REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-31/2025-70

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, u pravnoj stvari tužitelja IV vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika HOTEL LIBERTAS d.o.o., OIB: 17023134211, Liechtensteinov put 3, Dubrovnik, zastupan po punomoćnici Karmela Toljan Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate 46.750,00 eura, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 12. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Boris Pezić, odvjetnika u Zagrebu, objavljenoj dana 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46.750,00 eura (ranije 352.237,88 kuna) , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na niže naznačene iznose eura i to iznos od 2.550,00 od 15.5.2018, 2.635,00 od 15.6.2018., 2.550,00 od 15.7.2018., 2.635,00 od 15.8.2018.g., 2.635,00 od 15.9.2018.g., 2.550,00 od 15.10.2018.g., 2.635,00 od 15.11.2018.g., 2.550,00 od 15.5.2019., 2.635,00 od 15.6.2019., 2.550,00 od 15.7.2019.g., 2.635,00 od 15.8.2019.g., 2.635,00 od 15.9.2019.g., 2.550,00 od 15.10.2019.g., 2.635,00 od 15.11.2019.g., 2.550,00 od 15.5.2020.g., 2.635,00 od 15.6.2020.g., 2.550,00 od 15.7.2020.g., 2.635,00 od 15.8.2020.g. sve do isplate, a zakonske zatezne kamate koje teku do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzrokovani trošak parničnog postupka 10.156,17 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s Libertas Rixos d.o.o. Dubrovnik sklopio dana 22. kolovoza 2017.g. Ugovor o prijevozu gostiju hotela po kojem se tužitelj obvezao obavljati uslugu prijevoza gostiju hotela, a tuženik obvezao omogućiti tj. dati prijevozniku minimalno dva dnevna prijevoza od hotela do Zračne luke Čilipi ili obratno i to za razdoblje od 01. travnja do 31. listopada svake godine trajanja ugovora i to po cijenu koja je definirana ugovorom. Ističe tužitelj kako je tuženik pravni sljednik Libertas Rixos d.o.o. Dubrovnik. Nadalje navodi kako je tužitelj po sklapanju citiranog ugovora, registrirao obrt za povremeni prijevoz putnika, kupio vozilo Mercedes Viano te o tome da je poduzeo sve potrebne predradnje za realizaciju ugovora obavijestio tuženika koji međutim nije tužitelju omogućio obavljanje niti jednog transfera. Tužitelj pojašnjava da je do sklapanja predmetnog ugovora došlo u sklopu uređenja spornih odnosa parničnih stranaka na miran način iz kolovoza 2017.g., a koji miran način rješenja spora je imao dvojaki učinak i to: stvarnopravni značaj uređenja susjedskih odnosa IV kao fizičke osobe i tuženika kao vlasnika dvaju susjednih nekretnina, te značaj zasnivanja poslovnog odnosa tužitelja putem obrta za prijevoz putnika s tuženikom. Posebno tužitelj ukazuje na čl.8. st.2. ugovora, a kojim je ostvarena formalna povezanost navedenih dvaju ugovora. Ističe tužitelj da povodom Ugovora o prijevozu gostiju hotela tužitelj je poduzeo sve radnje u smislu pripreme za uredno izvršenje preuzetih obveza, dok je tuženik propustio ispuniti obvezu omogućavanja obavljanja usluga prijevoza, pa posljedično oštetio tužitelja minimalno za iznos od 85 eura po danu za razdoblje od 01. travnja do 31. listopada u 2018., 2019.g. te od 01. travnja do 01. kolovoza 2020.g. što da iznosi ukupno 46.750,00 eura kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Ističe ad je navedeni iznos dobiven slijedećom kalkulacijom: - razdoblje od 01. travnja do 31. listopada svake godine iznosi 214 dana, - preuzeta obveza transfera do Čilipa ili obrnuto 40 EUR + 45 EUR = 85 EUR, - 214 dana * 85 EUR * dvije godine = 36.380,00 EUR, - razdoblje od 01. travnja 2020.g. do 01. kolovoza 2020.g. 122 dana * 85 EUR = 10.370,00 EUR što daje ukupno 46.750,00 EUR kunske protuvrijednosti, a što je ujedno i visina tužbenog zahtjeva za iznose dospjele do dana podnošenja tužbe.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu ističe da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a osporava i postojanje/ispunjenje pretpostavki za naknadu štete. Tuženik napominje da je odredbama članka 8. stavak 2. Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa između čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] rečeno da se Investitor a sada tuženik obvezuje s IV potpisati poseban ugovor o pružanju usluga transfera za goste Investitora, pa da iz samog sadržaja stavka 2. predmetnog članka je vidljivo da isti nije u vezan uz predmet Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa između čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], odnosno čl. 8. st. 2. Sporazuma nije u „duhu“ ostalih odredbi sporazuma niti je vezan uz samo određivanje cijene iz stavka 1. čl. 8. Sporazuma. Ističe tuženik da je sam Ugovor o prijevozu gostiju zaključen isključivo kao osiguranje da će tuženik isplatiti jednokratno tužitelju ugovorenu naknadu iz članka 8 st. 1 Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa između čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], te da je Ugovor o prijevozu gostiju hotela prividan ugovor koji su tužitelj i tuženik sklopili samo kako bi se osiguralo da tuženik jednokratno isplati tužitelju ugovorenu naknadu iz čl. 8 st. 1 Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa između čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Naglašava tuženik da prividan ugovor ne proizvodi pravni učinak pa posljedično da niti tužitelj uslijed navedenog ne trpi nikakvu štetu. Tuženik navodi da je upravo namjera stranaka kod zaključenja Ugovora o prijevozu gostiju bila da isti bude samo garancija za uplatu iznosa od 40.000,00 EUR-a iz Sporazuma te da to mogu potvrditi i neposredni svjedoci koji su sudjelovali u pregovorima oko istih. Ističe tuženik kako nije postojala stvarna volja stranaka da Ugovor o prijevozu gostiju hotela proizvede pravne učinke, te da tuženik ima s REINOTRAVEL sklopljene Ugovore o poslovnoj suradnji kojima je ugovoreno da se Hotel obvezuje za potrebe organiziranja prijevoza i transfera hotelskih gostiju koristiti isključivo usluge REINOTRAVEL, pa da je zaista postojala volja parničnih stranaka da Ugovor o prijevozu gostiju hotela proizvodi pravne učinke tada bi tuženik kršio odredbe Ugovora o poslovnoj suradnji s REINOTRAVEL. Tuženik nadalje osporava radnje tužitelja da nisu bile usmjerene ispunjenju Ugovora o prijevozu gostiju hotela, jer je tužitelj otvorio predmetni obrt iz razloga što je imao namjeru vršiti predmetne usluge prijevoza za druge hotele i pravne osobe, te da je tužitelj pružao prijevozničke usluge i drugim hotelima. Uz sve ranije navedeno tuženik osporava da bi bio u obvezi obeštetiti tužitelja budući da se osporava postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu.

3. Tijekom postupka i tužitelj i tuženik u bitnome izlažu kao u tužbi i odgovoru na tužbu. Tužitelj tijekom postupka ističe da je plaćanje po sporazumu o uređenju susjednih odnosa između čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] na kojem su potpisi stranaka ovjereni pod posl.br. OV-6982/17 od 22. kolovoza 2017.g. i OV. 7058/17 od 24. kolovoza 2017.g. sve kod javnog bilježnika Luce Bronzan u Dubrovniku izvršeno dana 22. kolovoza 2017.g., dakle 2 dana prije nego je OZGUR ARAC ovjerio svoj potpis na Ugovoru o prijevozu gostiju hotela zbog kojeg se vodi ovaj postupak, pa da ne može biti govora o osiguranju plaćanja i fiktivnoj naravi ugovora kada je najprije plaćeno, a tek potom ovjeren sporazum.

4. Nakon provedenog postupka Trgovački sud u Dubrovniku je donio presudu pod posl.br. P-110/2021 od 9. ožujka 2023. koju je po žalbi ukinuo Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod posl. br. Pž-1867/2024-2 od 18. ožujka 2025. godine i vratio postupak na ponovno suđenje.

5. U ponovljenom postupku tužitelj ponavlja kako je ukupan odnos parničnih stranaka zaista složeniji od pravnog odnosa koji je predmet ove tužbe ali da sve ono što se između stranaka dogodilo jasno ukazuje na to kako su stranke ugovorom koji nije raskinut uredile svoj odnos pa se toga odnosa i obveza iz istog trebaju i držati, a obzirom na odluku višeg suda tužitelj nema daljnjih dokaznih prijedloga te predlaže zaključenje, dok tuženik navodi da s obzirom na obrazloženje drugostupanjske odluke opetovano ustraje u prijedlogu da se od nadležne porezne uprave pribave podaci o poslovanju tužitelja kako je to specificirano i navedeno i u samoj tužbi te tijekom ovog postupka te da se nakon pribave istih zatraži dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu: ugovor o prijevozu gostiju hotela na kojem su potpisi stranaka ovjereni pod Ov. 6983/17 od 22. kolovoza 2017.g. i OV. 7060/17 od 24. kolovoza 2017.g. javnog bilježnika Luce Bronzan u Dubrovniku, povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, izvadak iz obrtnog registra za tužitelja, prometna dozvola za vozilo Mercedes, obavijest tužitelja tuženiku od 15. ožujka 2018.g. poslan e mailom, obavijest tužitelja tuženiku od 19. ožujka 2018.g. poslan e mailom, obavijest tužitelja tuženiku od 27. ožujka 2018.g.poslana e mailom, dopis opomena pred tužbu tužitelja tuženiku od 30. travnja 2018.g. poslana e-mailom, dopis punomoćnika tužitelja za tuženika opomena pred tužbu od 31. srpnja 2020.g., poštanske povratnica i potvrda o primitku, sporazum o uređenju susjednih odnosa između čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] na kojem su potpisi stranaka ovjereni pod posl.br. OV-6982/17 od 22. kolovoza 2017.g. i OV. 7058/17 od 24. kolovoza 2017.g. sve kod javnog bilježnika Luce Bronzan u Dubrovniku, potvrda o plaćanju Libertas rixos d.o.o. tužitelju 298.000,00 kuna od 22.8.2017.g., ugovori o poslovnoj suradnji sklopljen između tuženika i [obrt] vlasnik HV od 1.1.2018. i 1.1.2017.g., izvadak o stanju i prometu po tekućem računu za razdoblje 8.8.2017. – 5.9.2017.g., te je sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka odnosno samo tužitelja jer se tuženik nije odazvao, te je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje. Na temelju izvedenih dokaza sud je mogao donijeti nedvojbenu odluku, te nije bilo potrebe za dodatnom dopunom vještačenja i podacima porezne uprave.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom, naknadom iznosa temeljem ugovornog odnosa o prijevozu između stranaka koje tuženik nije ispunio zbog čega je tužitelju nastala šteta.

8. Saslušan tužitelj IV ističe da 2017. tražio direktora tuženika da ga se obešteti jer mu je prilikom gradnje hotela 30 posto umanjena vrijednost nekretnine, te da pored ostalih problema tuženik nije ispoštovao ugovor o prijevozu gostiju i ugovara o međususjedskim odnosima. Ističe da je više puta pozivao na ispunjenje ugovora i usmeno i telefonski i fizički na sastancima, ali da ugovori nisu ispunjeni, te da nije dobio nikakav odgovor na upit zašto ne ispunjavaju ugovor. Navodi da prije nego što su definirali Ugovor je sjeo sa direktorom Hotela Libertas CV i tražio je 150.000,00 eura kao obeštećenje umanjene vrijednosti nekretnine, a da on, odnosno vlasnik je pristao na isplatu iznosa od 40.000,00 eura, a da za ostatak sklope Ugovor odnosno da mu daju posao prijevoza putnika prema Ugovoru o prijevozu gostiju hotela koji se nalazi u spisu. Ugovor o prijevozu gostiju hotela navodi da je on sam sastavio i da je taj Ugovor u pisanoj formi odgovarao onome što su dogovorili na sastanku. Iskazuje da iznos od 40.000,00 eura mu je isplaćen dva dana prije potpisa Ugovora o prijevozu gostiju hotela i navodi da je jako razočaran jer mu je taj Ugovor bio pokriće za Ugovor-sporazum o međususjedskim odnosima. Iznos od 40.000,00 eura navodi da mu je isplaćen po sporazumu o uređenju međususjedskih odnosa, a da ima Mercedes i koji je veća klasa nego Mercedes Vito naveden u Ugovoru. Navodi da je Ugovor o prijevozu sam potpisao 22.8.2017., a Ugovor o međususjedskim odnosima također isti dan. Na upit za koje još agencije radi tužitelj navodi da je morao raditi za druge jer mu tuženik nije dao posla, i navodi da je samohrani roditelj i da nema drugu plaću. 2018 navodi da je radio za agenciju My way, 1.4.2018. da je otvorio svoj obrt i Hotel Libertas mu je trebao osigurati transfere. 2019. navodi da je radio onoliko koliko sam morao raditi da bih preživio jer nije dobio posao od tuženika. 2019. je radio za više agencija, a da je prema njegovim saznanjima 2018. transfere radila agencija Reino d.o.o., a koji su njemu trebali davati transfere. Iskazuje da mu je direktor tuženika rekao da Reino d.o.o. imaju ekskluzivu i da ne mogu njega direktno staviti u Ugovor, a da mu je bilo bitno dobiti transfere, a da nije ulazio u odnos Reino d.o.o. i tuženika.

9. Saslušan kao svjedok NV, uz sudjelovanje sudskog tumača je iskazao da je u cijelosti upoznat s predmetom ovog spora jer je bio direktor Hotela Libertas od 2012.g., te da tijekom izgradnje hotela da bi dobili potrebe dozvole morali su dobiti suglasnosti susjeda, te angažirali projektanta LV i saznali da imaju dvije susjedne zgrade. Navodi da se našao sa oba susjeda od kojih je jedan gospodin IV i zna da mu je platio dovoljnu količinu novaca za suglasnost, oko 40.000,00 eura. Ne želi čak niti spominjati ali bili su tu još neki problemi oko zida, parkinga vozila, oštećenog prozora ali da su sve to riješili gospodinu IV. Navodi da je bio glavni pregovarač, ali da gospodin IV mu nije vjerovao da će mu platiti što je dogovoreno pa je inzistirao na pisanom Ugovoru, ali da su sve platili dana 23.08.2017.g. Kao jamstvo za ispunjenje obveze isplate cijene iz ranijeg ugovora navodi da je gospodin IV inzistirao da se sklopi ugovor o prijevozu i još da garantiraju određeni broj transfera dnevno, što mu se činilo nemoguće za garantirati, pa da mu je predložio da se obrati RENO TRAVEL i da se dogovore oko posla, te da izvrši prijevoz kao dodatna pomoć RENO TRAVEL-u. Upitan o ugovoru o prijevozu koji se nalazi u spisu navodi da ga nije potpisao on, nego ČV, koji je bio osoba zadužena za financije, a da je pravilo bilo da kod njih dvije osobe potpisuju ugovor. Poznat mu je predmetni ugovor o prijevozu gostiju hotela, potpisan od strane Ozgur Arac, ali da je bilo dogovoreno da će takav ugovor biti potpisan samo kao garancija da će sredstva biti isplaćena s osnove suglasnosti za objekt u izgradnji. Mislim da su se odvjetnici možda i dogovorili da ih ovako prevare i da to nije pošteno. Upitan je li izvršena obaveza prijevoza iz ugovora o prijevozu gostiju hotela, navodi da je primio mail u ožujku 2018.g. da se ne vrši prijevoz i zvao sam je g. ŠV iz REINO i da ga je je on obavijestio da je više puta kontaktirao gospodina IV koji mu je rekao da ne može izvršiti taj dodatni prijevoz jer ima drugi posao, da je zauzet. Odgovara da u trenutku sklapanja ugovora o prijevozu kojeg on naziva garancija plaćanja, nije bilo izvršeno plaćanje za suglasnost gradnje.

10. Svjedok LV iskazuje da je 2017.g. sklopio ugovor sa tuženikom da vrši posao voditelja projekta i nadzora nad radovima gradnje, te da je tijekom ishođenja lokacijske dozvole došao u kontakt sa vlasnicima s susjednih nekretnina koje graniče sa nekretninama tuženika, te da su u tom postupku susjedi zahtijevali određene novčane iznose kako se ne bi žalili na lokacijsku dozvolu. Ističe da je tužitelj imao velike zahtjeve prema tuženiku kako bi postpisao suglasnost, pa npr. osim isplate iznosa od 40.000,00 eura gospodin IV da je tražio pravo služnosti na dio zemljišta Hotela Libertas na kojem je on sagradio ogradni zid, i da mu je to također udovoljeno. Kada je potpisao ugovor za novac za suglasnost i pravo služnosti, pojavio se osobno sa trećim ugovorom u kojemu je stajalo da će on vršiti prijevoz za Hotel Rixos, iako mu je odmah rečeno da Hotel ima prijevoznika za prijevoz gostiju. Navodi da mu je gospodin IV inzistirao na potpisu tog ugovora o prijevozu, jer da mu je to bilo osiguranje da će mu biti isplaćeno 40.000,00 eura, te da je upravo tako izjavio gospodin IV na sastanku. Ne znam je li ispunjen ugovor o prijevozu. Zna da je razlog tog ugovora bio suglasnost na lokacijsku dozvolu, a ne sjeća se tko je potpisivao kao ovlaštena osoba te ugovore.

11. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Ivona Ivanović je izradio nalaz i mišljenje u kojem zaključuje da je provedenim financijsko- računovodstvenim vještačenjem utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o prijevozu gostiju hotela dana 22.08.2017.god.za razdoblje od dana sklapanja ugovora do 31.10.2022.god, te da je uvidom u knjigovodstvenu evidenciju utvrđeno da ne postoje obaveze/potraživanja između njih u razdoblju od sklapanja ugovora do 01.08.2020.god. Uvidom u knjigovodstvenu evidenciju [obrt] vl.HV i Hotel Libertas d.o.o. utvrđeno je da postoje međusobna potraživanja tj obaveze za razdoblje 01.01.2018. - 31.12.2019.god. u iznosu : 96.506,00 kn + PDV 24.126,50 kn odnosno 120.632,50 kn, a da pritom treba uzet u obzir da je tuženik obrtu [obrt] obračunavao i naplačivao 20% provizije od iznosa bez PDV-a. U svom usmenom iskazu ostaje kao u svom pisanom nalazu i mišljenju dostavljenom u spis, a na pitanja i prigovore tužitelja odgovarao je vještak na ročištu.

12. Između stranaka je sklopljen Ugovor o prijevozu gostiju hotela 22. kolovoza 2017. i to između tužitelja kao prijevoznika i tuženika kao hotela. Tim Ugovorom su strane uredile međusobne odnose, prava i obveze glede obveznopravnog odnosa, cijene prijevoza gostiju Hotela do Zračne luke Čilipi ili obrnuto. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme do 31. listopada 2022. Hotel se obvezuje u periodu od 1. travnja do 31. listopada dati prijevozniku minimalno dva dnevna prijevoza do Čilipa ili obrnuto, a sve prema rasporedu i obvezama koje je preuzela tvrtka [obrt] [adresa] prema hotelu. Prema članku 2. hotel se obvezuje izdati prijevozniku narudžbenicu / putni nalog u kojem će ga izvijestiti o svim okolnostima prijevoza gosta, a posebno o relaciji, odredištu, broju osoba i okvirnoj količini prtljage. Nadalje, sklopljen je Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2017. i Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2018.; te je predmet tih ugovora uspostavljanje poslovne suradnje između ugovornih strana s jedne strane Hotel Libertas d.o.o. (dalje: Hotel) i s druge strane [obrt], obrt za povremeni prijevoz putnika, vlasnik ŠV (dalje: ugovorni partner). Ovi ugovori su sklopljeni na razdoblje od jedne godine od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. i na razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. Tužitelj se poziva i na Sporazum o uređenju međususjedskih odnosa između čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] koji je zaključen između Libertas Rixos d.o.o. Dubrovnik kao investitora i IV iz [adresa].

13. Iz analize ugovora o prijevozu gostiju hotela sud je utvrdio da je ugovor potpisan i ovjereni potpisi po javnom bilježniku te da je ugovorom dogovoreno da se tuženik obvezuje u periodu od 1.4. do 31.10. dati tuženiku minimalno dva dnevna prijevoza a u slučaju da ne bude potrebe za prijevozom u tom danu da se oobvezuje naknaditi u slijedećem danu (čl. 1 Ugovora.) Cijena prijevoza je određena u čl. 2 Ugovora i to 40 eura plus PDV za relaciju Hotel – Čilipi, a 45 eura za relaciju – Čilipi – Hotel.

14. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) svaki zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan kao u toč. I. izreke presude.

15. Sukladno čl. 694 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO- a) radi se u konkretnom slučaju o ugovoru o prijevozu osoba, a iako je tuženik isticao da se radi o fiktivnom ugovoru sud nije stekao takav dojam niti tako proizlazi iz isprava u spisu jer je tužitelj vlasnik vozila za prijevoz upravo kakav je ugovoren u Ugovoru o prijevozu gostiju hotela i isti se bavi navedenom djelatnošću što je vidljivo iz izvatka iz obrtnog registra. Sud nije našao niti da je raskinut Ugovor o prijevozu niti na bilo koji način stavljen van snage. Obzirom da tuženik nije ispunio svoju obvezu tužitelj ima pravo na naknadu štete. Prema čl. 343 ZOO-a dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći, a u ovom sporu tuženik kao dužnik navedeno nije dokazao da bi se oslobodio svoje obveze.

16. Članak 1046. ZOO-a definira pojam štete i određuje štetu kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječava njezino povećanje (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Izmakla korist je u članku 1046. ZOO-a određena kao sprječavanje povećanja nečije imovine. U teoriji se navodi da je izmakla korist dobitak kojemu se uz redoviti tijek stvari ili uz posebne okolnosti nadao oštećenik i bio bi ga ostvario da nije bilo štetne radnje. Prema članku 342. ZOO-a pretpostavke odgovornosti za ugovornu štetu jesu: 1. postojanje ugovora ili druge pravnoposlovne veze, 2. neispunjenje dužnikove obveze, 3. šteta nanesena vjerovniku, 4. postojanje uzročne veze, 5. postojanje protupravnosti odnosno nepostojanje neke od okolnosti koja dopušta oslobođenje dužnika od odgovornosti.

17. Upravo je u ovom postupku jasno postojanje ugovornog odnosa - ugovora o prijevozu gostiju hotela, a utvrđeno je vještačenjem da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o prijevozu gostiju hotela dana 22.08.2017.god.za razdoblje od dana sklapanja ugovora do 31.10.2022.god, te da je uvidom u knjigovodstvenu evidenciju utvrđeno da ne postoje obaveze/potraživanja između njih u razdoblju od sklapanja ugovora do 01.08.2020.god. Uvidom u knjigovodstvenu evidenciju [obrt] vl.HV i Hotel Libertas d.o.o. utvrđeno je da postoje međusobna potraživanja tj obaveze za razdoblje 01.01.2018.- 31.12.2019.god. u iznosu : 96.506,00 kn + PDV 24.126,50 kn odnosno 120.632,50 kn, a da pritom treba uzet u obzir da je tuženik obrtu [obrt] obračunavao i naplačivao 20% provizije od iznosa bez PDV-a. Utvrđeno je tako da tuženik kao dužnik nije ispunio svoju obvezu i time nanio štetu tužitelju, te je jasna uzročno posljedična veza u takvom postupanju i nastanku novčane štete koju je jasno i stručno obračunao vještak.

18. Člankom 21. ZOO-a propisano je da kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo. Člankom 29. stavkom 1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Člankom 29. stavkom 2. ZOO propisano je da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Od 1.1.2023. do 29.12.2023.g. člankom 29. stavkom 2. ZOO propisano je da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.1., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

19. Budući da je uspio u sporu, tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno čl. 155. ZPP i do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenom zahtjevu tužitelja (l.s. 222), utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23 dalje: OT) osnovan je tužiteljev zahtjev za sastav tužbe u iznosu od 500 bodova x 2 eura, te za sastav 2 obrazložena podneska (500 bodova x 2 eura), a sve sukladno Tbr. 7 i 8 OT. Također, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka osnovan je za zastupanje na ročištu 20.1.2020, 22.11.21., 7.3.22.,13.2.23. i 12.5.25 u iznosu od 500 bodova x 2 eura, trošak odgovora na žalbu 500 bodova x 2 eura, te za trošak vještačenja 663,61 eura i trošak plaćene pristojbe na tužbu 222,31 eura (1.675,00 kuna) i za odgovor na žalbu 270,25 eura, a što ukupno iznosi 10.156,17 eura.

20. Sukladno zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22 i 88/22) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke i u kunama i u eurima uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450.

21. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 21. svibnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.