Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-373/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetnika HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno, j.t.d. Osijek, protiv tuženika UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Fingler, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 8. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i tuženika osobno uz punomoćnika, 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku UH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju odvjetniku HH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.227,18 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora između trgovca i osobe javnog prava koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku UH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju odvjetniku HH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenje prvostupanjske presude pa do konačne isplate, po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora između trgovca i osobe javnog prava koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

odbija se u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur (tisuću eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 2. svibnja 2023. putem punomoćnika, naveo da je tada prvotuženik UH tijekom mjeseca ožujka 2018. pristupio u odvjetnički ured tužitelja i angažirao ga da zastupa tada drugotuženika PH protiv poduzeća Odašiljači i veze d.o.o. pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru. Tada se UH obvezao da će on plaćati troškove zastupanja. Predmet broj P-348/2018 završen je 30. siječnja 2023. sklapanjem sudske nagodbe između PH, zastupanog po tužitelju, i tuženika Odašiljači i veze d.o.o. Trgovačko društvo Odašiljači i veze d.o.o. je na temelju sklopljene nagodbe isplatilo PH iznose iz nagodbe te priznate troškove parničnog postupka, tijekom veljače 2023. Tada drugotuženik PH po dogovoru je pristupio u ured tužitelja radi obračuna troškova zastupanja po odvjetniku dana 11. ožujka 2023., i donio tužitelju iznos od 4.800,00 eur koji mu je i predao, a za koji mu je tužitelj izdao gotovinski račun. Kako taj iznos nije bio dovoljan za pokriće svih odvjetničkih troškova koje je tužitelj imao u zastupanju tada drugotuženika, sukladno obavljenim radnjama i odvjetničkoj tarifi, što je i rečeno drugotuženiku, koji je zatražio da mu tužitelj obračuna troškove, a nakon što ga je tužitelj putem e-maila obavijestio o troškovima zastupanja, tada drugotuženik je odgovorio da je iznosom od 4.800,00 eura po njemu u cijelosti namiren trošak zastupanja. Nakon takvog očitovanja, tada drugotuženika PH, tužitelj se pisanim putem obratio i prvotuženiku UH, no on se oglušio na tužiteljeve dopise s pozivom na plaćanje. Slijedom navedenog tužitelj je predložio prihvatiti tužbeni zahtjev, te presudom obvezati tada prvotuženika UH i tada drugotuženika PH da tužitelju solidarno isplate iznos od 5.227,18 eur, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Rješenjem ovog suda broj P-373/2023-9 od 11. prosinca 2023. ovaj sud je razdvojio postupak u odnosu na drugotuženika PH, a ovaj postupak je nastavljen u odnosu na prvotuženika UH. Za napomenuti je da je punomoćnik tužitelja na ročištu 27. veljače 2025. ostao kod prijedloga da se ovosudni postupak P-5/2024, koji se vodi po tužbi protiv PH, spoji na ovaj postupak, a sud je prijedlog tužitelja odbio budući da je predmet P-5/2024 u fazi zakazivanja pripremnog ročišta, dok je ovaj postupak u fazi provođenja glavne rasprave i izvođenja predloženih dokaza.

3. Tuženik je, putem punomoćnika, u odgovoru na tužbu, naveo da tužbu u cijelosti smatra neutemeljenom budući da tužitelj potražuje naknadu troškova zastupanja PH u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, pod brojem P-348/2018, a u kojem postupku su stranke bile PH kao tužitelj, i društvo Odašiljači i veze d.o.o. kao tuženik. Dakle, tuženik UH, nikada nije bio stranka u tom postupku, niti je bio u poslovnom ili drugom odnosu s tužiteljem, pa je tužbeni zahtjev u odnosu na njega neosnovan. Tužitelj u tužbi ne navodi na temelju čega mu tuženik duguje utuženi iznos, što govori o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Točno je da je tuženik komunicirao s tužiteljem vezano za zastupanje PH, te u ime PH pregovarao o uvjetima istog. Ovo je potpuno logično jer je PH sin tuženika UH, te živi u [adresa], a postupak se vodio u Belom Manastiru, pa je tuženik na taj način pomagao da njegov sin ostvari svoja prava u parničnom postupku. No na taj način tuženik nije stupio u bilo kakav poslovni odnos s tužiteljem niti prema njemu ima kakvih obveza. Opreza radi osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u pogledu obavljenih usluga.

4. U očitovanju na navode tuženika tužitelj je u podnesku od 28. rujna 2023. naveo da je on zastupao PH u predmetu pred Stalnom službom u Belom Manastiru, po nalogu ovdje tuženika.

5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice, sud je izvršio uvid spis Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru P-348/2018; račun br. 1-1-1 (stranica 6 spisa); troškovnik tužitelja od 15. ožujka 2023. (stranica 7 spisa); e-mail i pisanu komunikaciju između tužitelja i tuženika i njegovog sina PH (stranica 8- 24 spisa); dopis tužitelja Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. (stranica 18 spisa); troškovnik tužitelja od 7. studenog 2022. (stranica 32 spisa) te 15. ožujka 2023. (stranica 33-34 spisa); e-mail komunikaciju između tužitelja i PH (stranica 36 spisa); zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora Belje d.d. (stranica 59- 61 spisa); Punomoć (stranica 62-63 spisa); Ugovore o kupoprodaji nekretnine (stranica 64-66 i 67-70 spisa); tabularne izjave (stranica 71-74 spisa); račun Belje d.d. (stranica 75 spisa); izvatke iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], ZK ul. [broj ZK uloška] i zk. ul [broj ZK uloška]. KO [katastarska općina] (stranica 76-78 spisa); saslušani su svjedoci EH (stranica 113-114 spisa), IH (stranica 113 spisa), svjedok PH (stranica 116-117 spisa), tužitelj HH (stranica 117-118 spisa) i tuženik UH (stranica 119 spisa).

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao punomoćnik zastupao PH, sina tuženika, u predmetu Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, broj P-348/2018, na temelju punomoći. Nije sporno niti da je PH tužitelju nakon sklopljene sudske nagodbe u predmetu P-348/2018 isplatio iznos od 4.800,00 eur na ime naknade za zastupanje po tužitelju kao punomoćniku. Među strankama je sporno je li tuženik dužan tužitelju podmiriti iznos od 5.227,18 eur na ime daljnjih troškova zastupanja PH u predmetu P-348/2018, a s obzirom na tvrdnju tužitelja da se tuženik obvezao da će on tužitelju plaćati troškove zastupanja, te mu je dao nalog za zastupanje PH.

7. Uvidom u troškovnik tužitelja od 15. ožujka 2023. utvrđeno je da je isti ispostavljen na ukupan iznos od 10.027,18 eur, te da je iznos od 4.800,00 eur plaćen, a potražuje se razlika u iznosu od 5.227,18 eur. Troškovnik je ispostavljen na ime PH i UH.

8. Uvidom u e-mail korespondenciju utvrđeno je da se ista odvijala između tužitelja i PH od srpnja 2020. pa do ožujka 2023. U e-mailu od 23. listopada 2022. (stranica 14 spisa) koji je tužitelj uputio PH i izvješćuje ga o stanju predmeta pred Stalnom službom u Belom Manastiru, tužitelj je naveo da je s ocem PH dogovorio da mu za svaku radnju plati 500,00 kn za sada, a ukoliko uspiju u sporu tada će njegovo zastupanje platiti tuženik, a o ostalim dogovorima između tužitelja i oca PH će ga tužitelj izvijestiti kada se vide. Sva ostala e-mail komunikacija između tužitelja i PH odnosi se na izvještavanje PH o stanju predmeta i poduzetim radnjama u predmetu pred ovim sudom, Stalna služba u Belom Manastiru.

9. Uvidom u e-mail od 12. travnja 2023. (stranica 10 spisa) utvrđeno je da je tužitelj pozvao PH na plaćanje naknade po novom troškovniku po izmijenjenoj i važećoj tarifi, te ga je pozvao da plati iznos utužen u ovom postupku u roku 8 dana. U istom e-mailu tužitelj je upozorio PH da će ukoliko trošak ne bude plaćen protiv njega i ovdje tuženika, koji ga je angažirao, pokrenuti postupke.

10. Uvidom u presliku punomoći (stranica 58 spisa), te izvornik punomoći koji se nalazi na stranici 5 spisa P-348/2018 Stalna služba u Belom Manastiru, utvrđeno je da je PH **.**.2018. potpisao punomoć ovdje tužitelju i odvjetniku IH da ga zastupaju pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, protiv tuženika Odašiljači i veze d.o.o., radi naknade štete.

11. Uvidom u zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora Belje d.d. od 6. kolovoza 2014. utvrđeno je da je dana je suglasnost Upravi društva za sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine upisane u ZK Općinskog suda u Belom Manastiru, izgrađenu na dijelu katastarske čestice broj [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška]. K. o. [katastarska općina].

12. Uvidom u punomoć (stranica 62 spisa) utvrđeno je da je istu izdao PH ovdje tuženiku UH, kojom ga je opunomoćio da može njegovo ime i za njegov račun poduzimate sve pravne radnje kod svih državnih organa glede kupovine nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Potpis PH ovjeren je po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka, 4. listopada 2014.

13. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine utvrđeno je da je isti sklopljen 14. kolovoza 2014. između Belje d.d. Darda, kao prodavatelja, i PH, kao kupca, zastupanog po punomoćniku, ovdje tuženiku, a predmet kupoprodaje je bila nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U odnosu na navedeni ugovor uvidom u tabularnu izjavu (stranica 73 spisa) utvrđeno je da Belje d.d. dozvoljava upis u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] PH kao vlasnika.

14. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je PH vlasnik 1/1 dijela nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], zgrada broj 56 i 57, tri gospodarske zgrade i šuma Banovo brdo.

15. Uvidom u spis P-348/2018 utvrđeno je da je tužitelj zastupao PH kao tužitelja protiv poduzeća Odašiljači i veze d.o.o. na temelju punomoći od 19. ožujka 2018., a postupak je završen sklapanjem sudske nagodbe 30. siječnja 2023. koju je u ime i za račun PH sklopio tužitelj kao njegov punomoćnik.

16. U svom iskazu svjedok IH naveo je da mu je prije nekih 5-7 godina tužitelj, a njegov partner u zajedničkom odvjetničkom uredu rekao, a nakon što je stariji PH (ovdje tuženik) bio kod njega u uredu, da će tužitelj besplatno sastaviti i podnijeti tužbu kako bi se nakon toga sklopila sudska nagodba koja je već dogovorena. Nakon godinu ili dvije mu je također tužitelj rekao da nagodba nije postignuta, te da je dogovorio sa starijim PH da će ih zastupati u postupku, a plaćanje je dogovoreno po završetku postupka na način da će odmjerene troškove dobiti tužitelj i uz to 10 % od dobivene glavnice. Svjedok je pojasnio da kad kaže "njih" misli na mlađeg i starijeg PH, s tim da nikad nije vidio mlađeg PH u odvjetničkom uredu koji dijeli s tužiteljem. Nakon što je završen spor u kojem je tužitelj zastupao PH rekao je svjedoku da je nastao spor između njega i starijeg PH koliko se svjedok sjeća, budući da je 4.000,00 do 5.000,00 eur plaćeno tužitelju, a to je bilo samo pola naknade, dok će za ostatak ići u spor. Tu se radilo samo o troškovima zastupanja, a ne i ugovorenom postotku od 10 % jer je isti bio usmeno ugovoren, a mlađi PH je rekao da kako nema ugovora nema ni njegove obveze.

17. Svjedok EH iskazao je da poznaje tuženika s obzirom da je svjedok zaposlenik MUP-a, a tuženik je bio načelnik SOA-e, te su se tako poznavali i povremeno družili. Jednom prilikom nakon lova u Baranji, tuženik ga je pozvao i pokazao mu zemljište i objekt koji je bio devastiran, te mu je rekao da je zemljište dobio od Belja d.d. i pričao mu o svojim planovima, te mu je rekao i za odašiljač na zemljištu koji je svjedok i vidio. Nakon nekog vremena bio je s tuženikom u kafiću Kafka, te ga je tuženik pitao za tužitelja jer zna da je tužitelj zastupao svjedoka u nekim predmetima, te ga zamolio da s njim ode kod tužitelja budući da je potrebno podnijeti tužbu, a tuženik je već dogovorio s vlasnikom odašiljača da se sklopi nagodba. Tada su zajedno otišli kod tužitelja, a tuženik mu je ispričao pravnu situaciju, te je tužitelj uzeo potrebne podatke. Nakon par mjeseci ponovno je bio na kavi s tuženikom, te mu je ovaj rekao da ipak ide u spor u vezi s odašiljačem, te da će ga zastupati tužitelj i da su dogovorili naplatu u postotku, odnosno da mu ne mora ništa sada platiti nego kada spor završi. Prema saznanjima svjedoka zemljište na kojem se nalazio odašiljač je bilo u vlasništvu UH, a zemljište je dobio od Belja d.d.

18. U svom iskazu svjedok PH naveo je da je kupio nekretninu od Belje d.d. u Općini Popovac 2014., te kada je došao geodet utvrđeno je da je jedan od vodova odašiljača na njegovoj nekretnini. S obzirom da je tužitelj susjed njegovog oca, ovdje tuženika, otac je posredovao između svjedoka i tužitelja vezano za zastupanje prema poduzeću Odašiljači i veze d.o.o., kako bi se postigao dogovor oko spornog voda koji je prolazio kroz njegovu nekretninu. Svjedok i njegov otac su se obraćali poduzeću Odašiljači i veze d.o.o., no kako njihov prijedlog nije bio prihvatljiv, odlučio se ići u sudski postupak i tada je angažirao tužitelja i to preko oca, koji je posredovao budući da svjedok živi u [adresa]. Dogovoreno je plaćanje zastupanja po radnji. Punomoć je potpisao tužitelju ispred tužiteljeve kuće, a tada je njegov otac bio s njim. Misli da mu je tužitelj prije nego što je potpisao punomoć rekao da će plaćati naknadu po radnji u iznosu od 500,00 kn, a to je i sadržano u e-mail poruci koju je primio. Pristao je na takav dogovor. Njegov otac se nije obvezao platiti iznos naknade i nagrade za zastupanje tužitelju. Prije podnošenja tužbe odvjetniku HH je preko oca poslao 400,00 kn za sastav tužbe, te je još jednom tijekom parničnog postupka plaćeno 1.500,00 kn koji iznos je on dao svom ocu, a otac ga je dao odvjetniku HH. Osobno je otišao u Odašiljače i veze d.o.o., te je dogovorio nagodbu koja je kasnije i sklopljena pred sudom. Tada je od Odašiljača i veza d.o.o. tražio da oni snose troškove postupka, te se njihov odvjetnik obratio tužitelju koji je dostavio svoju specifikaciju troškova, te su troškovi u iznosu od 4.800,00 eur uvršteni u nagodbu i plaćeni svjedoku, a svjedok ih je predao tužitelju. Svjedok je nekoliko puta bio u uredu kod tužitelja, jednom nakon što je tužba podnesena, i još 2-3 puta nakon toga.

19. Tužitelj HH, saslušan kao stranka u postupku, naveo je da je u ožujku 2018. u njegov ured došao tuženik sa EH, a nakon toga je došao još jednom sam. Tuženik mu je rekao da je kupio nekretninu u Baranji, Banovo brdo, te da se na nekretnini nalazi vod Odašiljača i veza d.o.o. i da je s nekim iz tog poduzeća dogovorio da se podigne tužba, pa će nakon toga doći do dogovora. Tužitelj tuženika poznaje 30 godina kao susjeda, a u ured ga je doveo tužiteljev prijatelj EH. Punomoć za zastupanje je predao tuženiku, a potpisao ju je PH kada je došao u Osijek. Tužitelj tvrdi da je PH samo formalni vlasnik nekretnine, dok je tuženik stvarni vlasnik koji je nekretninu i kupio. U travnju 2018. podnesena je tužba koju su Odašiljači i veze d.o.o. osporili te su ušli u spor. Kako nitko od vještaka građevinske struke nije htio provesti vještačenje, tužitelj je rekao tuženiku da on pronađe vještaka, te je tuženik pronašao ŠH. Od tada se PH počeo interesirati za predmet, te su se čuli putem e-maila, a vidio ga je dva puta i to kada je došao u tužiteljev ured platiti mu 4.800,00 eur i kada je bio kod tužitelja u uredu s tuženikom i kada su se složili da će troškove zastupanja tužitelju podmiriti protivna strana u postupku, a nakon okončanja spora će mu platiti 15 % od ostvarenog uspjeha u parnici. O tome nije sklopljen pisani ugovor budući da je tuženik rekao da drži do svoje riječi i da se poznaju dugi niz godina. Negdje 2023. PH je počeo inzistirati i tražiti da se sklopi nagodba, te je bio u pregovorima s Odašiljačima i vezama d.o.o. preko Odvjetničkog društva Zec i partneri. Tužitelj je popisao svoje radnje zastupanja u predmetu u Belom Manastiru društvu Zec i partneri, a priznat je iznos od 4.800,00 eur koji je nesporno tužitelju i isplaćen. I on i PH u e-mail porukama su se jedan drugom obraćali u množini, odnosno na način da se moglo zaključiti da tužitelj zastupa i tuženika. Kako mu nakon okončanja spora PH nije htio platiti 15 % od uspjeha u parnici jer nije postojao ugovor o zastupanju, tužitelj je sastavio troškovnik za radnje koje mu nisu plaćene u postupku. Moguće je da mu je plaćen iznos od 2.000,00 kn kada su tuženik i njegov sin došli u ured tužitelja, a misli da je tužitelj izvadio iz džepa novac i dao mu ga. Istaknuo je da je u svom iskazu 28. veljače 2019. pred Općinskim sudom u Belom Manastiru tuženik naveo da se radi o nekretnini koja je tuženikova zbog čega tužitelj i tvrdi da je tuženik stvarni vlasnik, te ga je on i angažirao, a kako je nekretnina glasila na tuženikova sina, morao je imati njegovu punomoć koja je potpisana i koju mu je tuženik donio.

20. Tuženik UH iskazao je da poznaje tužitelja jer stanuju blizu i kulturno su se pozdravljali. Jednom je bio u kafiću Kafka, te razgovarao s jednim odvjetnikom vezano za vodove na nekretnini u Baranji, a odvjetnik mu je rekao da se time ne bavi. Tom prilikom je sjedio i EH, a kako je nailazio tužitelj, EH je rekao da evo odvjetnika HH kojeg on poznaje. Isti ili sljedeći dan otišao je u ured tužitelja s dokumentacijom te mu ispričao o čemu se radi, a njegov sin je potpisao punomoć ispred kuće tužitelja na haubi. Kada je tužitelj predao tužbu u Beli Manastir tuženik mu je platio 400,00 kn, a sin mu je taj iznos vratio. Protekom vremena sreo je tužitelja na ulici, te mu je ovaj rekao da treba platiti vještaka što je i učinjeno. Iskazao je da je platio 7.500,00 kn na ime Općinskog suda u Belom Manastiru, a taj iznos je platio sinovim novcem. Tužitelj je pozvao tuženikovog sina u svoj ured, a tuženik je došao s njim, te im je rečeno da će izgubiti spor i da su nastali troškovi. Tada je sin rekao tužitelju da ide na nagodbu, a kako Odašiljači i veze d.o.o. nisu ništa odgovorili tužitelju, tuženikov sin je preuzeo inicijativu za sklapanje nagodbe, te je vjerojatno on pregovarao s odvjetničkim društvom, ali to tuženik ne zna sigurno. Nikada nije s tužiteljem razgovarao o troškovima i naknadi troškova niti mu se obvezao da će troškove naknaditi ili jamčio da će njegov sin to učiniti. Od sina je saznao da je komunicirao s tužiteljem putem e-maila, te da je dogovoreno plaćanje po radnji u iznosu od 500,00 kn. Sjeća se da je njegov sin, jednom kad su bili kod tužitelja u uredu, dao iznos od 1.500,00 kn za troškove goriva.

21. Sud iskaze svjedoka IH i EH nije posebno cijenio, budući da su sva saznanja o odnosu među strankama imali po čuvenju, i to svjedok IH prema kazivanju tužitelja, a svjedok EH prema kazivanju tuženika. Jedino neposredno saznanje svjedoka EH je da je povezao tuženika i tužitelja, no ono nije od presudne važnosti za ovaj postupak.

22. Sud iskaz svjedoka PH smatra vjerodostojnim, životnim i logičnim u dijelu u kojem je naveo da je preko oca angažirao tužitelja za zastupanje, budući da je u tom dijelu iskaz suglasan iskazima stranaka. Nadalje, iskaz svjedoka PH je suglasan s iskazom tužitelja u dijelu koji se odnosi na plaćanje tužitelju po obavljenoj radnji, budući da to slijedi i iz e-maila koji je tužitelj uputio svjedoku 23. listopada 2020. Iskazi PH, tuženika i tužitelja su suglasni i u dijelu u kojem navode da je tuženik pregovarao o zastupanju svog sina po tužitelju, te stanju spisa i poduzetim radnjama u predmetu P-348/2018 pred Stalnom službom ovog suda u Belom Manastiru. Osim što su iskazi suglasni u tom dijelu, životno je i logično da je tuženik imao saznanja vezana za nekretninu o kojoj se vodio spor, budući da je bio punomoćnik PH prilikom kupoprodaje nekretnine u k. o. [katastarska općina], a što slijedi iz punomoći na stranici 62 spisa, a i iz zapisnika sjednice Nadzornog odbora Belje d.d. utvrđeno je da je nekretnina u k. o. [katastarska općina] trebala biti prodana tuženiku (stranica 60 spisa), no iz sadržaja Kupoprodajnog ugovora od 14. kolovoza 2014. (stranica 64-66 spisa), utvrđeno je da je prodana PH kojeg je tuženik tom prilikom zastupao kao punomoćnik. Iskaz tuženika nije vjerodostojan u dijelu u kojem je naveo da nije nikad razgovarao s tužiteljem o naknadi troškova, budući da suprotno slijedi iz e-maila od 23. listopada 2020. u kojem tužitelj PH izvješćuje da je s njegovim ocem dogovorio plaćanje 500,00 kn po radnji, pa je nedvojbeno, a i logično i životno, da je tuženik imao saznanja i o visini ugovorene naknade, budući da je u ime i za račun svog sina aktivno sudjelovao u pregovorima s tužiteljem. Ovdje valja reći da je tužitelj u pravu kada navodi da je tuženik u predmetu P-348/2018 iskazao (stranica 151 spisa P- 348/2018) da je on kupio nekretninu, no nekretninu je kupio svjedok PH, kako je utvrđeno uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 14. kolovoza 2014, a i na kraju iskaza od 28. veljače 2019. u spisu P348/2018, tuženik je, odgovarajući na upit punomoćnika tuženika, naveo da je bio punomoćnik PH prilikom kupoprodaje nekretnine u k. o. [katastarska općina].

23. Ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno u njihovoj uzajamnoj sprezi, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

24. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik, u ime i za račun svog sina PH, kao vlasnika nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pregovarao s tužiteljem i posredovao u vezi zastupanja PH u postupku protiv poduzeća Odašiljači i veze d.o.o. Tako je tuženik dostavljao dokumentaciju tužitelju, čak i platio iznos od 400,00 kn tužitelju, informirao se o stanju predmeta i radnjama koje je potrebno poduzeti. Ove činjenice niti nisu sporne među strankama. Sporna je činjenica je li tuženik dao nalog za zastupanje tužitelju, kako to tužitelj tvrdi, te je li mu se obvezao platiti troškove nastale zastupanjem PH u predmetu P-348/2018. U konkretnom slučaju, radi se o zastupanju stranke po odvjetniku na temelju punomoći, koja je po svom pravnom karakteru ugovor o nalogu iz čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZOO) kojim je propisano da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Potpisivanjem punomoći tužitelju PH je obvezao i ovlastio tužitelja da za njegov račun poduzima radnje u postupku P-348/2018, pa je i bio dužan platiti naknadu iz čl. 776. st. 1. ZOO. Tuženik nije potpisao punomoć tužitelju, niti mu je dao i mogao dati nalog za zastupanje PH, budući da za to nije imao ovlaštenje, a nije mogao niti biti stranka u postupku P-348/2018, jer nije bio vlasnik sporne nekretnine. Na ovaj način sud je utvrdio neosnovanim navode tužitelja da mu je tuženik dao nalog za zastupanje PH. Nadalje, iz provedenih dokaza u spisu ne proizlazi niti da bi tuženik pristupio dugu PH, budući da nije dokazano da postoji ugovor između tužitelja i tuženika kojim se tuženik obvezuje da će ispuniti tužiteljevu tražbinu prema PH, pa da bi time tuženik stupio u obvezu pored PH kako je to propisano čl. 101. ZOO-a. Naime, to što je tuženik u svojim iskazima kod ovog suda i u predmetu P-348/2018 navodio da je on vlasnik nekretnine, te da su imali kupca za predmetnu nekretninu, nije nedvojben dokaz da je stupio u ugovorni odnos s tužiteljem pored PH, jer tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa s tuženikom koji bi obvezivao tuženika da iznos parničnog troška iz postupka u kojem je tužitelj zastupao PH, naknadi tužitelju. Budući da na temelju izvedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu da je postojao ugovor među strankama kojim se tuženik obvezao podmiriti troškove zastupanja PH, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZPP), sud je zaključio da takav ugovor nije postojao. Naime, e-mail od 23. listopada 2020. godine u kojem tužitelj izvješćuje PH da je s tuženikom dogovorio da mu za svaku radnju plati 500,00 kn je jednostrana izjava tužitelja navedena u e- mailu i nije dokaz da je tuženik stupio u ugovorni odnos s tužiteljem. Ovo posebno stoga što iz daljnjeg sadržaja e-maila slijedi da će tužitelj ostale dogovore između njega i tuženika reći PH kad se vide, što upućuje da je tuženik s tužiteljem dogovarao i druge stvari, sve u ime i za račun svog sina. Da je tuženik to bio ovlašten od PH jasno je i iz iskaza svjedoka PH i tuženika, a na to upućuje i punomoć koju je PH izdao 4. listopada 2014. tuženiku u kojoj je navedeno da na temelju te punomoći tuženik može u njegovo ime i za njegov račun poduzimati sve potrebne pravne radnje kod svih državnih organa glede kupovine sporne nekretnine, pa je jasno da je i prije parničnog postupka ovlastio svog oca, ovdje tuženika, da u njegovo ime i za njegov račun poduzima radnje vezane za spornu nekretninu. Iz svih ostalih dokaza koji su provedeni u ovom postupku, sud nije uspio utvrditi odlučnu činjenicu postojanja obveze tuženika prema tužitelju, pa je kako je to navedeno, primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužbeni zahtjev odbio.

25. U odnosu na tužiteljevu tvrdnju da je stvarni vlasnik nekretnine tuženik, a ne PH, valja reći da se na temelju čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine‟ broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014. - u daljnjem tekstu: ZV) pravo vlasništva na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, a nedvojbeno je da je PH upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je time i nedvojbeni vlasnik nekretnine.

26. Slijedom navedenog sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

27. Odluku o trošku postupka sud je donio na temelju čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 151. i 155. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pa je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Sud je tuženiku priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na raspravama 27. veljače 2025. i 8. travnja 2025. u iznosima od po 250,00 eur, za zastupanje na raspravi 10. veljače 2024. iznos od 125,00 eur na temelju Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine‟ broj: 138/2023.-u daljnjem tekstu: Tarifa) budući da se na ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima i nisu se izvodili dokazi, za zastupanje na raspravi 2. veljače 2024. iznos od 62,50 eur na temelju Tbr. 9. t. 5. Tarife, budući da je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, te za sastav podneska od 27. svibnja 2024. iznos od 62,50 eur na temelju Tbr. 8. t. 4. Tarife budući da ovim podneskom punomoćnik tuženika samo izvješćuje sud da je suglasan s prijedlogom tužitelja za odgodu ročišta, pa je tužitelju priznat ukupan trošak zastupanja u iznosu od 1.000,00 eur koji sud smatra opravdanim, sukladnim vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi.

27.1. Sud tuženiku nije priznao trošak sastava podneska od 25. siječnja 2024. budući da u ovom podnesku punomoćnik tuženika komentira stav tužitelja vezan za odluku suda o razdvajanju postupka, pa sud ovaj podnesak tuženika smatra nepotrebnim. Sud tuženiku nije priznao niti trošak plaćanja sudske pristojbe za presudu jer nije obveza tuženika platiti sudsku pristojbu za presudu, a u odnosu na pristojbu za odgovor na tužbu valja reći da obveza plaćanja te pristojbe nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici na temelju čl. 4. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine‟ broj: 118/2018. i 51/2023.).

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 21. svibnja 2024.

SUDAC

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. ZPP-a u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika