Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-599/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnica Mirna Bokun Vlašić, odvjetnica u Puli, Kranjčevića 16 protiv tuženika 1. Lovačko društvo "JELEN" Čavle, Čavje 17, OIB: 19514046928, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mrakovčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić iz Rijeke, Andrije Medulića 5 i 2. CESTE-RIJEKA d.o.o. Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232 uz sudjelovanjem umješača na strani prvotuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Rijeka, Riva 8 i umješača na strani drugotuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, Zelenice 18, radi naknade štete u iznosu od 3.807,34 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ ČAVLE i CESTE- RIJEKA d.o.o. OIB: 01371628232 solidarno isplatiti tužitelju GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 10840749604 iznos od 3.807,34 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku, kako slijedi:

- na iznos od 929,06 EUR od 13. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 2.878,28 EUR od 10. prosinca 2021. do isplate

po stopi od 5,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena".

II. Nalaže se tužitelju platiti prvotuženiku iznos od 750,00 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 21. svibnja 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene te stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužitelju platiti umješaču na strani prvotuženika iznos od 500,00 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 21. svibnja 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene te stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tužitelju platiti umješaču na strani drugotuženika iznos od 750,00 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 21. svibnja 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene te stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. lipnja 2024. podnio tužbu pred Općinskim sudom u Rijeci protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 3.807,34 EUR s kamatom. Obrazlaže da se 5. rujna 2021. u 20,20 sati dogodila prometna nezgoda kada je na osobni automobil marke SUZUKI SX4 registarske oznake i broja DE-189FR kojim je upravljao vozač ZČ na državnoj cesti D3 (kako je to tužitelj ispravio u podnesku od 12. veljače 2025. budući da je u tužbi bilo navedeno da se nezgoda dogodila na autocesti A6) iz smjera Kamenjaka u smjeru Gornjeg Jelena naletjela srna s desne strane kolnika (nisko šumsko raslinje) te se udaljila u nepoznatom smjeru. Uslijed naleta divljači, srne na vozilo, oštećen je prednji branik, prednji desni blatobran, prednja desna bočna vrata, desni pneumatik (na oštećenim dijelovima vozila pronađeni su tragovi dlake životinjskog podrijetla). O navedenom događaju obaviješten je dežurni dispečer drugotuženika. Vozilo kojim je upravljao ČČ u trenutku prometne nezgode imalo je zaključenu policu kasko osiguranja vozila kod tužitelja broj P321024183709. Tužitelj je isplatio na ime nastale imovinske štete iznos od 7.000,00 kuna/929,06 EUR 12. listopada 2021. i iznos od 21.686,41 kuna/2.878,28 EUR 9. prosinca 2021. u korist [obrt] na ime popravka vozila (sukladno Izjavi vlasnika vozila). Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Općinski sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj P-984/2024-5 od 8. listopada 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 12. studenog 2024.

3. Drugotuženik CESTE-RIJEKA d.o.o. je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da iz tužbe proizlazi da se događaj dogodio na autocesti A6, koju drugotuženik ne održava. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Dodaje kako smatra da ne postoji uzročno posljedična veza između njegove djelatnosti redovnog održavanja ceste i same prometne nezgode jer nikakvog propusta na strani drugotuženika nije bilo. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Prvotuženik Lovačko društvo "JELEN" Čavle u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor prekluzije, obzirom da tužitelj nije u za to propisanom roku, odnosno u roku od sedam dana od navodnog štetnog događaja pisanim putem obratio lovoovlašteniku unutar čijeg lovišta je došlo do navodnog naleta na divljač stoga predlaže odbaciti tužbu.

4.1. Nadalje, prvotuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, osporava visinu štete na vozilu, kao i uzročnu vezu oštećenja na vozilu sa štetnim događajem.

4.2. U odnosu na nedostatak aktivne legitimacije, prvotuženik ističe da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz o uplati premije osiguranja za policu kasko osiguranja, uslijed čega prvotuženik smatra da tužitelj nije dokazao da je polica osiguranja stupila na snagu.

4.3. Prvotuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno osporava da je do prometne nezgode došlo unutar lovišta kojim gospodari prvotuženik. Prvotuženik navodi da tužitelj nije dostavio niti predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao da je do prometne nezgode došlo na području lovišta kojim gospodari prvotuženik. Osim toga, tuženik osporava da bi se uopće radilo o divljači, a obzirom da na mjestu nesreće niti oko mjesta nesreće nije pronađena ozlijeđena ili uginula divljač.

4.4. Podredno, u slučaju da tužitelj dokaže da je predmetna šteta nastala na području kojim gospodari prvotuženik i da je nastala naletom na divljač, prvotuženik je mišljenja da je do prometne nesreće došlo krivnjom osiguranika tužitelja. Prvotuženik smatra da je do štetnog događaja došlo iz razloga jer osiguranik tužitelja nije prilagodio način vožnje u skladu s prometnim propisima i uvjetima na cesti, niti je postupao s osobitom pažnjom dok je upravljao opasnom stvari, motornim vozilom jer isti, da je upravljao vozilom u skladu s uvjetima, propisima i osobitom pažnjom, bi na vrijeme zapazio divljač te je zatim i uspješno izbjegao divljač, a podredno se zasigurno ne bi dogodila oštećenja u ovolikom razmjeru. Da osiguranik tužitelja nije postupao sukladno propisima i s dužnom pažnjom ide u prilog činjenica da na mjestu događaja nisu pronađeni ni tragovi kočenja. Osporava visinu tužbenog zahtjeva.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Umješač na strani drugotuženika Allianz Hrvatska d.d. je naveo da je osiguratelj drugotuženika. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe se prigovor nedostatka aktivne legitimacije te promašene pasivne legitimacije, kao i neodgovornosti tuženika za nastalu štetu. Nadalje ističe da tužitelj nije dostavio potvrdu o uplati premije po kasko polici broj P321024183709, a plaćanje premije je bitan sastojak ugovora o osiguranju razvidno je da se polica osiguranja raskida i da tužitelj nema pravo na naknadu štete. Iz tužbe uopće ne proizlazi u čemu bi se sastojala odgovornost drugotuženika, a niti da bi isti upravljao predmetnom dionicom odnosno održavao predmetnu dionicu, a što treća osoba izričito osporava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu i detaljno navedena dalje u obrazloženju te saslušanjem svjedoka IČ (iskaz na stranici 113 spisa) i svjedoka ZČ (iskaz na stranici 114 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

7. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

8. Predmet spora je isplata iznosa od 3.807,34 EUR s osnove regresnog zahtjeva koji iznos je tužitelj za svog osiguranika ZČ iz [adresa] platio društvu za popravak vozila [obrt] iz [adresa] i to iznos od 21.686,41 kuna 9. prosinca 2021. i izravno osiguraniku 7.000,00 kuna 12. listopada 2021. (račun, nalog za doznaku po šteti i potvrda o plaćanju na stranici 10-26 spisa) na temelju Police kasko osiguranja vozila broj P32 1024183709 (polica na stranici 7 spisa) s trajanjem od 12. kolovoza 2021. do 12. kolovoza 2022., a po osnovi nastale imovinske štete na osobnom vozilu marke Suzuki SX4 S-Cross 1,4, registarske oznake i broja [registarska oznaka], a koja se dogodila 5. rujna 2021. uslijed naleta vozila na divljač-srnu. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je tužitelj bio ovlašten podnijeti predmetnu tužbu protiv tuženika. Iz Police kasko osiguranja vozila broj P32 1024183709 (polica na stranici 7 spisa) s trajanjem od 12. kolovoza 2021. do 12. kolovoza 2022., sud utvrđuje da je tužitelj po toj polici osiguranja bio osiguratelj za osobno vozilo marke Suzuki SX4 S- Cross 1.4, registarske oznake i broja [registarska oznaka] te da je osiguranik ZČ iz [adresa], za kojeg je tužitelj društvu za popravak isplatio naknadu. Dakle, isplatom osigurnine osiguraniku kao oštećeniku nastupila je subrogacija na temelju zakona (čl. 963. st. 1. ZOO-a). Treća osoba, u ovom slučaju tuženik, ne može zbog činjenice što je provedeno osiguranje doći u gori pravni položaj pa osiguratelju može istaknuti sve prigovore koje je mogao istaknuti i osiguraniku do trenutka plaćanja naknade iz osiguranja.

10. Prije svega se ističe da je sud uvidom u Zapisnik o očevidu Postaje prometne policije Rijeka od 28. rujna 2021. utvrdio da se predmetna prometna nezgoda dogodila na državnoj cesti D3, odnosno da je u tužbi pogrešno navedeno da se nezgoda dogodila na kolniku autoceste A6, a što je i sam tužitelj ispravio u podnesku od 12. veljače 2025.

11. Sporno jest je li osnovan prvotuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporena je uzročna veza između oštećenja na vozilu i štetnog događaja. Prvotuženik je također osporio da bi se uopće radilo o divljači budući da divljač nije pronađena. Ukazao je i na odgovornost vozača vozila za nastanak predmetne nezgode. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

12. Odštetna odgovornost osoba koja gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva i to kao objektivna odgovornost, uređena je Zakonom o lovstvu (dalje: ZL-a, "Narodne novine" broj 140/05., 75/09., 153/09., 14/14., 21/16., 41/16., 67/16. i 62/17., koji je bio na snazi u vrijeme prometne nezgode) i to u čl. 83. st. 1. koji određuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta na kojem divljač živi. Vlasnik divljači nije Republika Hrvatska, već za nastalu štetu odgovara prvotuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela, kako je to i određeno citiranom odredbom čl. 83. st. 1. ZL-a (tako i sudska praksa VTS Pž-2186/2019 od 10.6.21.).

13. Nadalje, odštetna odgovornost prvotuženika uređena je i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Izneseno stajalište potkrepljuje se identičnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u Odlukama broj:U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj:U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. te stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u niz njegovih odluka (npr. Rev-1816/90 i Rev-2070/92). Dakle, divljač koja pretrčava cestu se smatra opasnom stvari pa tuženik odgovara već pod pretpostavkama kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika. Stoga prvotuženik odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, s time da kada je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, uzročna veza između štetne radnje i štete se ne dokazuje, nego se uzročnost predmnijeva.

14. No, prvotuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno osporio je da je do prometne nezgode došlo unutar lovišta kojim gospodari prvotuženik te je naveo da tužitelj radi utvrđenja te činjenice nije dostavio niti predložio ijedan dokaz.

15. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti u kojem su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (čl. 461.a st. 2. ZPP-a).

15.1. Tužitelj uz tužbu nije dostavio, niti je u tužbi predložio ijedan dokaz radi utvrđenja činjenice da je do prometne nezgode došlo unutar lovišta kojim gospodari prvotuženik. Navedeno ne proizlazi niti iz predmeta prometne nesreće Postaje prometne policije Rijeka (stranica 88-108 spisa). Osim toga, Ministarstvo unutarnjih poslova i policija ne vode službenu evidenciju o granicama lovišta. Taj podatak nije niti naveden u policijskom predmetu.

15.2. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 12. veljače 2025., a s obzirom na prvotuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije u odgovoru na tužbu, predložio pribaviti od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske podatak o području lovišta kojim gospodari prvotuženik. Potom je na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. travnja 2025. predložio izvesti dokaz uvidom u podatke Središnje lovne evidencije te izvođenje dokaza mjerničkim vještačenjem radi utvrđenja mjesta nastanka štetnog događaja i područja kojim gospodari prvotuženik, a koje dokaze nije predložio u tužbi.

15.3. Sukladno odredbi čl. 461.a st. 9. i 10. ZPP-a stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Na temelju citiranih zakonskih odredbi, sud je rješenjem na zapisniku od 24. travnja 2025. odlučio da se ti novi dokazi koje je tužitelj predložio u podnesku od 12. veljače 2025. i na ročištu 24. travnja 2025., a nema razloga zbog kojih ih tužitelj bez svoje krivnje nije mogao predložiti u tužbi, niti to tužitelj navodi, neće uzeti u obzir.

15.4. Tužitelj je bio dužan dokazati da je do prometne nezgode došlo unutar lovišta kojim gospodari prvotuženik sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP- a, što nije učinio. Stoga je sud utvrdio osnovanim prvotuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Iz tog razloga sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika Lovačko društvo "Jelen" Čavle i donio odluku kao u t. I. izreke presude.

16. Nadalje, drugotuženik CESTE-RIJEKA d.o.o. Kukuljanovo je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je naveo da ne postoji nikakav propust na strani drugotuženika radi kojeg bi bio odgovoran za nastalu štetu tužiteljevom osiguraniku.

16.1. Tužitelj je tvrdio da je za predmetnu štetu odgovorna i pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala, odnosno drugotuženik navodeći da je iz policijskog zapisnika vidljivo da je o prometnoj nezgodi obaviješten drugotuženik, kao i da kolnik nije osigurao žicom ili drugim zaštitama.

16.2. Odredbom članka 50. st. 1. Zakona o cestama (dalje: ZC-a, "Narodne novine" broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23. i 133/23.) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.). Dakle, pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno drugotuženik, odgovara za štetu nastalu na toj cesti uslijed prometne nezgode zbog naleta divljači na motorno vozilo samo ako nije postupila po zahtjevu osobe koja gospodari lovištem za postavljanjem odgovarajuće prometne signalizacije (tako i sudska praksa VTS Pž-1405/24 od 27.1.25.).

16.2. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 50. ZC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje.

16.3. U konkretnom slučaju nije sporno da je drugotuženik postavio odgovarajuću prometnu signalizaciju budući da je nesporno utvrđeno na temelju Zapisnika o očevidu od 28. rujna 2021. da je dio ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda opremljen prometnim znakom opasnosti "divljač na cesti" s dopunskom pločom "3700 metara" (Zapisnik o očevidu na stranici 92 spisa). Stoga je drugotuženik u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno da nije odgovoran za nastalu štetu naletom divljači. Iz tog razloga je sud utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev i u odnosu na drugotuženika. Stoga je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženici solidarno nadoknade štetu te je donio odluku kao u t. I. izreke presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP- a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku i umješačima na strani tuženika nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud prvotuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.807,34 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR (t. II. izreke presude). Prvotuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je prvotuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištima 13. veljače 2025. i 24. travnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 400,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 600,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 42.

17.1. Sud je umješaču na strani prvotuženika, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.807,34 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR (t. III. izreke presude). Umješač na strani prvotuženika ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi budući da je umješača na strani prvotuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška zastupanja na ročištima 13. veljače 2025. i 24. travnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 400,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1 uvećano za PDV u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 42.

17.2. Sud je umješaču na strani drugotuženika, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.807,34 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR (t. IV. izreke presude). Umješač na strani drugotuženika ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi budući da je umješača na strani drugotuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava podneska od 16. siječnja 2025., kojim se očituje na navode iz tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištima 13. veljače 2025. i 24. travnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 400,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 600,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 42.

17.3. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da su takav zahtjev tuženik i umješači postavili u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II., III. i IV. izreke presude.

Rijeka, 21. svibnja 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a

i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).