REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

Posl. broj: P-1129/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja SZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Tomislavu Biuku, odvjetniku u Splitu protiv tuženika ĐZ, [adresa] zastupanoga po punomoćniku Ivanki Šamija, odvjetnici u [adresa], nakon zaključene glavne rasprave 19. ožujka 2025. godine u prisustvu punomoćnika tužitelja, dana 21. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĐZ u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.402,40 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. listopada 2013. godine pa do 31. svibnja 2015. godine po stopi koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za prethodno polugodište uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, na ime naknade troškova parničnog postupka, isplati tužitelju iznos od 3.134,58 EUR, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od 21. svibnja 2025. godine do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu (list 1 spisa) protiv tuženih radi isplate.

1.1. Naime, tužitelj je tuženom pod 1 ĐZ dana 1. ožujka 1013. godine pozajmio iznos od 3.000,00 EUR.

1.2. Nadalje, dana 26. travnja 2013. godina tuženik pod 1 i tuženik pod 2 su pristupili kod tužitelja te ga zamolili da im dade u zajam i dodatnih 6.500,00 EUR.

1.3. Tuženici su tada obznanili tužitelju kako im navedena pozajmica treba radi plaćanja troškova pira – ženidbe tuženika pod 1 ĐZ.

1.4. Tom prigodom je tuženik pod 1 odmah izjavio da jamči za povrat ranije pozajmljenog iznosa od 3.000,00 EUR, kao i za novu pozajmicu od 6.500,00 EUR, a nakon toga je potpisao i ovjerio punomoć temeljem koje je ovlastio tužitelja da može nesmetano upravljati njegovim vozilom marke Mercedes, registarske oznake [registarska oznaka], uz ovlaštenje da navedeno vozilo može prodati u slučaju potrebe.

1.5. Tuženik pod 2, kao vlasnik nekretnina – kuća u [adresa] i drugih nekretnina, izjavio je kako jamči tužitelju da će mu novac vratiti nakon turističke sezone, jer da on svoje nekretnine iznajmljuju tijekom sezone turistima.

1.6. Nakon takve izjave tuženika pod 2 te potpisane punomoći, tužitelj je tuženicima dao u zajam i daljnjih 6.500,00 EUR, slijedom čega je ukupna pozajmica iznosila 9.500,00 EUR.

1.7. Tuženici do danas nisu vratili zajam tužitelju.

1.8. Zato tužitelj podnosi tužbu protiv tuženih.

1.9. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u svom podnesku od 5. svibnja 2024. godine (listovi 174-175 spisa), ustrajući u tužbenom zahtjevom isključivo spram tuženika ĐZ iz [adresa], s obzirom da je u međuvremenu pravomoćno odlučeno o tužbenom zahtjevu u odnosu na dotadašnjeg tuženika pod 2. VZ i tuženika pod 3. RZ, oboje iz [adresa] (listovi 125-130 te 166-169 spisa).

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. Sud je: pregledao ovjerenu presliku punomoći od 26. travnja 2013. godine (list 3 spisa), pregledao presliku rješenja o nasljeđivanju O – 6244/18 od 4. veljače 2019. godine (listovi 26 do 28 spisa), saslušao tužitelja u svojstvu parnične stranke na ročištu od 28. listopada 2020. godine (listovi 46, 47 spisa), saslušao svjedokinju LZ iz [adresa] na ročištu od 28. listopada 2020. godine (listovi 47, 48 spisa), saslušao tuženika u svojstvu parnične stranke na ročištu od 7. listopada 2024. godine (listovi 178-179 spisa), saslušao tužitelja u svojstvu parnične stranke na ročištu od 4. veljače 2025. godine (listovi 180-181 spisa).

4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj pozajmio određeni novčani iznos tuženiku.

7. Među strankama jest sporno duguje li tuženik tužitelju s osnove zajma.

8. U svom iskazu (listovi 46, 47 spisa) tužitelj izjavljuje: ĐZ je bio moj prijatelj te me je u travnju 2013. zamolio da mu posudim iznos od 3000 eura jer je znao da sam ja podigao kredit kako bi uputio svoje poslovanje. Dogovorili smo se da će mi taj novac vratiti najdalje do kraja 2013. godine, odnosno kada završi turistička sezona jer je očekivao dobit od iznajmljivanja. Nismo ugovorili nikakve kamate nego sam mu 3000 eura posudio i toliko mi je trebao vratiti do kraja 2013. Već u travnju ili svibnju 2013. ponovno je došao kod mene i tražio 5000 ili 6000 eura jer da mu taj novac treba za organizaciju pira. Ja sam ga prvotno odbio, a nakon toga je došao njegov otac FZ i rekao mi kako on garantira za povrat duga svoga sina, da mu je novac neophodan i kako ja mogu upravljati s njegovim vozilom marke Mercedes dok ne vrati dug i da će mi on plaćati ratu kredita do povrata duga, do kraja 2013. godine, te sam mu ja dao 6500 eura, a nismo ugovorili nikakvu kamatu. Međutim, otprilike u srpnju 2013. ĐZ je završio u zatvoru, a ja automobil nisam nikada uzeo, jer se nalazio na popravku kod automehaničara S, a točno je da je FZ meni platio tri rate kredita od po 1.500,00 kuna, dakle ukupno 4.500,00 kuna. Kada je ĐZ završio u zatvoru ja sam otišao kod FZ koji mi je rekao da mi ne može plaćati ratu kredita, da moram čekati Slavenov izlazak iz zatvora jer da on novca nema i da mi može dati vozilo marke Mercedes, uz ovlaštenje da ga ja mogu i prodati. Automobil se nalazio u servisera S jer je bio u neispravnom stanju te sam ga ja samo odjavio na molbu FZ. Riječ je o starom vozilu, a kako je to rekao ovlašteni serviser koje ne bi postiglo cijenu višu od 2000 eura. Automobil se nije prodao te sam ja kasnije, kada je ĐZ izišao iz zatvora 2015. godine vratio sve papire od tog vozila ĐZ. Ja ne znam što se kasnije dogodilo, meni novac nije vraćen, upao sam u financijske probleme, podstanar sam, otac petero djece i želim da mi se moj novac vrati.

9. U svom kasnijem iskazu (listovi 180-181 spisa) tužitelj AZ, sin pok. Đ, iz [adresa] izjavljuje: Ja sam se svojedobno spletom životnih okolnosti počeo baviti djelatnošću otkupa zlata. Tako sam upoznao baš i tuženika koji mi je naime, između ostalih donosio zlato. Tako smo mi jedno vrijeme zajedno poslovali. Tako smo se kroz neko vrijeme i sprijateljili. Ja sam sa tim biznisom oko otkupa zlata imao svojedobno ozbiljne ambicije, te sam namjeravao oformiti trgovinu zlata u posl. prostoru koji sam pribavio, te tu zaposliti kao radnicu moju suprugu. U tu sam svrhu digao dva kredita, jedan za kupnju posl. prostora, a drugo kako bih započeo se s tim biznisom baviti u tom prostoru. Međutim, te moje namjere osujetio je zapravo upravo tuženik. Naime, pitao me onako po prijateljskoj liniji da mu posudim novac koji mu je trebao za kupnju kuhinje jer se namjeravao ženiti. On mi je obećavao to vratiti odmah, vrlo brzo, praktično za mjesec dana i ja sam pristao mu posuditi 3.000,00 EUR u tu svrhu. Premda mi nije vratio u međuvremenu taj novčani iznos, on je nedugo nakon toga od mene tražio da mu posudim daljnji novčani iznos od 6.000,00 EUR jer kao da se ženi, pa mu treba. JA sam naravno reagirao da mu ne mogu naravno dati taj novi novčani iznos jer mi nije vratio otprije posuđeni novac. On me uporno moljakao, pa je čak u jednom navratu doveo svog oca, starijeg čovjeka i ja sam tada popustio, ponajviše zbog tog njegovog oca koji me svojom pojavnošću uvjerio da bi mi posuđeno novac mogao biti vraćen, što sam naravno očekivao. Posudio sam mu tada daljnjih 6.000,00 EUR. Tada je između mene i tuženika bilo jasno dogovoreno da će tuženik vratiti mi pozajmljeni novac na način da će umjesto mene i za mene plaćati moj kredit koji sam ja digao u banci, a što je bilo logično s obzirom da upravo taj iznos posuđen od banke ja sam dalje posudio tuženiku na izloženi način. Međutim, tuženik je u međuvremenu platio samo tri rate po tom kreditu; preciznije tuženik je platio osobno dvije rate, a treću ratu platio je meni za tuženika tuženikov otac. Na moje zahtjeve da mi vrati pozajmljeni novac tuženik je stalno meni nešto obećavao da će on meni to vratiti, ali od toga naposljetku nije bilo ništa. Tuženik je u međuvremenu završio u zatvoru te sam ga ja opet po izlasku iz zatvora sreo i naravno pitao hoće li mi napokon vratiti novčani dug koji je preciznije u iznosu od 2.400,00 EUR u glavnici. Na to mi je tuženik opet počeo nešto tumačiti da će on do kraja ljeta vratiti dug, ali opet od toga nije bilo ništa. Naposljetku sam ja od njega tražio da založi kuću svoju koja vrijedi i na osnovu toga digne kredit te od tog kredita mi vrati pozajmljeni iznos, ali ništa od toga. Tuženik i dan danas meni duguje spomenutih 2.400,00 EUR. Danas dug tuženika prema meni iznosi 2,400,00 EUR glavnice, a iz razloga što je preostali iznos dugovanja tuženika prema meni u iznosu do 6.500,00 EUR u međuvremenu se naplaćuje naplatom pravomoćnog dijela presude.

10. U svom iskazu tuženik ĐZ, sin pok. FZ, iz [adresa] izjavljuje (listovi 178-179 spisa): Doista mi je 2013. god. i to baš isključivo meni, tužitelj pozajmio iznos od 3.000,00 EUR; s time što napominjem da mi je zapravo dao 2.500,00 EUR, a 500,00 EUR je odmah u startu zadržao sebi kao naknadu za svoju uslugu što mi je eto pozajmio taj novac. Riječ je bila o kratkoročnoj pozajmici koju mi je učinio moj poznanik tužitelj AZ. Taj novčani iznos ja sam njemu trebao vratiti u kratkom roku. Riječ je bila o usmenom sporazumu između mene i tužitelja o toj pozajmici. Međutim, ja sam vrlo brzo nakon toga završio u istražnom zatvoru gdje sam se zadržao 6 mjeseci. Prije odlaska u istražni zatvor ja sam tužitelju dao punomoć, te ga ovlastio da u slučaju potrebe, a radi namirenja moga dugovanja, on proda moj automobil Mercedes S klasa u svoje ime i za svoj račun i da na taj način namiri svoje potraživanje prema meni. Međutim, tužitelj to u međuvremenu nije napravio, nije prodao moj navedeni automobil, te se nije na taj način namirio. Nakon što sam ja nakon 6 mjeseci izišao iz istražnog zatvora, ja sam tužitelju 2014. godine u veljači isplatio 3.000,00 EUR na ime podmirenja moga dugovanja prema njemu s osnove pozajmice. Međutim, on je tada tražio od mene daljnjih 6.000,00 EUR na ime nekakvih kamata. Posebno ističem da nikakve kamate nisu bile ugovorene između mene kao pozajmitelja i tužitelja kao zajmodavatelja, a s druge strane tužitelju sam jasno dao do znanja da u slučaju potrebe proda moj automobil te se tako namiri, a on je to propustio učiniti. Nadalje, napominjem da sam tada čak i moju nevjenčanu suprugu ĆZ da ponudi tužitelju na ime moga dugovanja zlato koje sam imao te da na taj način podmirim to dugovanje, ali je tužitelj i to odbio. To je sve bilo u vrijeme kada sam ja bio u istražnom zatvoru. Ja ne znam je li moj pok. otac FZ nešto plaćao tužitelju na ime podmirenja moga dugovanja ili je nešto drugo učinio, ja to ne znam.

10.1. Na poseban upit pun. tužitelja, tuženik pod 1. odgovara da je tužitelju na ime podmirenja dugovanja dao punomoć kojom ga je ovlastio da u svoje ime i za svoj račun proda tuženikov automobil Mercedes S klase u svrhu namirenja dugovanja, te je u tu svrhu tuženik tužitelju predao i rezervni ključ koji mu je kasnije tužitelj vratio; pri tom tuženik napominje da tužitelj nije nikada bio u stvarnom posjedu navedenog automobila izuzev što je imao ključ.

10.2. Na daljnji upit tuženik pod 1. odgovara da taj zajam koji je tužitelj dao tuženiku je bio kratkoročan, maksimalno do mjesec dana za povrat, pa zbog toga i nije bilo nikakvog dogovora niti sporazuma između njih o nekakvim kamatama.

11. Prema izloženom, stranke različito iskazuju o tome koliki je točno novčani iznos i u koliko navrata tužitelj pozajmio tuženiku.

11.1. Naime, prema iskazu tužitelja tuženik je od njega u dva navrata zahtijevao isplatu zajma: prvi put u iznosu od 3.000,00 EUR te kasnije drugi put iznos od 6.000,00 EUR, dok prema iskazu tuženika - da bi tužitelj posudio tuženiku isključivo novčani iznos od 3.000,00 EUR, a da bi kasnije od potonjega zahtijevao dodatnih 6.000,00 EUR na ime nekakvih kamata.

12. Međutim, u svom iskazu (listovi 47 i 48 spisa) svjedokinja LZ iz [adresa] izjavljuje: Moj suprug je bio prijatelj sa ĐZ i ja sam ga osobno poznavala i osobno sam svjedočila kada je u ožujku 2013. došao kod nas kući te je tražio od mog supruga da mu posudi 3000 eura kako bi uredio apartman za iznajmljivanje te su se dogovorili da će mu novac vratiti kada završi turistička sezona odnosno do studenoga 2013. Nakon kratkog vremena, par dana ĐZ je tražio od mog supruga još novca, odnosno da mu pozajmi iznos od 6500 eura koje su mu potrebne radi ženidbe i da će cjelokupni iznos vratiti do studenog 2013. Moj suprug ga je tada odbio jer smo mi podigli kredit, a onda je on došao zajedno s ocem FZ koji je molio mog supruga da posudi ĐZ novac i da on jamči da će se novac vratiti i da će mu prepisati automobil marke Mercedes. Koliko mi je poznato taj automobil je bio u neispravnom stanju i moj ga suprug nikada nije vozio. Ja ne znam što se kasnije dogodilo s tim Mercedesom, mislim da su ga tuženici uzeli k sebi. Kada me pitate je li FZ mome suprugu plaćao neke rate kredita mogu reći da je bilo o tome riječi, a je li mu doista plaćao ja to ne znam. Novac tuženici do danas nisu vratili.

13. Uzevši u obzir sve navedene iskaze dade se zaključiti da je tužitelj pozajmio tuženiku ĐZ ukupan iznos od 9.000,00 EUR, od čega prvobitno iznos od 3.000,00 EUR te naknadno iznos od preostalih 6.000,00; s time da je pok. FZ (prvobitni tuženik pod 2) jamčio za povrat navedenih pozajmljenih novčanih iznosa.

14. Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće (članak 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima; Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO).

15. Prema izloženom, tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, tj. nije u međuvremenu vratio tužitelju pozajmljeni novčani iznos.

16. Doduše, tuženik je u međuvremenu na ime povrata dugovanja platio tri rate kredita u korist tužitelja u iznosu od po 1.500,00 kn, odnosno ukupno 4.500,00 kn.

16.1. To je svojim iskazom potvrdio tužitelj, dok saslušana svjedokinja LZ (supruga tužitelja) o tome nema izričitih saznanja.

17. Sud nije povjerovao kao vjerodostojnom iskazu tuženika u dijelu gdje tvrdi da bi u međuvremenu, po izlasku iz zatvora, vratio tužitelju pozajmljeni iznos od 3.000,00 EUR.

17.1. Naime, iskaz tuženika je u tom dijelu u proturječju sa iskazima tužitelja i saslušane svjedokinje LZ.

18. Sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (članak 9. ZOO).

19. Tuženik u međuvremenu nije ispunio svoju ugovornu obvezu, tj. nije vratio tužitelju pozajmljeni novčani iznos u preostalom iznosu od 2.402,40 EUR.

20. Tužitelju pripada pravo na zatezne kamate koje na dosuđeni iznos teku od dospijeća, tj. od 1. listopada 2013. godine do isplate (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).

21. Valjalo je stoga, temeljem citiranih zakonskih odredbi, prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

22. Tužitelj je tako u cijelosti uspio u postupku.

22.1. Pripada mu stoga pravo na naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

23. Valjalo je stoga, temeljem navedene zakonske odredbe u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP, na ime popisanog parničnog troška (listovi 107 i 186 spisa), dosuditi tužitelju sljedeće: trošak sastava tužbe u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 7. toč. 1 OT), trošak sastava podneska od 20. veljače 2020. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 8. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 10. travnja 2018. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9.toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 25. lipnja 2020. u iznosu od 33,18 eur (Tbr. 9.toč. 5 OT), trošak zastupanja na ročištu od 28. listopada 2020. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 16. veljače 2021. u iznosu od 66,36 eur (Tbr. 9. toč. 2 OT), trošak sastava podneska od 28. listopada 2019. u iznosu od 33,18 eur (Tbr. 8. toč. 3 OT), trošak zastupanja na ročištu od 20. veljače 2020. u iznosu od 66,36 eur (Tbr. 9.toč. 2 OT), trošak zastupanja na ročištu od 11. listopada 2021. u iznosu od 66,36 eur (Tbr. 9. toč. 2 OT), trošak zastupanja na ročištu od 1. prosinca 2021. u iznosu od 33,18 eur (Tbr. 9. toč. 5. OT), trošak zastupanja na ročištu od 1. veljače 2022. u iznosu od 33,18 eur (Tbr. 9. toč. 5 OT), trošak zastupanja na ročištu od 18. svibnja 2022. u iznosu od 66,36 eur (Tbr. 9. toč. 2 OT), trošak zastupanja na ročištu od 14. lipnja 2022. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 29. rujna 2022. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak sastava podneska od 2. svibnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak sastava podneska od 4. veljače 2025. godine u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 26. lipnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 7. listopada 2024. godine u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 4. veljače 2025. godine u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 19. ožujka 2025. godine u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), odnosno ukupno iznos od 2.394,48 eur.

23.1. Tom je iznosu pridodan iznos od 598,62 eur na ime PDV-a, zatim iznos od 141,48 eur na ime sudske pristojbe na presudu.

23.2. Tako se dobije sveukupni iznos od 3.134,58 eur.

24. Na dosuđeni iznos po navedenom pravnom osnovu tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude, tj. od 21. svibnja 2025. godine do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).

25. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, dana 21. svibnja 2025. god.

SUDAC

Željko Borić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženiku, po punomoćniku;