REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-3776/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dini Jellin , na pisani prijedlog više sudske savjetnice Petre Mioč Štura, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa Hrvoje Toš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Boriš&Toš d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 34, protiv tuženika ARBUM d.o.o., Rab, Mali Palit bb, OIB: 42276646191, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 10. siječnja 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, Korzo 18, poslovni broj Ovrv-8824/2016 od 29. rujna 2016. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.228,86 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 263,56 eur od 19.02.2016. do isplate

- 335,14 eur od 18.03.2016. do isplate,

- 630,16 eur od 20.04.2016. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 179,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 30. kolovoza 2018. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, Korzo 18, poslovni broj Ovrv-8824/2016 od 29. rujna 2016. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 9,96 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 3,32 eur od 19. veljače 2016. do isplate,

- 3,32 eur od 20. travnja 2016. do isplate,

- 3,32 eur od 19. svibnja 2016. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 628,30 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.08.2018. do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 993,65 EUR, sve u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, Korzo 18, poslovno broj Ovrv-8824/2016 od 29. rujna 2016., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužiteljice smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor pa je ovaj sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, tuženik je naveo kako je za njega otvoren postupak predstečajne nagodbe na FINI te kako u skladu s tim po zakonu moraju biti prekinuti svi sudski postupci i ovrhe do završetka predstečajne nagodbe.

4. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da je člankom 71. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi propisano da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka. Nadalje navodi kako je postupak predstečajne nagodbe otvoren 6. svibnja 2015., dok se potraživanje tužitelja odnosi na potraživanja koja su nastala nakon pokretanja predstečajne nagodbe i to na potraživanja od veljače do svibnja 2016., te kako stoga ista nisu obuhvaćena pravnim posljedicama koje predviđa članak 71. ZFPPN. Također ističe kako je člankom 81. propisano da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika radi utvrđenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe. Nadalje navodi kako se skreće pažnja i na članak 70. kojim je propisano da za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih i dr. postupaka radi namirenja tražbina nastalih do otvaranja predstečajne nagodbe.

5. Ovaj sud je 20. siječnja 2017. donio rješenje broj Ovrv-799/16 da će o prigovoru ovršenika, odlučiti Vijeće prvostupanjskog suda u skladu s odredbom čl. 58 st. 4. OZ- a. Dana 17. kolovoza 2017. Vijeće prvostupanjskog suda donijelo je rješenje broj Ov- 31/17 kojim se odbija prigovor ovršenika kao neosnovan i potvrđuje rješenje o ovrsi broj Ovrv-8824/16 kojeg je 29. rujna 2016. donio javni bilježnik Vesna Ćuzela iz Rijekeu dijelu u kojem je njime određena ovrha. Povodom žalbe ovršenika Viskoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 6. prosinca 2017. rješenje broj Pž-7021/17 kojim se ukida rješenje broj Ov-37/17 od 17. kolovoza 2017. sa uputom ovom sudu da o prigovoru odluči u skladu s odredbom čl. 58. st. 3. OZ-a.

6. Ovaj sud predmetno rješenje o ovrsi stavio je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga (čl. 54. st. 2., te čl. 252. e. i 252. j. Ovršnog zakona, dalje OZ).

7. Podneskom od 11. siječnja 2019. tužitelj je obavijestio sud da je dana 1.10.2018. skraćena tvrtka tuženika temeljem Rješenja trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-18/34897-2 promijenjena iz VIPnet d.o.o. u A1 Hrvatska d.o.o., a što je i sud utvrdio uvidom u citirano rješenje kao i u sudski registar. Nadalje, tužitelj je dostavio i povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika iz kojeg je razvidno da je Arbum d.o.o. pravni slijednik Anica tradea d.o.o. te nadalje navodi kako iz toga proizlazi da su ugovori koje tužitelj dostavlja, a koji glase na Anica trade d.o.o., obvezujući i za ovdje tuženika. Također ističe kako je potpisivanjem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa tuženik preuzeo obvezu plaćati naknadu za račune koje tužitelj ovom prilikom dostavlja. Nadalje navodi da je tužitelj uredno ispunjavao obveze proistekle iz pretplatničkog odnosa, odnosno pružao je ugovorene telekomunikacijske usluge, dok tuženik za učinjene usluge nije plaćao mjesečne račune koje je bio dužan platiti.

8. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga (list 2 spisa), rješenje kojim se otvara postupak predstečajne nagodbe na tuženikom (list 11.-13. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 30.-34. spisa), izvod iz otvorenih stavki ( list 35. -36. spisa), prijepisi Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 37. -53. spisa), računi (list 54.-84. spisa), cjenici pretplatničkih tarifa ( list 85.- 87. spisa), opći uvjeti poslovanja Vipnet d.o.o. (list 88. - 92. spisa), Ugovor o korištenju Vip. vpn usluge ( list 51. spisa), obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa (list 53. spisa), obavijest o nepodmirenom dugovanju ( list 53. spisa).

9. Ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u najvećem dijelu osnovan osim u dijelu koji se odnosi na trošak postupka.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za pruženu telekomunikacijsku uslugu za razdoblje od veljače 2016. do travnja 2016. u koje iznose su pribrojani i troškovi opomena kao i preostali obroci za kupljeni uređaj naplaćeni u sveukupnom iznosu sukladno cjeniku.

11. Uvidom u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa utvrđeno je da je tuženik dana 2. veljače 2009., 24. veljače 2009., 16. prosinca 2008., 28. prosinca 2012. s tužiteljem ugovorio pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga. Iz Zahtjeva je razvidno da pored potpisa sadrži i pečat tuženika. Stoga su neosnovani navodi tuženika da tuženik nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem.

12. Nadalje iz Zahtjeva proizlazi da je Ugovor sklopljen na minimalno vrijeme trajanja od 24 mjeseca pri čemu se tuženik kao pretplatnik obvezao da neće raskinuti pretplatnički odnos sa tužiteljem u razdoblju kraćem od 24 mjeseca. Iz Zahtjeva proizlazi da su stranke predvidjele da Opći uvjeti koje je odredio tužitelj čine sastavni dio ugovora (čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, Nar. nov. br. 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

Time je sud utvrdio osnovu tužbenog zahtjeva.

13. Uvidom u čl. 7. Općih uvjeta, sud je također utvrdio da su komunikacijske usluge i sve druge naknade tužitelja utvrđene cjenikom, te da se cjenikom, među ostalim, mogu predvidjeti, i posebni tarifni modeli i posebne usluge.

14. Uvidom u utužene račune sud je utvrdio da je usluga ugovorena za pružene telekomunikacijske usluge.

15. Uvidom u preslike izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga, izvoda otvorenih stavaka te utuženih računa, sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju koristio usluge tužitelja, ali da nije podmirivao račune za iste.

16. Prema čl. 50 Zakona o elektroničkim komunikacijama propisano je 1) Krajnji korisnik usluga ima pravo podnijeti operatoru javnih komunikacijskih usluga prigovor u vezi s pružanjem usluga, prigovor na iznos kojim je zadužen za pruženu uslugu, prigovor na kakvoću pružene usluge te prigovor zbog povrede odredaba pretplatničkog ugovora.

(2) Prigovor iz stavka 1. ovoga članka krajnji korisnik usluga podnosi u pisanom obliku operatoru javnih komunikacijskih usluga, koji provodi postupak rješavanja prigovora. Prigovor mora sadržavati činjenice i dokaze na kojima se temelji. (3) Krajnji korisnik usluga može podnijeti prigovor iz stavka 1. ovoga članka:

1. na iznos kojim je zadužen za pruženu uslugu u roku od 30 dana od dana dospijeća računa za pružene usluge,

2. na kakvoću pružene usluge u roku od 30 dana od dana pružanja usluge, 3. u svim drugim slučajevima iz stavka 1. ovoga članka u roku od petnaest dana od dana saznanja za radnju ili propust operatora javnih komunikacijskih usluga, a najkasnije u roku od 30 dana od dana povrede odredaba pretplatničkog ugovora.

Dakle, Zakonom o elektroničkim komunikacijama propisano je da je tuženik dužan sve svoje primjedbe na iznos mjesečnih računa ili kvalitetu usluge podnijeti u roku 30 dana i to u obliku pisanog prigovora, međutim tuženi po propisanoj proceduri nije postupio.

17. Prema čl. 10.4. Općih uvjeta pretplatnik može VIP netu podnijeti prigovor na iznos kojim je zadužen za pruženu uslugu te prigovor na kakvoću pružene usluge koji se podnosi u pisanom obliku od dana dospijeća računa za pružene usluge. Tuženik tijekom postupka niti ne tvrdi niti dokazuje da bi u odnosu na utužene račune podnio prigovor.

18. Tuženik tijekom postupka niti ne tvrdi niti dokazuje da bi u odnosu na utužene račune podnio prigovor u pisanom obliku sukladno navedenoj odredbi, pa prema tome znači da je predmetne račune prihvatio.

19. Nadalje, izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14; dalje: OZ) te je tužitelj bio ovlašten podnijeti na temelju takve isprave prijedlog za ovrhu javnom bilježniku.

20. Navode i dokaze tužitelja tuženik nije osporio isticanjem činjenica ili predlaganjem dokaza koji bi upućivali na suprotno, iako je to bio dužan sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

21. Naime, svaka je stranka dužna predložiti dokaze kojima se utvrđuju činjenice na koje se ta stranka poziva (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. ZPP-a). Stranka je dužna predložiti dokaze već u tužbi i u odgovoru na tužbu (čl. 299. st. 1. ZPP-a). U svakom slučaju, tuženiku je dana prilika da se očituje na navode i zahtjeve protivne strane (čl. 5. ZPP-a), a sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku (čl. 10. st. 1. ZPP-a).

22. Osim navoda istaknutih u odgovoru na tužbu, tuženik u daljnjem tijeku postupka nije isticao druge navode niti je predlagao izvođenje dokaza iako mu je za to bila dana mogućnost (čl. 5 ZPP). Pasivnost tuženika u ovom sporu ogleda se i u njegovom nedolasku na pripremno ročište na koje je bio uredno pozvan sukladno čl. 143 st. 4 ZPP.

23. Tužitelj je u ispostavljenim računima obračunao i trošak opomene u ukupnom iznosu od 75,00 kn, i to u iznosu od 25,00 kn na računu za siječanj 2016., i to u iznosu od 25,00 kn na računu za ožujak 2016. i u iznosu od 25,00 kn na računu za travanj 2016.. Međutim, tužitelj nije u skladu s odredbom čl. 219.st.1. ZPP-a dokazao da je tuženiku ispostavio i dostavio opomene jer ih nije dostavio u spis, a samo na temelju ispostavljenih računane može se sa sigurnošću utvrditi da su opomene ispostavljene jer je to jednostrana isprava koju je sastavio tužitelj, a opomene koje se dostavljaju kupcima moraju postojati u pisanom obliku. Stoga, kako tužitelj nije dokazao da je ispostavio opomene, tužbeni zahtjev je neosnovan u dijelu koji se odnosi na trošak opomena s pripadajućim zateznim kamatama.

24. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da je tužitelj pružao tuženiku telekomunikacijske usluge koje tuženik nije platio, pa se smatra da je tuženik prihvatio račune za obavljene usluge i naknade. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke presude temeljem čl. 50. Zakona o elektroničkim komunikacijama, 9.4. Općih uvjeta i čl. 9. i čl. 342 st. 1. ZOO.

25. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

26. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj: 183/23 – dalje: Tarifa), kao i odredbi Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ( "Narodne novine", broj: 9/2021, 18/2022 i 154/2022- dalje u tekstu: Pravilnika).

27. Stoga, a kako je tužitelj najvećim dijelom uspio u sporu, tužitelju je valjalo priznati nastale troškove ovršnog postupka i to trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 99,54 eur, uvećano za 25 % PDV-a 24,89 eur, što ukupno iznosi 124,43 eur te trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 43,80 eur, uvećano za 25 % PDV-a 10,95 eur, što ukupno iznosi 54,75 eur. Stoga je tužitelju valjalo priznati ukupno 179,18 eur ovršnog troška, te je odlučeno kao u točki I. izreke.

28. Na dosuđene ovršne troškove valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od donošenja rješenja o ovrsi do isplate na temelju odredbe iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 122/12, 25/13, 93/14, 55/16-odluka USRH, 73/17, 131/20 i 114/22). Stoga je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke.

29. Tužitelju nisu priznati materijalni troškovi, troškovi dostave jer isti nisu dokazani niti po osnovi niti po visini, (čl. 151 ZPP). Dakle, tužitelju nisu priznati troškovi ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 9,96 eur.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke.

30. Nadalje, u odnosu na potrebne parnične troškove tužitelju je valjalo priznati trošak sastava podneska od 20. prosinca 2016. u iznosu od 149,25 eur na temeljuTbr.

7. t. 1., trošak sastava podneska od 11. siječnja 2019. u iznosu od 149,25 eur na temelju Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu 20. rujna 2023. u iznosu od 149,25 eur na temelju odredbe Tbr. 9. t. 1., trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu 15. studenog 2023. u iznosu od 149,25 eur na temelju odredbe Tbr. 9. t. 1., trošak zastupanja na ročištu 10. siječnja 2024. u iznosu od 150,00 eur na temelju odredbe Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak ročišta-odgode od 15. studenog 2023. u iznosu od 37,31 eur na temelju odredbe Tbr. 9. t. 5., sve uvećano za PDV 25 (Tbr. 42 OT-a), što ukupno iznosi 993,65 eur.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke.

31. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su i u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

Zagreb, 21. svibnja 2025.

Sudac:

Dina Jellin

Nacrt odluke izradila:

Viši sudski savjetnik:

Petra Mioč Štura

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 8 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. T. 3 ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presuda ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drugačije (čl. 467. a ZPP-a).