Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4628/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene. pravne osobe ISTARSKA HIŽA d.o.o. i II okrivljenice odgovorne osobe IR, zastupani po braniteljima Odvjetničkog društva Vukić & Partneri iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točka 47. i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine "broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023) i članka 172 stavak 2 točka 5 i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine "broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022), podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 11. ožujka 2025., broj: Pp-2957/2022-7, na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba I okrivljene pravne osobe ISTARSKA HIŽA d.o.o. i II okrivljenice odgovorne osobe IR, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaje pod točkom I/a) i b) izreke iz članka 229. stavka 1. točke 47. i stavka 2. Zakona o radu i članka 172 stavku 2. točka 5. i stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

II Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanje i upućivanje, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj pod točkom II/ izreke iz članka 172. stavku 2. točka 5. i stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju te se predmet u tom dijelu, dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena. pravna osoba ISTARSKA HIŽA d.o.o. i II okrivljenica odgovorna osoba IR proglašeni su krivim zbog djela prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 47. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki I/a) izreke pobijane presude za koji su primjenom članka 38. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona oslobođeni od kazne, dok im je za djelo prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3 Zakona o mirovinskom osiguranju činjenično opisano pod točkom I/b) izreke izrečena novčana kazna i to I okrivljenoj pravnoj osobi u iznosu od 660,00 eura, a II okrivljenici odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 130,00 eura, te su temeljem članka 182. stavak 3. Prekršajnog zakona (ispravno čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona) oslobođeni od optužbe za djelo prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju opisano pod točkom II/ izreke.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura.

1. Protiv osuđujućeg dijela navedene presude žalbu su pravodobno podnijeli okrivljenici putem branitelja zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama ističući da iz obrane okrivljenika i materijalne dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi počinjenje terećenih prekršaja, a presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni. O odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Pobijana presuda je nerazumljiva i proturječna razlozima presude čime je sud počinio bitnu povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio ovlašteni tužitelj zbog bitne povrede odredaba prekršajog postupka, povrede materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ističući da je sud previše cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika koje nisu dovoljne za primjenu odredbi o oslobođenju od kazne u odnosu na djelo pod I.a) izreke, kao i da je donio pogrešan zaključak u odnosu na točku II. izreke u kojoj okrivljenike oslobađa optužbe.

3. Žalba okrivljenika je osnovana.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

1. Odlučujući o žalbi tužitelja i okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da činjenično stanje u postupku nije pravilno utvrđeno kako osnovano prigovaraju žalitelji.

2. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenike proglasio krivim za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točka 47. i stavka 2. Zakona o radu s obrazloženjem da je nesporno da su okrivljenici donijeli Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu za radnika ĆR te mu je radni odnos prestao s danom 31. srpnja 2021., a da je radnik ĆR bio u radnom odnosu temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme kod okrivljene pravne osobi i bio je prijavljen tijelima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i sa radom je prestao dana 31. srpnja 2021., istaknuvši da su okrivljenici ove navode iskreno priznali što je u suprotnosti sa obranom okrivljenika koji navode da je radni odnos radniku ĆR prestao 17. kolovoza 2021. kada mu je uručena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Nadalje, iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 25. studenog 2021. svjedok ĆR navodi da je kod predmetnog poslodavca bio u radnom odnosu od 3. rujna 2014. na ugovor na neodređeno vrijeme, a prestao je sa radom dana 31. srpnja 2021. kada je dobio izvanredni otkaz, kojeg je dobio, odnosno uručen mu je putem pošte, te je sud propustio ispitati ovog svjedoka na okolnost utvrđenja u kojem vremenu je radnik radio i kada je mu je dostavljen otkaz u pisanom obliku da bi izvanredni otkaz stupio na snagu, budući sa danom primitka odluke o izvanrednom otkazu radniku prestaje radni odnos i poslodavac s tim danom ima obvezu odjave radnika s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

3. Po ocjeni ovog suda drugog stupnja, u pobijanoj presudi odlučne činjenice nisu pouzdano i pravilno utvrđene.

4. Nadalje, sud je okrivljenike proglasio krivim za prekršaj iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju opisan pod I.b), da su propustili radniku koji je ponovno radio od dana 01. kolovoza 2021. do 17. kolovoza 2021. u zakonskom roku od 24 sata od prestanka radnog odnosa, odjaviti osiguranje pri tijelu obveznog mirovinskog osiguranja, nego su za imenovanog radnika odjavu izvršili dana 06. kolovoza 2021. s danom prestanka osiguranja 31. srpnja 2021., te su ponovo propustili u zakonskom roku od 24 sata od prestanka rada, odnosno prestanka radnog odnosa, odjaviti osiguranje pri tijelu obveznog mirovinskog osiguranja, odnosno za imenovanog radnika su odjavu izvršili dana 14. rujna 2021. s danom prestanka osiguranja 17. kolovoza 2021.

5. Prestanak radnog odnosa je odlučna činjenica koju je kako je navedeno sud propustio utvrditi ispitivanjem svjedoka ĆR, da bi nastupila zakonska obveza okrivljenika odjave obveznog mirovinskog osiguranja te je ovaj sud prihvaćajući žalbu okrivljenika i u odnosu na ovu točku riješio kao pod točkom I. izreke rješenja.

6. Isto tako u pravu je tužitelj kada dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja i zaključivanja u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude zbog prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju opisan pod II/ izreke koji sud obrazlaže nedostatkom dokaza, bez ikakve ocjene dokaza na ovakvo utvđenje, što ovaj sud drži nedostatnim, prihvaćajući žalbu tužitelja.

7. Kako, dakle za sada činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno s dovoljnim stupnjem izvjesnosti to je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratit prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će iznova provesti do sada izvedene dokaze, kao i dokaz ispitivanjem svjedoka ĆR, kao i druge dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku.

9. Slijedom svega navedenog na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao pod t. I. i II. ove odluke.

U Zagrebu 21. svibnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.