Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1559/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. VM (Magdić), zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. VM (Magdić), podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 13. prosinca 2024., klasa:211-07/24-1/18912, urbroj: 511-05-13-24-1, u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prigovor okrivljenice VM (Magdić) se djelomično prihvaća osnovanim te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljenici, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, određuje obročna otplata izrečene novčane kazne od 660,00 eura (šestošezdeseteura), u 3 (tri) jednaka mjesečna obroka u iznosu od po 220,00 eura (dvjestodvadeseteura), s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostala 2 (dva) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, pa ukoliko okrivljenica na taj način uplati dvije trećine iznosa novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenice VM (Magdić), te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica VM (Magdić) obvezna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašena je krivom okrivljenica VM (Magdić) i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
Okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 77,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da prihvaća odgovornost za svoje postupke, no dodaje da je samohrana majka s dvoje djece i ne prima alimentaciju, te da zbog prirode posla često mora koristiti vozilo kako bi obavila svoje profesionalne obveze, kao i obveze vezane uz odvoz djece u školu i vrtić, pa moli da se razmotri mogućnost umanjenja novčane kazne i trajanja zaštitne mjere, pri čemu nudi mogućnost obavljanja dobrotvornog rada kao alternativu za plaćanje novčane kazne.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Dakle, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.
Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o imovinskim i obiteljskim prilikama okrivljenice, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.
1. Neosnovan je i navod žaliteljice u kojem sugerira obavljanje dobrotvornog rada. Dakle, takvi navodi kojima se moli da se izrečena kazna, u biti, zamijeni radom za opće dobro ne mogu biti predmetom ocjene u ovom stadiju postupka. Naime, ovaj drugostupanjski sud povodom prigovora okrivljenika podnesenog protiv prekršajnog naloga ispituje pravilnost i zakonitost te odluke, a takve navode koje sada ističe u ovoj žalbi okrivljenica može isticati samo u postupku izvršenja pravomoćne i izvršne odluke o prekršaju.
8. Međutim, cijeneći navode prigovora, ovaj sud nalazi, da u konkretnom slučaju ima opravdanja za primjenu čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčanu kazne u vremenu do 6 mjeseci, te je preinačio prvostupanjsku presudu i odredio obročnu otplatu novčane kazne, na način i u roku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene novčane kazne opravdava takvu odluku, a ako okrivljenica na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti ( članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
9. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žaliteljica radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žaliteljici za profesionalne i obiteljske obveze, što nije ničim niti dokumentirano, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,32 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
1. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
12. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 21. svibnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.