REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-88/2023-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Ivanu Dujiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Heinzova 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, protiv tuženika BINA – ISTRA d.d. Lupoglav, Zrinščak 57, OIB: 13439120211, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva KALLAY & PARTNERI d.o.o. Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1. BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. [adresa], OIB: 76757137512, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva KALLAY & PARTNERI d.o.o. Zagreb, i 2. CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović iz Rijeke, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. travnja 2025. u nazočnosti zastupnice po zakonu tužiteljice i zamjenice punomoćnice tuženice, na dan objave 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku BINA – ISTRA d.d. [adresa], 52426 Lupoglav, OIB: 13439120211, da isplati tužitelju Triglav osiguranju d.d. Zagreb, Heinzova 4, 10 000 Zagreb, OIB: 29743547503, iznos od 3.981,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 3.970,43 EUR teku od 19.05.2021.g.

- 11,26 EUR teku od 26.05.2021.g.

do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku i umješaču na strani tuženika 1. BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav u roku od petnaest dana naknadi troškove postupka u iznosu od 2.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III U preostalom se dijelu, za iznos od 82,95 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom, odbija zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika 1. BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav za naknadu troškova postupka.

IV Nalaže se tužitelj da umješaču na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb u roku od petnaest dana naknadi troškove postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. veljače 2023. ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi navodi da je 19. studenog 2020. oko 8,05 sati, na autocesti A8, kod kilometar stupa broj 58 + 200 metara, došlo do štetnog događaja u kojem je sudjelovao RB, upravljajući skupom vozila, tegljačem reg. oznake [registarska oznaka] i prikolicom reg. oznake [registarska oznaka], sve u vlasništvu obrta [obrt], vl. ĐB, [adresa]. Do nezgode je došlo na način da je vozač, krećući se u smjeru Rijeke, prednjim dijelom tegljača naletio na divljač (srnu) koja je prelazila kolnik autoceste. U sudaru, divljač je uginula. Tegljač reg. oznake [registarska oznaka] je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 020208222482. Od strane djelatnika MUP-a nisu utvrđeni elementi prekršajne odgovornosti vozača. U predmetnom štetnom događaju na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu obrta [obrt], vl. ĐB, [adresa], nastala je materijalna šteta. Oštećenik se obratio tužitelju odštetnim zahtjevom potražujući naknadu štete na vozilu. Nakon obrade odštetnog zahtjeva, osiguraniku je 18. svibnja 2021. isplaćen iznos od 29.915,17 kn te 25. (u tužbi nije naveden mjesec) 2021. putem kompenzacije, daljnji iznos od 84,83 kn, na ime naknade materijalne štete na vozilu. Predmetni štetni događaj se dogodio zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači na kolnik autoceste koju održava i kojom upravlja tuženik. Pri tome nije bitan način na koji je divljač (u konkretnom slučaju srna) ušla u zonu autoceste, odnosno da li je preskočila zaštitnu ogradu, provukla se ispod nje ili je ušla u zaštićeno područje na mjestu gdje nije postavljena zaštitna ograda. Naime, čl. 2. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je da je autocesta javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila, dok je čl. 139. st. 1. istog Zakona određeno da se autocestom ne smiju kretati životinje, stoga je tuženik bio dužan na taj način osigurati promet na predmetnoj autocesti. Nadalje prema Zakonu o cestama određeno je da su autoceste javne ceste te da je tuženik društvo koje upravlja cestom, a da autoceste moraju biti planirane, projektirane, građenje, rekonstruirane i održavane na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Dakle, jasno je da već sama činjenica da se divljač iznenada pojavila na kolniku autoceste upućuje na činjenicu da tuženik nije adekvatno osigurao onemogućavanje ulaska i kretanja životinja po autocesti te da je propustio održavati predmetnu autocestu na način da je svim sudionicima u prometu omogućeno sigurno korištenje iste, a što je bio dužan po zakonu, slijedom čega je isti sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o obveznim odnosima, odgovoran tužitelju naknaditi iznos isplaćen oštećenom u predmetnoj prometnoj nezgodi. Slijedom svega navedenog, evidentno je da je za nastanak predmetnog štetnog događaja i štete isključivo odgovoran tuženik i to uslijed propusta da adekvatno osigura onemogućavanje ulaska divljači na kolnik autoceste. S obzirom na činjenicu da je tužitelj svojem osiguraniku isplatio naknadu nastale štete, stekao je pravo regresno potraživati od tuženika iznos isplaćene oštećenom u predmetnoj nezgodi, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove. Tužitelj se regresnim zahtjevom obratio tuženiku no do mirnog rješenja spora nije došlo. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud donese slijedeću presudu: „Nalaže se tuženiku BINA – ISTRA d.d. [adresa], 52426 Lupoglav, OIB: 13439120211, da isplati tužitelju Triglav osiguranju d.d. Zagreb, Heinzova 4, 10 000 Zagreb, OIB: 29743547503, iznos od 3.981,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 3.970,43 EUR teku od 19.05.2021.g.

- 11,26 EUR teku od 26.05.2021.g.

do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, i to obzirom da tuženik ne upravlja predmetnom dionicom niti održava predmetnu dionicu na kojoj je došlo do prometne nezgode, a slijedom čega niti ne može biti pasivno legitimiran. Naime, tuženik je kao koncesionar javne ceste, poslove upravljanja i održavanja javne ceste ustupio društvu BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 76757137512, a koje društvo, a ne tuženik, upravlja predmetnom dionicom. Prethodno navedeno proizlazi iz izvatka iz sudskog registra za tuženika, a iz kojeg je razvidno da su predmet poslovanja tuženika građevinski i drugi radovi, ali ne i upravljanje i održavanje ceste. S druge strane, iz izvatka iz sudskog registra i predmeta poslovanja za društvo BINA

– ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o., razvidno je da su, i to kao jedine djelatnosti, navedeni poslovi održavanja i upravljanja dijelovima pojedinih dionica Jadranske autoceste. Osim toga, tuženik ističe da je iz dopisa tužitelja koji su dostavljeni uz tužbu razvidno da je tužitelj regresni zahtjev postavio upravo prema društvu BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. iz čega proizlazi da je tužitelj prije podnošenja tužbe, upravo navedeno društvo smatrao odgovornim za nastalu štetu, a ne ovdje tuženika. Ističe da je tužba tužitelja neuredna i nepodobna za raspravljanje, odnosno nerazumljiva. Iz tužbe nije razvidno na koji je način tužitelj odredio iznos koji potražuje u tužbi, odnosno da prethodno navedeni iznos ne proizlazi iz dokumentacije priložene uz tužbu te su nejasni navodi u odnosu na kompenzaciju. Predlaže sudu da temeljem članka 211. ZPP-a, obavijesti o ovoj parnici društva BINA

- ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. [adresa] i Croatia osiguranje d.d. Zagreb. Naime, tuženik je poslove upravljanja i održavanja Istarskim ipsilonom prenio na društvo BINA - ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d.o.o. te je isto društvo osigurano kod društva Croatia osiguranje d.d. od odgovornosti za izvanugovornu štetu prema trećima (koja polica pokriva i slučajeve kada je utužen tuženik). Tuženik osporava navode tužitelja da bi odgovornost tuženika proizlazila iz Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o obveznim odnosima, odnosno iz činjenice da se divljač iznenada pojavila na kolniku ceste, a sve obzirom da je pitanje eventualne odštetne odgovornosti koncesionara u slučajevima naleta na divljač izričito uređeno člankom 50. Zakona o cestama (NN 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23, dalje u tekstu: ZC), a kojim je propisano da za štetu odgovara koncesionar samo ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije postavio prometnu signalizaciju i opremu, a što ovdje nije slučaj. Ističe da čak i u slučaju da je lovačko društvo postavilo zahtjev tuženiku za postavljanje bilo koje prometne signalizacije ili opreme, isto ne bi bilo dovoljno da se utvrdi odgovornost tuženika za štetu već bi u tom slučaju, a obzirom da tuženik sukladno zakonu odgovara po osnovi krivnje, bilo potrebno dokazati postojanje uzročno-posljedične veze između tuženikovog propusta i štete. Neovisno o navedenom, a budući da tužitelj nije dokazao da je lovačko društvo uopće postavilo zahtjev tuženiku za postavljanjem prometne opreme i signalizacije sukladno članku 50. stavku 2. ZC-a, nesporno je da ne postoji odgovornost tuženika za štetu, a slijedom čega tuženik predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti. Ističe i kako je paušalan i neosnovan navod tužitelja da tuženik ne bi osigurao sigurno prometovanje predmetnom dionicom. Upravo suprotno, tuženik ističe da je isti, odnosno društvo BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o, a koje je nadležno za održavanje i upravljanje Istarskim Ispilonom, uz sve zakonom propisane mjere osiguranja sigurnog prometovanja, poduzeo i dodatne mjere kojima se osigurava da prometnica bude sigurna za prometovanje. S tim u vezi, tuženik ukazuje kako je svih 40 km dionice Istarskog Ipsilona u poluprofilu u potpunosti opremljeno prometnim znakovima za zaštitu od divljači, odnosno kako su još tijekom 2015. godine uz dionicu koja nije u punom profilu postavljeni katadiopteri koji svjetlosnim i zvučnim signalima odbijaju divljač od prometnice, kao i da je na dionici postavljen znak „Divljač na cesti“. Također, tuženik ujedno ističe i da je ophodnja Istarskog ipsilona organizirana u češćim intervalima od onih propisanih pozitivnim propisima, kao i da pregledima Istarskog ipsilona od strane nadležnih inspekcijskih tijela nije utvrđen niti jedan nedostatak u odnosu na opremu, a slijedom čega nije pokrenut ni bilo kakav postupak protiv tuženika, odnosno društva BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d.o.o. u odnosu na sigurnost. U prilog navedenom, tuženik dostavlja Plan ophodnje za 2020. godinu od 2. siječnja 2020. i od 27. travnja 2020. kojim se isto potvrđuje, kao i ophodarski dnevnik društva BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d.o.o. od dana 19.11.2020. godine iz kojeg je razvidno kako na dan nesreće nisu utvrđeni bilo kakvi nedostaci u odnosu na signalizaciju i opremu na predmetnom dijelu autoceste. Prethodno navedeno proizlazi i iz potvrde policije, a iz koje je razvidno da nije utvrđena bilo kakva eventualna neispravnost ceste na mjestu prometne nezgode i/ili opreme. U suprotnom, isto bi svakako bilo evidentirano u prethodno navedenoj potvrdi policije, a koja prilikom svake nezgode pregledava ispravnost mjesta prometne nezgode. Također, tuženik ukazuje kako je predmetna prometnica projektirana i izgrađena u skladu s pozitivnim propisima, a što proizlazi i iz uporabne dozvole izdane od strane Republičkog komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline od dana 06.09.1982. godine, KLASA: UP/I-08-104/1982. S tim u vezi, a sve obzirom da su na predmetnoj dionici ceste poduzete sve mjere radi osiguranja sigurnog korištenja iste te sprječavanja ulaska divljači na cestu koje su propisane važećim propisima za upravitelje cesta, tuženik ističe kako ni u kom slučaju ne može postojati odgovornost istog na štetu. Tuženik također osporava navode tužitelja da bi sama činjenica da se divljač našla na cesti predstavljala odgovornost upravitelja ceste, a iz čega proizlazi da bi upravitelj ceste bio objektivno odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač, a što je u potpunosti neosnovano, a sve obzirom da za štetu nastalu naletom na divljač koncesionar ili upravitelj ceste odgovara po načelu pretpostavljene krivnje, i to u slučaju ispunjenja pretpostavki iz članka 50. S tim u vezi, a sve s obzirom da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, i to iz razloga što od divljači prijeti pojačana opasnost, a za opasnu stvar odgovara imatelj, odnosno onaj kome je dana na upravljanje, za štetu nastalu od naleta na divljač odgovara lovoovlaštenik, a ne koncesionar ili upravitelj ceste, i to po principu objektivne odgovornosti, a sve temeljem članka 1063. ZOO-a. Obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev. Predlaže sudu tužbu tužitelja odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovanu, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

3. U podnesku od 31. ožujka 2023. umješač na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb naveo je da se u cijelosti pridružuje odgovoru na tužbu tuženika i svim njegovim navodima istaknutim u dosadašnjem tijeku postupka. Ujedno se ističe prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja. Naime, tužitelj tvrdi da je tegljač reg. ozn. [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tužitelja policom kasko osiguranja br. 020208222482. Međutim, iz podataka navedenih u predmetnoj polici proizlazi da je vozilo marke Scania R410 reg. ozn. [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] bilo osigurano kod tužitelja po uvjetima kasko osiguranja za razdoblje od 19. lipnja 2019. do 19. lipnja 2020. Dakle, polica na koju se tužitelj poziva kao ugovora o osiguranju na temelju kojeg je izvršio isplatu osigurnine obrtu za cestovni promet [obrt] vl. ĐB, nije bila važeća u vrijeme nastanka štetnog događaja (19. studenog 2020.). Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelj neosnovano izvršio isplatu štete te se predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. U podnesku od 3. travnja 2023. tužitelj se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, istakao je kako je isti neosnovan budući da je sukladno važećim zakonskim propisima, točnije sukladno Zakonu o cestama i Zakonu o sigurnosti na cestama propisana obveza tuženika da osigura sigurno i nesmetano odvijanje prometa što uključuje i osiguravanje da životinje bez nadzora ne mogu na istu stupiti. Da li je tuženik navedenu obvezu prenio na drugu pravnu osobu tužitelja se ne tiče budući da se u konkretnom slučaju radi o zakonskoj obvezi tuženika koja se ne može isključiti sklapanjem ugovora s trećom osobom, Naime, pravni odnos između tuženika i treće osobe ne tiče se tužitelja te ne utječe na prava i obveze koje tuženik ima prema tužitelju temeljem zakona. U odnosu na navod tuženika kako iz dokumentacije dostavljene uz tužbu nije vidljiv način na koji je tužitelj odredio iznos koji potražuje u tužbi, tužitelj pojašnjava kako je u točki II. tužbe obrazložio kako je osiguraniku 18. svibnja 2021. isplaćen iznos od 29.915,17 kn te 25. svibnja 2021.g. (tužitelj je u tužbi propustio navesti da se radi o mjesecu svibnju, ali je isto vidljivo iz dostavljene dokumentacije), putem kompenzacije daljnji iznos od 84,83 kn, na ime naknade materijalne štete na vozilu. Osigurnina, odnosno naknada na ime nastale materijalne štete na vozilu koja je isplaćena osiguraniku, vidljiva je iz dokumentacije dostavljene uz tužbu te je tužitelj u svrhu dokazivanja iste predložio i provođenje prometno-tehničkog vještačenja na okolnost nastale visine štete na vozilu te financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva i činjenice da je tužitelj isplatio naknadu svojem osiguraniku te ustraje kod navedenih dokaznih prijedloga. U odnosu na navode tuženika kako ne postoji njegova odgovornost u konkretnom slučaju budući da su djelatnici društva Bina-lstra upravljanje i održavanje d.o.o. vršili redovite ophodnje autoceste te pritom nisu naišli na oštećenje zaštitne ograde također nije relevantno za odgovornost tuženika u konkretnom slučaju. Naime, već i sama činjenica da se srneća divljač našla na autocesti znači da tuženik nije izvršio svoju obvezu osiguravanja nesmetanog prometa po navedenoj prometnici odnosno sprečavanja nailaska životinja na cestu, bilo iz razloga što zaštitna ograda nije bila postavljena na svim potrebnim mjestima uz cestu, bilo iz razloga što je zaštitna ograda na nekom mjestu bila oštećena. Nadalje, iz potvrde MUP-a je vidljivo da protiv RB, vozača oštećenog vozila, nije pokrenut prekršajni/kazneni postupak povodom predmetne prometne nezgode iz čega se dade zaključiti kako su djelatnici MUP-a smatrali da ne postoji njegov doprinos nastanku štetnog događaja i štete.

5. U podnesku od 5. travnja 2023. umješač na strani tuženika BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. [adresa] naveo je da je tuženik kao koncesionar javne ceste, poslove upravljanja i održavanja javne ceste ustupio umješaču, odnosno da umješač, a ne tuženik, upravlja predmetnom dionicom na kojoj je došlo do predmetne prometne nezgode, a iz čega je razvidan pravni interes umješača za sudjelovanjem u ovom postupku na strani tuženika. Također, umješač ističe i da je umješač za izvanugovornu štetu prema trećima osiguran kod društva Croatia osiguranje d.d., a koja polica pokriva i slučajeve kada je utužen tuženik, a iz čega je također razvidan pravni interes umješača za sudjelovanjem na strani tuženika. Umješač se također pridružuje i svim navodim iz odgovora na tužbu tuženika, ističe nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja, a obzirom da je polica osiguranja osiguranika tužitelja istekla, a slijedom čega predlaže sudu usvojiti prigovor nedostatka aktivne legitimacije i tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti. Ističe i da je tužba neuredna i nerazumljiva i predlažu istu odbaciti, odnosno odbiti kao neosnovanu, te ističe da je odgovornost koncesionara u slučajevima naleta na divljač izričito uređeno člankom 50. ZC-a, a kojim je propisano da za štetu odgovara koncesionar samo ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije postavio prometnu signalizaciju i opremu, a što ovdje nije slučaj. S tim u vezi, za štetu uslijed naleta vozila na divljač odgovara osoba koja upravlja cestom po osnovi krivnje, i to jedino i isključivo i samo onda ukoliko ista na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije cestu označila prometnom signalizacijom i opremom. Neovisno o navedenom, čak i u slučaju da je lovačko društvo postavilo zahtjev za postavljanje prometne signalizacije ili opreme, isto ne bi bilo dovoljno da se utvrdi odgovornost tuženika za štetu već bi u tom slučaju bilo potrebno dokazati postojanje uzročno-posljedične veze između tuženikovog propusta i štete. Također, umješač dodatno ističe i da su uz sve zakonom propisane mjere osiguranja sigurnog prometovanja poduzete i dodatne mjere kojima se osigurava da prometnica bude sigurna za prometovanje, i to na način da je svih 40 km dionice Istarskog Ipsilona u poluprofilu u potpunosti opremljeno prometnim znakovima za zaštitu od divljači, odnosno kako su još tijekom 2015. godine uz dionicu koja nije u punom profilu postavljeni katadiopteri i postavljen znak „Divljač na cesti“, da je ophodnja Istarskog ipsilona organizirana u češćim intervalima od onih propisanih pozitivnim propisima, kao i da pregledima Istarskog ipsilona od strane nadležnih tijela nije utvrđen niti jedan nedostatak u odnosu na opremu. V. Osim navedenog, umješač ističe i da za štetu nastalu od naleta na divljač odgovara lovoovlaštenik, a ne koncesionar ili upravitelj ceste, i to po principu objektivne odgovornosti, i to temeljem članka 1063. ZOO-a, a iz čega proizlazi da tuženik niti na koji način nije odgovoran za predmetnu nezgodu. Slijedom svega navedenog, umješač poriče i osporava sve navode iz tužbe te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, te prvenstveno predlaže sudu tužbu tužitelja odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovanu, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi umješaču troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

6. Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu predmeta. Izvedeni su i dokazi saslušanjem svjedoka RB i KB te vještačenjem po prometnom vještaku prometne struke Studio MONAS d.o.o. Valbandon (ovlašteni vještak Saša Monas).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer iz izvatka iz sudskog registra za tuženika proizlazi da je tuženik društvo za financiranje, gradnju, upravljanje i održavanje autocesta, te je nositelj koncesije za predmetnu dionicu Istarskog ipsilona. Tuženik Bina Istra d.d. osnovao je društvo Bina – Istra upravljanje i održavanje d.o.o. [adresa], čiji je predmet poslovanja održavanje i upravljanje dijelom Jadranske autoceste, dionice [adresa] – [adresa] i [adresa] – [adresa] – [adresa]. Tuženik nije mogao u odnosu na treće osobe otkloniti svoju odgovornost za upravljanje i održavanje prometnicom u odnosu na koju je dobio koncesiju osnivanjem drugog trgovačkog društva kojemu je povjerio izvršavati dužnosti i funkcije upravljanja i održavanja predmetne dionice, stoga tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan. Isto tako, ovlaštenje tužitelja za podnošenje tužbe bilo protiv osobe koja upravlja javnom cestom, bilo protiv koncesionara, proizlazi i iz odredbe čl. 50. st. 2. ZC-a.

9. Umješač na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb neosnovano prigovara da je polica kasko osiguranja br. 020208222482. kojom je predmetno vozilo (tegljač reg. ozn. [registarska oznaka]) bio osiguran kod tužitelja, vrijedila za razdoblje od 19. lipnja 2019. do 19. lipnja 2020. Naime, u uvidom u tu policu osiguranja, na str. 17. spisa, utvrđeno je da je ista vrijedila za razdoblje od 19. lipnja 2020. do 19. lipnja 2021. te je, stoga, ista bila važeća u vrijeme nastanka štetnog događaja (19. studenog 2020.).

10. Svjedok RB iskazao je kako slijedi: „Predmetnog dana kretao sam se autoputom Istarski ipsilon od Tunela Učke prema Matuljima. Bio je dan, prijepodne. Bilo je sunčano. Upravljao sam kamionom marke Scania sa prikolicom. I prikolica i kamion su bili puni, a ukupna masa tereta je bila cca 12 tona. Vozio sam desnom kolničkom trakom brzinom od oko 60 km/h. U jednom trenutku vidio sam srnu kako s lijeve strane u skoku skače pred kamion, nisam ju mogao izbjeći niti zakočiti. Pojašnjavam da kamion ima radar senzore koji sprječavaju udarac u pješaka ili slično ali niti taj senzor nije uspio reagirati koliko je srna naglo iskočila pred kamion. Nakon udarca sam lagano zakočio i zaustavio se cca 30 metara od mjesta udara. Kamion sa prikolicom zaustavio sam na samoj cesti odnosno na desnoj kolničkoj traci. Uključio sam četiri žmigavca i išao provjeriti. Tamo je bila usmrćena srna odmah uz cestu na bankini. Postavio sam trokut kao znak opasnosti, a na mjesto događaja su došli i cestari Bina Istre. Pozvao sam telefonom policiju te su ubrzo na lice mjesta stigli policajci i obavili uviđaj.“. Na upite, svjedok je odgovorio: da je srnu uočio neposredno pred udarac u nju, da je ista došla naglo u skoku sa lijeve strane, a da na tom mjestu između kolnika koji ide u suprotnom smjeru (od Matulja prema Tunelu Učka) i kolnika kojim se on kretao (od Učke prema Matuljima) tada nije bilo zaštitne ograde; da predmetnog dana nije padala kiša i kolnik je bio suh; da je prema oštećenju vidljivo da je u srnu udario prednjim dijelom kamiona negdje oko sredine širine kamiona, a da je srnu pronašao uz desni rub kolnika; da je srna bila rastrgana te su se vidjeli otvoreni prijelomi i slično; da on ne zna je li došao lovočuvar i je li on preuzeo srnu; da s obzirom na teret koji je prevozio na takvoj nizbrdici on ne može voziti brzinom većoj od 60 km/h, a inače mu je brzina ograničena ograničevačem brzine na 85 km/h; da ispred njega nije bilo vozila u trenutku udara ali da je vidio da su iza kamiona vozila te da je to razlog zašto je sporije kočio nakon udara u srnu; da on ne zna koliko mu je trebalo vremena u sekundama da se zaustavi.

11. Svjedok KB, zaposlen kod 1. umješača na strani tuženika BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. [adresa], iskazao je: „Predmetnom brzom cestom upravlja 1. umješač na strani tuženika. Poslove upravljanja ne vrši tuženik koji je koncesionar predmetne ceste. Na predmetnom dijelu ceste postavljeni su znakovi upozorenja od opasnosti naleta na divljač, na smjerokaznim stupićima postavljeni su katadiopteri, odnosno vrsta mačjih očiju koja djeluje na divljač na način da ih odvraća, vrši se redovita ophodnja dva puta u smjeni (smjena je 12 sati). Dionica se uredno održava što je vidljivo iz inspekcijskih pregleda. Na predmetnom dijelu ceste ne postoji žičana ograda kao zaštita od prodora divljači. Naime, od trenutka kada je tuženik preuzeo koncesiju nad predmetnom cestom prama tada važećim propisima nije bila potrebna žičana ograda za takvu vrstu ceste. Niti prema sadašnjim propisima za brzu cestu nije potrebna žičana ograda kao zaštita od prodora divljači te je ista postavljena samo na onom dijelu na kojem je puni profil autoceste. Trenutno se dio ceste na kojem se desila predmetna nesreća prenamjenjuje i preizgrađuje u pun profil autoceste. Trenutno je tamo gradilište te je stanje potpuno izmijenjeno pa i zbog toga razloga ne bi bilo svrhovito provoditi uviđaj na licu mjesta.“. Na upite, odgovorio je: da na dijelu ceste na kojem se desila nesreća nije bilo zaustavnog traka uz kolnički trak; da su na tom dijelu ceste postavljeni i zvučni i svjetlosni katadiopteri te da isti imaju učinak i po noći i po danu te smanjuju incidente za 30-40%, da postavljanje katadioptera nije zakonska odredba već predstavlja dodatnu mjeru; da se na predmetnoj dionici godišnje vrši od 10 do 15 inspekcijskih pregleda te da nisu postavljene primjedbe vezano uz sprečavanje naleta na divljači; da se ophodnje vrše 4 puta dnevno što je iznad zakonskog normativa od 2 puta dnevno; da, koliko je njemu poznato, ni tuženik ni 1. umješač nisu zaprimili zahtjev lovačkog društva za postavljanje dodatne signalizacije i zaštitne žičane ograde.

12. Vještak prometne struke Studio MONAS d.o.o. Valbandon (ovlašteni vještak Saša Monas) je u pisanom nalazu i mišljenju od 9. siječnja 2025. zaključio kako slijedi: „Uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na teretnom automobilu Scania R410, reg. oznake [registarska oznaka] za koji je bila priključena prikolica Wielton PC2K, reg. oznake [registarska oznaka], te uzimajući u obzir službenu bilješku izrađenu od strane policijskog službenika koji je izašao na lice mjesta predmetne prometne nesreće, kao i fotodokumentaciju oštećenja izrađenu od strane procjenitelja tužitelja, te iskaz svjedoka RB sa glavne rasprave od 20. studenog 2024. godine kod Trgovačkog suda u Pazinu, proizlazi da je svjedok RB kritične zgode upravljao predmetnim skupom vozila, i to teretnim automobilom Scania R410 sa prikolicom Wielton PC2K kolnikom autoceste u izgradnji A8, iz smjera tunela Učka u smjeru Rijeke (smjer jugozapad-sjeveroistok, u Skici mjesta događaja označeno slovom A), gdje je dolaskom na kilometar stup 58 km + 200m došlo do naleta predmetnog teretnog vozila Scania R410 na srneću divljač, koja je iskočila na kolnik A8, kretajući se sa lijeve na desnu stranu kolnika (smjer sjeverozapad-jugoistok, u Skici mjesta događaja označeno slovom B)gledajući po smjeru kretanja vozila Scania R410. Kontakt teretnog vozila Scania R410 sa srnećom divljači je ostvaren po modelu punog čeonog naleta, i to udarom prednjeg središnjeg čeonog dijela teretnog vozila u tijelo divljači. Nakon naleta, srneća divljač je odbačena, prema iskazu svjedoka RB na glavnoj raspravi kod Trgovačkog suda u Pazinu, uz desni rub kolnika te je ista bila usmrćena. Nakon naleta na srneću divljač, prema iskazu svjedoka RB na glavnoj raspravi kod Trgovačkog suda u Pazinu, isti je teretno vozilo Scania R410 lagano zakočio jer su iza njega bila vozila, te se zaustavio na oko 30m od mjesta udara, na desnoj kolničkoj traci. Mjesto naleta teretnog vozila Scania R410 na srneću divljač, je u Skici mjesta događaja označeno slovom K, i nalazi se na udaljenosti od oko 200m od kilometar stupa 58 km (FTM/PTM, fiksna/početna točka mjerenja) u smjeru sjeveroistoka, odnosno u smjeru Rijeke, te od sjeverozapadnog ruba kolnika A8 na udaljenosti 5,2m u smjeru jugoistoka. Uzimajući u obzir veliku razliku u masama između sudionika prometne nesreće (skup teretnog i priključnog vozila u odnosu na srneću divljač), brzinu teretnog vozila Scania R410 sa prikolicom Wielton u trenutku naleta na srneću divljač nije moguće odrediti na temelju zaostalih oštećenja na predmetnom teretnom vozilu Scania R410. Uzimajući u obzir iskaz svjedoka RB da je nakon udarca u divljač lagano zakočio i zaustavio se cca 30 metara od mjesta udara, proizlazi da je brzina teretnog vozila Scania R410 u trenutku naleta na srneću divljač mogla iznositi od oko 43,9km/h. Uzimajući u obzir iskaz svjedoka RB da je prije naleta vozio desnom kolničkom trakom brzinom od oko 60 km/h, u ovom vještvu je prikazana prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće,u varijanti da je brzina teretnog vozila Scania R410 u trenutku naleta na srneću divljač iznosila od oko 60km/h (16,7m/s). Za zaustavljanje teretnog vozila Scania R410 sa prikolicom Wielton pri brzini kretanja od oko 60km/h i stanju kolnika kao u trenutku prometne nesreće, potreban je zaustavni put (uključujući reakciju prosječnog vozača od 0,8s na opasnu situaciju u prometu) od oko 42m. Za zaustavljanje teretnog vozila Scania R410 sa prikolicom Wielton pri brzini kretanja od oko 60km/h i stanju kolnika kao u trenutku prometne nesreće, potrebno je vrijeme (uključujući reakciju prosječnog vozača od 0,8s na opasnu situaciju u prometu) od oko 4s. Od mjesta prelaska sjeverozapadnog ruba kolnika autoceste A8 u izgradnji, do mjesta naleta (K), srneća divljač bi prešla put od oko 5,2m u trčanju, u vremenu od oko 0,54s. Vremenski 0,54s prije naleta teretnog vozila Scania R410 na srneću divljač, navedeno vozilo se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 9m. Na dužini puta od 9m (udaljenost teretnog vozila Scania R410 do mjesta naleta (K), u trenutku ulaska srneće divljači na kolnik) moguće je zaustavljanje predmetnog teretnog automobila prije mjesta naleta na srneću divljač, u Skici označeno slovom K, za sve brzine kretanja teretnog vozila Scania R410 koje su niže od 18,7km/h. Iz navedenog proizlazi da svjedok RB, koji je upravljao teretnim automobilom Scania R410, reg. oznake [registarska oznaka] za koji je bila priključena prikolica Wielton PC2K, reg. oznake [registarska oznaka], u ovoj prometnoj situaciji, pri brzini kretanja od 60km/h u trenutku naleta, nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja iznosi od oko 0,8s, a što je za 0,26s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska divljači na kolnik (nastanak opasne situacije) do trenutka naleta. Šteta na teretnom automobilu Scania R410, reg. oznake [registarska oznaka], je djelomična iz razloga što je cijena popravka vozila manja od 70% vrijednosti vozila na dan nastanka štete. Visina imovinske štete na teretnom automobilu Scania R410, reg. oznake [registarska oznaka], iznosi 8.486,85 eur (uključen PDV). Prema podacima u spisu proizlazi da je tužitelj po ovom štetnom događaju sa osiguranikom [obrt], sklopio nagodbu na sveukupni iznos od 3.981,68 eur, što odgovara iznosu od 30.000,00 kn. “.

13. U podnesku od 29. siječnja 2025. tuženik je pisani nalaz vještaka Monasa osporio u cijelosti. Naveo je da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da bi brzina kretanja vozila u trenutku naleta na divljač mogla iznositi oko 60 km/h, a koji zaključak vještak izvodi uzimajući u obzir iskaz svjedoka gospodina RB. Ističe da izjava osiguranika tužitelja nije i ne može biti vjerodostojan iskaz, odnosno dokaz temeljem kojega bi se utvrđivala brzina kretanja vozila, pa tako zaustavni put vozila, vrijeme potrebno za zaustavljanje vozila, kao i mogućnost izbjegavanja prometne nesreće. S tim u vezi, dostavlja primjerak vještačenja, u kojem je sudski vještak u istovrsnom predmetu odredio brzinu kretanja vozila temeljem oštećenja na vozilu te objasnio, obrazložio i izračunao brzinu kretanja vozila u korelaciji sa oštećenjima, a što u predmetnom nalazu i mišljenju nije slučaj. Iz predmetnog nalaza i mišljenja nije razvidno je li sudski vještak izvršio uvid u predmetna oštećenja, na koji je način utvrdio oštećenja na vozilu kao i stupanj oštećenja vozila, odnosno koliko iznosi energija utrošena na deformaciju vozila prilikom naleta da divljač, sve parametre temeljem kojih bi mogao izračunati brzinu kretanja vozila tzv. energetskom metodom izračuna, odnosno temeljem oštećenja na vozilu. S obzirom na tako pretpostavljenu brzinu kretanja vozila, a koju tuženik osporava u cijelosti, tuženik osporava i dio vještačenja kojim je utvrđen zaustavni put za vozilo, kao i potrebno vrijeme za zaustavljanje vozila, kao i brzina kretanja divljači, a obzirom da je isto izračunato temeljem pretpostavljene brzine kretanja od 60 km/h. Osporava i izračunatu visinu štete na vozilu, a sve obzirom da vještak očito nije napravio izvid štete, odnosno nije obrazloženo iz kojeg je razloga vještak izračunao visinu štete, odnosno na koji je način utvrdio da je obračun visine štete izrađen od strane društva Porsche Istra osnovan. Vještak prilikom korištenja metoda izračuna u predmetnom nalazu nije obrazložio koje parametre je koristio prilikom izračuna visine štete, odnosno koji su sastavni dijelovi korištenih formula, kao niti zašto su te metode izračuna korištene. Nadalje, neovisno o navedenim nedostacima vještačenja, tuženik ističe kako provedeno vještačenje nije od utjecaja na odgovornost tuženika za štetu u konkretnoj pravnoj stvari, i to sve obzirom da je pretpostavka odgovornosti tuženika, sve sukladno čl. 50. Zakona o cestama, postojanje zahtjeva osobe koja gospodari lovištem za označavanje ceste prometnom signalizacijom i opremom, a kojem zahtjevu ne bi bilo udovoljeno, a koje pretpostavke odgovornosti tuženika ovdje nisu ispunjene niti su na bilo koji način dokazane od strane tužitelja.

14. U podnesku od 31. siječnja 2025. umješač na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb je naveo da ne prihvaća dio nalaza i mišljenja vještaka Monasa u kojem on navodi da brzinu kretanja teretnog vozila s prikolicom nije moguće utvrditi na temelju zaostalih oštećenja na teretnom vozilu zbog velike razlike u masama između sudionika prometne nezgode, te da je na osnovu iskaza vozača da je prije naleta na divljač vozio brzinom od oko 60 km/h, utvrdio da on prije naleta na divljač nije imao mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja niti zaustaviti vozilo. Naime, brzina kretanja teretnog vozila utvrđena je bez potrebnih parametra, uzimajući u obzir samo iskaz vozača teretnog vozila koji je zainteresiran za ishod spora.

15. Na ročištu za glavnu raspravu 14. travnja 2025. izveden je dokaz usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja po vještaku Saši Monasu, koji je naveo kako slijedi: „Zaprimio sam podnesak tuženika od 29. siječnja 2025. te nakon što sam proučio primjedbe navedene u sitome, u cijelosti ustrajem kod nalaza i mišljenja te zaključka sve kako sam to iznio u pisanom obliku, a na primjedbe se očitujem kako slijedi. Budući da policijski službenici nisu tijekom uviđaja prometne nezgode izradili skicu mjesta tj. zapisnik o očevidu, kao što nisu niti evidentirali materijalne tragove nakon prometne nesreće, tu prvenstveno mislim na definiranje pronađenom položaja divljači nakon naleta, zaustavnog položaja predmetnog teretnog vozila nakon naleta, to nije bilo moguće izračunati naletnu brzinu predmetnog vozila na temelju izuzetih materijalnih tragova, jer su to propustili policijski službenici napraviti. Naletnu brzinu predmetnog vozila bilo je moguće izračunati samo na temelju iskaza svjedoka RB da je nakon naleta na divljač lagano kočio i zaustavio se na oko 30 m od mjesta udara. Na temelju navedenog podatka o udaljenosti do 30 m proizlazi da je brzina skupa vozila u trenutku naleta na divljač mogla iznositi od oko 43,9 km/h. U svom nalazu i mišljenju sam prikazao analizu nastanka prometne nesreće prema iskazu svjedoka RB da se u trenutku naleta kretao brzinom od oko 60 km/h, a što mislim da je tehnički moguće kada se uzme u obzir ukupna masa skupa vozila koja iznosi od oko 28,4 tone, te uzimajući u obzir da se na mjestu štetnog događaja nalazi kolnik koji je u padu u iznosu do 8%. Kao što sam naveo u svom nalazu i mišljenju, a s obzirom na veliku razliku u masama između sudionika prometne nesreće, a radi se o omjeru koji je veći od 1400 puta brzinu naleta predmetnog vozila na divljač, nije bilo moguće definirati samo na temelju zaostalih oštećenja na vozilu. Nastavno na prilog uz podnesak tuženika ističem da je kolega R u svom nalazu i mišljenju u drugom predmetu kod Općinskog suda u Pazinu primijenio formule koje se koriste u analizi sudara dva vozila, a ne kod naleta vozila na divljač. Radi se o energetskim metodama koje se detaljno opisuju u stručnoj literaturi koju koriste prometni vještaci, a radi se o literaturi Elementi sigurnosti cestovnih prometa prof. ŠB sa Prometnog fakulteta. Navedene formule se ne koriste u prometnoj situaciji gdje je jedan sudionik divljač, a drugi sudionik motorno vozilo. Nastavno na komentar oko izračunate visine štete na vozilu, ističem da je u ovom predmetu izvid štete na vozilu napravio tužitelj uz pripadajuću fotodokumentaciju te isto prileži spisu predmeta, a također isto je i dio mog nalaza i mišljenja. Obračun visine štete napravljen je u potpunosti prema pravilima struke i u skladu sa stručnom literaturom prof. ŠB pod imenom Elementi metodologije za procjenu štete na vozilima. Inače, navod tuženika u podnesku u točki 4. gdje se spominje da je obračun visine štete izrađen od strane društva Porsche Istra osnovan, isti ne pripada ovom predmetu i Porsche Istra nije na niti jedan način sudjelovala u istom, pa se očito radi o omašci u pisanju predmetnog podneska.". Na upite, vještak je odgovorio: da je do naleta došlo na autocesti u izgradnji, tada još brzoj cesti, odnosno nije se radilo o punom profilu autoceste; da brzina kretanja od 60 km/h sa prometno tehničkog stajališta bi bila ukupna brzina za kretanje skupa vozila opterećenog teretom čija ukupna masa je iznosila 28,4 tone, a uzimajući posebno u obzir da je na tom dijelu kolnika isti u padu do 8% i da neposredno na mjestu naleta se nalazi zavoj u lijevo; teretna vozila nalik na predmetno teretno vozilo su opremljena limitatorom brzine na 85 km/h i ista ne mogu postići brzinu veću od navedene.

16. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Monasa ocijenio objektivnim, potpunim te izrađenim u skladu s pravilima struke. Usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja na ročištu 14. travnja 2025. vještak je po ocjeni suda otklonio sve dvojbe vezane uz nalaz i mišljenje, koji je po svom sadržaju u bitnome suglasan sa ispravama u spisu (Potvrdom PP Opatija od 3. prosinca 2020. na str. 13-15 spisa, Izvješća PP Opatija od 26. studenog 2020. na str. 224 spisa, Službenom bilješkom Opatija od 26. studenog 2020. na str. 225 spisa) te sa iskazom svjedoka KB. Stoga je sud taj nalaz u cijelosti prihvatio.

17. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Monasa utvrđeno je da se predmetna prometna nezgoda dogodila na brzoj cesti (nije se radilo o autocesti), a na temelju iskaza svjedoka RB i KB utvrđeno je da na predmetnom dijelu ceste ne postoji žičana ograda kao zaštita od prodora divljači.

18. Brza cesta je prema odredbi čl. 2. st. 1. t. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23; dalje: ZOSPC) definirana kao javna cesta namijenjena za promet isključivo motornih vozila, s jednom ili dvije razdvojene kolničke trake, koja ima sva raskrižja u dvije ili više razina s poprečnim cestama i drugim prometnicama (željezničkim ili tramvajskim prugama), u pravilu nema zaustavnih traka i koja je kao takva označena propisanim prometnim znakom. Odredbom čl. 139. st. 1. ZOSPC-a propisano je da se brzom cestom ne smiju kretati pješaci, zaprežna vozila, bicikli i životinje, pomoćna pješačka sredstva, kao ni vozila koja ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 60 km/h.

Odredbom čl. 2. st. 1. t. 4. ZC-a propisano je da je brza cesta javna cesta namijenjena za promet isključivo motornih vozila, s jednom ili dvije razdvojene kolničke trake, koja ima sva raskrižja u dvije ili više razina s poprečnim cestama i drugim prometnicama (željezničkim ili tramvajskim prugama), u pravilu nema zaustavnih traka i koja je kao takva označena propisanim prometnim znakom. Iznimno, kada se radi o faznoj gradnji, može imati raskrižja u razini prema propisu iz čl. 6. st. 4. ovog Zakona, a iz točke 3. navedene zakonske odredbe vidljivo je da je autocesta javna cesta koja uz ostalo mora imati zaštitnu ogradu.

Niti jednom zakonskom odredbom nije propisano da pravna osoba koja upravlja brzom cestom mora postaviti zaštitnu žičanu ogradu u cijeloj dužini brze ceste. Prometnu opremu ceste između ostalih čine i zaštitne žičane ograde koje su namijenjene zaštiti na cesti od divljači i drugih životinja, prometna oprema se prema odredbi čl. 61. st. 1. ZC-a na javnoj cesti postavlja na temelju prometnog elaborata, a za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu Zakona o cestama, a nemaju prometni elaborat, mjerodavno je postojeće stanje prometne signalizacije i opreme.

19. Iz izvedenih dokaza (iskaz svjedoka KB, godišnji plan ophodnje za 2020. godinu, ophodarski dnevnik od 19. studenog 2020., izvješće dežurnog ophodara br. 0012, račun BEATO signal d.o.o. za nabavu katadioptera, sve na str. 145-168 spisa) proizlazi da su na konkretnoj prometnici postavljeni katadiopteri koji svjetlosnim i zvučnim signalima odbijaju divljač od prometnice, da su postavljeni znakovi upozorenja od opasnosti naleta na divljač, da se predmetna dionica ceste uredno održava te da se ophodnje vrše 4 puta dnevno.

20. Kako odredba čl. 50. ZC-a propisuje pretpostavljenu krivnju pravne osobe koja upravlja javnom cestom uz pretpostavku da na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije javnu cestu označila prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a na cesti gdje je došlo do nastanka štete postoji prometna signalizacija (znakovi upozorenja od opasnosti naleta na divljač) i zaštita od divljači (katadiopteri), a tužitelj nije dokazao da bi lovoovlaštenik zatražio postavljanje zaštitne žičane ograde, tuženik je dokazao postojanje razloga koji isključuju njegovu krivnju za nastalu štetu (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Pž-1706/2024-2 od 9. siječnja 2025.).

21. Zbog svega navedenog, tužbeni je zahtjev u cijelosti odbijen (točka I izreke ove presude).

22. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT), odlučeno je troškovima cijelog postupka u granicama zahtjeva za naknadu troškova tuženika i umješača.

23. Tužitelju je naloženo (u točki II izreke) da tuženiku i umješaču na strani tuženika 1. BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. [adresa] (koji su troškove zatražili u zajedničkom troškovniku, na str 323-325 spisa) naknadi: trošak sastava odgovora na tužbu te podnesaka od 5. travnja 2023., 21. travnja 2023., 29. siječnja 2025. i 11. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura po podnesku (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima po punomoćniku odvjetniku 17. listopada 2023., 15. svibnja 2024., 20. studenog 2024 i 14. travnja 2025. iznosu od 200,00 eura po ročištu, PDV u iznosu od 450,00 eura (Tbr. 42 OT), ukupno 2.250,00 eura. Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tuženiku i umješaču su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dosuđene zakonske zatezne kamate koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose (točka II izreke).

24. Tuženiku i umješaču na strani tuženika 1. BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. [adresa] nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude (66.36 eura uvećano za PDV od 16,59 eura) jer na to ročište nisu pristupili. Stoga je, u preostalom dijelu, za iznos od 82,95 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom, odbijen zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika 1. BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. [adresa] za naknadu troškova postupka (točka III izreke).

25. Tužitelju je naloženo (u točki IV izreke) da umješaču na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb naknadi: trošak sastava podneska 31. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima po punomoćniku odvjetniku 17. listopada 2023., 15. svibnja 2024., 20. studenog 2024 i 14. travnja 2025. iznos od 200,00 eura po ročištu, PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 42 OT), ukupno 1.250,00 eura. Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tuženiku i umješaču su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dosuđene zakonske zatezne kamate koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

U Pazinu, 21. svibnja 2025.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467a ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika i umješača na strani tuženika 1. BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav

3. pun. umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb