REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-951/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 9447245497, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica JR, Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.194,51 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 28. travnja 2020. do isplate obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.484,73 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 19,91 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. svibnja 2022. podnio tužbu u kojoj je naveo da se 20. srpnja 2019. u Kaštel Šućurcu, na križanju ulica ceste J [adresa] i [adresa], dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo osiguranika tužitelja, reg. oznake [registarska oznaka], te vozilo osiguranika tuženika, reg. oznake [registarska oznaka], i to na način da je vozilo osiguranika tuženika nepropisnom vožnjom i brzinom naletjelo na vozilo osiguranika tužitelja koje se tom prilikom nepropisno prestrojavalo preko puno crte. S obzirom na navedeno, tužitelj smatra da su oba sudionika prometne nezgode suodgovorni za nastanak prometne nezgode u omjeru od 50:50, pa je od tuženika, nakon što je svom osiguraniku na temelju police automobilskog kasko osiguranja dana 6. ožujka 2020. isplatio osigurninu u iznosu od 30.000,00 kuna, zatražio isplatu iznosa od 15.000,00 kuna na ime regresa, koji mu je 28. travnja 2020. isplatio iznos od 6.000,00 kuna smatrajući da je njegov osiguranik za štetu odgovoran u omjeru od 20%, dok preostalih 30% u iznosu od 9.000,00 kuna odbija podmiriti. Stoga, tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu preostalog nepodmirenog iznosa na ime regresa u iznosu od 9.000,00 kuna (odnosno, iznos od 1.194,51 eura prema fiksnom tečaju konverzije kune u euro koji iznosi 1 euro = 7,53450 kuna), uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 9. lipnja 2022. tuženik je priznao nastanak štetnog događaja i visinu štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja, no istaknuo je prigovor namirenja smatrajući da je isplatom nespornog iznosa štete, koji odgovara omjeru od 20% na ime doprinosa osiguranika tuženika za nastanak štete, tužitelju u cijelosti nadoknadio štetu, osporavajući navode tužitelja da bi osiguranik tuženika bio odgovoran za nastanak štete u omjeru od 50%. Stoga, tuženik je predložio da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Podneskom od 18. veljače 2025. tužitelj je naveo da je u konkretnom slučaju prije mjesta štetnog događaja brzina kretanja bila ograničena na 80 km/h, a da se osiguranik tuženika kretao brzinom od 92 km/h, što proizlazi iz nalaza vještaka, pri čemu je svjesno prekršio Zakon o sigurnosti prometa na cestama te je stoga suodgovoran za nastanak štete u omjeru od 50%, dok se tuženik podneskom od 7. travnja 2025. očitovao na navode tužitelja na način da je naveo da je iz nalaza i mišljenja vještaka evidentno postojanje isključive odgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak štete te da ne postoji doprinos osiguranika tuženika, kao i da uz ograničenje brzine od 80 km/h prometna nezgoda ne bi bila izbjegnuta sve i da se njegov osiguranik kretao tom brzinom.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao policu kasko osiguranja (list 7. spisa), ponudu kasko osiguranja (list 8. spisa), uplate po polici kasko osiguranja (list 9. spisa), uvjete za kasko osiguranje motornih vozila (list 12. -29. spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete iz automobilskog kaska (list 30. -32. spisa), potvrdu Postaje prometne policije Split od 1. listopada 2019. (list 33. -34. spisa), potvrdu društva IMPULS LEASING d.o.o. (list 35.-36. spisa), punomoć za upravljanje vozilom (list 37. spisa), ugovor o radu na određeno vrijeme (list 38.-41. spisa), prometnu dozvolu (list 42. -44. spisa), obračun djelomične štete (list 50. -53. spisa), izvid štete (list 54.-55. spisa), odluku o odštetnom zahtjevu (list 56. spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 57. spisa), potvrdu o uplati (list 58. spisa), knjigovodstvenu karticu tužitelja (list 59. spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 60. spisa), regresni zahtjev i prigovor (list 61., 63. i 66. spisa), dopise tuženika (list 62., 64.-65. spisa), zbirni nalog za prijenos (list 76. spisa), izjavu osiguranika tuženika (list 77.-78. spisa), dopis Postaje prometne policije Split od 19. travnja 2022. s fotoelaboratom i skicom mjesta nesreće (list 81. -83. spisa) i dopis Postaje prometne policije Split od 12. lipnja 2024. s prilozima (list 106. -115. spisa).

5. Također, sud je razgledao fotografije oštećenog vozila (list 47.-49. spisa) te je zamolbeno saslušao svjedoke OR (list 92.-93. spisa) i NR (list 93. spisa).

6. Konačno, sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem na temelju kojeg je stalni sudski vještak Zlatko Toth izradio nalaz i mišljenje od 27. prosinca 2024. (list 119.-125. spisa) te je svoj nalaz i mišljenje iznio usmeno na ročištu od 11. travnja 2025. (list 147. spisa).

7. Sud nije izveo dokazni prijedlog tužitelja provođenjem financijskog vještačenja na okolnost naplate premije po polici kasko osiguranja te isplate osigurnine, niti je od poslovne banke tužitelja zatražio potvrde o uplatama osigurnine, jer činjenice koje bi se utvrdile predloženim dokazima nisu bile sporne, pa bi izvođenje tih dokaza bilo nesvrhovito. Sud nije niti proveo dokaz saslušanjem svjedoka - policijskih službenika iz razloga što su oni sastavili policijsku potvrdu i u njoj naveli sve okolnosti koje su utvrdili na mjestu nezgode, pa nije bilo još potrebno njihove saslušanje o tim okolnostima. Konačno, nije niti priklopljen prekršajni spis jer tužitelj nije određeno naznačio niti poslovni broj spisa, kao niti naziv/adresu prekršajnog suda od kojeg bi se trebao pribaviti prekršajni spis.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom osigurnine svom osiguraniku na temelju police automobilskog kaska, koji umanjen za 50% na ime doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete te 20% prethodno nesporno isplaćenog iznosa od strane tuženika iznosi ukupno 1.194,51 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Dakle, riječ je o zahtjevu s osnove subrogacije u smislu odredbe članka 963. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO - na snazi u vrijeme štetnog događaja).

10. Među strankama nije sporno da se 20. srpnja 2019., na križanju ulica [adresa] i [adresa], dogodila prometna nezgoda uslijed koje je na vozilu u vlasništvu osiguranika tužitelja nastala materijalna šteta u ukupnom iznosu od 3.981,68 eura (30.000,00 kuna). Također, nije sporna aktivna, kao niti pasivna legitimacija stranaka. Nije niti sporno da je tužitelj oštećeniku isplatio navedeni iznos na ime predmetne štete, niti je sporno da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju iznos od 796,34 eura (6.000,00 kuna) na ime regresa.

11. Međutim, između stranaka je sporna sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno, suodgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu.

12. Iz uvida u prijavu i zahtjev za naknadu štete iz automobilskog kaska (list 30. - 32. spisa) vidljivo je da je osiguranik tužitelja, društvo IMPULS LEASING d.o.o., Split, Put Supavla 1, prijavio štetni događaj tužitelju koji se dogodio 20. srpnja 2019. u Kaštel Sućurcu u 17,00 sati, navodeći da je uslijed navedene nesreće nastala šteta na osiguranom vozilu marke Opel tip Vivaro, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je tom prilikom upravljao vozač OR.

13. Uvidom u izvid štete broj 198003201618 (list 54. spisa) proizlazi da je tužitelj 3. prosinca 2019. izvršio pregled oštećenog vozila osiguranika tužitelja u kojem je utvrdio dijelove za zamjenu i popravak, a ujedno je procijenio radno vrijeme limara i lakirera potrebno za popravak vozila.

14. Uvidom u policijski spis Postaje prometne policije Split povodom predmetnog štetnog događaja (list 106. -114. spisa), i to prvenstveno službenu bilješku od 1. listopada 2019., utvrđeno je da je do prometne nezgode došlo na način da je OR, upravljajući vozilom u vlasništvu osiguranika tužitelja i kretajući se južnom kolničkom desnom prometnom trakom državne ceste broj 8 iz smjera zapada prema istoku, dolaskom u neposrednu blizinu raskrižja sa [adresa] i [adresa], vršio radnju mijenjanja prometne trake iz desne unutarnje u lijevu unutarnju prometnu traku, a da se prethodno nije uvjerio da to može obaviti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu i imovinu, pri čemu je u zadnji lijevi dio njegovog vozila u kočenju od 25,8 metara udarilo vozilo marke Renault Kangoo kojim je upravljao NR, koji se kretao južnom kolničkom lijevom prometnom trakom navedene ceste, a da nije prilagodio brzinu kretanja vozila karakteristikama ceste i vozilu koje upravlja.

15. Osim toga, iz predmetne službene bilješke proizlazi da je zbog izazivanja prometne nesreće OR izdan obvezni prekršajni nalog zbog počinjenog prekršaja iz članka 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok je NR također izdan obvezni prekršajni nalog zbog počinjenog prekršaja iz članka 58. istog Zakona.

16. Sud je, radi utvrđenja spornih činjenica, saslušao svjedoke OR i NR te je proveo prometno vještačenje sa zadatkom vještaku da utvrdi dinamiku nastanka predmetne prometne nezgode.

17. U svom iskazu od 23. svibnja 2024. svjedok OR (list 92. -93. spisa) naveo je da se predmetne zgode kretao magistralom D8 iz Trogira prema Splitu, kao i da se tom prilikom na otprilike 300 metara prije semafora kod Kaštel Sućurca prestrojio iz desne u srednju prometnu traku, kao i da se njegovo vozilo zaustavilo otprilike sekundu do dvije prije nego što ga je udarilo drugo vozilo. Istaknuo je da ispred njega, u traci u kojoj se zaustavio, nije bilo drugih vozila, odnosno da je on bio prvi ispred semafora, kao i da je u trenutku njegovog prestrojavanja treperilo zeleno svjetlo. Zaključno, svjedok je naveo da se tom prilikom nije kretao brzo te da se u trenutku prestrojavanja uvjerio da nema nikoga iza njega.

18. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz navedenog svjedoka u dijelu u kojem je iskazivao u pravcima kretanja oba vozila, mjestu nezgode te brzini kretanja svog vozila neposredno prije nezgode budući da je njegov iskaz u tom dijelu u suglasnosti s dokazima koji prileže spisu. S druge strane, sud nije prihvatio njegov iskaz u dijelu u kojem je naveo da se u trenutku prestrojavanja uvjerio da nema nikoga iza njega budući da je u tom dijelu neobjektivan te nije u skladu s preostalim izvedenim dokazima, a posebno utvrđenjima vještaka te ispravama iz policijskog spisa.

19. Nadalje, svjedok NR u svom iskazu od 23. svibnja 2024. (list 93. spisa) naveo je da se predmetnog dana kretao lijevom prometnom trakom glavne magistrale prema Splitu, kao i da je na udaljenosti od 50 do 100 metara ispred semafora u Kaštel Sućurcu, na kojem je tada treperilo zeleno svjetlo, u njegovu prometnu traku naglo skrenulo vozilo Opel, bez upaljenih pokazivača smjera, pri čemu je on tada počeo kočiti, no nije se uspio zaustaviti, uslijed čega je prednjim desnim dijelom vozila udario u stražnji lijevi dio vozila Opel. Naveo je da se tom prilikom kretao brzinom od oko 80 do 90 km/h, kao i da je on namjeravao proći kroz semafor jer je procijenio da se neće moći zaustaviti prije semafora.

20. Iskaz navedenog svjedoka sud je ocijenio vjerodostojnim u cijelosti budući da je u bitnome logičan i uvjerljiv, a posebno jer je u skladu s preostalom dokazima koji su izvedeni tijekom ovog postupka.

21. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, strojarstvo i procjenu motornih vozila Zlatka Totha od 27. prosinca 2024. (list 119. -125. spisa) proizlazi da je vještak utvrdio da se vozilo osiguranika tužitelja prije nezgode kretalo u pravcu istoka, po svojoj desnoj prometnoj traci, dok se vozilo osiguranika tuženika kretalo u pravcu istoka, po svojoj srednjoj lijevoj prometnoj traci, kao i da se vozilo osiguranika tužitelja prije semafora prestrojilo iz desne u srednju lijevu prometnu traku, pri čemu je vozilo osiguranika tuženika prednjim desnim dijelom udarilo u stražnji lijevi dio vozila osiguranika tužitelja.

22. Nadalje, vještak je u svom nalazu utvrdio da se vozilo osiguranika tuženika prije nezgode kretalo brzinom od oko 92 km/h, kao i da je usprkos poduzetoj radnji kočenja udarilo u stražnji lijevi dio vozila osiguranika tužitelja. Osim toga, vještak je utvrdio da se u trenutku kada je vozilo osiguranika tužitelja započelo sa prestrojavanjem i promjenom prometne trake, vozilo osiguranika tuženika nalazilo na udaljenosti od oko 55,1 metara iza stražnje strane vozila osiguranika tužitelja, slijedom čega je vozač vozila osiguranog kod tužitelja pravilnom provjerom mogao uočiti da se vozilo osiguranika tuženika kreće iza njega po lijevoj traci te da bi nezgoda bila izbjegnuta da je on zbog toga odustao od prestrojavanja.

23. Zaključno, vještak je konstatirao da vozač vozila osiguranog kod tuženika u konkretnom slučaju nije imao mogućnosti za zaustavljanje vozila prije mjesta sudara, odnosno, da bi intenzivnim kočenjem izbjegao sudar u slučaju da se kretao brzinom manjom od 78 km/h.

24. Na ročištu od 11. travnja 2025. vještak je ostao kod svog nalaza i mišljenja od 27. prosinca 2024., s time da je na upit tužitelja pojasnio da u policijskom spisu nije bio naveden podatak o ograničenju brzine pa ga niti on nije navodio.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši ga jasnim, objektivnim, argumentiranim te sačinjenim u skladu s pravilima struke. Stranke nisu predlagale dopunu vještačenja niti njegovu obnovu, a vještak se na ročištu očitovao na sva pitanja stranaka.

26. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje.

27. Odredbom članka 1072. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a na isti način kao i vlasnici vozila, odgovaraju i njihovi osiguratelji. Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (članak 963. stavak 1. ZOO-a).

28. Na temelju odredbe članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 - koji je bio na snazi u trenutku predmetne nezgode; dalje: ZSPC), vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (pa tako i uključiti se u promet) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. istog članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Odredbom članka 44. stavak 1. ZSPC-a također je propisano da je prije obavljanja radnji vozilom iz članka 43. ZSPC-a, vozač dužan druge sudionike u prometu jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pomoću pokazivača smjera i stop svjetla ili, ako oni ne postoje, odgovarajući znak rukom.

29. Prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 77. ZSPC-a, prestrojavanje je zauzimanje takvog položaja s vozilom na prometnoj traci i na takvoj udaljenosti od raskrižja ili drugog mjesta na cesti, iz kojeg se na siguran način može izvesti naredna radnja vozilom (skretanje, okretanje, zaustavljanje i sl.).

30. Na temelju svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je vozač vozila osiguranim kod tužitelja, neposredno prije nastanka štetnog događaja, poduzeo radnju prestrojavanjem vozila iz desne u lijevu prometnu traku kojom se tom prilikom kretalo vozilo osiguranika tuženika, bez da je vozač osiguranika tužitelja prethodno provjerio ugrožava li ili ometa druge sudionike u prometu, odnosno, dovodi li u opasnost imovinu, prilikom čega je takvom radnjom presjekao put kretanja vozilu osiguranom kod tuženika, čime je postupio protivno odredbi članka 43. stavak 1. i 2. ZSPC-a.

31. Napominje se da ukoliko vozač vozila osiguranim kod tužitelja uslijed prostornih i prometnih uvjeta na cesti nije bio u mogućnosti na siguran način obaviti radnju prestrojavanja bez ugrožavanja i ometanja drugih sudionika u prometu i imovine, utoliko je trebao odustati od navedene radnje, odnosno, istu izvesti tek nakon što se uvjerio da to može učiniti bez posljedica, a što u ovom slučaju nije učinio.

32. Stoga, da vozač vozila osiguranim kod tužitelja nije započeo s radnjom prestrojavanja na mjestu i u vrijeme kako je to učinio, do prometne nezgode ne bi došlo, stoga je njegova protupravna radnja u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s nastalim štetnim događajem i posljedično - štetom.

33. S obzirom da je sud na temelju svih izvedenih dokaza zaključio da je vozač koji je upravljao vozilom u vlasništvu osiguranika tužitelja isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, tužitelju ne pripada pravo od tuženika regresno potraživati naknadu štete, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

34. U odnosu na tužiteljeve navode da je osiguranik tuženika u konkretnom slučaju suodgovoran za nastanak štete, potrebno je navesti da je vještak u svom nalazu utvrdio da bi vozač vozila osiguranim kod tuženika intenzivnim kočenjem izbjegao sudar u slučaju da se kretao brzinom manjom od 78 km/h. S obzirom da i sam tužitelj ističe činjenicu da je na predmetnoj dionici ceste brzina kretanja bila ograničena na 80 km/h, proizlazi zaključak da bi do štetnog događaja došlo sve i da se vozilo osiguranika tuženika tom prilikom kretalo dozvoljenom brzinom, slijedom čega u tom pogledu, protivno navodima tužitelja, ne postoji doprinos osiguranika tuženika nastanku štetnog događaja.

35. S obzirom da je tuženik uspio u parnici u cijelosti, odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. stavka 2. ZPP-a, prema kojima je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP).

36. Tuženiku su stoga, prema njegovom zahtjevu, kao potrebni priznati troškovi parničnog postupka, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav odgovora na tužbu od 9. lipnja 2022. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 12. siječnja 2024. i 11. travnja 2025., za svako ročište u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife) te za sastav obrazloženog podneska od 4. travnja 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), što ukupno iznosi 600,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 750,00 eura.

37. Na ime troškova parničnog postupka tuženik ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) za ostale odnose, koje teku od 21. svibnja 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

38. Stoga, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

39. Tuženik, međutim, nema pravo na naknadu troškova na ime sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 19,91 eura budući da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku, i to razmjerno uspjehu u parnici (članak 4. točka 2. ZSP-a), dok ovaj postupak još uvijek nije pravomoćno okončan.

40. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor pa mu stoga ne pripada pravo na naknadu zatraženih troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tuženiku.

41. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. - IV. izreke presude.

U Zagrebu 21. svibnja 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).