice na svojoj nekretnini, ne pripada ni pravo s uspjehom zahtijevati da tuženik ukloni – poruši objekt, na skici lica mjesta na l.s. 90 označen likom D-E-I-J- D – spremište unutar ograđenog dijela dimenzija 3,27 x 2,07 m, visine 2,90 m, samo iz razloga što je ista eventualno bespravno postavljena.

18. Navodi tužiteljice da se sporni objekt nalazi iznad nekih cijevi (pri čemu je utvrđeno da za odštopavanje kuhinjskog odvoda, koje probleme imaju i tužiteljica i tuženik, majstor nije nikada morao pristupiti u vrt u vlasništvu tuženika) također nije od značaja jer je odredbama čl. 79. i 80. ZVDSP, koje reguliraju izvršavanje ovlasti glede posebnog dijela, propisano da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine, upravlja tim posebnim dijelom umjesto svih suvlasnika, pri čemu je ovlašten da sve vlasničke ovlasti i dužnosti izvršava kao da je taj posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi. Člankom 80. ZVDSP propisana je dužnost suvlasnika da održava stan ili prostorije, odnosno njima namijenjene uređaje, pa tako i da dopusti pristup u posebnom dijelu i njegovu uporabu, ako je to potrebno za održavanje zajedničkih dijelova nekretnine.

19. Slijedom toga ovaj sud tužbeni zahtjev tužiteljice nalazi neosnovanim, s obzirom da je utvrđeno da u konkretnom slučaju postojanje objekta za koji je utvrđeno da se nalazi na nekretnini tuženika, ne predstavlja čin uznemiravanja prava vlasništva ovdje tužiteljice te ju je valjalo odbiti na način kako je to određeno u izreci ove presude. Također je navesti da tužiteljica, osim navoda da se objekt kojega je tuženik sagradio na svojoj nekretnini nalazi iznad zajedničkih cijevi.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 dalje: Tarifa), pa je tuženiku kod označene vrijednosti predmeta spora od 13.272,41 eura, valjalo priznati zatraženi trošak (sukladno popisu troška priloženom na ročištu na kojem je zaključeno raspravljanje u ovoj pravnoj stvari) za sastav odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za pristup ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja 11. veljače 2025. (25 bodova po Tbr. 9. točka 5. Tarife), za pristup ročištu na kojima su se izvodili dokazi 24. veljače 2021., 17. lipnja 2024., 9. prosinca 2024. i 10. travnja 2025. po 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), što ukupno iznosi 525 bodova, odnosno 1.050,00 eura na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika. Kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25%, dođe se do ukupnog iznosa od 1.312,50 eura koliko je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku na ime parničnog troška, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška zahtjev tuženika za naknadu troška odbija kao neosnovan. Ovo se odnosi na trošak zatražen za pristup na ročište 23. rujna 2024., ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja na koje stranke nisu ni pristupile, kao i na zatraženi trošak za pristup na ročište 11. veljače 2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja, a tuženik je trošak obračunao protivno odredbama Tarife.

U Zadru, 21. svibnja 2025. godine

Sutkinja

Ivana Klišmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste, putem ovog suda na županijski sud, pismeno i u 3 (tri) primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku