Poslovni broj: Us I-3614/2024-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BAOTIĆ NEKRETNINE d.o.o. u Zagrebu, Maksimirska cesta 282, OIB: 82397711055, koje zastupa opunomoćenik Damir Mokrović, odvjetnik u Zagrebu, Trakošćanska 29, protiv tuženika Hrvatske energetske regulatorne agencije u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 14, OIB: 83764654530, radi izdavanja elektroenergetske suglasnosti za građevinu, 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Hrvatske energetske regulatorne agencije, KLASA: UP/II-034-03/24-02/5, URBROJ: 371-06-24-5, od 10. listopada 2024.
II. Poništava se rješenje HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Sektora za upravljanje imovinom, Službe za strateško upravljanje imovinom, broj: 44/423/24, od 11. siječnja 2024.
III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu tuženika da u roku od 60 dana od dana zaprimanja prijepisa ove presude i povrata spisa, donese novo rješenje po zahtjevu tužitelja za izdavanjem elektroenergetske suglasnosti za građevinu, izvedenu na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina].
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 14, OIB 83764654530, da u roku od 60 dana od dana zaprimanja pravomoćne odluke o troškovima u ovom sporu tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 (tritisućesedamstotinaipedeset Eura) V. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.
Obrazloženje
1. Rješenjem HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., Sektora za upravljanje imovinom, Službe za strateško upravljanje imovinom, broj: 44/423/24, od 11. siječnja 2024. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), odbačen je zahtjev tužitelja za izdavanjem elektroenergetske suglasnosti za građevinu izvedenu na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], uz obrazloženje tog tijela kako tužitelj u postupku nije dostavio cjelovit zahtjev te da nakon što je bio pozvan da istog dopuni, po tom pozivu nije postupio.
2. Osporenom rješenjem odbačena je žalba tužitelja, izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako pitanje forme prijedloga ugovora o priključenju nije upravna stvar te da se stoga u ovom predmetu nadležnost Agencije ne može ustanoviti.
3. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, navodeći kako ga je HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., pozvao na podnošenje zahtjeva za izdavanje elektroenergetske suglasnosti i uz taj poziv mu dostavio četiri primjerka prijedloga ugovora o priključenju, a koji primjerci nisu bili potpisani, niti su sadržavali ikakav datum na istim. Navodi kako je prvotno HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., dostavio dva potpisana primjerka koja po ničemu nisu bila sporna te da je nastavno pozvan na dostavu dva preostala primjerka, što je u zadanim rokovima i učinio. Ukazuje kako dostava prva dva primjerka uopće nije bila sporna, ali da je nastavno zaprimio Prvostupanjsko rješenje kojim se odbacuje njegov zahtjev iz razloga jer nije u određenom roku dostavio tražene primjerke. Ukazujući na tijek postupka koji je prethodio osporenom rješenju navodi kako je tuženik dva puta pozivao HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., na dostavu cjelokupnog spisa te da je konačno samo osporeno rješenje utemeljeno na neistinitim podatcima kojima je prvostupanjsko tijelo pokušalo opravdati svoj nezakonit rad. Navodeći odlučno pravno pitanje ovog spora, a koje se može svesti na pitanje da li se dostavljeni primjerci smatraju originalima, odnosno da li je u konkretnom povrijeđena forma ugovora, ističe kako su mu od strane HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., dostavljeni prijedlozi ugovora (koje i samo prvostupanjsko tijelo tuženika tako zove), a koje je on skenirao i nastavno skenirane primjerke potpisao, pri čemu dodaje da po njemu potpisani primjerci po sadržaju ili formi uopće i nisu različiti od onih koji su mu dostavljeni. Iz ovog razloga mu je potpuno nejasno što bi se trebalo smatrati „originalom“, budući da pitanje originalnosti nije zakonom niti regulirano. Navodi da je u svom ranijem poslovanju s HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., uredno sklapao ugovore na jednak način te odbijanje njegovog zahtjeva u ovom slučaju znači neobrazloženu promjenu postupanja tijela s javnopravnim ovlastima. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.
4. Tuženik se u svom odgovoru na tužbu i tijekom spora sadržajno se poziva na kronologiju predmeta koji je prethodio osporenom rješenju te ističe kako i nije sporno da je tužitelj u ovom sporu problematizairao pitanje forme sklapanja ugovora. Ovom dodaje i kako je sam tužitelj u svom podnesku od 13. studenoga 2024. naveo kako zakonodavnim okvirom nije propisana forma konkretnog ugovor, a iz čega zaključuje da pitanje forme nije upravna stvar pa time niti u njegovoj nadležnosti. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.
5. Sud je 14. svibnja 2025., održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Radi točnog utvrđenja pravno relevantnih činjenica Sud je izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Sud uvodno ukazuje kako je ovaj spor iniciran temeljem tužbe radi ocjene zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o njegovom pravu, budući je tužitelj 23. siječnja 2024. izjavio žalbu protiv Prvostupanjskog rješenja, a o kojoj tuženik, do dana podnošenja njegove tužbe, odnosno do 21. kolovoza 2024, nije donio odluku. Nastavno je doneseno osporeno rješenje te je tužitelj svojom dispozicijom tužbeni zahtjev proširio na ocjenu zakonitosti tog rješenja.
9. Razmatrajući zakonitost osporenog rješenja tuženika Sud ponavlja kako je odlučan stav tog rješenja da pitanje forme ugovora nije upravna stvar, iz kojeg razloga takva ocjena ne može biti predmetom razmatranja tuženika kao javnopravnog tijela.
10. Člankom 55. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), propisano je da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.
11. Pitanje valjane forme ugovora evidentno je formalno pravno pitanje, koje može biti potpuno samostalno, a koje je u konkretnom slučaju za tuženika i odlučno pitanje. Stoga se odgovor na tako postavljeno pitanje u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu može smatrati prethodnim, a o kojem je tuženik, rješavajući po žalbi tužitelja, bio u obvezi donijeti odluku ili barem prekinuti postupak. Budući da tuženik to nije učinio, posljedično je sačinio nezakonito rješenje, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
12. Upravo u vezi tog prethodnog pitanja, Sud navodi kako je stav prvostupanjskog tijela, strogo formalan na štetu prava tužitelja. Naime, Sud ukazuje da u situaciji u kojoj samo jedna strana potpisuje prijedlog tada ta strana sadržajno nudi sklapanje ugovora te u tom trenutku ugovor, kao suglasna volja dviju stranaka, ni ne postoji, iz kojeg razloga je potpuno besmisleno razmišljati o njegovoj originalnosti, odnosno izvornosti, budući da suglasne volje stranaka koje će se nastavno formalizirati ugovorom, u tom trenutku nema.
13. Člankom 7. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kada ovlaštena službena osoba (u daljnjem tekstu: službena osoba) tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.
14. Vezano uz navedenu odredbu Sud ukazuje da čak i u situaciji u kojoj HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., iz potpuno ovom sudu nepoznatog razloga, ne bi moglo provjeriti sadržaj po tužitelju potpisanog prijedloga ugovora i ocijeniti da li mu isti odgovara ili ne, svakako je svakodobno mogao ponovno poslati nove primjerke njegovog, po sadržaju potpuno jednakog prijedloga ugovora i time zaštiti prava stranke u ovom postupku, pri čemu Sud napominje i kako bi ovakvo postupanje bilo krajnje neekonomično. Iz ovog razloga evidentno je kako je Prvostupanjskim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
15. Budući da ovaj Sud ne raspolaže informacijama kojima bi mogao nadomjestiti elektroenergetsku suglasnosti za točno određenu građevinu, odnosno kojim bi mogao ocijeniti osnovanost takvog zahtjeva, odlučeno je kao u točki III izreke ove presude.
16. Trebalo je stoga temeljem članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci ove presude.
17. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim troškovnikom od 14. svibnja 2025., (list 213 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. stavku 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelj je, na temelju tbr. 27. točka 1. Tarife podnio zahtjev za naknadu troškova sastava tužbe od 21. kolovoza 2024., u iznosu od 500 bodova, na temelju tbr. 27. točka 1. Tarife podnio zahtjev za naknadom troškova sastava podnesaka od 13. studenoga 2024. i 3. veljače 2025., u iznosu od po 500 bodova te na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, podnio zahtjev za naknadu troškova pristupa na ročišta održano 14. svibnja 2025., u iznosu od 500 bodova, odnosno ukupno 2000 bodova ili 4.000,00 Eura, što uvećano za 25 postotnih poena poreza na dodanu vrijednost, ukupno iznosi 5.000,00 Eura.
18. Člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
Člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
19. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je poništeno rješenje tuženika, Sud zaključuje kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelj potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.
20. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadom troškova sastava tužbe, kojom je iniciran spor po šutnji, a koji je u trenutku njenog uspostavljanja u cijelosti bio osnovan. Isto tako Sud osnovanim uzima i trošak sastava podneska od 13. studenoga 2024., a kojim podneskom je tužitelj proširio svoj tužbeni zahtjev na novo rješenje i koji je rezultirao sporom o ocjeni zakonitosti koji je u odnosu na tužitelja povoljno okončan. Konačno Sud osnovanim uzima i zahtjev za naknadu troškova pristupa na ročište po pozivu Suda. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove odluke.
21. Suprotno ovom Sud navodi kako podnesak tužitelja od 3. veljače 2025. na niti jedan način nije utjecao na odluku u ovom sporu, budući se istim ponovno obrazlaže razlog nezakonitosti osporenog rješenja, na jednak način kao i u tužbi, odnosno obrazlaže razlog podnošenja tužbe radi ocjene zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o njegovom pravu i to nakon što se Sud već upustio u samu odluku o meritumu. Stoga je odlučeno kao u točki V izreke ove odluke.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Sudac
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude u dijelu točke I, II i III izreke žalba nije dopuštena.
U odnosu na točku IV I V izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Damir Mokrović, Zagreb, Trakošćanska 29
2. Hrvatska regulatorna energetska agencija, Zagreb, Ulica grada Vukovara 14, sa spisom
3. U spis
