Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: K-23/2024-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ankice Boban kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Marine Grgičević i Đurđice Kamenjarin kao članova vijeća, uz sudjelovanje Anite Matković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NA zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 2. i 1. u vezi č. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj: KO-DO-22/2024 od 12. srpnja 2024., nakon rasprave održane i zaključene 16. svibnja 2025. u nazočnosti okrivljenika, njegove braniteljice odvjetnice Gorane Roso, opunomoćenice oštećene žrtve, odvjetnice Diane Mardešić i zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Splitu Željana Branice, dana 21. svibnja 2025., donio je, javno objavio i

p r e s u d i o  j e :

OKRIVLJENIK: NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. N i majke K rođene H, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, automehaničar, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, osuđivan,

k r i v  j e

I. što je 25. travnja 2024. oko 01,30 sati u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući na adresi [adresa], u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, spustio svoje hlače zatraživši od NAL da ga oralno zadovolji pokazujući joj svoje spolovilo, a kad je ona to odbila odgurnuvši ga, bježeći od njega u unutrašnjosti kuće, počeo ju je hvatati, te uhvativši je za ruku, odvukao u sobu i bacio na krevet, nakon čega ju je počeo gušiti rukama, a potom i potkoljenicom kojom joj je stao na vrat, sve u cilju zadovoljenja spolnog nagona, što je ona odbijala učiniti, a koja cjelokupna situacija je prekinuta kada su policijski službenici došli na navedenu adresu,

dakle, s namjerom da s drugom osobom uporabom sile bez njezina pristanka izvrši spolni odnošaj i s njom izjednačenu spolnu radnju poduzeo radnje koje prostorno i neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela silovanja,

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanje u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 153. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 34. Kaznenog zakona/11 ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje u tekstu: KZ/11).

II. Stoga se okrivljenik NA za predmetno kazneno djelo, na temelju članka 153. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 34. KZ/11, uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

III. Na temelju članka 58. st. 1. KZ/11 prema okrivljeniku NA se opoziva uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj: K- 342/2021-35 od 30. listopada 2023., kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega mu je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine, a koja presuda je postala pravomoćna 22. studenoga 2023. te se izrečena kazna zatvora iz te presude u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima smatrati utvrđenom.

IV. Potom se okrivljenik NA, uzimajući gore navedene kazne kao prethodno utvrđene, uz primjenu članka 51. KZ/11,

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca.

V. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom NA se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. travnja 2024. pa nadalje.

VI. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljenom NA se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

VII. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08), oštećena žrtva NAL se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

VIII. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 1., 6.,

7. i 8. ZKP/08, dužan je okrivljeni NA naknaditi troškove kaznenog postupka u

ukupnom

iznosu

od

1277,28

EUR

(slovima: tisućudvjestosedamdesetsedameuraidvadesetosamcenti), od čega iznos od 485,10 EUR na ime troškova psihijatrijskog vještačenja okrivljenika i to izrade pisanog nalaza i mišljenja sačinjenog po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Ključeviću te usmenog kazivanja imenovanog vještaka na raspravi, iznos od 99,54 EUR na ime troškova vještačenja analize alkohola u krvi i mokraći okrivljenika NA, sačinjenoj od strane Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ KA“, iznos od 99,54 EUR na ime troškova vještačenja analize alkohola u krvi i mokraći oštećene žrtve NAL, sačinjenoj od strane Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ KA“, iznos od 293,10 EUR na ime troškova toksikološkog vještačenja droga ili psihoaktivnih sredstava kod oštećene žrtve NAL, sačinjenoj od strane Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, te daljnji iznos od 300,00 EUR na ime paušalne svote, kao i troškove opunomoćenice oštećene žrtve NAL, odvjetnice Diane Mardešić te troškove braniteljice po službenoj dužnosti Gorane Roso odvjetnice u Splitu, o visini kojih će sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj: KO-DO-22/2024 od 12. srpnja 2024., protiv okrivljenika NA zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanje u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 153. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 34. KZ/11.

2. Rasprava od 16. svibnja 2025., održana je u nazočnosti okrivljenika NA, njegove braniteljice po službenoj dužnosti Gorane Roso, odvjetnice u Splitu, opunomoćenice oštećene-žrtve NAL, HA, odvjetnice u [adresa] i zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Splitu Željana Branice.

3. Prilikom očitovanja o optužbi, na raspravi od 16. rujna 2024., okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret i da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

4. S obzirom na ovakvo očitovanje okrivljenika, isti je sukladno čl. 418. st. 3. ZKP/08 upozoren da će se sve što kaže tijekom dokaznog postupka, a prije iznošenja obrane također smatrati njegovom obranom, nakon čega je okrivljenik izjavio da je razumio dano upozorenje suda.

5. U dokaznom postupku, na navedenoj raspravi, pročitani su: zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola Policijske postaje Solin pod brojem: 02202162 od 25. travnja 2024. za okrivljenog NA (list 21 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola Policijske postaje Solin pod brojem: 01731971 od 25. travnja 2024. za KAL (list 22 spisa), nalazi Hitnog prijema KBC Split, Traumatološke i ORL ambulante za KAL od 25. travnja 2024. (list 23-27 spisa), nalaz Hitnog prijema KBC Split, Traumatološke ambulante za Ivana Bešlića od 25. travnja 2024. (list 28 spisa), zapisnik o očevidu PU SD, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 25. travnja 2024. (list 80-82 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU SD, Službe za očevide i kriminalističku tehniku pod brojevima: 00081332 i 00081334 od 25. travnja 2024. (list 83-84 spisa) i Kriminalističko-tehničko izvješće PU SD, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od

25. travnja 2024. (list 86-87 spisa).

6. Nadalje, na okolnosti počinjenja utuženog kaznenog djela ispitani su svjedoci: OA, IA, RA i AA.

7. Na raspravi održanoj 17. siječnja 2025., na temelju članka 292. stavak 4. ZKP/08 u dokazne svrhe pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje oštećene žrtve NAL sastavljen u Županijskom sudu u Splitu 14. lipnja 2024. (listovi 132- 134 spisa).

8. U nastavku dokaznog postupka, sud je izdao nalog od 4. ožujka 2025. kojim je određeno sudsko-psihijatrijsko vještačenje okrivljenika u cilju utvrđenja njegove ubrojivosti u vrijeme počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, ovisnosti o alkoholu i opojnim drogama i potrebi liječenja te na okolnosti njegove raspravne sposobnosti koje je povjereno stalnom sudskom vještaku za psihijatriju dr. Željku Ključeviću. Imenovani vještak je postupio po nalogu suda te sačinio psihijatrijsko vještačenje okrivljenika NA od 7. ožujka 2025.

9. Na raspravi održanoj 19. ožujka 2025. u dokazne svrhe izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja: K-342/2021 iz kojeg je pročitana pravomoćna presuda pod istim poslovnim brojem: K-342/2021-35 od 30. listopada 2023. kojom je okrivljeni NA proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11 za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci nakon čega mu je izrečena uvjetna osuda s vremenom provjeravanja od 1 (jedne) godine, a koja je postala pravomoćna 22. studenog 2023. Uz suglasnost stranaka pročitani su: toksikološko vještačenje droga u biološkim uzorcima oštećene NAL sačinjeno od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Klasa: NK-235-01/24-03/1072 od 13. veljače 2025., mišljenje o stupnju alkoholiziranosti za oštećenu KAL sačinjeno od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Klasa:

NK-235-01/24-03/1072 od 12. veljače 2025. i mišljenje o stupnju alkoholiziranosti za okrivljenog NA, također sačinjeno od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Klasa: NK-235-01/24-03/1071 od 14. veljače 2025.

10. Na raspravi održanoj 24. travnja 2025., ispitan je stalni sudski vještak dr. Željko Ključević te je u dokazne svrhe, uz pomoć stručne osobe informatičara ovog suda UA, pregledana foto dokumentacija očevida obavljenog na licu mjesta u obiteljskoj kući u mjestu [adresa], pohranjena na DVD-R mediju (stranice 279-280 spisa).

11. Na raspravi održanoj 16. svibnja 2025., sud je donio rješenje kojim su, na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08, odbijeni dokazni prijedlozi okrivljenika i njegove braniteljice za pozivanjem i ispitivanjem svjedokinje oštećene žrtve NAL na raspravi, te za provođenje psihologijskog vještačenja iste, te prijedlog opunomoćenice oštećene žrtve za provođenje psihijatrijskog vještačenja oštećene NAL, kao nevažni, a prijedlog opunomoćenice oštećene žrtve je odbijen i temeljem čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08, kao odugovlačeći.

12. Kod donošenja ovakve odluke, sud je imao u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, pregledane materijalne dokaze, iskaze ispitanih svjedoka, činjenicu da je oštećena žrtva NAL ispitana na dokaznom ročištu pred Županijskim sudom u Splitu kojem su nazočili i okrivljenik i njegova braniteljica te da je u dokaznom postupku na temelju članka 292. st. 4. ZKP/ 08 pročitan njezin iskaz, koji je sukladan pregledanoj materijalnoj dokumentaciji, iskazu svjedoka ŠA te u bitnom sukladan i iskazima svjedoka BA i RA. U smislu citirane zakonske odredbe, svjedokinja koja je žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode može se samo iznimno ponovno ispitati ako je već ranije dala svoj iskaz na dokaznom ročištu. Kako je u konkretnom slučaju ispitivanje oštećene žrtve NAL izvršeno na dokaznom ročištu kojem su nazočili i okrivljenik i njegova braniteljica, koji su oštećenoj žrtvi mogli postavljati pitanja, time je u potpunosti ostvareno konfrontacijsko pravilo, te bi ponovno pozivanje i ispitivanje oštećene žrtve, po ocjeni suda, dovelo do dodatne i nepotrebne sekundarne viktimizacije i proživljavanja događaja, kojeg žrtva zasigurno želi potisnuti u sjećanju. U odnosu na prijedlog obrane za provođenje psihologijskog vještačenja oštećene, navesti je da podaci u spisu ne dovode u sumnju sposobnost oštećene žrtve za davanje vjerodostojnog iskaza. Nadalje, iz zapisnika o ispitivanju oštećene razvidno je da je ista sukladno zakonu upozorena na dužnost kazivanja istine, kao i na posljedice ako tako ne postupi te da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, uz što je evidentirano da je razumjela dana upozorenja. Stoga je utvrđeno da su prijedlozi obrane i opunomoćenice oštećene žrtve nevažni jer je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje meritorne sudske odluke te se izvođenjem predloženih dokaza ne bi utvrđivale neke druge pravno relevantne činjenice koje do tada nisu utvrđene, a koje bi bile od značenja za donošenje odluke o utuženom kaznenom djelu i okrivljenikovoj krivnji pa je iste valjalo odbiti kao nevažne.

13. Prijedlog opunomoćenice oštećene za provođenje psihijatrijskog vještačenja iste je valjalo odbiti i kao odugovlačeći jer bi uz provođenje psihijatrijskog vještačenja oštećene, radi donošenja odluke o imovinskopravnom zahtjevu, trebalo provoditi i druga dodatna vještačenja, ispitivati vještake na raspravi i drugo, a što bi oduljilo trajanje ovog postupka u kojem se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru i u kojem je potrebno žurno postupati, pri čemu je navesti i da oštećena svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

14. U nastavku dokaznog postupka pročitan je imovinsko-pravni zahtjev oštećene NAL zastupane po opunomoćenici odvjetnici Diani Mardešić, iz podneska od 17. ožujka 2025.

15. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (na listovima 44-45 spisa i stranicama 359-361 spisa) te potvrda iz prekršajne evidencije (na listu 43 spisa).

16. Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni NA, koji je kao i na prvom ispitivanju pred državnim odvjetnikom, negirao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

16.1. Iznoseći obranu, naveo je da je oštećena njega prva napala još u kafiću, a to da je trajalo i u njegovoj kući, sve do dolaska policije. Istakao je da u nastavku ne želi odgovarati na pitanja suda, niti na pitanja zastupnika optužbe ni opunomoćenice oštećene, već samo na pitanja svoje braniteljice.

16.2. Odgovarajući potom na pitanja braniteljice, naveo je da je oštećenu KAL upoznao 25. travnja 2024. u caffe baru u Muću, a koja je bila u društvu jedne muške osobe, prijatelja ili momka dok je on bio s AA. Po dolasku u kafić, u istom su se već nalazili NAL i ŠA te konobarica. Ove prigode da su svi konzumirali alkohol. Iz kafića su izašli oko ponoći ili jedan sat, te su se on, AA i NAL uputili prema njegovoj kući. Po ulasku u kuću u koju su došli oko 1,30 -1,45 sati, da su oni htjeli dalje piti, a on nije htio jer je bio previše pijan tako da nisu nastavili piti. Potom je došlo do svađe. NAL da je u kući uzela nož kojim je počela razbijati po kući te je oštetila kućni inventar, vitrinu, stakleni stol, slike. I njega da je ozlijedila na način da ga je nožem porezala po desnoj ruci. Kada ga je ozlijedila, išao je u wc tražiti papir i kutiju prve pomoći kako bi zaustavio krvarenje. Prema NAL da nije poduzimao nikakve radnje u smislu seksualnog napada i sl., nije skidao svoje hlače niti donje rublje. S obzirom na to da je bio previše pijan, da mu je nekako sve u magli i ne sjeća se je li NAL nanio ikakve ozljede. Pri tome je naveo da se nekih stvari sjeća jasnije, a nekih ne. AA da je bio prisutan u kući oko sat vremena, a misli da je kuću napustio oko dva sata. AA da nije bio prisutan kada ga je NAL ozlijedila. Za istu je naveo da je bila u pripitom stanju, kao i on. U vrijeme za koje se tereti da bi počinio kazneno djelo, bio je u vezi s jednom djevojkom, a nakon što se sve ovo dogodilo, da više nisu u vezi. Prije nego ga je oštećena ozlijedila, ista da ga je pitala može li je vratiti u grad, a na što je on kazao da ne može. Ponudio joj je da kod njega prespava, a ona to nije htjela. Na kraju, da ju je izbacio iz kuće jer je bila agresivna prema njemu. AA da je trebao doći po njega oko pet sati ujutro kako bi zajedno otišli na posao.

16.3. Odgovarajući na posebna pitanja predsjednice vijeća, a vezano za njegove osobne prilike, naveo je da živi sam u kući, u mjestu [adresa]. U vrijeme utuženog događaja bio je zaposlen, i kada je završio u istražnom zatvoru, da mu je prestao radni odnos. Upitan želi li još nešto kazati na kraju svoje obrane, naveo je da nema što posebno dodati.

17. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljeni NA počinio kazneno djelo silovanja u pokušaju iz čl. 153. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 34. KZ/11, na način kako je to sada opisano u izreci presude.

18. Pri tome je navesti da će sud najprije ukazati na činjenice koje među strankama nisu sporne.

18.1. U odnosu na utuženo kazneno djelo u postupku nije bilo sporno da su se okrivljenik i oštećena utužene prigode i u utuženo vrijeme nalazili u kući u kojoj je živio okrivljenik na adresi [adresa]. Nije bilo sporno da je oštećena NAL te prigode dragovoljno došla u navedenu kuću, zajedno sa okrivljenikom NA i sa AA, koje je upoznala netom prije u kafiću u Muću. Nije bilo sporno da je još za vrijeme boravka AA u kući došlo do verbalne prepirke između okrivljenika i oštećene i do oštećenja stvari po kući, pri čemu je razbijeno staklo na vitrini i stoliću u dnevnom boravku te je razbijena slika.

18.2. Nije bilo sporno da je po odlasku AA iz kuće, a u kojoj su i dalje ostali oštećena i okrivljenik, oštećena u jednom trenutku uzela kuhinjski nož u ruku. Nadalje, nije bilo sporno da je oštećena utužene prigode zadobila površinske ozljede usana i usne šupljine te kontuziju prsnog koša uz akutnu reakciju na stres, što proizlazi iz medicinske dokumentacije na listovima 23-27 spisa, dok je okrivljeni NA zadobio otvorenu ranu ručnog zgloba i šake, a što proizlazi iz medicinske dokumentacije na listu 28 spisa. Isto tako nije bilo sporno da je po dojavi izvršenoj od strane AA, na lice mjesta do okrivljenikove kuće u [adresa] došla policija, nakon čega su i oštećena i okrivljenik izašli iz kuće. Na koncu nije bilo sporno da utužene prigode nije došlo do spolnog odnošaja niti je izvršena sa spolnim odnošajem izjednačena spolna radnja, tako da je kazneno djelo silovanja ostalo u pokušaju.

19. S obzirom na okrivljenikovu obranu u kojoj je negirao počinjenje kaznenog djela, kao sporno u postupku je valjalo utvrditi je li okrivljenik utužene prigode postupio na način kako je to opisano u optužnom aktu ŽDO-a u Splitu, odnosno je li u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona spustio svoje hlače, zatražio od oštećene da ga oralno zadovolji pokazujući joj svoje spolovilo, a kada je ona to odbila bježeći od njega u unutrašnjosti kuće, je li je počeo hvatati, a kada ga je ona odgurnula je li je uhvatio i bacio na krevet te držao za ruke i je li je nakon toga počeo gušiti rukama, a potom i potkoljenicom kojom joj je stao na vrat te je li tijekom cijelog tog vremena dok su mu hlače bile spuštene uporno tražio od oštećene da ga oralno zadovolji, a što je ona odbijala učiniti. Dakle, kao sporno je valjalo utvrditi je li okrivljenik utužene prigode s namjerom da sa drugom osobom, a ovdje oštećenom KAL, uporabom sile i bez njezinog pristanka izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju, poduzeo radnje koja prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela silovanja.

20. Nakon detaljne i kritičke analize okrivljenikove obrane i analize svih drugih izvedenih materijalnih i verbalnih dokaza i to kako svakog pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, zaključak je suda da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo i to na način kako je sada opisano i precizirano u izreci presude.

21. Navedeni zaključak se ponajprije temelji na iskazu svjedokinje oštećene žrtve NAL koja je ispitana na dokaznom ročištu održanom pred Županijskim sudom u Splitu dana 14. lipnja 2024., a koji je pročitan u dokazne svrhe.

21.1. Ispitana pred državnim odvjetnikom, oštećena žrtva NAL je navela da je 24. travnja 2024. u večernjim satima, zajedno s prijateljem ŠA, otišla u jedan kafić u Muću. U jednom trenutku su u taj objekt ušle dvije osobe za koje je kasnije saznala da se zovu AA i NA. Sa njima je počela komunicirati, a nakon dva sata druženja da je NA predložio da svi zajedno odu u njegovu kuću na piće. Ona je na to pristala, dok je njezin prijatelj ŠA negodovao pa se s njim posvađala te je ovaj otišao svojoj kući, dok je ona s NA i AA krenula prema Bešlićevoj kući u mjestu [adresa]. Dogovor je bio da popiju piće kod okrivljenika i da će je onda oni odvesti kući, odnosno trebali su je odvesti do trgovačkog centra Mall u Splitu gdje je ostavila svoje vozilo. Po dolasku, u kuću su ušli sve troje i okrivljenik NA je postajao agresivan prema njoj i AA. Govorio joj je da je droljica, nasrtao je na nju, što je AA pokušao spriječiti. Htjela je otići kući s AA, ali joj je ovaj rekao da je ne želi voziti zato što je i on u pijanom stanju. Dok se nalazi u kući sada sama s okrivljenikom NA, da se nastavlja njegova agresija i uvrede prema njoj, fizički je nasrtao na nju, čupao ju je, dohvaćao ju je rukama, pokušavao ju je zgrabiti, a ona se bojala da ju ne udari s leđa. Prisjetila se kako joj je NA zadao jedan udarac u lice i da joj je procurila krv iz usta, nakon čega joj je zadao još jedan udarac rukom u zatiljak. Pokušala je doći do mobitela, u čemu nije uspjela pa je uzela nož iz kuhinje i stavila ga u hlače iza leđa. NA je došao do nje te joj je izvukao nož i uzeo ga. Nakon toga da je sjela na stolicu u kuhinji, a okrivljeni NA je spustio hlače, kao i donje gaćice govoreći joj: "Hoćeš li mi popušiti penis?". Razmišljala je što će odgovoriti jer ju je bilo strah posljedica ako ga odbije, odnosno bojala se da će je napasti pa mu je rekla da hoće, ali to nije napravila. U nastavku da ga je uspjela odgurnuti i dignuti se sa stolice, ali se NA nastavio agresivno ponašati. Navela je da je bježala od njega, a on da ju je doslovce uhvatio za ruku i odvukao u sobu gdje se nalazio krevet. Bacio ju je na krevet i počeo rukama gušiti za vrat, dok se ona branila pokušavajući ga odgurivati. U jednom trenutku joj je nogama stao na vrat, gušio ju je, a ona je stalno bila u ležećem položaju. Dok tako fizički nasrće na nju, da on više nije tražio da ga oralno zadovolji, no obzirom na njegovu agresiju prema njoj i napad, da su joj bile jasne njegove namjere što je on te večeri odnosno jutra pokušao napraviti da bi je uspio onesposobiti. Cijeli taj događaj da je za nju trajao cijelu vječnost pri čemu da je sigurna da je do dolaska policije to trajalo oko dva sata, a prestalo je kada je došla policija na vrata. Policija da je tražila da otvore vrata, a što da je okrivljenik i učinio, pojasnivši da u početku nije htio odmah otvoriti vrata, a ona da je čuvši dolazak policije, uspjela pobjeći iz kreveta i doći do vrata, vičući: „provalite vrata“.

21.2. Odgovarajući na pitanja okrivljenikove braniteljice, potvrdila je da je oštetila stvari u okrivljenikovoj kući i da se radilo o jednom stoliću i vazi ali je negirala da bi oštetila bilo kakve slike. Te prigode okrivljenik da se ozlijedio prilikom oduzimanja noža od nje, a kako ga je oduzimao, da je tako i nju povrijedio u predjelu ruke.

22. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje oštećene NAL u kojem detaljno opisuje okrivljenikovo ponašanje utužene prigode, a kojim se ostvaruju obilježja kaznenog djela silovanja u pokušaju, počinjenog na njezinu štetu, kao uvjerljiv, istinit i vjerodostojan. Iz iskaza svjedokinje oštećene stoga nespornim proizlazi da je okrivljenik htio sa njom ostvariti oralni spolni odnos kao radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem, a što oštećena nije htjela. Iako je prethodno okrivljeniku na njegovo pitanje "hoće li mu popušiti penis", odgovorila da hoće, iz njezinog iskaza proizlazi i da je to rekla u strahu od posljedica da bi joj, ukoliko ga odbije, mogao što napraviti. Da oštećena nije željela oralni seks s okrivljenikom, proizlazi iz njezinog daljnjeg postupanja, kada odguruje okrivljenika i bježi u unutrašnjosti kuće, koji je sustiže, hvata za ruku i odvlači u sobu, baca na krevet i dok oštećena leži na leđima, guši je rukama, a potom i potkoljenicom kojom joj je stao na vrat, dok se oštećena cijelo vrijeme opire, pokušavajući ga odgurnuti od sebe.

23. Takvo okrivljenikovo postupanje je očigledno usmjereno na svladavanje otpora oštećene u cilju zadovoljenje spolnog nagona izvršenjem spolnog odnosa ili sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje. Pri tomu nije od značenja što okrivljenik ne verbalizira i ne traži riječima od oštećene da ga spolno zadovolji jer je očito da su njegove radnje i postupanje te uporaba sile prema oštećenoj, poduzete u cilju izvršenja kaznenog djela.

24. Na okolnosti počinjenja kaznenog djela u postupku su ispitani svjedoci OA, IA, RA i AA.

25. Svjedok OA je u iskazu, na raspravi, naveo da je on sin vlasnice caffe bara „Ćuk“ u Muću. Poznaje od ranije NA kao gosta koji je dolazio u ovaj kafić, a ne poznaje oštećenu KAL. Sjetio se da je okrivljenik 24. i 25. travnja 2024., oko ponoći bio u ovom caffe baru u društvu jedne ženske osobe i još dvojice muškaraca i da su se okrivljenik i ta ženska osoba nešto prepirali i sjeća se da je ona razbila jednu čašu. Okrivljenik i ta ženska osoba su pričali na njemačkom jeziku, koji on ne govori tako da ne zna o čemu su pričali, a nešto su razgovarali i na hrvatskom jeziku ali se ne sjeća o čemu. Oboje su konzumirali alkohol tako da su od njegovog dolaska konzumirali možda dvije do tri ture alkoholnih pića. U kafić je došao pred zatvaranje istog jer je to bilo uobičajeno da ga roditelji pošalju zatvoriti kafić. Sjetio se da je u kafiću ta ženska osoba prethodno bila u društvu neke druge muške osobe, i da su pili alkohol, a da okrivljenik tada nije bio u kafiću. Kada je ova ženska osoba razbila čašu sjeća se da je ozlijedila ruku tako da je imala krvi po ruci i prijetila je NA ali se ne sjeća što mu je tada govorila, a da se radilo o prijetnji zaključio je po tome kako je držala tu čašu prema okrivljeniku. Nakon što se ovo dogodilo zatražio je da napuste kafić ali su se oni zadržali još pet do deset minuta i onda napustili kafić. Ne zna gdje su u nastavku otišli jer ga to nije zanimalo. O tome što se u nastavku dogodilo između NA i ove ženske osobe naknadno je načuo i to iz priča po selu. Naime, čuo je da se naknadno dogodio pokušaj silovanja, a to je čuo i kada je prvi put bio pozvan na ispitivanje.

25.1. Kada mu je predočeno da je u ranijem ispitivanje pred ŽDO u Splitu kazao: "meni nije poznato gdje su oni otišli nakon izlaska iz caffe bara, ali sam čuo kako su prethodno u razgovoru kazali da će ići u kuću NA", dok je na raspravi kazao da nije čuo jer ga nije zanimalo, dopustio je da je bilo onako kako je prethodno kazao pred državnim odvjetnikom jer se tada bolje sjećao događaja.

25.2. Vezano za prepirku između ženske osobe i okrivljenika, u kafiću, pojasnio je da je to bilo glasnije prepiranje, a u nekim trenucima se radilo i o deranju. Kada su napuštali caffe bar, da ne može reći da su teturali, a niti da bi prethodno, tijekom prepiranja, frfljali. Po njemu da se vidjelo da su konzumirali alkohol ali da nisu bili previše pijani. Druga dvojica muškaraca koji su također bili u društvu te ženske osobe i NA, da su pokušavali spriječiti njih dvoje da se prepiru. Ne sjeća se je li izvan one prijetnje čašom o kojoj je prethodno govorio, ova ženska osoba čašom prijetila NA, ne sjeća se je li bilo nekih drugih fizičkih nasrtaja između njih. Misli da između njih nije bilo nikakvog razmjenjivanja nježnosti.

25.3. Odgovarajući na posebna pitanja okrivljenikove braniteljice, pojasnio je da nije vidio da bi okrivljenik i ta ženska osoba razmjenjivali nježnosti. Ova ženska osoba, koliko se sjeća, čašu je razbila udarivši istom o šank. Nije potpuno siguran u ovo što je kazao. Ruka da joj je bila krvava, ali da nije bilo previše krvi. Ne sjeća se kako je ista zaustavila krvarenje.

25.4. Odgovarajući na pitanje opunomoćenice oštećene žrtve, kazao je da tu večer nije konzumirao alkohol.

25.5. Odgovarajući na pitanja okrivljenika, kazao je da nije vidio da bi ta ženska osoba sjedila u krilu okrivljenika i da ne poznaje osobu po imenu AA.

26. Svjedok IA je na raspravi od 13. prosinca 2024., naveo da se sjeća da je u ovom predmetu već bio ispitan u prostorijama ŽDO u Splitu, da ostaje kod svog iskaza i da je tada govorio istinu. Nadalje, naveo je da bi bio u mogućnosti nešto od toga ponoviti, a sve s obzirom na protek vremena ističući za njega da je to ipak bilo davno ali da može odgovarati na pitanja da se prisjeti drugih detalja.

26.1. U nastavku je potom naveo da poznaje KAL otprilike tri godine. Vezano za utuženu prigodu, po završetku radnog vremena da su otišli do Sinja, a nakon toga do Čavoglava te se u povratku zaustavili u Muću u jednom kafiću, gdje su se zadržali određeno vrijeme, pili su, ali nisu bili pijani. Misli da su popili pivo i rakiju, puštali su glazbu i bili veseli. Nakon nekog vremena u kafić su došle dvije muške osobe i dok su se on i NAL nalazili na šanku, tu su došla i ta dva muškarca. Sa njima su odmah uspostavili kontakt, pričali smo i sve je bilo u redu. Ništa posebno se u tom razgovoru nije događalo, nije bilo nikakvih tenzija ili povišenih razgovora između njega i NAL i te dvije muške osobe, koje do tada ni on ni NAL nisu poznavali, a isti da su u kafić došli oko 23:00 sata. Ubrzo da je došao vlasnik kafića kako bi zatvorio kafić pa ih je zamolio da izađu. Htio je da NAL ide s njim kući, a što ona nije htjela, tako da je otišla s ove dvije muške osobe. Ne zna gdje su otišli, a koliko se sjeća govorili su da idu još negdje na piće. Ovo da se događalo između 23:00 i 24:00 sata. Kako je on otišao, ne zna što se u nastavku događalo.

26.2. Tek naknadno NAL mu je u razgovoru kazala što se dogodilo. Tako mu je rekla da je bila u jednoj kući s ove dvije osobe. Jedna od tih osoba da ju je počela napadati, zlostavljati, a ova druga da je pobjegla iz kuće. Osoba s kojom je ostala u kući da je zaključala vrata kuće. Govorila mu je da ju je zlostavljao, gušio, pritiskao koljeno na vrat, odnosno da je došlo do fizičkog sukoba. Vezano za to na mobitel mu je poslala slike gdje se vidi da joj je usna natečena, da ima modricu oko oka i modrice na rukama pri čemu ne zna da li na obje ruke ili samo na jednoj ruci. Kada je NAL spominjala da ju je muška osoba zlostavljala, rekla mu je da je ta osoba tražila da mu ona „popuši“ spolovilo, a što ona nije htjela te je pokušala pobjeći iz kuće ali nije mogla jer su vrata bila zaključana. Vezano za fizičko nasilje koje je iskazivala ta muška osoba, NAL mu je kazala da se ona od toga branila, ali nije govorila nikakve druge detalje.

26.3. Kada mu je predočeno da je na zapisniku o ispitivanju u ŽDO u Splitu za jednog od dvojice muškaraca naveo da mu je djelovao arogantno i da je stvarao napetost za vrijeme dok su se nalazili u kafiću u Muću, dok je na raspravi kazao da nije bilo ništa posebno u komunikaciji sa tom dvojicom muškaraca, potvrdio je da je bilo onako kako je prethodno kazao. Pojasnio je da mu je ta osoba s kojom je razgovarao na njemačkom jeziku, na mobitelu pokazivala fotografije vila, kuća što je po njemu djelovalo bahato i hvalisavo i zato je prethodno rekao da je ta osoba djelovala arogantno. U tom razgovoru da je bilo nekih nesuglasica te je dopustio da je bilo i povišenih glasova i tenzija ali ne vike i galame. Upravo zbog toga je tražio od NAL da idu kući, a što ona nije htjela već je dragovoljno otišla sa ta dva druga muškarca s kojima je htjela ići na još jedno piće, na drugo mjesto. Naveo je i da je za vrijeme dok su on i NAL u kafiću, razbijena jedna čaša i to na šanku ili je pala sa šanka. Inače do dolaska u ovaj kafić u Muću, on i NAL nisu konzumirali alkoholna pića u količinama da bi bili pijani.

26.4. Odgovarajući na posebna pitanja okrivljenikove braniteljice, naveo je da su on i NAL prijatelji. Nakon ovog događaja da se viđaju i kontaktiraju jer oboje rade u trgovačkom centru Mall of Split.

26.5. Odgovarajući na posebna pitanja predsjednice vijeća, naveo je da ne zna je li NAL, za vrijeme dok se još nalaze u kafiću u Muću, imala kakvu ozljedu. U komunikaciji sa dvije muške osobe s kojima su on i NAL pričali u kafiću, između NAL i tih osoba da nije bilo nikakvih prisnih kontakta niti iskazivanja kakvih simpatija.

27. Svjedok RA je na raspravi naveo da se sjeća da je u ovom predmetu već bio ispitan u ŽDO u Splitu, da ostaje kod tog iskaza i da je tada govorio istinu. Potom je iskazivao kao na zapisniku o ispitivanju sastavljenom u ŽDO u Splitu, 3. svibnja 2024. (listovi 106-108 spisa).

27.1. Svjedok je tada pred državnim odvjetnikom naveo da je kao policijski službenik PP Solin, dana 24. travnja 2024., radio noćnu smjenu zajedno sa kolegicom VA. Oko 02:40 sati su zaprimili dojavu jedne muške osobe koja se predstavila kao AA. Preneseno mu je da je potrebna intervencija u obiteljsku kuću u mjestu [adresa], na adresi [adresa], jer je prema navodima dojave u toj kući NA držao žensku osobu protivno njezinoj volji, nakon što ju je upoznao u ugostiteljskom objektu "Ćuk" u Muću. Oko 03:25 sati da su on i kolegica VA došli do kuće u mjestu [adresa]. Čuli su glasove ženske osobe koja je nešto neartikulirano govorila. Tada je zapovjedio da se otvore vrata od obiteljske kuće, na što mu je muškarac odgovorio da ne može jer nema ključ. Na ponovljenu zapovijed da je muškarac odgovorio na isti način pa mu je zapovjeđeno otvoriti prozor, što je ovaj i učinio. Iz kuće je najprije izašao muškarac za kojeg se kasnije utvrdilo da se radi o NA, a za njim je izašla ženska osoba NAL koja je bila vidno uznemirena, alkoholizirana, a po licu je imala više hematoma te je stalno ponavljala da su je spasili, jer da bi ju NA ubio.

27.2. U iskazu danom na raspravi 15. siječnja 2025., svjedok RA je dopunio raniji iskaz. Naveo je da su, nakon što su on i kolegica VA upućeni od strane šefa smjene na lice mjesta, pronašli kuću iz koje su čuli glasove, odnosno vidjeli svjetla i kada su pokucali na vrata čuli ženski glas koji viče: "pomozite pomozite". Pokušao je otvoriti vrata koja su bila zaključana te je pozvao okrivljenika da ista otvori, a na što je on rekao da nema ključ. Tražio je da otvori bilo što kako bi mogli ući i on je otvorio prozor kroz koji je izašao, navodeći da mu je pomogao da izađe kroz taj prozor. Vidio je da mu je desna ruka krvava i da je bilo dosta krvi. Naknadno je jednim ručnikom pokušao zaustaviti krvarenje. Nakon što je okrivljenik izašao kroz prozor, da je on na isti način kroz prozor ušao u kuću kako bi pomogao ženskoj osobi da izađe iz kuće, a kako je i bilo. Na krevetu je pronašao jedan ručnik, koji je uzeo kako bi pokušao zaustaviti krvarenje na okrivljenikovoj ruci. Za žensku osobu je kazao da je bila u stanju šoka i dezorijentirana. Odmah su razdvojili ove dvije osobe tako da je uz žensku osobu bila kolegica VA, a to su razlozi zbog kojih nije mogao odgovoriti na pitanje je li na ženskoj osobi primijetio bilo kakve ozljede jer je nije zagledao i bio je uz okrivljenika. U nastavku su pozvali hitnu pomoć, a koja je nakon određenog vremena došla na mjesto događaja. Vezano za ulazak u kuću da je sačinjen zapisnik o očevidu te je fotografirano mjesto događaja.

27.3. Kada mu je predočeno da je u ranijem iskazu spomenuo da je ova ženska osoba po licu imala više hematoma, naveo je da je to čuo od kolegice VA koja je bila uz nju, a da to osobno nije zapazio.

27.4. Odgovarajući na posebna pitanja okrivljenikove braniteljice, kazao da je po ulasku u kuću vidio da je kuća bila puna krvi, na krevetu je bilo više noževa i vidio je da je dosta slika bilo pobacano u dnevnom boravku i razbijeno. Kako je rađen zapisnik o očevidu te izvršeno fotografiranje, da je sve to evidentirano.

28. Svjedok AA je u iskazu na raspravi naveo da se sjeća da je bio ispitan u prostorijama ŽDO u Splitu, da ostaje kod tog iskaza i da je tada govorio istinu. Potom je u bitnom iskazivao kao na zapisniku o ispitivanju sastavljenom u ŽDO u Splitu od 22. svibnja 2024. ( listovi 97-100 spisa).

28.1. Naime, ispitan pred državnim odvjetnikom naveo je da NA poznaje od 20. ožujka 2024. kada su zajedno počeli raditi. Bili su radni kolege mjesec dana, a zajedno su odlazili na posao u društvo „Cemex“ u Kaštel Sućurac pa je tako bilo i **.**.2024. NA da je tog dana oko 22:30 sati došao po njega u [adresa] jer su se dogovorili da on ode kod NA spavati u [adresa] u obiteljsku kuću kako bi zajedno ujutro otišli na posao. Odvezli su se kombijem, a na putu je NA inzistirao da stanu na piće u Muću, u ugostiteljskom objektu "Ćuk". Tamo su ušli oko 23:00 sati, a ulaskom u kafić je NA za šankom ugledao mlađu žensku osobu koju je on prvi puta u životu vidio. Ta žena je bila u društvu nekog drugog muškarca, a NA ju je pozvao da sjedne s njima. Tako su njih dvoje započeli s druženjem te večeri, a nakon desetak minuta je započela prepirka između NA i te ženske osobe. U jednom trenutku je NA uzeo pepeljaru sa stola i razbio je. Naveo je da su ta ženska osoba i NA izlazili iz kafića, prepirali su se i izvan objekta na parkiralištu pa bi se vraćali u unutrašnjost kafića, a oboje su bili u vidno alkoholiziranom stanju. Njihova prepirka da je trajala do ponoći, kada je vlasnik kafića odlučio zatvoriti objekt i rekao svima da odu svojim kućama. Nakon toga da su ušli u kombi vozilo, a s njim i NA je bila i ta ženska osoba. Bilo mu je čudno što je ona pristala ići u kuću u [adresa], jer je nitko na to nije tjerao. Inače, ta ženska osoba s njim u kafiću nije komunicirala, a takvo ponašanje se nastavilo i tijekom vožnje. jer su se NA i ta ženska osoba svađali. Nakon pola sata došli su u Bešlićevu obiteljsku kuću u [adresa]. Po ulasku u kuću, ponovno je došlo do prepirke između NA i ženske osobe za koju misli da se zove NAL. Oboje da su počeli razbijati kućni inventar, bili su agresivni, a on je pokušavao primiriti situaciju. Nakon pola sata, u kući se sve skupa malo smirilo, ali je ipak slutio da to sve skupa neće izaći na dobro, zbog čega je odlučio vratiti se svojoj kući u [adresa]. Došavši kući, počela ga je kopkati situacija, imao je intuiciju da će se nešto loše dogoditi pa je odlučio pozvati solinsku policiju. Do tada nikada u životu nije vidio NAL niti ovog muškaraca koji je bio s njom. Doznao je da oštećena živi u [adresa]. Istu je opisao kao osobu tamne, duge, ravne kose, srednje visine oko 170 cm.

28.2. Ispitan na raspravi, svjedok AA je dopunio svoj iskaz, a u dijelu je i različito iskazivao pa je tako naveo da okrivljenik i ta ženska osoba nisu u više navrata izlazili iz kafića Ćuk vani i ponovno se vraćali.

28.3. Kada mu je predočeno da je na ranijem zapisniku naveo drugačije, dopustio je mogućnost da je bilo onako kako je ranije kazao. Ova ženska osoba da je u kafiću uzela pepeljaru te ju je razbila ali ne zna na koji način, ujedno navodeći da ona tom pepeljarom nikoga nije gađala. Naveo je da okrivljenik nije ništa razbio. Kada mu je predočeno da je u ranijem iskazu naveo da je pepeljaru uzeo okrivljenik sa stola koju je razbio i da je to bio iskaz agresije, a ne slučajno razbijene pepeljare, a da je na raspravi kazao drugačije, dopustio je da je ono što je ranije kazao točnije. Istakao je da je od toga prošlo određeno vrijeme i da je zato na raspravi govorio drugačije. Nadalje, naveo je da je ova ženska osoba pepeljarom u okrivljenikovoj kući razbila jednu vitrinu i misli da je razbila i staklo na jednom stoliću u dnevnom boravku. Za vitrinu da je u potpunosti siguran da ju je razbila, ali nije siguran na koji način, pepeljarom ili nekim drugim predmetnom ili ju je razbila rukom. Naveo je da je ženska osoba u jednom trenutku uzela kuhinjski nož kojeg je držala u ruci ispred sebe i s njim mahala, a u to vrijeme da je okrivljenik udaljen možda oko 2 m od nje. Kada mu je predočeno da je u ranijem iskazu spomenuo da je u jednom trenutku ta ženska osoba uzela dva noža, a da je na raspravi kazao drugačije, naveo je da je siguran da je uzela jedan nož. Pojasnio je da se okrivljenikova kuća nalazi na osami, da u blizini nema drugih objekata i kada bi trebalo ići do iste da bi se teško snašao. U kući da su se okrivljenik i ta ženska osoba prepirali ali nije vidio nikakav povod toj prepirci nazivajući to "pijana posla". Iz njihovog razgovora nije mogao razaznati što je razlog prepirke jer je to bilo nerazgovjetno i samo zna da je bila buka. Za vrijeme dok su se nalazili u kafiću u Muću također nije mogao razaznati o čemu oni razgovaraju jer je tu bila glasna glazba i buka. Za vrijeme dok su se vozili u [adresa], da su okrivljenik i ta ženska osoba više pjevali nego se prepirali. Kada je ta ženska osoba u kući uzela nož u ruku, razmišljao je što poduzeti kako bi joj isti oduzeo, a kako nije ni specijalac ni policajac, da ništa konkretno nije poduzeo osim što je riječima tražio od nje da se smiri, da ostavi nož i da će sjesti i u miru razgovarati pri čemu ju je držao rukama za ramena. Naveo je da mu ta ženska osoba nije rekla svoje ime, a niti je on pitao jer ga to nije zanimalo. Isto tako da nije bilo govora o tome kako će se ona vratiti kući. Potvrdio je da se njezin broj mobitela nalazi u njegovom mobitelu, pojašnjavajući da je istoj tijekom vožnje prema mjestu [adresa] ispao mobitel u vozilu kojeg nije mogla naći pa ju je nazvao da vide gdje zvoni. Nakon svega ovoga što se događalo u kući u kojoj živi okrivljenik, ta ženska osoba mu je sutradan poslala poruku na mobitel pitajući ga može li ga nazvati. Potom ga je ona nazvala te mu je zahvaljivala, plakala, govoreći da ne zna što bi bilo od nje da on nije postupio kako je postupio. Za vrijeme dok se sve troje nalaze u kući u [adresa], da je bilo nekih pokušaja da ta ženska osoba i okrivljenik nasrću jedno na drugo ali ujedno navodeći da nije bilo fizičkog kontakta dok je on još bio tu. Potvrdio je da je tu žensku osobu, prije nego su iz kafića krenuli u okrivljenikovu kuću u [adresa], muška osoba s kojim je ona bila u društvu, a za kojeg zna da se zove OA, pozivao da ide s njim ali ona to nije htjela i to je odbijala. Stoga da je samoinicijativno htjela ići u okrivljenikovu kuću u [adresa]. Po ponašanju muškarca s kojim je ta ženska osoba bila u društvu, zaključio je da je njemu stalo do toga da ona ide s njim, a što je ona u više navrata odbijala.

28.4. Odgovarajući na pitanja okrivljenikove braniteljice, potvrdio je da je na prvom ispitivanju kazao da mu je bilo čudno što ta ženska osoba za koju je doznao da živi u [adresa] i koju je doživio da je "fina" osoba, radi na takvom mjestu jer ju je doživio kao takvu. Nadalje, naveo je da je slike u kući razbijao okrivljenik, a ne oštećena. Nije mogao kazati o čemu su okrivljenik i oštećena razgovarali dok su se prepirali. Stoga da nije čuo da bi se spominjao bilo kakav seksualni odnos.

28.5. Odgovarajući na pitanja zastupnika optužbe, naveo je da se u okrivljenikovoj kući zadržao oko sat vremena. Kada su odlazili iz kafića u Muću, misli da je prošla ponoć. Od kafića do kuće u [adresa] je prošlo možda pola sata, a policiju je nazvao iz svoje kuće u [adresa] oko 2,15 ili 2,20 sati, navodeći da se to točno može utvrditi po podacima iz policije. Za vrijeme dok se nalaze u kafiću, nije uočio nikakvu tjelesnu bliskost između te ženske osobe i okrivljenika, kao ni između te ženske osobe i muškarca s kojim je ona bila u društvu.

28.6. Odgovarajući na pitanja okrivljenika, naveo je da su toga dana prije odlaska u kafić u Muć, on i okrivljenik radili skupa. Kada je nazvao policiju, rekao je adresu gdje treba ići, a istu je znao jer je prethodno, kada je dolazio po okrivljenika, pitao poslodavca njegovu adresu i kako doći do njegove kuće. Odlazeći iz okrivljenikove kuće u [adresa], nije pozvao oštećenu da ide s njim jer smatra da to nije njegova dužnost.

29. Analizirajući naprijed navedene iskaze razvidno je da je svjedok IA nema nikakvih neposrednih saznanja o samom utuženom događaju jer se nije nalazio u kući u kojoj živi okrivljenik. Njegova saznanja su posredna i isti je govorio o onome što je vezano za utuženi događaj naknadno doznao i čuo kod oštećene NAL. Ovaj svjedok je u iskazu u bitnom kazivao o načinu na koji je došlo do kontakta i komunikacije između oštećene i okrivljenika u kafiću u Muću pri čemu je potvrdio da je po zatvaranju kafića oštećena samoinicijativno, bez ikakve prisile, otišla vozilom s okrivljenikom i još jednom muškom osobom ali on ne zna gdje. Nadalje, u iskazu je naveo i ono što je doznao od oštećene, koja mu se požalila da ju je okrivljenik u kući zlostavljao, ali nije govorila druge detalje. Iz njegovog iskaz zaključiti je i da je oštećena postupila nepromišljeno, neoprezno i lakovjerno time što je u kasnim noćnim satima pristala ići sa nepoznatim osobama, koje je upoznala tek koji sat prije, u nepoznato mjesto, u kuću na nepoznatoj adresi, vjerujući da idu samo popiti još neko piće i da će je oni vozilom vratiti do trgovačkog centra u Splitu gdje je parkirala svoje vozilo. S druge pak strane nameće se zaključak da je okrivljenik na prijevaran način privolio oštećenu da ide s njim u njegovu kuću, upravo govoreći da idu popiti još neko piće i da će je vratiti u Split. Međutim i kod nesporne činjenice da je oštećena pod navedenim okolnostima dragovoljno pristala otići na piće s okrivljenikom i AA, to nipošto ne znači njezin da time pristala na stupanje u spolni odnos s okrivljenikom.

30. Što se tiče iskaza svjedoka policijskog službenika RA iz istog je razvidno da također nema neposrednih saznanja o utuženom kaznenom djelu već o onome što je zatekao dolaskom na lice mjesta i ulaskom u kuću u kojoj su se nalazili okrivljenik i oštećena NAL. Imenovani svjedok je u iskazu pojasnio okolnosti pod kojima su okrivljenik i oštećena izašli iz kuće, navodeći da je to bilo kroz prozor, a što proizlazi i iz fotodokumentacije očevida, gdje su na prozoru vidljivi tragovi nalik na krv, a što je evidentirano i u zapisniku o očevidu te je nadalje opisao stanje u kojem se nalazila oštećena, za koju je naveo da je bila u stanju šoka i dezorijentirana te je po njihovom dolasku do kuće, kada su tražili da otvore vrata, pozivala u pomoć, govoreći: „pomozite, pomozite.“

31. Iz iskaza svjedoka AA razvidno je da je bio zajedno s okrivljenikom u kafiću u Muću, u kojem je došlo do upoznavanja i kontakta s oštećenom i muškom osobom s kojom je ona bila u društvu, a radi se o ŠA. Isto tako, razvidno je da je bio u kući u mjestu [adresa], u kojoj živi okrivljenik, a do koje se dovezao vozilom zajedno sa okrivljenikom i oštećenom i u kojoj se po vlastitom kazivanju zadržao oko jedan sat. Iako svjedok spominje da je u kući došlo do nesuglasica između oštećene i okrivljenika i da su se prepirali, isti nije kazao u svezi čega su se prepirali, pojašnjavajući da je sve to bilo nerazgovjetno, uz viku i buku, ujedno navodeći da nije čuo da bi bilo tko spominjao seksualne odnose. Svjedok je u iskazu potvrdio da su i okrivljenik i oštećena razbijali inventar u kući u [adresa] i da su oboje bili agresivni, pri čemu je siguran da je oštećena razbila jednu vitrinu, a nije siguran da je razbila staklo na jednom stoliću, dok je okrivljenik razbijao slike u kući. Isto tako potvrdio je kazivanje oštećene da je u jednom trenutku uzela kuhinjski nož, za koji je naveo da ga je držala u ruci ispred sebe i njime mahala, za koje vrijeme je okrivljenik bio udaljen od nje oko dva metra.

32. S obzirom na takva kazivanja svjedoka, sud je utvrđenja o tomu je li okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, temeljio ponajprije na kazivanju oštećene žrtve NAL, koji iskaz je sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan.

33. Kazivanje oštećene potvrđuje svjedok IA koji je sutradan od događaja telefonskim putem kontaktirao s oštećenom i koja mu se požalila da ju je okrivljenik zlostavljao te mu je poslala fotografije na kojima su bile vidljive ozljede koje je zadobila po licu, oko oka, na usnama i po rukama.

34. Nadalje, kazivanje svjedokinje oštećene potvrđuju i drugi dokazi izvedeni u dokaznom postupku pa je tako njezino kazivanje da ju je okrivljenik udarao po licu, te potkoljenicom pritiskao vrat, potvrđeno medicinskom dokumentacijom iz koje je razvidno da je utužene prigode zadobila površinsku ozljedu usana i usne šupljine, kontuziju prsnog koša te akutnu reakciju na stres (listovi 23-27 spisa), kao i pregledom DVD snimke sa fotografijama koje su sačinjene tijekom očevida na licu mjesta, a među kojima se nalaze i fotografije okrivljenika i oštećene i na kojima su vidljive ozljede usne i područja oko oka, koje je ista zadobila, dok su na fotografijama okrivljenika razvidne ozljede na zglobu i šaci.

35. Da je iskaz svjedokinje oštećene žrtve NAL istinit i vjerodostojan, zaključiti je i iz kazivanja svjedoka policijskog službenika RA koji je, između, ostalog opisao stanje u kojem se oštećena nalazila kao stanje šoka i dezorijentiranosti.

36. Pri tomu je navesti da, iako se pojedini dijelovi iskaza oštećene razlikuju od kazivanja svjedoka RA, a vezano za način izlaska iz okrivljenikove kuće po dolasku policije na mjesto događaja, navesti je da to ne dovodi u sumnju istinitost njezinog kazivanja o bitnim okolnostima u pogledu kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik, a počinjenog na njezinu štetu. Navedeno sud objašnjava činjenicom stanja šoka i dezorijentiranosti u kojoj se ista nalazila, a o čemu je kazivao upravo ovaj svjedok, te činjenicom da se nalazila pod utjecajem alkohola, a što ne znači da njezin iskaz u preostalom dijelu u kojem je opisala okrivljenikovo postupanje prema njoj nije istinit i vjerodostojan. Naprotiv, u odnosu na taj dio iskaza, ponoviti je da sud isti prihvaća kao istinit i vjerodostojan. Naime, prema provedenom toksikološkom vještačenju analize alkohola u krvi oštećene NAL, sačinjenom od strane Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ KA“, pročitanom u dokazne svrhe, razvidno je da je ista u inkriminirano vrijeme bila pijana s koncentracijom etanola u krvi od najmanje 1,88 grama/kg. Međutim po mišljenju vještaka dr. Željka Ključevića sa rasprave od 24. travnja 2025., unatoč navedenom, oštećena je zadržala sposobnost testiranja realiteta te je mogla izraziti svoje protivljenje na spolni odnošaj, a koje mišljenje je sud prihvatio kao stručno i utemeljeno na zakonu, pri čemu je navesti da je imenovani vještak za psihijatriju, ujedno uži specijalist iz alkoholizma i drugih ovisnosti.

37. Sud nije utvrdio postojanje bilo kakvog razloga na strani oštećene iz kojeg bi proizlazilo da bi ista neosnovano i lažno teretila okrivljenika za nešto što nije uradio.

38. Naprotiv, iz iskaza oštećene žrtve razvidno je da ista ne negira razbijanje inventara u okrivljenikovoj kući niti uzimanje noža u ruke. Isto tako ne negira da je dragovoljno, bez ikakve prisile i unatoč protivljenju ŠA s kojim je prethodno bila u društvu u kafiću u Muću, otišla s okrivljenikom i AA u okrivljenikovu kuću u mjesto [adresa], te ne negira konzumaciju alkohola u kafiću u Muću pa sud njezin iskaz ocjenjuje i objektivnim jer nije sebe nastojala prikazati u „boljem svjetlu“ već je govorila opisujući okolnosti i događaj, upravo onako kako je bilo.

39. Iz njezinog iskaza u preostalom dijelu, razvidno je da je okrivljenik, dok je ona sjedila na stolici, spustio svoje hlače i gaćice pokazujući joj spolovilo, te je pitao hoće li mu ga "popušiti" na što je ona odgovorila da hoće ali je pojasnila i razloge da je tako postupila kako bi se zaštitila, nakon čega je u nastavku odgurnula okrivljenika pokušavajući pobjeći. Takvim svojim ponašanjem, oštećena je jasno i nedvosmisleno dala do znanja okrivljeniku da ne želi s njim nikakav spolni odnošaj niti izvršiti sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju. Svoje protivljenje oštećena je iskazala i nakon što ju je okrivljenik uhvatio za ruku i odvukao u spavaću sobu te bacio na krevet, gdje ju je počeo gušiti rukama, a potom i potkoljenicom kojom joj je stao na vrat, i to tako što se cijelo vrijeme opirala, pokušavajući odgurnuti okrivljenika od sebe, a koji je svojim postupanjem htio očigledno slomiti njezin otpor. Iako okrivljenik pri tome nije ništa govorio, sud prihvaća kazivanje oštećene žrtve da je iz njegovog ponašanja bilo jasno koja je njegova namjera, odnosno da je postupao u cilju spolnog zadovoljenja. Da je tome tako proizlazi i iz cjelokupnog okrivljenikovog postupanja koji kada ga oštećena odguruje i bježi nakon što joj je pokazao spolovilo i pitao je hoće li mu ga "popušiti", ide za njom, hvata je za ruku, odvlači u spavaću sobu i baca na krevet. Kroz to vrijeme okrivljenik je bez hlača, a oštećena nije sigurna je li bio bez gaćica. Kada bi se radilo o tome da okrivljenik nije imao namjeru uz uporabu sile, bez pristanka oštećene izvršiti spolni odnošaj i s njom izjednačenu spolnu radnju, onda nakon što ista bježi od njega, ne bi išao za njom, niti je hvatao, niti odvlačiu u spavaću sobu i bacio na krevet, niti u nastavku postupio kako je oštećena kazala.

40. Stoga je neosnovana okrivljenikova obrana u kojoj je negirao počinjenje kaznenog djela navodeći da se zapravo ništa nije dogodilo u smislu bilo kakvog seksualnog zlostavljanja i u kojoj je tvrdio da je oštećena bila ta koja se agresivno ponašala spram njega i prijetila mu nožem kojim da ga je porezala dok se ne sjeća je li on oštećenoj nanio kakve ozljede. Ovakvu okrivljenikovu obranu, sud smatra neutemeljenom, iskonstruiranom i danom u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti. Okrivljenik se selektivno sjeća stvari koje mu idu u korist, dok se drugih koje bi ga teretile, ne sjeća. Time sebe pokušava prikazati kao žrtvu ponašanja oštećene žrtve NAL, a što je, s obzirom na ostale izvedene verbalne i materijalne dokaze te iskaz oštećene žrtve, u cijelosti neosnovano i koju sud ne prihvaća.

40.1. Navesti je da okrivljenik, iznoseći obranu, nije htio odgovarati na pitanja suda, zastupnika optužbe i opunomoćenice optužbe već samo na pitanja svoje braniteljice. Pri tomu je navesti da, iako se radi o okrivljenikovom pravu utemeljenom na zakonu, da su zbog takvog načina iznošenja obrane od strane okrivljenika izostala dodatna pojašnjenja okolnosti događanja u kući, odnosno svega onoga što se u kući događalo po odlasku AA, a do dolaska policijskih službenika na mjesto događaja. Tako okrivljenik ne govori ništa o tomu jesu li se on i oštećena nalazili u spavaćoj sobi, ako jesu zbog čega, ništa ne govori o čemu su razgovarali, u čemu se detaljno sastoji njezina agresija, je li je pokušao spriječiti u razbijanju inventara i ako se osjećao ugroženo i žrtvom njezine agresije, zbog čega on nije pozvao policiju. Isto tako, okrivljenik u obrani nije govorio o tomu je li oštećenoj unaprijed obećano da će je on i AA vratiti do Splita, odnosno do garaže trgovačkog centra gdje se nalazilo njezino vozilo. Nadalje, navesti je da je i u tako iznijetoj obrani, okrivljenik naveo neistinite činjenice kada je kazao da je oštećenu KAL izbacio iz kuće jer iz njezinog iskaza te pregledanih materijalnih dokaza u spisu, kao i iz iskaza svjedoka policijskog službenika RA, proizlazi drugačije.

41. Naime, oštećena u iskazu ne spominje nikakvo izbacivanje iz kuće već naprotiv govori o svojoj namjeri da sama pobjegne iz kuće, a što nije mogla uraditi jer su ulazna vrata bila zaključana. Navedenu činjenicu da su vrata bila zaključana potvrđuje i svjedok RA, koji je naveo da je to bio razlog zbog kojeg su oštećena i okrivljenik iz kuće izašli kroz prozor. Iz zapisnika o očevidu pročitanom u dokazne svrhe, razvidno je da se u dvorištu ispred kuće, lijevo od vanjskih stepenica za gornju etažu objekta, na udaljenosti od 210 cm, nalazi ženska kožna torba ruksak crne boje, u kojem se nalazi punjač mobitela, razna ženska kozmetika, neseser narančaste boje, mobitel Samsung, osobne isprave i kartice na ime NAL, a što je označeno brojem 16 i fotografirano, izuzeto te u nastavku preuzeto od strane oštećene. Naprijed navedeno je vidljivo i iz pregledane fotodokumentacije sačinjene povodom očevida. S obzirom na naprijed iznijeto, zaključiti je da je istinito kazivanje oštećene da je htjela doći do mobitela ali nije mogla jer je očito da je njezinu torbu ruksak okrivljenik izbacio iz kuće kako bi je onemogućio da bilo koga kontaktira mobitelom i pozove pomoć. Iz navedenog je dalje zaključiti da okrivljenik nije izbacio oštećenu iz kuće, već je izbacio njezine stvari odnosno torbu ruksak.

42. Slijedom svega naprijed iznijetog, zaključak je suda da je okrivljenik postupanjem kako je sada opisano u izreci presude počinio kazneno djelo silovanja u pokušaju na štetu oštećene NAL.

43. Prijetnja ili sila koju počinitelj kaznenog djela – silovanja iz čl. 153. st. 2. u svezi st. 1. i u svezi s čl. 34. KZ/11 upotrebljava kod počinjenja predmetnog kaznenog djela usmjerena je na prisiljavanje žrtve na spolni odnos ili s njim izjednačenu spolnu radnju pri čemu otpor žrtve u pravilu slijedi nakon primjene sile i predstavlja njenu reakciju na to. Pružanjem otpora žrtva izražava svoju negativnu volju za stupanjem u spolni odnos s počiniteljem.

44. Iz ranije spomenutog iskaza oštećene žrtve NAL nespornim proizlazi da nije pristala na oralni spolni odnos s okrivljenikom jer mu je to pokazala svojim ponašanjem, odgurujući ga i bježeći od njega, a potom i u nastavku kada ju je odvukao u spavaću sobu i bacio na krevet, braneći se i pokušavajući ga odgurnuti, za koje vrijeme se ona nalazi leđima na krevetu dok je okrivljenik iznad nje te u određenom trenutku i s potkoljenicom na njezinom vratu. Kako je sve to po kazivanju oštećene trajalo određeno vrijeme, očito je da je okrivljenik njezino opiranje i protivljenje ignorirao, te iako je bio svjestan žrtvinog protivljenja i odbijanja spolnog odnosa, nije odustajao u svojoj nakani spolnog zadovoljenja, a u čemu nije uspio zbog dolaska policije na mjesto događaja te je kazneno djelo ostalo u pokušaju.

45. Slijedom navedenog, sud je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela silovanja u pokušaju iz članka 153. stavak 2. u svezi stavka 1. i u vezi čl. 34. KZ/11.

46. Navesti je da je sud u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka precizirao činjenični opis iz optužnice, na način kako je to sada navedeno u izreci presude.

46.1. U činjeničnom opisu, u izreci presude je umjesto teksta u kojem se navodilo da su okrivljeniku hlače bile spuštene i da je uporno tražio da ga NAL oralno zadovolji, sada navedeno da je postupao: "sve u cilju zadovoljenja spolnog nagona". Navedeno preciziranje je sukladno kazivanju oštećene u kojem je navela da je okrivljenik tada bio bez hlača, dakle ne navodi da bi bio u hlačama koje bi bile spuštene, dok se ne sjeća je li bio i bez gaćica. Nadalje, što se tiče ostalog dijela činjeničnog opisa u izreci presude, a u odnosu na činjenični opis iz optužnog akta, navesti je da se radi samo o tomu da je postupanje okrivljenika kronološki prikazano drugačije, a sve sukladno kazivanju oštećene, a što se odnosi na to kada je ista odgurnula okrivljenika te je dodan dio teksta u kojem se navodi da ju je okrivljenik uhvatio za ruku i odvukao u spavaću sobu.

47. Zaključak je suda da se okrivljenik time ne tereti za neko drugo, teže ili drugačije kazneno djelo niti za veću količinu kriminalne aktivnosti pa time nije narušen identitet optužbe i presude te sud smatra da je bio ovlašten tako postupiti.

48. Što se tiče okrivljenikove ubrojivosti u vrijeme počinjenja kaznenih djela, navesti je da je u postupku provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Ključeviću. U pisanom nalazu i mišljenju od 7. ožujka 2025., navodi se da okrivljenik ne boluje od duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ni nedovoljnog duševnog razvitka. Njegovo intelektualno funkcioniranje da se odvija u granicama prosječnih vrijednosti, bez odstupanja u smislu eventualnog organskog oštećenja psihičkih funkcija uz uočljivu simptomatiku aberantnosti u ličnosti po disocijalnom tipu. U pogledu stupnja ovisnosti kod okrivljenika, da se može reći kako se radi o ovisnosti o alkoholu i kockanju/klađenju teže kliničke slike, dok je konzumacija droga na razini štetne uporabe za zdravlje. U vrijeme počinjenja kaznenog djela, da je bio pod odlučujućim utjecajem alkohola uz izraženu simptomatiku poremećaja u ličnosti disocijalnog tipa te da je mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima bila bitno smanjena i da je stoga bio bitno smanjeno ubrojiv. Na posljetku, u zaključcima provedenog psihijatrijskog vještačenja, navodi se da postoji opasnost od ponavljanja istovjetnog, sličnog ili težeg kaznenog djela te se preporučuje izreći mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, ambulantno.

49. Stalni sudski vještak dr. Željko Ključević je ispitan i na raspravi pred sudom od 24. travnja 2025., kada je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.

50. Sud je prihvatio provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika NA, sačinjeno po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Ključeviću jer je visokostručno, sačinjeno od strane vještaka sa dugogodišnjim iskustvom i u skladu sa zakonom i pravilima struke, a iz istog proizlazi da je okrivljenik "tempore criminis" bio bitno smanjeno ubrojiv, a time i kazneno odgovoran za kazneno djelo za koje ga je sud proglasio krivim.

51. Na strani okrivljenika nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

52. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu, sud smatra da je postupao s izravnom namjerom. Okrivljenik je bio svjestan svog protupravnog ponašanja i htio njegovo počinjenje, odnosno bio je svjestan obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje. U odnosu na kazneno djelo silovanja u pokušaju iz čl. 153. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 34. KZ/11, opisanog u izreci presude, okrivljenik je bio svjestan da utužene prigode u namjeri da s drugom osobom uporabom sile bez njezinog pristanka izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju, poduzima radnje koje prostorno i neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela silovanja. Okrivljenik je bio svjestan da uporabljuje silu prema oštećenoj NAL u cilju svog spolnog zadovoljenja kako bi time svladao njezin otpor i bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj, u čemu nije uspio jer se ona protivila pokušavajući ga odgurnuti i jer su na mjesto događaja prije izvršenja kaznenog djela došli policijski službenici, čime je sve to prestalo, tako da je predmetno kazneno djelo ostalo u pokušaju.

53. Nakon što je na ovaj način utvrđena krivnja i protupravno ponašanje okrivljenika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i mjeri kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, uzimajući u obzir sve okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika, a koje su od značenja za donošenje ove odluke.

54. Kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika, sud je cijenio obiteljske prilike okrivljenika, da je bio zaposlen, da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv te da je kazneno djelo ostalo u pokušaju.

55. Kao otegotne okolnosti na strani okrivljenika, sud je cijenio stupanj krivnje, odnosno da je kazneno djelo počinjeno s izravnom namjerom kao najvišim stupnjem krivnje. Nadalje, sud je cijenio okrivljenikovo ponašanje prije počinjenja predmetnog kaznenog djela, raniju višestruku osuđivanost zbog različitih kaznenih djela, a između ostalog i zbog kaznenih djela s elementima nasilja. Isto tako, sud je cijenio motive i pobude počinjenja kaznenog djela, da je počinjeno iz niskih pobuda u cilju zadovoljenja spolnog nagona, okolnosti počinjenja kaznenog djela koje je izvršeno uz uporabu sile i nanošenje ozljeda oštećenoj žrtvi NAL, iskazanu bezobzirnost i bešćutnost u ponašanju spram oštećene. Uz naprijed iznijeto, sud je cijenio da je kazneno djelo počinjeno u vremenu provjeravanja iz ranije pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj: K-342/2021-35 od 30. listopada 2023., a što ukazuje na upornost i ustrajnost na strani okrivljenika u kršenju pozitivnih zakonskih propisa. Sud je posebno cijenio okrivljenikovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, odnosno da je izostala kritičnost prema vlastitom ponašanju, njegov odnos prema žrtvi kojoj se nije ispričao, a kako je negirao počinjenje kaznenog djela pri čemu nije sporno da isti time samo koristi svoja zakonska prava, izostalo je i žaljenje i kajanje zbog počinjenja kaznenog djela.

56. Na koncu, sud je cijenio raširenost i društvenu pogibeljnost ove vrste kaznenih djela za koje je okrivljenik proglašen krivim, vodeći pritom računa i o potrebi postizanja svrhe ne samo specijalne već i generalne prevencije.

57. Imajući u vidu sve najprije navedeno: stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnosno prema žrtvi, osobu počinitelja te količinu kriminalne aktivnosti za koju je proglašen krivim, sud je okrivljenika za kazneno djelo - silovanje u pokušaju - iz čl. 153. st. 2. i 1. u vezi čl. 34. KZ/11, uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

58. Naime, za kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora od pet do dvanaest godina.

59. Odredbom članka 34. stavak 2. KZ/11 propisano je da se počinitelj pokušaja kaznenog djela može blaže kazniti.

60. Odredbom članka 48. stavak 1. KZ/11 propisano je da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeno kazneno djelo kad to zakon izričito propisuje.

61. Odredbom članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11 propisano je da sud može ublažiti kaznu sukladno članku 48. stavku 1. ovog Zakona do dvije godine ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od pet godina.

62. Stoga je u ovom predmetu sud utvrdio da za kazneno djelo silovanja u pokušaju za koje je okrivljenika proglasio krivim, postoji zakonska osnova za ublažavanje kazne. Slijedom iznijetog, imajući u vidu da je okrivljenik bio pod odlučujućim utjecajem alkohola i bitno smanjeno ubrojiv, da je djelo ostalo u pokušaju i da je oštećena postupila nepromišljeno, neoprezno i lakovjerno kada je pristala u kasnim noćnim satima otići sa nepoznatim osobama koje je upoznala tek koji sat prije, na nepoznato mjesto, u kuću na nepoznatoj adresi, sud je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora koja je manja od zakonski propisanog posebnog minimuma za predmetno kazneno djelo.

63. Na temelju članka 58. st. 1. KZ/11 prema okrivljeniku NA se opoziva uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj: K- 342/2021-35 od 30. listopada 2023., kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega mu je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine, a koja presuda je postala pravomoćna 22. studenoga 2023. te se izrečena kazna zatvora iz te presude u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima smatrati utvrđenom.

64. Potom je okrivljenik NA, uzimajući gore navedene kazne kao prethodno utvrđene, uz primjenu članka 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca.

65. Izricanjem ovakve vrste kazne, odnosno jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca će se, po ocjeni suda, moći ostvariti svrha kako specijalne tako i generalne prevencije, društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njegovih počinitelja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

66. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom NA se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. travnja 2024. pa nadalje.

67. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljenom NA se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

67.1. Odluku o izricanju navedene sigurnosne mjere, sud temelji na provedenom psihijatrijskom vještačenju okrivljenika sačinjenom po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Ključeviću, a u kojem je, između ostalog, navedeno da je okrivljenik ovisnik o alkoholu, da je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem alkohola, zbog čega je bio bitno smanjeno ubrojiv i da postoji opasnost da bi zbog navedene ovisnosti mogao i ubuduće počiniti istovjetno, slično ili teže kazneno djelo te je preporučeno izricanje navedene sigurnosne mjere, a što je sud prihvatio. Iako se u vještačenju predlaže ambulantno liječenje okrivljenika, navesti je da je odluku o liječenju u okviru zatvorskog sustava sud donio sukladno prethodno izrečenoj jedinstvenoj kazni zatvora. Nadalje, navesti je da će se izricanjem navedene sigurnosne mjere, na ovaj način prevenirati navedena opasnost od počinjenja novih kaznenih djela.

68. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, oštećena žrtva NAL se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu jer podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti djelomično presuđenje.

69. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 1., 6., 7. i 8. ZKP/08, dužan je okrivljeni NA naknaditi troškove kaznenog postupka u

ukupnom

iznosu

od

1277,28

EUR

(slovima: tisućudvjestosedamdesetsedameuraidvadesetosamcenti), od čega iznos od 485,10 EUR na ime troškova psihijatrijskog vještačenja okrivljenika i to izrade pisanog nalaza i mišljenja sačinjenog po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Ključeviću te usmenog kazivanja imenovanog vještaka na raspravi, iznos od 99,54 EUR na ime troškova vještačenja analize alkohola u krvi i mokraći okrivljenika NA, sačinjenoj od strane Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ KA“, iznos od 99,54 EUR na ime troškova vještačenja analize alkohola u krvi i mokraći oštećene žrtve NAL, sačinjenoj od strane Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ KA“, iznos od 293,10 EUR na ime troškova toksikološkog vještačenja droga ili psihoaktivnih sredstava kod oštećene žrtve NAL, sačinjenoj od strane Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, te daljnji iznos od 300,00 EUR na ime paušalne svote, koji je određen s obzirom na duljinu trajanja i složenost postupka te imovinske i obiteljske prilike okrivljenika.

70. Okrivljenik je dužan naknaditi i troškove opunomoćenice oštećene žrtve NAL, odvjetnice Diane Mardešić te troškove braniteljice po službenoj dužnosti Gorane Roso odvjetnice u Splitu, o visini kojih će sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

71. Kod donošenja odluke o troškovima, sud je imao u vidu da je okrivljenik, prije počinjenja kaznenog djela bio zaposlen i ostvarivao stalne prihode, pa je logično očekivati da ima i određena novčana sredstva, te sud smatra da će kod postojanja mogućnosti obročnog plaćanja troškova kaznenog postupka, iste moći podmiriti, i da time neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika, kao ni osoba koje bi po zakonu bio dužan uzdržavati.

U Splitu 21. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ankica Boban

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- ŽDO-u Splitu

- okrivljeniku NA (putem Zatvora u Splitu)

- braniteljici Gorani Roso odvjetnici u Splitu

- opunomoćenici oštećene žrtve, Diani Mardešić, odvjetnici u Splitu

- u spis